Prestanak dojenja i uspavljivanje

Čitam sve već postojeće na datu temu, ali treba mi expresni savjet mama koje su to već prošle, da ne počnem raditi nešto krivo, pa poslje da se ponovo odvikavamo od lošeg postupka.
Kao što sam rekla prestali smo dojenje. Curica ima 23 mjeseca. To je bilo inicirano sa moje strane, a opet čini mi se da je meni bilo teže kroz cijelu tu priču, psihički me potpuno skrhalo, a fizički dovelo na granicu bolesti (tijelo je reagiralo na stes i tugu).
Trudim se osjetit njeno raspoloženje, ispuniti njene potrebe, puno se mazimo, pričamo, igramo, iskreno se trudim da ne osjeti da joj nešto nedostaje, jer ja sam još uvijek tu.
Problem je uspavljivanje, jer nikada do sada nije zaspala bez sike doma. U vrtiću spava bez problema, legne i - zaspi.
Sada je nakon tjedan dana prestala tražiti siku, ne plače za njom, nije je ni spomenula jučer i sinoć, ali neće zaspati do kasno u noć. Štoviše, neće priviriti u spavaću sobu. Igra se lijepo u dnevnom boravku, izgleda raspoložno, nije kenjkava ni umorna naizgled ...... i tako do pola noći.
Tako negdje oko pola noći ja odem leći u krevet i zaspim, nekada prividno, nekada me stvarno uhvati san, i onda je uskoro tata donese, onda ona legne do mene, umiri se i zaspi.
Ukoliko odem ranije spavati - plače i traži da dođem u dnevni boravak.
Ne pomaže čitanje, pričanje, maženje, uvjeravanje, naprosto ne postoji način da par minuta bude mirna u krevetu, koliko bi joj možda bilo potrebno da je uhvati san.
Ujutru ustaje sa riječima : Neću spavati !
Kao kada dijete odvikavaš od pelena, pa se desi najgore - da prestane kakati, tako je ona u svojoj maloj glavici odlučila da neće spavati. Dok ne padne od umora.
Sigurno je faza, potrebno joj je vrijeme za prilagodbu, ali htjela bih joj pomoći, koliko god mogu. Nekako mi nije drago da dijete od nepune dvije godine bude do ponoći budno (ujutro se budi u 7 za vrtić). Ili da se uspavljuje uz televizor u dnevnom boravku.....

Molim savjete. Da li se vama nešto slično desilo? Kako da joj pristupim?

Ja još nisam prestala dojiti, ali imam u planu i isto me muči. Svako dijete reagira drugačije, mislim čak da je teže što su stariji. Moji su sami posteperno prestali cicati ali za uspavljivanje sam im davala vodu na bočicu (onu sa tvrdim kljunom i to je jaaako loše jer sam ih onda morala odvikavati od toga. I budili su se 100 puta po noći i tražili bočicu. Sada to neću ponoviti, ali nemam pojima kako bi ga uspavala bez cice.
Probaj legnuti sa njom kao d ideš spavati i kad ona zaspi ti ustani.
Ne znam, to je jedino što mi pada na pamet. :/

Citiraj:

---

Eci prvotno napisa

Probaj legnuti sa njom kao d ideš spavati i kad ona zaspi ti ustani.
Ne znam, to je jedino što mi pada na pamet. :/

---

Legnem ja, legne i tata, pogasimo sva svjetla, ona počne plakati : Mama, idemo tamooooooo.............. i ustaje i plače. Neće ići bez mene, ali neće ležati na miru niti minute. Ignoriranje njenog plača mi je prestrašno.

ili

Legnem ja, tata ili legne ili ne (radimo sve varijante), upalimo lampu, kažem joj da ne mora spavati, da se ne boji, da samo legne da joj pričam, ili da čitamo medi/žirafi/maci. Ona prvo legne, pa digne obe noge u zrak, pa tresne njima na krevet, pa ih uhvati rukama, pa ih širom raširi, pa ih skupi, pa počne puhati, pa ustane, pa legne, pa sjedne, pa legne, pa ..... se vrti tako još 15 minuta i onda kaže : Mama, idemo tamooo.......

Da sam uspješna u usvaljivanju znam jedino po tome što nam tata uvijek zaspi ..... :heart:

Nadam se da se situacija kod vas u međuvremenu popravila. Evo sad je već dva tjedna kako smo mi prestali s dojenjem. Karlo dosad nikad nije zaspao bez cike, osim u vrtiću i osim par puta vikendom za popodnevno spavanje kod bake i dide. Kad smo prestajali, isto je problem bio zadržati ga u krevetu mirnog dok ne zaspe. Nama je najviše pomoglo da se čvrsto zagrlimo i da mu ja pričam priče. Ali odmah na ulasku u krevet treba "ugovoriti" točno koliko priča (3), jer bi to pričanje moglo otići u nedogled. Prije sam mislila da će sve to biti mission impossible, ali začudo sve dosta dobro funkcionira. Ipak, moj je zaključak da je uspavljivanje s cikom bilo mnogo ljepše, lakše i brže...

Nama je prošlo tri tjedna i je malo bolje u smislu da je prije zaspivala u pola dvanaest, a sada u deset. Nije još uvijek to to, ali držim se kao davljenik tog malog napretka, pa se nadam da će biti bolje.
Još uvijek spominje siku :( i kaže da bi sikala :( .
Preko dana ne, samo naveče kada se konačno odluči da legne u krevet. Davala sam joj da je drži i mazi, mislila sam da joj je to ipak neka utjeha, jer je i prije stalno dirala tijekom sisanja, a istovremeno se bojim da ne radim kontra efekt i da joj ne bude još teže. Ne pokušava sisati, samo nekada zagnjuri lice u njih i diše. Vjerojatno joj nedostaje i okus i miris i dodir .......
Baš sam u stvari nekako jadna već danima.
Da li tvoj malecki još spominje?

Drago mi je da imate pomaka, i malo po malo doći ćete do nekog razumnog vremena za spavanje.
Moj ne traži ciku, ali tu i tamo spomene kako su lijekovi bljakavi ili kako kad smo jako bolesni trebamo piti lijekove ili kako mamu boli cika (aludira na to što smo zbog mojih antibiotika i prestali s dojenjem), a ponekad krene da će reći Ja bih ci..., pa se sam zaustavi. Tada mi je najteže, vidim koliko je zreo... a ja bih najradije zamrznula vrijeme.

Da, potpuno te razumijem. Moja je prošli tjedan, nakon što sam je pokupila iz vrtića, ničim izazavano odjednom rekla : Sika je bubana i ja ne mogu sikati ..... i nastavila dalje sa ljuljanjem na konjiću. A prvih deset dana nije siku niti jednom spomenula, tako da mi je u neku ruku drago da se polako otvara i izbacuje iz sebe ono što je muči, a sa druge strane teško je gledati je kako rješava prvu stvar u svom životu koju ne može promijeniti, a htjela bi.
Baš je teško, nisam mogla ni pretpostaviti da će biti tako.
Hvala na podršci.

Da, stvarno je teško, tužno. Drži me što nisam usamljena u ovim osjećajima. Ja sam čak bila spremna odgoditi svoju terapiju ukoliko Karlu bude doista nepodnošljivo odvikavanje, a sad kad je terapija gotova na rubu sam da mu vratim ciku, toliko mi sve to fali. No razum mi govori neka to ne činim.

Sne, :*
Meni to izgleda kao strah od odvajanja.
Mi smo prosli slicno kad je kretao u vrtic.
I inace je "tezak" na spavanju, i jedno dobrih 2-3 tjedna je trebalo da ponekad mogu izaci iz sobe, pa onda jos par tjedana da svaki dan mogu.
Izgubila je nesto sto joj je bilo vazno, sad se boji da ce i mama "otici".
Radis dobro.
Daj joj vremena i budi strpljiva.

Ja svog izbjegavam vratiti u dnevni, to mi je nekako... popustanje.
Nego ga ni ne uspavljujem ako ne vidim na njemu znakove umora.
A ako smo vec u spavacoj - gledat cemo Mjesec, citat cemo knjige, al nazad na igranje nema. Bio je ljut, tukao je nogama, i prihvatio je to.
Sad znam da kad place i jako hoce nazad u dnevni, obicno ga muci probava.
Trcanje mu pomaze, pa ce se pokakati za pola sata i onda spavati.

meni ovo nije jasno, ti si sva ocajna jer prestajes dojiti, mali je jadan i guras kroz to?

zasto?

Ne znam za koga je pitanje, pretpostavljam za mene, pa ću i odgovoriti.

Najjednostavnije - sva naša djeca koja sisaju, jednog dana trebaju prestati sisati. Ili je bolje da govorim u jednini, i samo za sebe.

Dakle, moje malo sisavo zlato, jednog je dana trebala prestati sa sisanjem. Kao što jednog dana treba ići sama u školu, kao što jednog dana treba navečer početi izlaziti sa društvom, kao što jednog dana treba odseliti od nas i početi samostalan život.
Sve ovo drugo mi se čini predaleko i prebolno, i ne želim o tome misliti. Dugo vremena sam tako mislila i o prekidu dojenja. A sada imam konkretan razlog, sasvim životan i racionalan, zašto sam pokrenula prestajanje. Bez obzira na razlog, prvenstveno sam osluškivala nju, ona već dugo ne traži siku kao utjehu, dugo ne sisa preko dana, niti je se ne sjeti jer dan je ispunjen svakakvim čudesima i aktivnostima, samo navečer kao povod smirivanju i mirnom ležanju uz mamu, tražila je siku, onda bi par minuta cuckala (bukvalno, ne sisala) i zaspala.
Nakon što sam pokrenula prestajanje, ona zaista realno nije bila nesretna. Samo navečer bi se sjetila, čula da ne može dobiti i riješila da neće spavati, jer zašto gubiti vrijeme na spavanje kada se može raditi miliun drugih stvari.
A mene je, bez obzira na moj racionalan razlog, skrhala takva tuga, da se nisam mogla utješiti. U takvom sam raspoloženju pratila svaki njen pokret i udisaj, da slučajno ne osjetim da je nesretna. Da jesam osjetila makar naznaku, siguno ne bih izdržala, po cijenu sebe i svog zdravlja, jer život bih joj dala, a kako ne njenu siku.
Ali kao što je Sandra111 lijepo rekla, duša te boli, srce te vuče, ali razum govoti nešto drugo. Jer - jednog dana je moje malo sisavo zlato trebalo prestati sa sisanjem. To je na kraju ovisilo samo o meni, i odgovorno mislim da sam je morala pustiti. Sada znam da bi mi bilo teško i kroz godinu dana, i kroz dvije. Ne znam kako to lako preživjeti, bez tuge. Sigurno i hormoni rade svoje, ali najgori je taj osjećaj da je jedan divan period gotov .... sve dok ne shvatiš da se ništa nije završilo. :heart:
Pošto sam se rasplakala, sada ću prestati .... možda nastavim nekom drugom prilikom.

Usput, prestala sam je i siliti na spavanje uveče, pa je i sve mirnija, ne osjeća pritisak i to joj paše. Ne zaspi u pola devet kao nekada, ali ni prekasno. Samo se šćućuri uz mene, okrene oko svoje osi jedno 37 puta i odjednom počne duboko i mirno disati.

Malisa jos uvijek sisa, ne ide u vrtić, spava s nama u krevetu, hoću reći sve predispozicije za ugodan boravak u krevetu su tu, a svako naše uspavljivanje izgleda kao kod sne. Neće u krevet, neće primirisati sobi gdje se spava, to je vikanje, plakanje, urlanje. Pustili smo ga na Staru godinu da bude budan, u biti me užasno zanimalo koliko bi on bio budan da ga mi ne stavimo u krevet i u pol dva ja više nisam mogla i opet sam ga ja odnijela u krevet uz proteste. Tako da više imam osjećaj da je to neka faza razvoja (prešareni i prezanimljivi svijet okolo da bi se gubilo vrijeme na spavanje) nego usko povezano s dojenjem/nedojenjem...

Oh da, ja sada to što je bilo onda kada sam otvorila temu, zovem fazom.
Jer se ta muka završila. Moguće da je trebalo samo biti cool i pustiti da vrijeme odradi svoje, ne siliti dijete jer se tako stvori još veći otpor, ali još su grdne emocije zbog prestanka dojenja u to bile uključene, tako da je bilo teško reagirati racionalno.
U svakom slučaju, da mi je tada to netko rekao, da je možda samo faza, možda bi mi bilo malo lakše, uhvatila bih se za to kao za slamku.

Kao i u mnoštvo drugih situacija, kada sam se ja smirila i dijete se smirilo. Dnevno uspavljivanje koje je bilo višesatno i stvarno predstavljalo muku smo naprosto izbacili i onda je navečer išlo lakše.
Sada je moj savjet svima sa sličnim problemom, polako i strpljivo, proći će.

da ne otvaram novu temu....

L. dok mene nema bez probelma jede sve i zaspi kod sveki bez bocice...dok sam ja doma me nateze i kadide spavat i kad ne ide...a sto mi je najgore minimalno 5 puta na noc i meni je toga pun kufer....
zelim dojiti koliko god dugo on hoce ali mi je ovo ipak previse...sisa samo iz jedne, bradavica me vec pece od natezanja....
preko dana mi ne speta ali po noci hocu napokon mir...da je to jednom pa da zaspi....ali ne....
kaj sad?' da ga ostavim da vristi??
navecer podudla kravlje ali nakon toga sisa i do jutra visi na njoj...

vec sam luda i nemrem funkcionirati od ne ispavanosti....a da ne govorim koliko je lud MM kaj ga cijele noci nanasa....

nekaj ga boli?? ma da....vec 15 mjescei gA "boli"

ako je jedino rjesenje ukinuti sve podoje ma i to sam spremna....

pomozite kako???

Angelina, nama je pomoglo "sisa spava".
Dala sam mu za uspavljivanje (takav je nas obicaj) i rekla da sad sisa spava, noc je, svi se moraju odmorit, ujutro ce dobit.
Plakao je, tukao me nogama, tata ga je mazio i nosio par noci.
I otad svi spavamo :)
Neprocjenjivo. Da sam znala, i ranije bih to uvela (imao je 22 mj).

Dnevni podoji su ostali, to me ne smeta.

ah...a vec tri noci ne dobiva sisu al se svejedno budi....tri put se smiri za dve minute, cetvrti put vristi 30-45 min i 5 put ide k meni u krevet (to je oko 5)

A, on je u svom kreveticu? Ups, zaboravih da postoji i ta opcija.

E onda ne znam sto i kako...
I moj se budi 1-2x, al samo da se okrene i potapka rukicom dal sam ja tu :heart:

ja cice namazala octom i soli jer M. je takav da dok se ne uvjeri ne pomažu priče (boli me, pokvarila se, spava itd..)
kad se sam uvjerio ko da nije cicao dotad...odma počeo zaspivat bez problema (pročitamo koju priču prije), bez ijedne suze, nanašanja i sl..

ljudi ubija me to cicanje po cijele dane i noći, sad je već veliki magarac a cica mu ne izlazi iz usta. Kad gleda crtić, kad se budi, kad boli i kad ne boli, kad je tužan, sretan, kad se igra, kad ide u vrtić i ide iz njega, cijelu božju noć, a već mu je 17 mjeseci...ne mogu više, mrtva sam od nespavanja, a od cica su mi ostale samo futrole i očajno bolne bradavice. Isprobala sam puno toga - sve završilo još gorom traumom. Bojim se da će cicat ujutro prije faksa...

zaboravih reći - help! :?

pa još je maaaali :heart:

pa da, sisanje ću nekako i preživjeti, samo da hoće bar mrvicu zaspati....

CyberMom, suosjecam :love:

Vec sam pisala, mene je spasilo kad sam prestala dojiti nocu (vidi par postova gore)

Odluci sama sa sobom sto ti najvise smeta - ne moze ti nitko pomoci dok ti nisi zbrojila koliko ti sto znaci i koliko si spremna pretrpjeti.
Je, tesko ga je bilo slusati dok place (uf, srecom nije puno ni dugo), ali mi je pomoglo podsjecanje zasto to radim.
Jer meni je dosla voda do grla od umora: ili prestanak nocnog dojenja ili prestanak uopce. A nisam/nismo bili spremni za prestati.

Cybermom, ja sam upravo u toj fazi!!! Ili će me pustiti da spavam ili uopće više neće dobiti!
Koliko god to meni bilo teško. :cry:
Neispavana sam i ja i muž, ne mogu više. N. je 14 mj i preko dana cica par puta, ali cijele noći...
Kaj je najbolje, ne cica zapravo po noći više od jednom. Bitno mu je da ju drži u ustima i tak spava. Pusti tek kad mijenja pozu ili ju ja izvučem.
Probat ću to noćas, ali ne znam dal ćemo uspjet. Počne se derati,a muž ipak mora rano ustati pa popustim svaki put da se ne dere.
Držite fige! :mrgreen:

Citiraj:

---

CyberMom prvotno napisa

ljudi ubija me to cicanje po cijele dane i noći, sad je već veliki magarac a cica mu ne izlazi iz usta. Kad gleda crtić, kad se budi, kad boli i kad ne boli, kad je tužan, sretan, kad se igra, kad ide u vrtić i ide iz njega, cijelu božju noć, a već mu je 17 mjeseci...ne mogu više, mrtva sam od nespavanja, a od cica su mi ostale samo futrole i očajno bolne bradavice. Isprobala sam puno toga - sve završilo još gorom traumom. Bojim se da će cicat ujutro prije faksa...

---

i meni je ovako!!!! Prije 2 mj je krenuo u vrtić, sad ima 19 mj i cicao bi valjda 1000 puta na dan... sve do prekjučer svako malo kad dođemo doma on bi cicao i onda sam rekla više ne može. Dobiš kad dođeš doma i prije spavanja i to je sve.... ali kod nas je veliki problem nacicavanje po noći.... u 9 zaspi u 12 je već na cici i tako do jutra, red cice red spavanja, ma grozno... i da, ništa ne pali, ni papar ni ocat ni bolesna je ni pokvarena je.... jednom je pomoglo da su je policajci odveli na motoru ( to mu se valjda svidjelo) al sve takve fore vrijede jedan dan i gotovo, opet sve po starome....

a ja sam na rubu snaga....u 7 se dižem a od 12 do 7 cijelu noć skvrčena kraj njega dok on doji.... koma.... i ja imam osjećaj da će cicat do faksa, ako ne i do vjenčanja :?

pridružujem se temi, pozdrav svima. moja mala ima 21 mjesec i već neko vrijeme razmišljam kako prekinuti dojenje. ista stvar, nema mi ljepšeg osjećaja kada cicka, toliko voli cicke da prvo svima pokazuje kako "mazi mami kike" a onda se baci na njih ko da nikad nije ništa jela, a ja uživam u tome. srećom pa još ne idem raditi iduća 3 mjeseca, a ona ide u vrtić samo do spavanja.

ali znam da mora doći vrijeme kada dojenje mora prestati jer sam i ja na izmaku snaga. čitam vaše postove i skupljam informacije za sebe. izgleda da je najbitnija upornost. brrrr, ne želim ni pomisliti što me čeka. usput, nama tata nije stalno kod kuće tako da će cijeli teret biti na mojim leđima.

Mi smo baš u procesu prestajanja. Mališa ima 20,5 mjeseci i dojenački staž bio nam je predivan. Osim na početku i sada na kraju. Već se 2 mjeseca borim s povremenim oštećenjima bradavice, pomislim ajmo sad prestat, jer užasno boli, pa to prođe a mi nastavili. ALi prije tjedan dana se opet ponovilo isto, i to su me obje strašno boljele, a on se budio po noći 6-7 puta i sisati, sisati...Naravno da mi to nije pomoglo, tu je puklo, više nisam mogla.
Sad ne dojim od ponedjeljka, on još uvijek pita za sike, sike su bubane i imaju flaster :mrgreen: na sebi, a on se jako brine za njih. Jedino po noći zna dva puta se probudit i malo pustiti suzicu za sikama, a onda se okrene na drugu stranu i nastavi spavati.

Da nemam tih ranica i nadraženosti ne bi mi još prestali, iako sam znala da i to jednom mora doći.
Inače, uspavljujemo se tako da zajedno ležimo u krevetu, mazimo se, pjevamo ili slušamo jastuk koji svira. A kako smo ovih dana doma (inače je u jaslicama) za popodnevno spavanje ga ili malo nosim ili isto kao za noć.