brinem se...

...možda pretjerano.Užasno me strah da će mu se nešto dogoditi.da će se razboliti ili nešto drugo.Inače zasad je sve u redu,sutra navršava dva mjeseca i idemo na drugi pregled kada će primiti i prvo cjepivo.
Pucaju me paranoje od temperature pa ga stalno pipam,tlačim muža da ima povišenu temp.Ne znam kako da se iskuliram,da pustim Josipa da se normalno razvija bez mojih strahova.Veselo je dijete,voli se smijati,dobro napreduje.
Kako prepoznati ima li temperaturu?Inače rukice su mu uvijek hladne,obrazi isto,a čelo uvijek vruće.

Koka,ovo sto si ti napisala,vecina mama prolazi sa svojom bebom. pogotovo ako je prva bebica...
ja sam se isto tako brinula,panicarila, pa i dan danas stalno letim za malim da slucajno ne bi pao,porezao se, sta sve ne. to su normalni strahovi koji ce proci, mozda si nesigurna sama u sebe, probaj se malo odmoriti, beba ima tek dva mjeseca i sigurno je da ste svi neispavani pa zato imas kojekakve strahove...
treba vremena da se upoznas sa svojom bebicom,uzivaj u njoj,misli pozitivno, pokusaj se opustiti a ne stalno provjeravati ima li beba temperaturu!

uostalom,da slucajno i dobije temperaturu,pa sve smo mi to prosle sa svojim bebicama. neke bebe imaju povisenu temp. upravo nakon cijepljenja, ali to nije nista TAKO strasno da bi se toga trebala bojati.

opusti se, vjeruj mi da se nista nece desiti tvojoj bebici, to je normalan strah svake mame.

poljubi bebicu i odmori se malo :)

Znaš kako je moja mama meni govorila kad bi mislila da li možda ima temperaturu.
Ako nisi sigurna da ima, onda ju nema. Kada ima temperaturu, onda si sigurna da ima.

O, da , jako , jako poznata stvar. Par dana uživaš u svemu a onda te pukne nekakva paranoja i s grčem u želucu provodiš idućih par dana. Ja sam čak i plakala, a samo moja sestra zna kako mi je teško znalo biti tih dana jer se nikome drugome nisam usudila reći svoje strahove.
Bila sam ljuta na sebe ko pas što ne mogu uživati u toj bebici , ali kad je to jače... Onda prođe par dana pa se malo smiriš...
Ja sam to prošla dva puta poslije, i da ih rodim još ne znam koliko vjerojatno bi bilo isto. Meni je bilo najgore poslije drugog mjeseca kada je započinjao taj psiho- motorički razvoj, ali kako su djeca rasla sve više sam uživala a manje se brinula....
A ako želiš prepoznati temperaturu "na pamet" ljubi dijete u čelo, a ljubiš ga ionako stalno. Usnicama ćeš najbolje osjetiti razliku, a ja sam osjećala i na bradavici dok sam dojila...
Ako se toliko bojiš temperature, kupi digitalni toplomjer za uho koji mjeri za sekundu. Nije 100% pouzdan i točan ali je dobar orijentir kada sumnjaš pa često mjeriš.

Koko, sve što si dosad radila u njezi Josipa bilo je dobro. Imaš i rezultat: zdravo i napredno dijete. Dakle, stvarno nemaš razloga za strah i sumnju u sebe. A briga je normalna i sastavni je dio majčinstva, samo od njenog viška glava itekako boli. Pokušaj gledati sve ono pozitivno što vam se svaki dan događa jer toga zaista ima u obilju. :*

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Znaš kako je moja mama meni govorila kad bi mislila da li možda ima temperaturu.
Ako nisi sigurna da ima, onda ju nema. Kada ima temperaturu, onda si sigurna da ima.

---

e ovo je stvarno tako. čak se kuži i kad je samo malo povišena (pa ju ne želim mjeriti jel nam je to stresna radnja) i kad je nešto više pa si razmišljaš o snižavanju. a da ne bi mislila da imam neko veliko iskustvo, petri se povisila temp 4 puta

Strahovi će proći ... vjerujem da je to samo jedan period. Tako je bilo i s nama. Prvo nam je djete pa smo bili stalno u strahu da nešto nije u redu (pa zašto plače, kakve to grimase radi, nešto ga boli... :cry: ). Sada ima skoro 10 mjeseci i ja sam se primirila (bilo je i vrijeme), skužiš po njemu ako stvarno nešto nije o.k. A, tata je i sad još u strahu :lol: .
... temperatura? Po rukicama ne možeš ništa skužiti, ali ja primjetim razliku kada naslonim svoj obraz na glavicu. Može se primjetiti i kada se popipa zatiljak - ako je on topliji, moguće je da ima povišenu temperaturu.

I ja se bojim,navečer kad legnem spavati počnu me pucati neki ludi filmovi šta ako joj se nešto dogodi ili ako se razboli.Svjesna sam da su to nerealni strahovi ali ponekad si ne mogu pomoći.Ima poslovica koja kaže nešto kao Ne daj Bože da se djetetu desi sve ono što majka pomisli i ja mislim da to i je tako.Šta kad bi oni stvarno bili bolesni svaki put kad mi to pomislimo ili da se svaki put povrijede kad malo padnu.... :/