Individualci ili....?????
Moje dijete je staro 22 mjeseca. Dečko. Veliki je brbljavac (još od 1. rođenjdana), priča, "čita", pjeva, recitira, vesel je i inače dobro raspoložen. Za razliku od vršnjaka, motorički malo kaska (npr. ne zna još skakati), no stigne, naučit će. Više me brine to što, iako je kod kuće vrlo društven (ne ide u vrtić), na igralištu gdje idemo svaki dan i gdje imamo ekipu, kao da bježi od društva. Sva djeca njegove dobi se nekako drže skupa, ne igraju se još zajedno, još im je rano, ali npr. u skupini čeprkaju po pijesku, razmjenjuju igračke, imaju nekakvu interakciju. Moje dijete se redovito osami, ode na drugi kraj igrališta gdje sam hoda, nešto se kao penje, proučava sitnice, skuplja smeće za koš, i brblja sebi u bradu o stvarima kojima je trenutno opsjednut:-). Ne obraća pažnju kad ga netko zove, uopće ne reagira, kao da nas u potpunosti namjerno ignorira. Ima li netko slično iskustvo? Je li netko možda dječji(a) psiholog(inja)?