odlazak djece na sprovode

nisam našla ovakvu temu, pa molim moderatorice ako postoji da me upute.
naime, dario ima 9 godina, a dora skoro 3. zanima me koja je dob preporučljiva za odlazak na sprovod, odnosno do koje dobi bi trebali poštedjeti klince tog iskustva. do sada, osim mog djeda kad su dariu bile 4 godine nije umro (hvala bogu) nitko iz obitelji, i tada ga nisam vodila na sprovod iako je "sve" znao o tome što znači kad čovjek umre. moja baka ima 89 godina i nije dobro u zadnje vrijeme, iako se nadam da će još poživjte pitam za svaki slučaj da se znam pripremiti i s te strane. nadam se da sam se dobro objasnila.

Prije tjedan dana sam bila na sprovodu jer mi je nona umrla (dakle, bliža obitelj), i nije mi palo na pamet voditi Ninu sa sobom jer smatram da je još uvijek za takve ozbiljne stvari premala. Ona nekako na neki svoj dječji način "razumije" šta znači kad netko umre (tj kad ode na nebo jer sam joj to tako nekako opisala), i isto tako razumije da sam ja bila jako tužna kad je nona umrla i da sam plakala... ali neznam kako bi reagirala na tom sprovodu kad bi vidjela da dosta ljudi plače, kad bi vidjela svoju nonu (moju mamu) kako se guši u suzama dok ju pridržavaju.... mislim da si shvatila o čemu pričam da baš ne ulazim u detalje.... Da se nađem u situaciji da moram na nekakav sprovod gdje nemoram biti među prvima (jer uvijek iza lijesa idu najprije obitelj pa onda svi ostali...), nego među zadnjima i da Ninu nema tko pričuvati, tek onda bi ju vodila sa sobom ali bi nastojala da baš taj "prvi dio povorke" ne vidi... ali to je samo moje mišljenje

DaDo, ako je tvoj sin jako vezan za tvoju baku, dobro je pozna, druži se s njom i puno mu znači u životu...ako se dogodi najgore ja bih ga uz dobru pripremu odvela na sprovod da se oprosti i shvati da je smrt nešto konačno. Ako misliš da bi tamo mogao vidjeti jako puno tuge i da bi ga to moglo potresti više nego što misliš uvijek ga možeš odvesti na grob dan nakon sprovoda da vidi cvijeće, grobnicu...i onda mu u miru još jednom objasniš smrt onako kako misliš da je za njega najbolje. Malenu ne bih vodila.

U svakom slučaju-ako vidiš da baki postaje sve gore pokušaj djecu pripremiti na to da je uskoro neće biti s vama.

DaDo, znam da struka preporuča da djeca odu na sprovod bliskim osobama, kako bi ih na neki način ispratili.
Međutim naše je iskustvo bilo takvo da naš stariji sin niti uz svu pripremu i objašnjenje nije želio na pogreb svojem djedu, pa nismo forsirali.
Mislim da na kraju treba ipak njima omogućiti izbor.

dariu treba objasniti i onda ga pitati zeli li, za doru definitivno vi trebate odluciti.
smrt i umiranje dio su zivotnog ciklusa i kao i mnoge druge stvari u nasim zivotima postali su kao nesto sto nije dio naseg zivota, pa se jako pitamo sto napraviti - nekad stvarno se nisu oko toga mucili.
mislim da je vazno i kako ces se ti nositi sa time. :love:

Ima tema o tome, e sad, ja ne znam staviti link ali se zove : JEL MORAJU DJECA SVAGDJE SA VAMA??? (stoji na izazovima roditeljstva, na drugoj strani)-razvilo se dosta rasprave.
Ugl. dosta ljudi je imalo stav da ne bi vodili mali djecu, a manjina je smatrala da je to ok za djecu.
Ponavljam svoj stav- smatram da je smrt dio života i da je odlazak na sprovod iskustvo koje dijete treba imati kao i sva ostala životna iskustva. Djecu vodimo i na mnoga druga mjesta gdje ne kuže što se zbiva (npr. crkvu) pa polako uče u skladu sa svojim kognitivnim i emotivnim mogućnostima. Ne bih vodila dijete na sprovod polupoznate osobe, ali na sprovod bliske osobe obavezno, osim ako samo dijete ne kaže da ne želi ići.

Baš sam nedavno na jednom sprovodu pričala o tome s kolegicom s posla, kojoj je mama umrla kad je imala 9 god.-ona mi je rekla kako njoj zauvijek fali taj dio i ostao joj je gorak dio u ustima jer su je ostavili kod nekih rođaka (da se "igra" s djecom) a oni otišli sahraniti njenu mamu.[/list]

ja sam imala 8g. kada mi je umro dida i po želji bake ( a protivno volji roditelja ) išla sam na taj sprovod. Iako sam s drugim djedom bila dosta daleko nije mi ostalo u dobrom sjećanju. Teško mi je opisat tadašnje poimanje smrti i tuge, ja nisam kužila ništa osim da dide nema i da želim da ljudi što prije prestanu biti tužni. Nekoliko mjeseci poslije umrla je baka ( mamina mama ) i na taj sprovod prema želji mojih roditelja nisam išla. Danas na spomen te bake ja se sjetim veselih zgoda, a na spomen dide obavezno i sprovoda :( .

Citiraj:

---

Ponavljam svoj stav- smatram da je smrt dio života i da je odlazak na sprovod iskustvo koje dijete treba imati kao i sva ostala životna iskustva. Djecu vodimo i na mnoga druga mjesta gdje ne kuže što se zbiva (npr. crkvu) pa polako uče u skladu sa svojim kognitivnim i emotivnim mogućnostima. Ne bih vodila dijete na sprovod polupoznate osobe, ali na sprovod bliske osobe obavezno, osim ako samo dijete ne kaže da ne želi ići.

---

Potpisujem tanjads.
Pogotovo ako se radi o bliskim osobama....

Pre 3 meseca umro mi je ujak. Nije bilo teoretske sanse da ne odem na sprovod. Ziveo je u mom rodnom gradu, tamo je i sahranjen, dolazila je rodbina iz Brisela i Makedonije...iznad svega bio je jedini brat moje majke i uzasno sam ga volela.

Deci sam rekla da je deda S umro, da cemo ici na groblje, da ce baba biti jako jako tuzna (napomenula sam da ce biti i suza), da cu ja biti jako jako tuzna, da ne moraju zapitkivati i gnjaviti ljude tamo...

Elem, dosli smo do groblja, oni su ostali napolju sa tatom dok sam se ja pridruzila mami i ujni u kapeli, igrali su se sa ujakovim unucicima, jeli bombone (a opsteg odusevljenja jer su im inace zabranjene)...Kad je les trebalo odneti do grobnog mesta oni su sa mojom sveki otisli u auto i pricali price dokle god je trajao pokop. Htela sam njih postedeti potresnog prizora a sebe pitanja tipa ''Kako je otisao na nebo kad ga zatrpavate u zemlju?''. Ukratko, uspela sam da ih postedim mrtvaca i najvece provale tuge, poneku suzu su videli ali sam zamolila sve koje sam mogla da se uzdrze pred decom

Na pomene smo ih vodili jer im nije prvi put (mami su u poslednje dve godine umrle dve sestre i sad brat, ostale su samo ona i jos jedna sestra), bude malo maminog i tetinog plakanja ali daleko od onog na sprovodu, bude i neceg za pojesti pa im je i to zanimljivo.

Mnogi se uzasavaju od vodjenja dece na groblja, od pominjanja pokojnika i odrzavanja secanja...Ja sam dete sa sela i sa babom sa uvek isla na dedin grob, posecivanje grobova mi vraca lepa secanja na pokojnike koje sam volela i mislim da bi svi ti ljudi jos jednom umrli ako bih ja prestala da ih pamtim. Nema niceg strasnog i ukletog na necijem grobu. Smrt je prirodna pojava i zadesice sve nas pre ili kasnije :/

Citiraj:

---

AndrejaMa prvotno napisa

Citiraj:

---

Ponavljam svoj stav- smatram da je smrt dio života i da je odlazak na sprovod iskustvo koje dijete treba imati kao i sva ostala životna iskustva. Djecu vodimo i na mnoga druga mjesta gdje ne kuže što se zbiva (npr. crkvu) pa polako uče u skladu sa svojim kognitivnim i emotivnim mogućnostima. Ne bih vodila dijete na sprovod polupoznate osobe, ali na sprovod bliske osobe obavezno, osim ako samo dijete ne kaže da ne želi ići.

---

Potpisujem tanjads.
Pogotovo ako se radi o bliskim osobama....

---

još jedan potpis.

kad se radi o djetetu bliskoj osobi, mislim takodjer da je dobro da djeca prisustvuju sprovodu, a narocito ako se radi o roditelju ili bratu/sestri (nije doduse aktualno u ovom slucaju, samo moj dodatak)

kad umre netko s kim ce klinci biti u emocionalnoj vezi normalno da cu ih voditi na pogreb jer mislim da im trebam dati priliku da se i na taj nacin oproste


sad su vec "veliki" u odnosu na ove vase male klince , ali da nam se tako nesto desilo dok su bili duplo mladji, sigurna sam da bi ih vodila sa sobom

ako i nece razumjeti taj cas nije vazno - al mozda ce se sjecati da su bili

Slažem se s mukicom u svemu - M. smo i vodili na sprovod osoba s kojima je bio blizak - imao je manje od 4 i manje od 6 godina. Uvijek bih povela dijete - smrt je dio života, a pogreb je isto tako obiteljski događaj kao i mnogi sretni događaji.

Potpisujem prethodne dvije uvazene gospoje.

Mene su kao dijete vodili na sprovod djedu te su i otvorili kovčeg da se oprostim - godine nakon toga sam imala traume. Svoje dijete neću izlagati tome, barem ne u tako ranoj dobi.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

pogreb je isto tako obiteljski događaj kao i mnogi sretni događaji.

---

ovaj dio mi je u ovdje najbitniji-poanta obitelji i jest djeljenje dobra i "zla!....nebi htjela da dijete propusti išta od toga, jer tužna vremena vežu ljude...

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Mene su kao dijete vodili na sprovod djedu te su i otvorili kovčeg da se oprostim - godine nakon toga sam imala traume. Svoje dijete neću izlagati tome, barem ne u tako ranoj dobi.

---

ja bi imala traume i da mi dan danas otvore kovceg
ja pricam o normalnom pogrebu, koji ne ukljucuje otvaranje i gledanje pokojnika

znaci ceremonija u kojoj je kovceg zatvoren i na kojoj pokojnika vidis samo u svom srcu

Također ne bih dozvolila da mi djeca gledaju mrtvace; oprostiti se treba sa živima, a mrtve ispratiti.

Citiraj:

---

Mukica prvotno napisa

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

Mene su kao dijete vodili na sprovod djedu te su i otvorili kovčeg da se oprostim - godine nakon toga sam imala traume. Svoje dijete neću izlagati tome, barem ne u tako ranoj dobi.

---

ja bi imala traume i da mi dan danas otvore kovceg
ja pricam o normalnom pogrebu, koji ne ukljucuje otvaranje i gledanje pokojnika

znaci ceremonija u kojoj je kovceg zatvoren i na kojoj pokojnika vidis samo u svom srcu

---

Kod nas su sprovodi takvi da mrtvac u otvorenom lijesu leži u kući i ljudi prije samog sprovoda dolaze dati saučešće obitelji koja sjedi kraj lijesa. Tako da je nemoguće izbjeći tijelo. Meni je to ajmemajko ali takav je obiaj baš u ovom mjestu. Djecu ne vodim na sprovode, nisu još nikad bili, pa čak ni na sprovodu mog djeda. Nisam ih htjela voditi baš zato da izbjegnem tu traumu jer su ga jako voljeli i stalno visili kod njega (brinuli se o njemu) dok je bio bolestan u bolnici. Inače, i meni je to gledanje mrtvaca poprilično traumatično i na sprovode idem baš kad moram ići

ja nisam vidla didu mrtvog ali mi sama ceremonija sprovoda nije legla i kao što sam rekla na spomen dide uvijek se sjetim i sprovoda. Jedno je obilaziti grob a drugo biti prisutan na sprovodu gdje je ogromna tuga, tužna muzika, crnina posvuda.

naravno da djecu nije "dovoljno" odvesti na pogreb, smrt je tema koja trazi puno obrada, razgovora, iskrenosti...Nije za dijete lose vidjeti tugu, crninu,pokop ali mu se to treba i primjereno objasniti.

ja bi dijete uvijek vodila na pogreb bliske osobe, izbjegla svako gledanje mrtvaca (i u nasem malom selu se to radi...) kao i sutuacije za koje mogu unaprijed ocekivati da ce biti jakooo emocionalno nabijene. I puno, puno razgovarala o svemu.

drage moje, puno vam hvala na iskustvima i razmišljanjima... :*
ja se nisam javljala 2 dana sori,ali sad sam sve detaljno pročitala i mislim, mislim.
htjela sam ispričati da je moj dario jako mali pričao o smrti sa mnom i ta ga je tema jako fascinirala i dan danas mu je to izvor pregoleme tuge ako se sjeti da ću ja jednog dana umrijeti...kad me je prvi put pitao o tome imao je manje od 3 godine i ja sam mu objasnila da smrt znači da nekog više nikad nema, nisam se htjela koristiti nekim zamjenama tipa zaspao je(pa da djete ima frku kad ide spavati) ili otišao je u bolnicu i sl. kako su mi to savjetovali bake i djedovi. često smo pričali o tome, posebno kad je umro moj djed kojeg je upoznao, ali ga nisam vodila na sprovod jer se radilo o relativno dalekom putu u vojvodinu, a bili smo 2 tjedna ranije kod njega. sad razmišljam i nakon vaših priča da ću ga ako se dogodi da baka umre dobro pripremiti za to i ustvari pitati njega da li želi ići. s mojom bakom nije blizak, jer je ona zaista jako stara i ne komuniciraju često, ali možda je to dobar uvod za neke buduće situacije gdje će se raditi o njemu bliskijim osobama...

upitajte bilo kojeg alternativca/iscjelitelja/vidovitog covjeka i svaki ce vam reci da djeca nemaju sto raditi na groblju i da je ponajbolje ih lisiti tog iskustva barem do njihove dvanaeste godine.zasto?zato sto groblja imaju posebnu vibraciju,a uza to se ondje moze naci i vidjeti mnogo astralnih bica koja imaju sposobnost "zalijepiti" se za neciju auru i osoba moze imati teskoca zbog toga,a osobito djeca cije je etericno tijelo u razvoju i otvoreno za druge dimenzije.
mene osobno roditelji nikada nisu vodili na sprovode i tek nedavno sam bila na inom,kada mi je moja ljubljena baka umrla.
iako,ne vidim nista loseg u tomu da dijete koje izrazi zelju poci sa vama,da mu ne pruzite to iskustvo.ako se predomisli,uvijek je moguce skloniti se sa strane i tako biti dio toga ali opet,ja sama nikada necu voditi djecu na sprovode dok ne budu dovoljno odrasli da shvate i osjete srz toga.I naravno,dok oni sami ne izraze zelju da podju.

Baš se neki dan povela priča o tome u mojoj firmi. Suma sumarum, curica nije jela sedmicama, ublijedila, smršala, katastrofa. Zašto?
Zato što je skontala - ako jedem - porast ću, ako porastem - umrijet ću.

Citiraj:

---

sundrops"pitajte bilo kojeg alternativca/iscjelitelja/vidovitog covjeka i svaki ce vam reci da djeca nemaju sto raditi na groblju i da je ponajbolje ih lisiti tog iskustva barem do njihove dvanaeste godine.zasto?zato sto groblja imaju posebnu vibraciju,a uza to se ondje moze naci i vidjeti mnogo astralnih bica koja imaju sposobnost "zalijepiti" se za neciju auru i osoba moze imati teskoca zbog toga,a osobito djeca cije je etericno tijelo u razvoju i otvoreno za druge dimenzije.

---

ovo mi je baš horor priča, sva sam se naježila :shock: .

Citiraj:

---

Nataša,
Baš se neki dan povela priča o tome u mojoj firmi. Suma sumarum, curica nije jela sedmicama, ublijedila, smršala, katastrofa. Zašto?
Zato što je skontala - ako jedem - porast ću, ako porastem - umrijet ću.

---

:cry: baš žalosno, nadam se da se mala oporavila.

ah,mogla sam pretpostaviti da ce biti takvih reakcija :)nije mi bila namjera strasiti no da ima mnogo stvari koje su sakrivene ljudskim ocima(i lijepih i svakojakih),to je znano..

Citiraj:

---

sundrops prvotno napisa

upitajte bilo kojeg alternativca/iscjelitelja/vidovitog covjeka i svaki ce vam reci da djeca nemaju sto raditi na groblju i da je ponajbolje ih lisiti tog iskustva barem do njihove dvanaeste godine.zasto?zato sto groblja imaju posebnu vibraciju,a uza to se ondje moze naci i vidjeti mnogo astralnih bica koja imaju sposobnost "zalijepiti" se za neciju auru i osoba moze imati teskoca zbog toga,a osobito djeca cije je etericno tijelo u razvoju i otvoreno za druge dimenzije.

---

Živim kraj groblja i meni je (kao i cijelom kvartu, punom sretne i zdrave djece) groblje mjesto za večernju šetnju s djetetom (ili vožnju biciklom ili guralicom). Na groblju, osim različitog cvijeća i drveća, ima ježeva, šišmiša, sova, mačaka, pokoji pas (jedna je kujica čak imala i mlade u puknutom betonu groba), raznih ptičica, bubica i sl. Pubertetlije se navečer nađu na groblju i dime. Ako šetate kasno noću, moguće je naletjeti i na sex na groblju. Uglavnom, groblja imaju specijalu vibru ljudima koji na njih dolaze 1-2 x godišnje, nama koji svaki dan idemo po kruh preko groblja nema neke osobite vibre.

Ljudi su bar desetak tisuća godina živjeli u kućama u kojima su ispod praga sahranjivali svoje mrtve- i suživot (ili susmrt) su bili savim normalna pojava.

Citiraj:

---

sundrops prvotno napisa

upitajte bilo kojeg alternativca/iscjelitelja/vidovitog covjeka i svaki ce vam reci da djeca nemaju sto raditi na groblju i da je ponajbolje ih lisiti tog iskustva barem do njihove dvanaeste godine.zasto?zato sto groblja imaju posebnu vibraciju,a uza to se ondje moze naci i vidjeti mnogo astralnih bica koja imaju sposobnost "zalijepiti" se za neciju auru i osoba moze imati teskoca zbog toga,a osobito djeca cije je etericno tijelo u razvoju i otvoreno za druge dimenzije.
mene osobno roditelji nikada nisu vodili na sprovode i tek nedavno sam bila na inom,kada mi je moja ljubljena baka umrla.
iako,ne vidim nista loseg u tomu da dijete koje izrazi zelju poci sa vama,da mu ne pruzite to iskustvo.ako se predomisli,uvijek je moguce skloniti se sa strane i tako biti dio toga ali opet,ja sama nikada necu voditi djecu na sprovode dok ne budu dovoljno odrasli da shvate i osjete srz toga.I naravno,dok oni sami ne izraze zelju da podju.

---

i meni groblja imaju neku posebnu vibru. iako je i u našem kvartu veliko groblje i prolazimo kraj njega svaki dan. ali kad idem na groblje ja se drukčije osjećam..

Citiraj:

---

DaDo prvotno napisa

Citiraj:

---

sundrops prvotno napisa

upitajte bilo kojeg alternativca/iscjelitelja/vidovitog covjeka i svaki ce vam reci da djeca nemaju sto raditi na groblju i da je ponajbolje ih lisiti tog iskustva barem do njihove dvanaeste godine.zasto?zato sto groblja imaju posebnu vibraciju,a uza to se ondje moze naci i vidjeti mnogo astralnih bica koja imaju sposobnost "zalijepiti" se za neciju auru i osoba moze imati teskoca zbog toga,a osobito djeca cije je etericno tijelo u razvoju i otvoreno za druge dimenzije.
mene osobno roditelji nikada nisu vodili na sprovode i tek nedavno sam bila na inom,kada mi je moja ljubljena baka umrla.
iako,ne vidim nista loseg u tomu da dijete koje izrazi zelju poci sa vama,da mu ne pruzite to iskustvo.ako se predomisli,uvijek je moguce skloniti se sa strane i tako biti dio toga ali opet,ja sama nikada necu voditi djecu na sprovode dok ne budu dovoljno odrasli da shvate i osjete srz toga.I naravno,dok oni sami ne izraze zelju da podju.

---

i meni groblja imaju neku posebnu vibru. iako je i u našem kvartu veliko groblje i prolazimo kraj njega svaki dan. ali kad idem na groblje ja se drukčije osjećam..

---

A hebiga sad, meni su ti alternativci, iscjelitelji i vidovnjaci bliski kao i duhovi koje viđam na groblju. :mrgreen:

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Citiraj:

---

DaDo prvotno napisa

Citiraj:

---

sundrops prvotno napisa

upitajte bilo kojeg alternativca/iscjelitelja/vidovitog covjeka i svaki ce vam reci da djeca nemaju sto raditi na groblju i da je ponajbolje ih lisiti tog iskustva barem do njihove dvanaeste godine.zasto?zato sto groblja imaju posebnu vibraciju,a uza to se ondje moze naci i vidjeti mnogo astralnih bica koja imaju sposobnost "zalijepiti" se za neciju auru i osoba moze imati teskoca zbog toga,a osobito djeca cije je etericno tijelo u razvoju i otvoreno za druge dimenzije.
mene osobno roditelji nikada nisu vodili na sprovode i tek nedavno sam bila na inom,kada mi je moja ljubljena baka umrla.
iako,ne vidim nista loseg u tomu da dijete koje izrazi zelju poci sa vama,da mu ne pruzite to iskustvo.ako se predomisli,uvijek je moguce skloniti se sa strane i tako biti dio toga ali opet,ja sama nikada necu voditi djecu na sprovode dok ne budu dovoljno odrasli da shvate i osjete srz toga.I naravno,dok oni sami ne izraze zelju da podju.

---

i meni groblja imaju neku posebnu vibru. iako je i u našem kvartu veliko groblje i prolazimo kraj njega svaki dan. ali kad idem na groblje ja se drukčije osjećam..

---

A hebiga sad, meni su ti alternativci, iscjelitelji i vidovnjaci bliski kao i duhovi koje viđam na groblju. :mrgreen:

---

Draga, hajde pliz ne trpaj alternativce u isti koš s vidovnjacima i duhovima. Nije to baš lako pročitati kad se time baviš :/ .

autenticni duhovni iscjelitelj najcesce je izrazito duhovna osoba te kao takav poradi svog duhovnog razvoja ima mogucnost vidjenja astralnih svijetova i visih dimenzija zbog otvorenosti visih cakri pa stoga stvari koje su normalnom covjeku sasvim nevidljive on percipira kao i svaku materijalnu pojavnost ovoga svijeta.mnogo toga postoji bez obzira vjerovali mi u to ili ne.kao sto postoje osobe kojima je normalna stvar vidjeti i osjetiti djelovanje andjela u svom zivotu,isto tako je moguce i sve vise ce biti normalno ljudima(posto zemlja kao planet i sva bica na njoj su usli u novu,visu vibraciju) sagledavati stvarnost "iza" pojavnog.zasto bi to bilo nesto cudno?svaka sveta knjiga vec tisucljecima spominje i govori o duhovnim,astralnim bicima;od talmuda,egipatske knjige mrtvih,kurana,biblije..
uostalom,mnogo je knjiga napisano o tomu.jedna vrlo lijepa je "dodir vjecnosti",Ajre Miske-kcerke poznatog Marka Pogacnika,slovenskog nam susjeda,napisane po diktatu andjela Christophera Tragiusa.
meni su ovakve teme bliske i drage te mi nije bila namjera nekoga preplasiti svojim postom.zao mi je ako je tako ispalo.lijepi pozdrav!

tema je - dijete i odlazak na sprovod, molim da ne nastavljate u alternativnim smjerovima :mrgreen:

ispricavam se :) navukli su me ;)

Da nisi ti, sundrops, jednu prikurila prije nego si ono gore pisala? :mrgreen: :* :heart: (da ne bi bilo zabune, zezam se :P )
Izgleda da se i ovdje svatko postavlja ovisno o svojim iskustvima.
I moja baka ima kucu odmah u blizini groblja pa mi groblje samo po sebi nije nesto problematicno. Nagledala sam se i naslusala dosta sprovoda, jedan mi je posebno ostao u sjecanju, radilo se o nekom bakinom susjedu. Medjutim, mislim da me se moglo postedjeti tog iskustva i nisam sigurna da bih djecu vodila na sprovode. Vjerovatno ovisi o tome kakva bi situacija bila, procjeni djetetove spremnosti itd. Ne dozivljavamo svi sve jednako, bez obzira na to sto je rijec o necemu sto je sastavni dio zivota.

Citiraj:

---

Zdenka2 prvotno napisa

Također ne bih dozvolila da mi djeca gledaju mrtvace; oprostiti se treba sa živima, a mrtve ispratiti.

---

Hmm...
Ja sam tražila mamu da me odvede vidjeti didu u mrtvačnicu.
Nemam traume. Sjećam ga se i danas. Sjećam se kako je bio obučen, tko je sve bio u mrtvačnici...

Možda sam bila malo ludo dijete :roll:

Mama kaže da sam vidjela i tatu kad je umro, no toga se uopće ne sjećam, iako se zbilo nakon ovog prvog događaja :/

...mada dodajem da se u principu ja slažem sa Zdenkom, samo sam htjela iznijeti i svoj doživljaj...

hmm..i ja se slazem sa svima,samo imamo drugacija misljenja ;)

da se vratim u srce teme, ja sam prvi put na sprovod otišla teti koja me je čuvala kao klinku kad sam imala 14 godina i to mi je bilo jezivo.. svojoj baki koja me odgojila nisam smogla snage ići iako sam imala već 16 godina..jednostavno nisam mogla. kad mi je umro jedan djed Dario se rodio i imao samo 6 mjeseci i nisam ga imala kome ostaviti tako da nisam išla. ukratko sprovodi su mi strašni, srce mi se kida tamo i ostaje mi dugo loš osjećaj.

Ne sjećam se koliko sam godina imala kad sam prvi put išla na sprovod... kako me je čuvala baka pretpostavljam da me vodila sa sobom kad bi umrli neki stariju ljudi jer mama kaže da kad bih došla kući pričala bi ´umro ovaj, umro onaj´. Sjećam se da sam išla sinu tatinog prijatelja koji je umro od leukemije. Tada sam imala 5, a on 9.
Moja profesorica razvojne psihologije na faxu nam je govorila da je djecu dobro voditi sa sobom jer na taj način odboluju nekim prirodnim načinom, a ne potisnu to u sebi. Ipak mislim da je možda bolje u početku dijete odvesti na sprovod ne baš bliske osobe, uvesti ga malo u pojam života i smrti da se ne susretne prvi put s tim kad to bude bliska osoba... ali na koncu sve to ovisi od djeteta do djeteta