Moze li dijete biti zlo?

Znaci - ne nemirno, zaigrano, neposlusno, "zlocesto", nego bas zlo.

Srijedom ujutro smo u igraonici u grupi tzv. Samenspeel-a, tj. zajednickog igranja. Grupa se sastoji od 10 djece u dobi 2-4 godine, 8 mama (razne dobi, :cer:), te dvije voditeljice i dvije asistentice. Djeca i mame su redom: 2 Indonezanke, 4 Turkinje, 1 Kurdica (ili Kurdkinja? :zblen:), 1 Togosomething (zena iz Togoa) i ja. Zadnjih nekoliko tjedana najnovija clanica grupe je Turkinja od cije djevojcice me prolaze trnci. Malena ima 2 i pol godine, uvijek je sama, ne zanimaju je igracke osim onih koje u tom trenutku ima neko drugo dijete (najcesce Magdalena), nikad se ne smije (mozda joj je Ivarica nesto u rodu? :namig:) i ima pogled od kojeg se ja smrznem. Najgore je sto se drzi po strani i iz prikrajka prati kad je koje dijete dovoljno udaljeno od mame da mu se neprimjetno priblizi i udari ga nogom - iz cista mira. Njezina mama sjedi za velikim stolom s ostalim sunarodnjakinjama i malenu u ta dva i pol sata niti ne pogleda. A meni se nekako cini da se posebno nameracila na Magdalenu i samo ceka trenutak da ju ja ne gledam kako bi ju zviznula.
Mozda sve to zvuci pretjerano zastitnicki i pomalo paranoicno, te vjerujem da se radi iskljucivo o privlacenju paznje... ali da vidite taj pogled... sama sebi ne mogu vjerovati - ali mene je te male djevojcice strah.

Citiraj:

---

dille prvotno napisa

Njezina mama sjedi za velikim stolom s ostalim sunarodnjakinjama i malenu u ta dva i pol sata niti ne pogleda.

---

ja bih rekla da je u tome problem...

Citiraj:

---

Njezina mama sjedi za velikim stolom s ostalim sunarodnjakinjama i malenu u ta dva i pol sata niti ne pogleda

---

Koliko god mi je priča friki, ipak duboko vjerujem da se djeca ne rađaju zla. Po meni ključ ovog slučaja leži u ovom gore navedenom.

Dijete ne moze biti zlo, ali definitivno moze imati neki valiki psiho problem, pa i tako mala. Mozda je jednostavno ljubomorna na Magdalenu (sto je kod djevojcica cest problem)? Mozda joj njena mama ne pruza dovoljno paznje?
p.s kakva joj je mama? A da se probas priblizit zeni? jest da su Turci cesto dobrovoljno separirani, ali...?

Meni se neki dan desilo da je Edi prisla djevojcici (isto Turci) u parku, a mama ju je odmakla od nje. Otisli su na drugi kraj parka, a Edita opet za njima. Zena pokupi dijete i pravac kuci. Ja sam bila :shock:

rijec dijete i rijec zlo nikako mi ne idu jedno s drugim

To dijete nije zlo, to dijete je nesretno. A mama je...hm... zlocesta!

ne vjerujem...

vjerujem da moze biti neodgojeno, zapusteno, napusteno, odbaceno, osamljeno... i u potrazi za paznjom i pogledom i dodirom - cudnog ponasanja...

Ms. Ivy, istovremeno smo pisale. :mrgreen:

pa to ti baš nekako bode oči.

ili ono: dijete u parku vrišti, baca se, sipa si pijesak po glavi, penje se na drvo. pogledaš, a mama blaženo čavrlja s drugim mamama i uopće ne obraća pažnju na njega. kad joj dopre do mozga, zgrabi ga i po mogućnosti lupi po guzi jer je nemoguće. čudnog mi čuda...

Cure, primjer iz obitelji: mala sestrična imala nepunu godinu, hoda okolo, baca sve živo, udara sve na koje naleti. Moja sestra je tada imala 2 mjeseca manje od nje i sjedila u hodalici (OK, OK, znam da to nije dobro, ali bilo je to prije 22 godine :roll: ). Enivej, mala joj dođe i zagrli je, a mi svi se rastopili uz poznati "aaaaaaaaaaaaaaaaaaaaaa!".
U tom trenutku moja sestra zavrišti i počne stravično plakati. Svi skočimo, gledamo kaj se događa, a ono, mala je ugrizla za obraz do krvi. Na licu tragovi obje čeljusti.
Otrgnemo je od nje, teta i tetak je zveknu po guzici (i to je bilo krivo, ali ne mogu ja odgajati druge ljude), a ona niti da bi prolila suzu. Samo se zločesto smije.

Pa vi recite kaj je to... Zlo ili nekaj drugo. Jer pažnje joj definitivno nije falilo, bila je prvo dijete, jako željeno itd.

Citiraj:

---

dille prvotno napisa

najnovija clanica grupe je Turkinja od cije djevojcice me prolaze trnci. Malena ima 2 i pol godine, uvijek je sama, ne zanimaju je igracke osim onih koje u tom trenutku ima neko drugo dijete , nikad se ne smije i ima pogled od kojeg se ja smrznem.
... sama sebi ne mogu vjerovati - ali mene je te male djevojcice strah.

---

Mene je strah roditelja koji tako oblikuju djecu.

Uh, sada me isprepadaste ovom temom.
Odmah se sjetim filma Rozmarina beba.

Citiraj:

---

Jer pažnje joj definitivno nije falilo, bila je prvo dijete, jako željeno

---

što opet može značiti da je stalno bila u centru pažnje, a u tom momentu je iz nekog razloga bila ljubomorna na tvoju seku...
ili se igrala - s godinu dana najvjerojatnije uopće nije razumjela da ugriz boli, njoj je to bila igra, a kad ste napravili frku, i to je bio nastavak igre... ne čudim se da se još i smijala!

definitvno ne mislim da je zla, kao ni ova mala turkinja

Ja sam isto duboko uvjerena da su za ponasanje djece u najvecoj mjeri zasluzni ili roditelji..naravno da treba uzimati u obzir nasljedje i karakter s kojim se radjamo, ali to su sad nijanse...
Prema tome to dijete nije zlo samo po sebi, oni je jadno i duboko nesretno, a posto ocito ne raste u obitelji gdje bi se naucila poklanjanju paznje, njeznosti i ljubavi, onda to ne zna ni pokazati vec se ponasa na ovaj, zaista zabrinjavajuci nacin :(

To sto je draga mama cijelo vrijeme ni ne pogleda je vrlo, vrrrrlo indikativno i uopce me ne cudi sto je dijete izraslo u tako neprilagodjenu, nesretnu djevojcicu koje ne zna bolje nego i drugu djecu oko sebe cinit nesretnom...bas mi je zao :(

dijete ne može raditi ništa što nije negdje vidjelo ili čulo.
ja mislim da su malena djeca (posebno tako malena) kao fotokopirke - ako im nešto ne pokažeš, kako oni mogu naučiti???odakle???
za sve ja uvijek krivim roditelje...
ako klinci ne mogu privući pažnju ili dovoljno pažnje (po njihovim kriterijima) lijepim ponašanjem, privući će lošim. i vikanje na dijete je pažnja njegovih roditelja.
pročitala negdje da roditelji djeci u prosjeku posvećuju djeci kvalitetno ravno 20 minuta u danu (za razgovor), od čega 14 otpada na vikanje i kritiziranje... :(

Ne moze biti zla. I to pisem samo zato sto je zbilja jos jako mala. Mi smo imali slucajeve sa deckima od 4 i tu sam mislila da ta dob mozda i nije tako minimalna i da se tu negdje valjda pocnu razvijati reakcije za koje ne znas u koji kut da ih stavis. Pocnes vjerovati da nesto stvarno nije u redu.

Mi imamo dosta staza, gledala sam i prozivljavala avanture sa svakakvim klincima i ono nesto zajednicko sto prepoznajem kod svih je da ih bas niko ne sljivi osim kad prave p...ije. Tada jedino dobivaju reakcije i to tipa jesi li normalan/nemoj da te namlatim/sibaj u kut...

A o zanemarenim malim Turkinjama i posebno Marokankama ne smijem ni poceti razmisljati...


Ajde eksperimnta radi probaj se sprijateljiti s malom. Bas me zanima... :mig:

Citiraj:

---

dijete ne može raditi ništa što nije negdje vidjelo ili čulo.

---

nikako se ne bih s ovim složila

Ja vjerujem u to da se nitko ne radja zao, no zbog spleta okolnosti (a najcesce zbog roditelja) moramo si priznati neka djeca izrastaju u zle ljude.
Djeca od dvije godine vec jesu ljudi i vjerujem da vec mogu nositi nesto zlo u sebi. Ne sami po sebi, ponavljam, vec zbog spleta okolnosti u kojima odrastaju. Nije to kao kod odraslih, i nije nepopravljivo, no definitivno postoji. A najlakse se moze vidjeti u ocima :(

Dille, možda si ti mama koja od svih u toj igraonici najviše pažnje posvećuje svom djetetu, i za to je ta curica baš odabrala tvoje dijete da na njoj privlači pažnju svoje mame.
Možda bi stvarno pomoglo da ih nekako navedeš da se skupa igraju (iako su još možda male za to) i budeš s obje.

Potpisujem Mamaziku :D

Ako ti nije preveliak tlaka, mislim da bi bilo korisno da se probaš približiti tom djetetu, pokazati joj da nekom od odraslih stalo do nje :heart:
Toj djeci strašno fali ljubavi i nježnosti, možda se pozitivno iznenadi ako to primi od tebe, pa se opusti i neće se više iskaljivati na tvojoj curici :smajlić se jaaako nada da bi to moglo tako biti:

I ne boj se reci joj ne ili objasniti samo zato sto nije tvoja.

Ja sam to mozda malo kasno naucila. :roll i zjev:
Zrtvovali smo brdo polomljenih igracaka i isfrustriranih dana u parku dok nisam naucila da ako starci nista ne uce klince koji rade stvari mom djetetu ili meni a koje nama ne odgovaraju, da onda nema ko drugi nesto reci nego ja.

Citiraj:

---

sandraf prvotno napisa

ne vjerujem...

vjerujem da moze biti neodgojeno, zapusteno, napusteno, odbaceno, osamljeno... i u potrazi za paznjom i pogledom i dodirom - cudnog ponasanja...

---

Slažem se, na žalost tu često nema tko pomoći djetetu i tak odraste...a ja mislim i slažem se s Mony da "zli" ljudi postoje.

Ja mislim da ipak i djeca mogu biti zla. Ne postanu sva djeca kojima se roditelji premalo bave zla. Mnoga ipak (nasreću) budu dobra i odrastu u dobre ljude, a imala su teško i nesretno djetinjstvo. Mnoga djeca imaju puno pažnje pa su zla.

Čini mi se da se u zadnje vrijeme stalno generalizira i da su uvijek roditelji jedini krivci. Ali da je to tako, onda bi sva zlostavljana djeca postala serijski ubojice i sadisti, a ipak ne postanu.

Moji klinci znaju gristi, čupati za kosu, grebati, štipati i udarati. Po toj logici bi ispalo da smo ih mi to naučili. E pa nismo. Ja i MM ne grizemo ni ne čupamo druge ljude i to sigurno nisu vidjeli kod nas.

Evo malog apdejta. Vratili se nakon ljeta u grupu, sastav je malo promijenjen, znatno nas je manje, no doticna djevojcica je jos uvijek s nama. Pokusala sam slijediti Lillyin savjet, te sam, kad je malena dotrcala do Magdalene i istrgnula joj igracku tavicu iz ruke u kojoj je meni radila rucak, njih obje odvela na drugi kraj prostorije, posjela ih sebi u krilo i dohvatila neku slikovnicu sa zivotinjama da idemo zajedno citati. Malena se odusevila! Pocela mi je prsticem pokazivati zivotinjice i u tom trenutku sam spazila da joj je prstic oko noktica ljubicasto plav. Otvorila sam joj cijelu sakicu i svaki prstic je isto izgledao! A tek kad sam joj okrenula dlan - cijela povrsina tamno ljubicasta! Sokirla sam se i otisla do voditeljice, koja mi je ispricala kako je malena jos prije ljeta dohvatila mikser i ukljucila ga i, naravno, skoro samljela prstice! Veli da joj je sad rucica fantasticno u odnosu na prije dva mjeseca! Tu je okrenula ocima i uzdahnuvsi rekla kako na tu jadnu malenu uopce nitko ne pazi i da ju je prije neki dan neki slucajni prolaznik nasao kako luta pred kucom i zvonio od vrata do vrata dok nije doznao cije je to dijete.

:( :cry:
jadno dijete.

Bože! Dille, pa to je prestrašno...tako si pametno postupila, samo naprijed..nekato jadno dijete osjeti da je netko voli i posvećuje joj pažnju!

Prestrašno, a za tvoj postupak :* . Baš kad sam čitala (tek danas :P ) ovaj tvoj prijašnji post pomislila sam si da je problem što je u svojoj obitelji nevidljiva, a ti si vjerojatno bila jedina tamo koja ju je primjetila pa je na krivi način privlačila pažnju i skoncentrirala se na Magdalenu :( Jadna! Fakat mi neki ljudi nisu jasni :x

:cry:

pisi opet

Ja isto mislim da djeca nisu zla, mada se neka tako ponasaju.
Neka djeca jednostavno imaju razlicit nacin pokazivanja svojeg emocionalnog stanja. Neka su agresivnija, neka povucenija.Indijska djeca su specificna, iranska i iracka takoder, pogotovo curice.

Mislim takoder da nisu za sve krivi roditelji, oni se trude raditi najbolje sto mogu, a djeca njihov trud mogu tumaciti na razne nacine i takoder na razne nacine pokazati da se s necim ne slazu, ili pokusati privuci paznju na sebe.

Mette Marit mislim da roditelji ipak jesu većim dijelom krivi za ponašanje svojeg dijeteta. I ne bih se složila s time da se roditelji trude raditi najbolje što znaju. Znam puno roditelja koji ni sami ne znaju zašto imaju djecu, valjda tradicije radi, a jedina pažnja koju svojoj djeci daju je kad im ispunjavaju osnovne potrebe (daju im klopu-kruh, pašteta, salama; okupaju ih, stavljaju spavati), a za ostalo tu su susjedi :/ .
Btw. a ja sam se sjetila onog starog hororca Demien ako je tko gledao

Da, ima nesto u tome da covjek uvijek prvo pocinje od sebe, pa kroz te naocale gleda svjet a istina moze biti sasvim drugacija.
Ja gledam kako ja dajem sve sto mogu od sebe, a kako neke reakcije moje 2,5 godisnje kceri ne mogu razumjeti.
Da, ima puno roditelja koji su neodgovorni i ne zanima ih djete bas previse.
Mislim da tu utjece puno elemenata, odgoj, drustvo, mozda caki geni.

Kada smo kod zločestoće mislim da nije čudno što su djeca ponekad zločesta. Slušajte roditelje kako se s njima razgovaraju.. zločest si, nemoj biti zločest.. ako ćeš biti zločest. Ako bolje razmislimo to zločest treba izbaciti iz upotrebe, jer djeca su onakva kava ih učimo da budu. Govorimo li im uvjek da su zločesta tako će se i ponašati, a oni zapravo samo žele biti dobri i najsretniji su kada su dobri. Uuvijek me iznenadi izraz oduševljenja na licu "zločestog" djeteta kada mu kažem "ti si dobar" i stvarno postane bolji.

Ja gledala hororac o Damienu- zove se Omen i ima tri dijela. Smatram da ima istinski dobrih ljudi koji su takvi odmalena. Zakon ravnoteze nalaze da onda ima i istinski zlih. No i jedni i drugi su iznimke koje potvrduju pravilo.

ali storma, pa to je samo film. kakve to veze ima sa stvarnim zivotom??? :?
smatram da nijedno dijete nije istinski zlo. 'zlocestima' ih napravi krivi odgoj, roditelji i okolina. dijete samo uci i oponasa ono sto vidi oko sebe.

Rekoh da bi onda valjda bilo i zlih. Mada, nisam dosad srela zlo dijete. Moguce da su,po defaultu, svi dobri kad u mali;)