Individualci ili....?????

Moje dijete je staro 22 mjeseca. Dečko. Veliki je brbljavac (još od 1. rođenjdana), priča, "čita", pjeva, recitira, vesel je i inače dobro raspoložen. Za razliku od vršnjaka, motorički malo kaska (npr. ne zna još skakati), no stigne, naučit će. Više me brine to što, iako je kod kuće vrlo društven (ne ide u vrtić), na igralištu gdje idemo svaki dan i gdje imamo ekipu, kao da bježi od društva. Sva djeca njegove dobi se nekako drže skupa, ne igraju se još zajedno, još im je rano, ali npr. u skupini čeprkaju po pijesku, razmjenjuju igračke, imaju nekakvu interakciju. Moje dijete se redovito osami, ode na drugi kraj igrališta gdje sam hoda, nešto se kao penje, proučava sitnice, skuplja smeće za koš, i brblja sebi u bradu o stvarima kojima je trenutno opsjednut:-). Ne obraća pažnju kad ga netko zove, uopće ne reagira, kao da nas u potpunosti namjerno ignorira. Ima li netko slično iskustvo? Je li netko možda dječji(a) psiholog(inja)?

I za životnje uopće ne mari, uopće ih ne doživljava, ne interesiraju ga niti malo (osim maca - one su mu jako drage).

vidim da nema odgovora, pa ću samo brzinski.
ne brini. imam frendića koji je vršnjak mog starijeg sina. opisujući svoje dijete prilično slično si i njega opisala.

da - zaista su individualci, predivni, pametni, posebni kao i svako dijete na svoj način. samo ih treba pustiti da sami odaberu način, vrijeme i ljude s kojima će komunisirati.

naš frendiće je sad puno drugačiji nego kad je bio mlađi. no mislim da će karakterno uvijek biti malo više individualac od recimo mog, kojem je ekipa full važna.

dakle, bebać ti je super, opusti se i uživaj :love:

U 99% svega si opisala Mališu (puno brblja, malo motorički kasni) al je Mališa malo stariji-. I točno u toj fazi (22 mjeseca) je i on u parku bježao od drugih klinaca i igrao se sam ili samnom. A pred mjesec dana u parku, on ode na svoju omiljenu igralicu, bez obzira što je 2 djece bilo gore i snjima se uklkjučio u akciju (prebacivanja pijeska iz kantice na poličicu). Ja sam ostala :shock:
Tako da, baš kako je rekla Tiwi - vjerojatno će uvijek biti malo rezerviraniji, al to je sve normalno....

Hvala, cure :love: . Puno mi znače vaša iskustva, vidim da moje dijete nije jedino. Mi smo već u par navrata pomislili da to nije samo faza, da se ne radi o karakternoj crti, već da možda griješimo, iako ne mogu dokučiti u čemu. Potičemo ga na druženje, radimo s njim, nastojimo ga zainteresirati, ali eto... proći će i to valjda.

izgleda da to tako ide. nas decko je jako rano progovorio i zaista je napredan..ali je malo nedrustven i rezerviran...ali ja mislim da je to ok..opsjednut je sa ribama, to stalno fura. a sto cemo...u vrtic je krenuo ali na teske muke. radje ce se satima sam igrati nego sa druom djecom.

Citiraj:

---

BP prvotno napisa

opsjednut je sa ribama, to stalno fura.

---

To im je valjda zajedničko, opsjednutost nekom stvari. :lol: Moj je sin predmet svoje opsesije opjevao u svakoj pjesmici koju zna - jednostavno zamijeni neki dio pjesmice svojim omiljenim predmetom. Kad nekog vidi kome se veseli, ne pozdravlja i ne skače u zagrljaj, već odmah počne pričati o svojoj opsesiji. Npr. zovemo tatu na mobitel, tata je na putu i nema ga doma već nekoliko dana, razgovor ide ovako: bok sine, ljubavi moja - sin: a onda je duga nestala, imala je crvenu, žutu, plavu..... :lol: