želja

poštovane,

prije svega vas želim sve pozdraviti.
čitajući ove vaše postove u mnogima sam pronašla sebe i svoga muža. želja za tećim djetetom postoji obostrano, ali prisutan je i strah, možda ne dovoljno hrabrosti, sebičnost ili tako nešto!
sada na neki način imamo sve;dvoje prekrasne djece 2 i 4 godine, stan, auto, stalno zaposlenje, sve što je potrebno da možemo živjeti mirno , polagano, normalno najnormalnije i zato na neki način oboje se bojimo da bi treće dijete poremetilo miran i lagodan život kakav sada imamo.
da li smo toliko sebični? s druge strane želja tinja, javlja se u nama.

Zašto bi bili sebični? Ako živite lagodnim životom, dijete vas može samo upotpuniti i još više učiniti sretnima. Ne može ti zapravo nitko reći kako će tvoj život izgledati kad bi došlo treće dijete ali vi ste već uhodana ekipa, imate stabilnost u više pogleda (stan, posao, roditeljski staž..) i zaista ne vidim razloga zašto nebi išla na još jedno ako to želite.

ja kad razmisljam o broju djece, ne razmisljam o posljedicama koje vise djece donosi.

znam samo da zelim, a sve sto dodje nakon toga, rijesit ce se.

npr, mi smo imali dvoje, i isli na trece, i ispostavilo se da su blizanci. covjek moze razmisljati , oj skit, treba veci prostor za stanovanje, kako s odmorima, putovanja itd. ali sve se to rijesi...

trini majoslava, hvala vam.
svjesna sam da se neke stvari u životu ne mogu isplanirati, predvidjeti, rješiti prije nogo što se dogode. mislim da nam nedostaje samo malo hrabrosti i odvažnosti za početak, sve ostalo će doćo samo po sebi.

ovaj topik zakljucavam jer se slicna diskusija vodi ovdje

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...6771&start=150