ponašanje dvogodišnjaka

Evo, mene zanima da li i vaši dogodišnjaci, od 2-2,5 godine rade iste stvari kao i moj, i je li to normalno? Npr.kada je bolessno hoće cijeli dan da se nosi samo od tate, npr. boli ga zubić, svaki put kada ga zaboli traži tatu da ga nosi, i tako cijeli dan. MM veli da više nema snage, da jednostavno više ne može, mada je na bolovanju, mali ima 15 kg.čak ga i ja nosim, mada sam u 38 tjednu trudnoće, ako ga tata ne nosi dobiva histerične napadaje plača, i to mora ga nositi, ne ležati s njim, dok on ne kaže ( mali ) da hoće leći, osim toga lijek mu ni u snu ne mogu normalno dati , sam neće, neki sprej za zube, moram na silu, pa plače histerično, opet povod za svađu između mm i mene, jer sam ja kriva što opet hoće da se nosi, čim sam mu ja stavila lijek na silu. Inače neće obuć jaknu kada ide u vrtić, a vani hladno, tek uz nagovaranje i da ja ne idem nikamo ako on se ne obuće, neće se obući za vrtć ujutro, tek ako tata ide s njim i mora ga nositi do vrtića i iz njega , neće uopće hodati uz tatu, samop nositi i neće se presvuć ujutro iz piđame, koju mogu obuć samo ako ga kupam taj dan., pa čak i tada ne, već hoda gol po stanu dok ne zaspe, onda ga tek obućem u snu i stavim, pelenu, inače neće niti se obuć u piđamu nikad , nego ostane spavati u robi iz vrtića, samo donji dio skine, neće si mijenjati pelenu, tek navečer prije spavanja, pa je pokakan poslije vrtića ponekad cijelo vrijeme, neće si izuti cipele poslije kada dođemo iz vana, pa skače u njima cijelo vrijeme po stanu, do negdje navečer, neće si oprati ruke poslije vrtića i parka, pa tako jede sa zmazanim, tek možda predvečer, ili navečer nekako jedva.
Uglavnom, ja sam doma jer sam trudna, mm je na bolovanju trenutno, možda zato neće u vrtić?
jel to normalno? on ima 2 godine i 4 mj.Netko zna?

Normalno je da iskusava granice do koje cete neke stvari dozvoljavati, na vama je da sada postavite jasne granice.

Jelo s prljavim rukama?
Pokakana pelena?
Skakanje po kuci u cipelama?
Gol zaspati?

To jednostavno nije prihvatljivo i morate mu dati do znanja koliko se god to cinilo teskim i vama i njemu :/

bitno je definirati što vama konkretno nije prihvatljivo. biti gol doma je nekome skroz prihvatljivo dok neko inzistira na i nošenju šlapa po doma i neprihvatljivo mu je da je dijete boso a kamoli golo.
svako ima svoje granice pitanje je što nam je ono baš pod moranje da to prenosimo i na dijete.

Pod moranje je obuć jaknu ako je vani hladno, to nekako na kraju iuspijem, uzeti lijek na silu, i obući se za vrtić ( nakon sto godina nagovaranja). Ako neće skunut cipele, pa neće svijet propast, ako neće mjenjat plenu, isto tako, mjenjat će ju kada ga zasvrbi.jer da ja to sve radim na silu ne bih po mom mišljenju ništa postigla bitno, već samo plač i histerični napadaj, osim u slučajevima kada je zdravlje u pitanju i odlazak u vrtić. :roll:

Citiraj:

---

Uglavnom, ja sam doma jer sam trudna, mm je na bolovanju trenutno, možda zato neće u vrtić?

---

sama si dala odgovor.

zvuci mi normalno da on nece, ali ovdje ste vi da odredite sto vam je ok.

ne reba pretjerivati, ali otprilike odluciti sto je vama ok ili nije.

lijepo je udovoljiti djetetu i nositi ga, ali i dijete nauciti da ga se ne moze nositi cijelo vrijeme,

mogu samo za usporedbu reci da npr oko pidzama se mi nikad nismo uzrujavali, moji spavaju bez pidzama, ponekad zaspu u odjeci koju su imali cijeli dan na sebi, cesto su goli cijeli dan kod kuce ako nikamo ne idemo, idu u vrtic jer moraju buduci da mi radimo, ali im se cesto ne ide, cesto je bitka oko oblacenja, koliko vanjske odjece kad je hladno, i tu smo mi dosta bezbrizni, osoblje iz vrtica misli da cesto djeca dodju slabo obucena ili idu kuci slabo obucena (u vrticu uvijek ima rezervne odjece, tako da kad idu van nema problema), ukakanu pelenu ne bih uopce raspravljala, nego samo promijenila, ruke ako smatram da ih treba oprati a ne opere nakon recimo 3 opomene, oprala bi ja za njega...

varijacije su dakle velike kod razlicitih roditelja ali je vazno da vi napravite onako kako vi smatrate da je ok, da se moze zivjeti u zajednici i kad novo dijete poraste, a da ne budete robovi discipline isto tako.

ali to da on NECE, he he , to nam je svima jasno...

Citiraj:

---

majoslava prvotno napisa

zvuci mi normalno da on nece, ali ovdje ste vi da odredite sto vam je ok.

ne reba pretjerivati, ali otprilike odluciti sto je vama ok ili nije.

lijepo je udovoljiti djetetu i nositi ga, ali i dijete nauciti da ga se ne moze nositi cijelo vrijeme,

ukakanu pelenu ne bih uopce raspravljala, nego samo promijenila, ruke ako smatram da ih treba oprati a ne opere nakon recimo 3 opomene, oprala bi ja za njega...

varijacije su dakle velike kod razlicitih roditelja ali je vazno da vi napravite onako kako vi smatrate da je ok, da se moze zivjeti u zajednici i kad novo dijete poraste, a da ne budete robovi discipline isto tako.

ali to da on NECE, he he , to nam je svima jasno...

---

Ovo ću potpisati u potpunosti.

Ima nešto što se može tolerirati a nešto što ne.
Svaki roditelj to odlučuje sam po svojoj slobodnoj procjeni i kako misli da je najbolje za njegovo djete.

Ono što si ti napisala da on neće ovo ili ono, naravno da neće kad može tako odnosno kada mu vi popustite.
On samo ispituje koliko može koliko ne može na vama je da odlučite gdje stati i presjeći. Odnosno nema hoćeš, nečeš nego jednostavno moraš.
Tako je bar kod mene. Oko nekih stvari nema rasprave. Ako nešto mora onda to mora samo je pitanje hoćemo to rješiti mirno ili plačem i histerijom.
I da vidiš nakon par puta se nauči i više se ne pita nego se automatski radi.

Možda mu "smeta" dolazak bebe. Da li se tako ponašao i prije?
Nije on tako mali da ne kuži da se nešto događa.

ovo me strašno podsjeća na onu temu o nenošenju jakne.
postoje stvari koje se MORAJU i o kojima se ne pregovara.
npr. nije bitno hoće li biti u cipelama ili šlapama u kući, bitno mi je da nije bos.
Nije bitno hoće li spavati u piđami ili robi iz vrtića, bitno je da ne spava gol.
Nije bitno hoće li mandarinu ili kivi, bitno je da jede voće.
ALI nema rasprave oko toga peru li se ruke kad se dođe iz vana, zubi prije spavanja, presvlači li se ukakana guza i u koje se vrijeme ruča ili ide na spavanje.
To su stvari oko kojih nema pregovora jer su za njegovo dobro i on ne mora razumjeti zašto, a mislim da sa dvije godine to i nije u stanju, nego ih mora izvršavati.

Naravno da tstira granice, to svi radimo kad se susrećemo s novim pravilima i situacijama, ali i i tm morate ostati dosljedni jer mislim da inače riskirate problem puno većih razmjera.

Evo, razbolio se, mora piti antibiotike, naravno da neće, nudim mu na sve moguće načine, ali neće,ja mu dala na silu,u usta, on vrišti, plače, otima se, a meni se srce para. Naravno, moram ga kupati svaki dan ,to hoće, kako bi mu promijenila pelenu i oprala ruke, jer sam neće ići u kupaonu, a da ga na silu vodim i perem ruke, i mjenjam pelenu, to je fizički nemoguće jer je lavabo viši od njega, mora stat na stolicu, pa se otima , stolica se omakne, a ja i mm teško da ga možemo držati u zraku dok se on bacaka i istovremeno prati mu ruke ili skidati hlače i pelenu i to još stavljati pod tuš u kadu da se ispere, ako se on koprca i otima, tako da mi je lakša varijanta svaki dan ga kupati, jer to prihvaća.
Isto tako neće se vezati u autosjedalici, ali na sreću idemo uvijek na kraće ture, a on je i miran otraga kada se vozi. :roll:

Moja 1,5 god isto neće da pere ruke iako svi peremo kad uđemo u kuću.
Onda joj kažem da idemo pravit mjehuriće i to pali. Nasapunam joj ruke i ona gleda mjehuriće, a ja perem. E onda neće da ih obriše. Onda sam nabavila mali ručnik sa slikom miša i objesila ga nisko njoj na dohvat pa kažem daj mišu da ti ljubi rukice.
Ali isto sam zabrinuta. Neke radnje svakodneven bi trebala prihvatit bez da je mantam. Kad naraste teško ću je moć smantat - valjda će se smirit.

Citiraj:

---

frogica prvotno napisa

Isto tako neće se vezati u autosjedalici, ali na sreću idemo uvijek na kraće ture, a on je i miran otraga kada se vozi. :roll:

---

Hoćeš reći da ga ne vežeš u sjedalici, halooo! Sve dok ti ne izleti netko pa naglo zakočiš...

Sori, ali moram ti reći - ne činite dobro svom djetetu. On ne može odlučiti što je dobro za njega. Ako je on već sad vama šef = vi ste slabiji od njega i tko bi onda njemu trebao biti zaštita kad je frka? Nitko, jer ni s njim ne možete izaći na kraj, kako ćete sa stvarima koje njega plaše.

Ozbiljno-povucite ručnu, sjedite i dogovorite ( ti i TM) što je na njemu da odluči a o čemu nema rasprave- i zaboravi duga nagovaranja o stvarima o kojima ste zaključili da odrasli trebaju odlučiti. To što dijete plače ne znači da ga morate poslušati. Ionako je ovo period kad je normalno da se opire i buni i testira granice svoje moći. Svijet bez granica je strašan.

jan je mladji mjesec dana od tvog sina i ne susrecemo se s takvim ponasanjem. ako i ima nekoh inacenja rijesim to na miran nacin.
zubi se peru i jutro i navecer bez muke, no na tome smo poceli raditi prije vise od godinu dana, citamo slikovnicu o zubima, pricamo pricu o gricu i grecu i on zna da su cisti zubi zdravi zubi. o svemu pricamo i objasnjavamo. ako ne zeli obuci jaknu mirnim glasom se isprica neka pricica o zimi, zivotinjama koje imaju krzno i slicno. treba ih zainteresirati, spustit se na njihov nivo.
lijekove dosta dobro podnosi, dajem ih na spricu, ako mu sirup ne valja u spricu uvucem i caja da ga malo razrjedim i pitam hoce li dudati dudic ko malo tele. to mu je fora (rijec dudica i tele). ma treba samo imati malo maste.
skuzila sam da ako povisim glas ili govorim nekim ljutim tonom odmah naidjem na neodobravanje i otpor s njegove strane. zato duboko udahnem i cekam da se smiri ili mu svrnem paznju necime.

Ono što je po meni najvažnije jeste kakvim tonom se vi ubeđujete za sve ove sporne stvari? Da li naređujete, ubeđujete, molite...? Pitam jer je kod nas uvek najbolje palio miran ton i nekakav drugarski pristup (sem za jako bitne stvari ali i to je samo do njihove 2 godine bilo 'oštro' a onda smo i za to prešli na kulerski sistem).

Rekoše već prethodnice, morate imati listu stvari koje se moraju - vi ih izaberite ali ne preterujte sa zahtevima, ipak je to dvogodišnje dete. Za ostale stvari se dogovarajte i pregovarajte. Ono što je zabranjeno zabranjeno je i moji klinci mogu urlati do naredne sedmice ali ni mm ni ja nećemo popustiti (recimo traži moje makaze a ne želi svoje i može zapomagati koliko želi neće ih dobiti, eventualno ću ja njima iseći šta treba ako mi dozvoli). Za one manje bitne stvari stvarno ne dižemo frku.

I da, jako pali da ga pustiš da nešto sam odradi 'kao veliki'. Matija ne voli sirupe (zaista ih retko pije ali kad mora onda mora) i počeo ih je piti relativno dobrovoljno kad mu je u ruke stavljen napunjen špric uz ''Hajde ti sam, sad si veliki''. Ista priča i sa oblačenjem za vrtić, obuvanjem/izuvanjem, pranjem ruku, hranjenjem...Digneš im samopouzdanje tako. Mislim, ionako će ti kroz nedelju-dve tražiti da i njega dojiš, presvlačiš ili nunaš kao bracu/seku.

susrela sam se i ja s testiranjem granica i kojekakvim "musicama" tijekom svog roditeljevanja ;)

al neke stvari nikad nisam radila :unsure:

nisam cile-milala oko stvari koje se moraju napraviti (za koje ja smatram da se moraju napraviti, da se razumijemo). kazem, napravim, gotovo.

nisam nikad puno dramatizirala oko toga da zube treba prati, da ce se pelena skinut i piskit u wc, da se treba okupat, oblacit, svlacit ili u autosjedalici vozit. nikakvi igrokazi ni slikovnice ni slicne stvari.

i moja su djeca pokusala za sve navedeno (i puno vise) testirati granice i pokusavati izvest da se nesto ne napravi ili napravi "po njihovu". ne moze. prvi put kad odbije ili protestira ili bjezi po kuci (ili oko nje) jer nesto ne zeli - ja uzimam u ruke, napravim na brzinu bez puno price i zapricavanja i gotova stvar.

imaju tonu stvari koje sami biraju i odlucuju, one za koje smatram da su bitne - nema biranja ni odlucivanja. odgovornost je na meni. pa i diktatura :)

Meni se čini da neke stvari njemu stvarno smetaju možda je senzorno preosjetljiv - pogledaj malo teškoće sa senzornom integracijom . Ponekad se javlja smao i bez nekih drugih teškoća u razvoju. Moj maleni je isto na neke obične stvari jako burno reagirao, etikete na majcama, neka hrana, šišanje je isto izgledalo kao da ga muče... Da ne duljim pogledaj malo o tome - preosjetljivim klincima neke svakodnevne radnje koje mi podrazumijevamo mogu biti stvarno VELIKI problem. Jasam kod D skužila da postoji velika razlika između testiranja granica i stvari koje njega fizički grozno smetaju iako je meni to bilo prije nerazumljivo. Ove vaše borbe me podsjećaju na to, iako naravno ne mora biti. Možda je ovo što cure pišu, predosjeća da više nisi samo njegova, pa vrtić....

Meni je ključna razlika ova kod testiranja granica kao ostanem čvrsta plač je više ljutnja ili cendranje, a kad se radi o stvarnom problemu (koliko god se to meni činilo apsurdnim problemom nekad) onda se "raspadne" u plač, baš nemoć i očaj. I najčešće nema veze s prijašnjim raspoloženjem - znači ne opća cendravost od umora, bolesti itd. Nego baš konkretno - šišanje, dlake pikaju - očaj - maknemo dlake - sve ok -veselo dijete

Ovo ja zovem APP ponašanje (ako prođe, prođe) i kod mene toga baš i nema. Možda to zvuči strašno, ali mora se znati tko je roditelj a tko dijete, posebno u stvarima koje su za njih važne. Postoji hrpa stvari i situacija u kojoj on sam donosi odluku, ali to su situacije tipa, hoćemo li u stan ili još šetati, koju ćemo knjigicu čitati i sl. Bilo je par pokušaja rješavanja situacija deračinom, ali ja se maknem i on skrušeno dođe za mnom, obavimo to i otkad smo naučili da se nešto mora, a drugo može, nema problema.

Ovo ja zovem APP ponašanje (ako prođe, prođe) i kod mene toga baš i nema. Možda to zvuči strašno, ali mora se znati tko je roditelj a tko dijete, posebno u stvarima koje su za njih važne. Postoji hrpa stvari i situacija u kojoj on sam donosi odluku, ali to su situacije tipa, hoćemo li u stan ili još šetati, koju ćemo knjigicu čitati i sl. Bilo je par pokušaja rješavanja situacija deračinom, ali ja se maknem i on skrušeno dođe za mnom, obavimo to i otkad smo naučili da se nešto mora, a drugo može, nema problema.

Moja je stara kao i tvoj dečko i unazad par mjeseci je takva, kad je to tek počelo, na ljeto, jako sam sebe mučila s tim dal je trebam na silu oblačiti, vezati u autosjedalici i sl. ako nikakvi dogovori, nagovaranja ne pale, osjećala sam se loše radi njenog plača, ali na kraju sam shvatila da se neke stvari jednostavno moraju, bar ja nisam mirna ako se ne naprave, i sad je puno lakše, izgleda da i ona to osjeti, pa se manje i buni. Npr. ako malog ne možete nositi toliko, recite mu to, sve on već kuži, ponudite mu neku zamjenu, ako plače, neka malo i otplače, budite uz njega, mazite ga i sl. ništa mu ne radite loše, mora i on naučiti kad tad da i drugi imaju svoje granice.

Nama je ovakvo ponašanje prisutno posljednjih mjesec dana. (Sad ima 2.5 godine)

Rezultat: Puuno plakanja i deranja (s njegove strane). Oblačim ga na silu, perem ruke na silu. I to je to.
MM je tu popustljiviji, pa nekad ostane gologuz dok ga ja ne uhvatim..... tu vjerojatno leži pola problema jer vidi kako to ipak može proći.

Uglavnom, jaaaako je naporno i potpuno te razumijem!

U vezi AS - to je valjda jedina stavka u kojoj smo apsolutno dosljedni po svim krutim i ne krutim definicijama te riječi. Samo jednom je pomislio sjediti izvan nje na što nije bilo nikakve upitne reakcije i sam si je sjeo u AS i gotova priča. Ali eto, neka ti AS posluži za vježbanje dosljednosti jer bar tu možeš biti apsolutno sigurna da ti je dijete životno ugroženo ako ga ne zavežeš i suze su tu sekundarne. Kod pitanja hoće li sad obuči čarape ili malo kasnije, već imamo prostora za dvoumljenje (iako ne bi trebali).. pa nas zavlače još više.

Nije uzrok problema naša nedosljednost, u ovoj temi, jer djeca u ovoj dobi stvarno imaju neki issue s oblačenjem i skidanjem (većina)... ali zasigurno problem zadržavamo i produljujemo.

Ma, na kraju ispada da se počinjemo bojati vlastitog djeteta i taj strah nas počne kontrolirati.

Morat ću s mužem ozbiljnije porazgovarati o tome.

Ja kao litala. 'Kazem, napravim, gotovo'. Meni je nezamislivo da me moj dvoipogodisnjak prisili da neke stvari, koje ja smatram nuznima, zavrse po njegovom. 'Ne moze, jer place'. E, pa sta? I kakvu poruku dobija za bilo sto drugo? Dovoljno je da se pobuni, mama i tata se povlace. Po meni, ti i TM morate sjesti, odrediti gdje su vama prihvatljive granice, jer ovo ocito nisu, i onda ih se drzati. Svi skupa.

Citiraj:

---

Ma, na kraju ispada da se počinjemo bojati vlastitog djeteta i taj strah nas počne kontrolirati.

---

Ovo mi je itekako poznato :(

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

Ja kao litala. 'Kazem, napravim, gotovo'. Meni je nezamislivo da me moj dvoipogodisnjak prisili da neke stvari, koje ja smatram nuznima, zavrse po njegovom. 'Ne moze, jer place'. E, pa sta? I kakvu poruku dobija za bilo sto drugo? Dovoljno je da se pobuni, mama i tata se povlace. Po meni, ti i TM morate sjesti, odrediti gdje su vama prihvatljive granice, jer ovo ocito nisu, i onda ih se drzati. Svi skupa.

---

ovo ga se treba držati kak se ono veli "ko pijan pliota".
Nama su recimo problemi počeli sa njegovih 1,5g, pošto je on vrlo rano počeo pričati onda smo mogli i komunicirati i ujedno nam je bilo lakše, bi se reklo.
Tipa prošlo ljeto dakle sa svojih 1,21mjesec on je cjelo ljeto boravio u čarapama i tenama, čak je i na plažu tak išao. Jer nije htio obuči ništa drugo osim tih tena. I naravno kad smo ih prerasli morali smo iste takve kupiti.
E onda je jednu večer on odluči da bi on spava u šlapama, moš mislit da je.
E oda jutarnje oblačenje u vrtić tu smo imali uvijek dramu i nagovaranj i izmišljanje tople vode.
Dok jednom meni nje puko film i da vidiš u roku 2 minute je bio obučen a on se derao kao da ga netko kolje, tak je bilo jedno i nikad više.
I ot tada uglavnom nemamo problema sa oblačenjem ujutro.
Zna nekad i dan danas izmišljati ja mu velim samo naljutit ćeš me pa češ se još morati sam oblačiti i da vidiš kak ide ko ptičica se skida.
I dalje da ne duljim.
Uglavnom imaš svoje granice i principe ono što se mora, ono što bi se trebalo i ono što može proči i ono što se ne mora i toga se traba držati.
A ruke off course se moraju prati nakon ulaska u kuču izvana, a pogotovo ako ide jesti tu nema rasprave.

Evo, hoće prati ruke, ali kada jednom uđe u kadu da mu promijenim pelenu i usput opere ruke, on hoće i ostat u njoj tako da se svaki dan kupamo.
Pelenu kada neće pronmijeniti, ja je sada jednostavno skinem dok on stoji( hlače i pelenu), uz njegovo manje protestiranje i bacim. I onda kažem fuj kako je sada guza bekina, idemo brzo pod tuš oprati guzu i on ide, jer ne voli biti gologuz u spuštenim hlačama i prljave guze. Ali kada uđe u kadu ne da se van , pa se kupamo. Lijek mu dajem na silu kroz špricu, jer sam neće popiti, mada mu ponudim i kažem da je to mali sokić.Svaki put koprcanje i plač( mm mu drži ruke , ja ulijevam). Cipele je večeras sam skinuo ali tik pred odlazak u krevet navečer, ja sam rekla idemo skinut cipele i ninanana, začudo ih je skinuo, što me začudilo.
Jaknu hoće obuć,ali ne u kući nego vani, ja mu prije kažem, dobro, onda ćemo obuć kada dođemo van, može, i on komne i veli da.Jedino kada fakat nije zima neće. Evo sada barem malo surađuje. Bio je kod bake i njoj isto neće obuć jaknu u kući, već vani i to mi je rekla pred njim, tako da sada oblaći jaknu vani i meni. :roll:

I moj oblači jaknu prije nego izađemo iz ulaza. :)

I to je ok, jer je on, kao i ja, jako nervozan kad mu je prevruće.
Ali ne izlazimo van dok je zaista ne obuče.

Citiraj:

---

summer prvotno napisa

Ja kao litala. 'Kazem, napravim, gotovo'. Meni je nezamislivo da me moj dvoipogodisnjak prisili da neke stvari, koje ja smatram nuznima, zavrse po njegovom. 'Ne moze, jer place'. E, pa sta? I kakvu poruku dobija za bilo sto drugo? Dovoljno je da se pobuni, mama i tata se povlace. Po meni, ti i TM morate sjesti, odrediti gdje su vama prihvatljive granice, jer ovo ocito nisu, i onda ih se drzati. Svi skupa.

---

Nisam sigurna da je to recept za svako dijete. :/

Kod moje curke pali objašnjenje, i to u 90% slučajeva.
Nemoram ni pisat da joj je već 3mjeseca najčešća rečenica "a zašto?" :saint:

Ostaje onih 10% kada ili nemam vremena za objašnjavanje, ili odbije bez obzira na moj trud.
Tada ustrajem i radim na silu.

Ja bih obratila pažnju na ono kaj Pikula piše.

Naš primjer sa AS:
L. ne želi u nju, a kada ju posjednem neda se zavezati.
Moj odgovor je da nemožemo krenut baki jer će nas zaustaviti striček policajac i neće nam dat vozit dok se L. ne zaveže. Upalilo.

Primjer za jaknu:
Trebaš (trudim se izbjeć moraš) obuć jaknicu, sjeti se kak su se dalmatinerima u knjigici smrzle šapice, i kak im je bilo zima jer nisu imali jaknice na sebi. Isto upalilo.
:lol: palo mi na pamet kak joj je žao malih peseka i upalilo, sad samo čekam kad vidimo pesa vani pa da pita zakaj siroti pes nema jaknu i jel mu zima...

Citiraj:

---

babyboys prvotno napisa

ovo me strašno podsjeća na onu temu o nenošenju jakne.
postoje stvari koje se MORAJU i o kojima se ne pregovara.
npr. nije bitno hoće li biti u cipelama ili šlapama u kući, bitno mi je da nije bos.
Nije bitno hoće li spavati u piđami ili robi iz vrtića, bitno je da ne spava gol.
Nije bitno hoće li mandarinu ili kivi, bitno je da jede voće.
ALI nema rasprave oko toga peru li se ruke kad se dođe iz vana, zubi prije spavanja, presvlači li se ukakana guza i u koje se vrijeme ruča ili ide na spavanje.
To su stvari oko kojih nema pregovora jer su za njegovo dobro i on ne mora razumjeti zašto, a mislim da sa dvije godine to i nije u stanju, nego ih mora izvršavati.

Naravno da tstira granice, to svi radimo kad se susrećemo s novim pravilima i situacijama, ali i i tm morate ostati dosljedni jer mislim da inače riskirate problem puno većih razmjera.

---

X

Ja sam tek sad (kad su oba sina u školi) u poziciji da ubirem plodove ovakvog načina odgoja. Djeca su od prvog dana znala što je prihvatljivo, što ne; oko čega se možemo dogovoriti, a oko čega nema i NEMA kompromisa. I gotovo! A sad - eto u školi dva odgovorna i samostalna dječaka (sve su bolji). Nismo ih počeli pripremati za školu mjesec-dva prije. Sve je to naš život, a u njemu djeca imaju stalno mjesto SA JASNIM I ČVRSTIM OKVIRIMA (primjerenim dobi) iz kojih se ne izlazi. I nema nikakvog načina da dijete kontrolira mene ili da moj strah kontrolira mene. JA sam u ovoj priči roditelj i odgovorna i moram odlučiti što se smije, a što ne. To ne znači da se koji put ne poslužim trikovima koji imaju svrhu izbjegavanja prisile (tj. dijete treba PRIVOLJETI da napravi kako je dogovoreno, a ne natjerati). I to je sve!

peterlin, i kod nas je tako sa starijim.
krenuo je ove godine u školu i ja sam skužila da nisam giješila kad mi je učiteljica rekla da on jedini odrađuje neke stvari(pranje ruku, dizanje ruke i sl).

i zato ne odustajem ni kad se povremeno susretnem sa osuđujućim pogledom neke mlade nadobudne mame jer moj J urla iz petnih žila...