Što napraviti kada vam netko dijete lažno optuži za ...

za bilo što?

kod mene je ovako:

Sin od jedne moje prijateljice (prvaš) optužio je Iv i još trojicu njegovih prijatelja (drugaša) da su ga premlatili - dakle, da su ga trojica držala a jedan tukao po leđima...
ja i mama od J smo najbolje prijateljice tako da smo odmah pokupili našu trojicu drugaša (četvrtog nismo jer dijete ima određenih razvojnih teškoća i boji se nepoznate okoline) i odveli ga tom prvašu kući... svi smo sjeli za stol i dugo razgovarali - naši su priznali navlačenje za majice (to im dođe kao neka njihova igra na lovice - vatala) ali su ustvrdili da prvaš laže... na kraju je to i on sam priznao...
onda smo otišli u školu, do prvaševe učiteljice koja je rekla da ona tako nešto nije primjetila i da nije bilo ništa van uobičajenih glupiranja kojima se bave tijekom odmora... obećala je danas ispitati svoje učenike i obavijestiti nas o rezultatima ispitivanja...

ja sam sigurna da ova drugaška četvorka nije u stanju nikog premlatiti na opisani način jer Iv i J poznam u dušu, A je isto često kod mene i nisam primjetila nasilne porive ni kod njega, a B je zbog svog zdravstvenog stanja toliko povučen da ne može svakoga pogledati al troke premlatiti...

ovo me jako povrijedilo - prvo jer prvaševa mama pozna svu tu djecu i zna da nisu nasilni,
drugo jer iz ovakvih priča se može razviti puno veći problem (kao lani kada je jednom isto tako krivo optuženom dječaku došao czss na kuću jer je netko drugi gurnuo neku djevojčicu i ona je udarila glavom o pod)...

i šta sad... malome ovo nisu prve laži, ali mama uvijek njemu vjeruje i zbog toga smo već imali rasprava s njom (kao njene prijateljice).. na kraju će samo ona ostati razočarana i nitko drugi jer odgaja klinca kojem sve prolazi.... lako joj je dok smo mi u pitanju ali on je mogao bilo koga tako optužiti i pitanje je kako bi neki drugi roditelj reagirao na to...

odlučila sam da ako i učiteljice potvrde nevinost drugaša, reći joj da će slijedeći takav ispad povući za sobom konkretnije posljedice odnosno zabranu druženja moje djece s njenom... po bilo koju cijenu...

to sada stvarno jesu dječja posla, ali sutra to više neće biti dječja posla :(

Neka Andrijina druzenja ja sam prekinula i za manje stvari, jer ne zelim uopce doci u situaciju da neke stvari eskaliraju.

Ima djece koja lažnim optužbama nastoje privući pažnju na sebe i osnažiti svoju poziciju u razredu. Takve optužbe su se mom sinu počele događati prošle godine - reagirala sam tako da sam pomno ispitala situaciju i pratila je neko vrijeme i kad sam bila sigurna u to što se događa (to je isto potrebno, jer djeca se u školi mogu ponašati drugačije nego što ih mi poznajemo) stala sam iza svog sina, razgovarala s mamom tog djeteta i s učiteljicama i riješila mu problem. Nisam prijetila ni svađala se, ali sam jasno razložila problem i ukazala toj mami da mora na drugi način razgovarati sa svojim djetetom koje se teško uklapalo i u tom svom problemu našlo mog sina kao Pedra preko kojega se moglo tužakanjem skupljati bodove kod učiteljice i kod mame. M. sam savjetovala da se ne druži s tim djetetom.

vi ste situaciju raščistili. razgovarali ste i suočili djecu i došli do priznanja.
prema napisanom, prvašić je sklon preuveličavanju i neistinama.
da li mu je u tom navlačanju potrgana majica pa je kao opravdanje izmislio tučnjavu?
bezveze mi je da se djeca zbog tog incidenta ne druže, da ga izbjegavaju i izoliraju. možda bi roditeljima na taj način trebalo prikazati situaciju da shvate da će druga djeca početi izbjegavati njihovo zbog neugodnosti koje im priređuje.

ja sam situaciju morala raščistiti jer ne bih spavala mirno nakon zornog prikaza te mame kako su ga Mlatili...
on nije imao poderanu majicu, niti ikakve masnice, ništa :/
opisani način tučnjave je mogao, po meni, vidit jedino u filmovima... grozno nešto...
fegusti, ovo nije prvi put da dečko laže i zato se bojim što će biti sutra... s mamom ću ozbiljno porazgovarat o tome i upozorit da ako se ovako nešto ponovi sigurno ću zabranit druženje...

moj B se cesto zna zaliti da svi njega u razredu krive za neke stvari koje nije napravio....a i nezna se postaviti,cesto puta ispadne naivan i povede se za drugima na kraju on ispadne crna ovca....za takve se ucitelji ocito lijepe...

filip - to što si ti sad rekla je i opravdanje mame od prvaša -nikad, ali baš nikad nije njeno dijete krivo... uvijek su drugi a on je povodljiv i naivan i dobar i on to ne bi nikad...
moje dijete snosi odgovornost za sve dobro što napravi jednako kao i za sve loše što napravi...
ne bi on to nikad (a TO se odnosi na sve moguće situacije) - mi je baš za :evil:
ja to za svoje dijete ne mogu reć, ali mogu ispitati što se zbilo pa reći ON TO NIJE OVAJ PUT NAPRAVIO.... nikad je preširok pojam... i

nikad nisam rekla da nije kriv a da prije toga nisam ispitala cijelu situaciju...kad se desi nesto takvo ocitam mu bukvicu i spotam ga....samo sto ima puno takvih roditelja koji svoju djecu tapsu po ledima i brane ih i kad su krivi....znaju oni jako dobro iskoristuti situaciju.....

e to sam i tila napisat - ako je ispao kao rafal po tebi oprosti :oops:

vidim da ćeš imati problema s objašnjavanjem toj mami :/
žao mi tog malog jer nema od koga naučiti kako svako djelo za sobom nosi odgovornost i posljedice jer njegova mama pred problemom zatvara oči misleći kako je rješenje u negiranju.

cini se da takva djeca nemaju dovoljno samopouzdanja i boje se neprihvacanja u drustvu pa stoga zele na takav nacin pridobiti paznju...

ne virujem kako ćeš nešto senzacionalno postić razgovorom s tom mamom.
njoj je mali centar svita i to nepogrješivi. a kad takav odnos roditelj ima prema ditetu onda je sasvim razumljivo da ni dite ne shvaća posljedice svojih (ne)djela. jer je u roditeljevim očima i riječima uvik u pravu.
mislim da takvi roditelji skroz naopako odgajaju svoju dicu, a kasnije će u životu i oni i dica imat samo problema. jer nikad neće znati prihvatiti posljedice za svoja djela, bila dobra ili loša. njima će to biti "zdravo za gotovo".
a mali očito na sve moguće načine želi privuć pažnju.

bitno je da si ti ko majka odmah reagirala i da je situacija odmah riješena i da se pokazalo kako je od muhe napravljen slon. i da je taj mali suočen sa svojom laži. e sad koliko mu je to doprlo do mame, pitanje je. vjerujem ni malo.

mislim da ste super riješili
kako će njegova mama dalje, to ovisi o njoj
tvoj je naučio kako se rješavaju stvari
moj stav je da moji ne smiju tući druge, a isto tako niti netko drugi njih
tko je kriv - kriv je (pa bio sto puta moj)

Jesu li optužbe osnovane ili ne biti će sve teže utvrđivati što su djeca starija. Djeca uče i na svom i na tuđem iskustvu što kod odraslih prolazi a što ne, pa zlostavljanja postaju sve "profesionalnija".
Štrigica, jesi li sigurna da taj prvašić nije "priznao" prijevaru potaknut neminovnošću svakodnevnog suočavanja s jačima i većima? Ne kažem da je tako, ali vidjela sam svašta što ne bih vjerovala da mi je netko pričao.
Mi smo naučili, a moj M je to jako dobro naučio ponavljajući gradivo, da su jako mirna djeca, bez samopouzdanja, bojažljiva itd. minirani teren, i da iz tog smjera vreba opasnost. Mogla bih ti o toj temi pisati unedogled.
Da je moje dijete optuženo za takav izgred, ja bih o tome razgovarala nasamo s učiteljicom i pedagogicom, obećala da ću razgovarati s djetetom kako bih vidjela što on ima reći i zamolila učiteljicu da bolje prati zbivanja među djecom (jerbo je to njena odgovornost). Doma bih porazgovarala s djetetom i, bez obzira smatra li se ono krivim ili ne, porazgovarali bismo o razlikovanju dobra od zla i o nasilju itd, čisto da se svi uvjerimo da znamo gradivo.
Suočavanje "žrtve" je za mene izigravanje pravde i ne sviđa mi se kao metoda.
Savjetujem ti da "žrtvi" uvijek pristupaš kao da jest žrtva. Moje je iskustvo da je to izvrsna metoda. Pritom budno paziš da eventualne sankcije u školi budu primjerene. To znači: ok, ako dijete mora dobiti sankciju (npr. ne smije izlaziti za vrijeme odmora), daš do znanja učiteljici da ne ćeš tolerirati da sankcija traje duže, da je preoštra itd.
E sad: što time dobiva tvoje dijete. Ako je dijete krivo, dobija naravno sankciju (ako je učiteljica korektna), a ako nije kriv, dobije školu koju je bolje proći prije nego kasnije.
Moj M je odradio nekoliko nezasluženih sankcija (za koje znam da su nezaslužene), ali sad zna prepoznati situacije kad je najpametnije maknuti se (jer se neke stvari odvijaju matematičkom predvidljivošću) i zna koju djecu valja izbjegavati, a ja više nemam probleme koje sam imala u 2. razredu.
Znam da ti ovo ne zvuči primamljivo, ali nama je jako pomoglo, pogotovo jer je moj M jako živo dijete, znatiželjno i svugdje gura nos pa je stoga bio vrlo izložen svemu i svačemu.
Malo sam odužila, ali mi smo doktorirali na ovoj temi. :mrgreen:

ova moja trojka je dobila prodiku o ponašanju tijekom odmora i poslije škole zbog tih potezanja i zoran prikaz mogućih posljedica takvog ponašanja...

Citiraj:

---

Štrigica, jesi li sigurna da taj prvašić nije "priznao" prijevaru potaknut neminovnošću svakodnevnog suočavanja s jačima i većima? Ne kažem da je tako, ali vidjela sam svašta što ne bih vjerovala da mi je netko pričao.

---

- zato smo i zamolili učiteljicu (od prvašića) da još jendom provjeri... :)

Citiraj:

---

Suočavanje "žrtve" je za mene izigravanje pravde i ne sviđa mi se kao metoda

---

meni je otvoren razgovor najdraža metoda - neka svatko kaže svoju stranu...

Ivana2- interesantan pristup
ja sam svog prvašića prošli tjedan kaznila jer je jednoj curici razbio
kišobran
na kraju je ispalo da su se njih dvoje natezali s tim kišobranom i da nije
baš on isključivo kriv
ali ja sam mu htjela poslati poruku da se tuđe stvari NEdiraju i gotovo
isto tako bi postupila kod te "tuče", sankcije jer ste ga dirali nebitno je li bilo tuče ili samo natezanje majice
da nauči za ubuduće kada se treba maknuti i ružno će zvučati ali i koga izbjegavati

Ivana 2, potpis na sve.

Citiraj:

---

štrigica prvotno napisa

Citiraj:

---

Suočavanje "žrtve" je za mene izigravanje pravde i ne sviđa mi se kao metoda

---

meni je otvoren razgovor najdraža metoda - neka svatko kaže svoju stranu...

---

i ja sam mislila da je otvoreni razgovor najbolja metoda
dok se nisam suočila s djetetom koje otvoreno i samouvjereno laže
mislim laže tako samouvjereno da nisam bila 100% sigurna nakraju bi mu povjerovala

Razumijem, ali zamisli da je tvoje dijete u toj situaciji. Ma mislim da ste sve dobro napravili, osim tog suočavanja. Kad su nama u prvom razredu počeli problemi, ja sam učiteljici i pedagogici rekla da ne dopuštam da se s mojim djetetom razgovara o bilo čemu pred drugim roditeljima, nakon što je jedan roditelj tražio od učiteljice da mi se dijete izvede iz razreda kako bi se on (moj M) izjasnio pred njim (roditeljem). Tada sam rekla da šaljem socijalnu i policiju svakom tko se obrati mom djetetu a nije učiteljica ili pedagogica. Tak da imam blagu alergiju na suočavanja :mrgreen:

Joooj štrigice, svuda ista priča... Dobro ste odigrali (za sada) ali tko zna kako će biti idući put.

Moj stariji je uzorno dijete (uglavnom :mrgreen: ) i s njim nikada nije bilo problema te vrste. Aliiiii ove godine je i mlađi krenuo u školu. A taj je još od vrtića imao bujnu maštu i bio sklon preuveličavanju (nije se radilo baš o lažima, ali bio je sklon tome da od buhe radi slona). Na primjer, netko ga gurne, a on ispriča da je bilo ovo i ono i još sto čuda...

Vjerujem da je ovdje ista priča u pitanju. No, nije problem dijete nego roditelj. Mama ovog malog "lažljivog" prvašića mora nekako naučiti kritički slušati sina i svojom glavom razlučiti što je istina, a što preuveličavanje (ili čak laž). Nisu svi roditelji u stanju uzeti odmak od djetetovog ponašanja, realno sagledati situaciju (iz cipela drugih roditelja) i poučiti ga što i kako dalje. Pojava je vrlo česta kod roditelja jedinaca - iz mog iskustva.

Druga je stvar kako se taj mali osjećao ako su ga veliki navlačili za majicu (možda ga je bilo strah i sl. pogotovo ako je doma mami centar svijeta, pa takvo ponašanje očekuje i u školi). Čini mi se da je priča ispala prenapuhana... No, mama je trebala postaviti par unakrsnih ključnih pitanja, na primjer:

- jesi li ti štogod radio čime si ih možda izazvao
- ponovi točno što su ti radili (napravi ti to meni)
- da li si rekao učiteljici (drugi put joj odmah kaži)
- da li je to učiteljica vidjela?

Meni takva pitanja uvijek pomognu da steknem cjelovitu sliku. Sad kad su oba sina u školi (a na odmoru zajedno) obično i drugog ispitam da li je štogod vidio i što je bilo... Možda bi toj mami UČITELJICA trebala dati par savjeta.

Moj prvašić je nakon nekoliko "seansi" unakrsnog rešetanja ipak uspio smanjiti prenapuhavanje priča. Nakon dva mjeseca škole takvi su se "incidenti" smanjili na prihvatljivu razinu, a što će biti dalje - vidjet ćemo... Kako god bilo, i ja bih svoje dijete zaštitila kad bi ga netko na taj način napao, ali bih ga i poučila da takve stvari koje njemu izgledaju (i jesu) bezazlene, ne moraju tako izgledati i drugoj djeci. Bolje se kloniti toga...

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

nakon što je jedan roditelj tražio od učiteljice da mi se dijete izvede iz razreda kako bi se on (moj M) izjasnio pred njim (roditeljem).

---

da, ovo je kao metoda zastrašivanja. :/
inače, suočavanje krivca u prisustvu roditelja sa žrtvom i njegovim roditeljima mi nije neprihvatljivo, pitanje je jedino koliko će tko u takvim uvjetima biti iskren.

štrigice, koliko sam shvatila, majka prvašića ti je prijateljica pa joj prikaži problem sa svog stanovišta.
da ti nije prijateljica ne bih savjetovala dublje rasprave.

nikada mi na pamet nije palo dijete suočiti s nama bez prisustva njegove mame...

a to što sam rekla da su oni njega natezali nije baš tako jednostrano - to su (napisala sam na početku) njihove igre lovice, netko nekoga uhvati, ovaj i dalje trči a ovaj iza ga drži za majicu...
dakle nikakvog kontakta između njih 5 odjednom nije bilo...

prvaš je mami sve to precizno opisao, čak je rekao da mu je učiteljica pregledavala leđa i rekla da se pođe odmoriti kući :shock: itd. itd, itd... ne mogu sad se ni sjetiti svega rečenoga... puno detalja a od svega na kraju istina samo da ga je A uhvatio za majicu na ramenu, a J na leđima... Iv i B ga takli uopće nisu...

dobro, trebao bi mi gdin. Holmes za riješiti tko je točno kome što napravio pa samo još jedna činjenica - drugaši od odmora nisu imali niti minute prilike za razgovor o događaju niti za dogovor oko toga što bi trebali reći... uhvatile smo ih na prepad, iznenadili su se ali su svi rekli jednaku verziju te priče:


natezanje pod odmorom kao i svaki dan a na ovo sam :evil: :x budale jedne male, uvalit će se u probleme iz gluposti... netko će zveknit negdi glavom i eto ti problema iz čiste zvizdarije :x

Citiraj:

---

Ivana2 prvotno napisa

Razumijem, ali zamisli da je tvoje dijete u toj situaciji. :

---

ako ikome išta napravi očekujem da se svi lijepo nađemo i popričamo o događaju...da me nazove roditelj povrijeđenog djeteta ili učiteljica i da zatraži sastanak... i ako je kriv snosit će odgovornost i kaznu...

Sve mora ići preko učiteljice. Mom M. se događalo da mama dotičnog djeteta, "nježni cvijetak", dođe k njemu i prijeti mu što će ona njemu i kakvog će posla imati s njom, a da mu pri tome nije uopće dala riječ niti joj je palo na pamet da čuje njegovu verziju događaja. Mislim da razgovor s djetetom trebaju obaviti njegovi roditelji i učiteljica, a ako kojim slučajem dođe do potrebe da tu budu i roditelji drugog djeteta, tada se to može odvijati isključivo u prisutnosti učiteljice i roditelja jednog i drugog djeteta, te oba djeteta.