umorna sam

ljudi moji, ja sam kronično umorna. :(
imam divno desetomjesečno dijete, zdravo, veselo, bavim se njime s velikim guštom, ali zadnjih par dana me je takav umor slomio, da uopće ne mogu normalno funkcionirati. jednostavno, umorila sam se i od kuće i od tog što je svaki dan nekako sve isto. ne želim prenositi na dijete svoje stanje, ali ne mogu se njime baviti onako kako bi htjela, kad sam ovakva.
muž je na poslu i nekako sam ljuta na njega, što on i dalje funkcionira kao i prije. ponekad nam brak dođe kao dobar ventil za prebacivanje frustracija na partnera :P . sveki je strava naporna, a moja mama radi. tako da sam stvarno "pale sam na svijetu."
dajte, pomozite kojim savjetom, ili samo utješnom riječi, jer me lovi depra...

ja sam ovaj vikend (4 dana i 4 noci) kuci sama s troje djece (5,5 godina, 2,5 godine i 2 mjeseca)... mm otisao u brijacinu sa srednjoskolskom ekipom...

zivimo na selu. nema baka, djedova ni ostalih kucnih ljubimaca ;)

tesko zaspim kad ga nema doma jer imam fobiju prizemlja (do braka uvijek zivjela na katu...). pa sad zaspem kad me umor ubije (oko 2-3). budjenje u 5ipol...

odmarat cemo kad porastu. spavat vjerojatno ni tada. kad odemo u penziju jos i manje :)

tina, meni u takvim trenucima uvijek upali kad ostavim dijete na par sati muzu ili nekom drugom na cuvanje. uglavnom ne vise od cetiri sata jer jos uvijek dojim (ostavim zalihe sa sitterima, ali...). odem i napravim nesto za sebe - bilo to da odem na posao i obavim sastanke sa ljudima (sto mi vrlo pase), bilo da odem frizeru ili na kavu... bilo sto... u ta cetiri sata se doslovno preporodim...

i kad se vratim, osjetim da sam bolja mama jer onda opet imam vise energije, vise ideja, bolje se igramo, itd...

ako ti muz radi preko tjedna, barem se sa njim dogovori da je onda subota tvoja... ili neka vecer u tjednu (upisi se na tecaj stranih jezika ili aerobik)...

Draga Tina, jako jako mi je to poznato.(ali mozda iz malo drugacije perspektive,bila sam "single mama")
Nazalost,nas mame gotovo uvijek zadesi i umor istrah i preveliki (ali i divan) teret, a muzevi (ako ih ima) u svemu tome ipak koliko-toliko imaju "lufta",prostora za sebe.

svakako ti treba malo vremena koje ces posvetiti samo sebi,vjeruj mi da ces se preporoditi.ja se sjecam kad su meni roditelji znali pricuvati moje zlato da operem kosu,meni je tih pola sata bilo kao bozji dar :lol: . ali to je tako,svakome od nas je potrebna podrska,pomoc u ovakvim situacijama s bebicama i zato se probaj dogovoriti sa suprugom da se barem vikendima malo vise posveti djetetu, a ti se posveti sebi.
ne trazis nista specijalno, zar ne? ;)

mislim da sam po drugi put dosegla dno svog umora. filip se budi od 5-10 puta po noći i cica i nacicava se (odkad je shvatio da me nema jer sam počela raditi krenulo je nagore). opet je u fazi da ga nitko drugi ne može smiriti i to me opet slomilo. kad sam išla s posla zadrijemala sam u autu na semaforu i to je dosada najgore. žao mi je popodne ga ostaviti mužu i spavati, vidimo se svega 4-5h sati na dan
mislim da se treba naspavati dok nismo baš slomljene, ne znam kako vi ali ja ovako umorna teško zaspem, a nikako ne funkcioniram. I ovo sam stvarno zbrakono napisala

[quote="litala"]ja sam ovaj vikend (4 dana i 4 noci) kuci sama s troje djece (5,5 godina, 2,5 godine i 2 mjeseca)... mm otisao u brijacinu sa srednjoskolskom ekipom...

quote]

Svaka čast! Mislim...mužu!
Mislim da bih ja u takvoj situaciji promijenila bravu :x

[quote="čokolada"]

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

ja sam ovaj vikend (4 dana i 4 noci) kuci sama s troje djece (5,5 godina, 2,5 godine i 2 mjeseca)... mm otisao u brijacinu sa srednjoskolskom ekipom...

quote]

Svaka čast! Mislim...mužu!
Mislim da bih ja u takvoj situaciji promijenila bravu :x

---

Kako si stroga he he.

Mi (za sada) imamo jedno dijete ali, naravno, planiramo još u bližoj budućnosti, a MM-a nema ne po 4 dana nego po 4 mjeseca. Pa opet mislim da mi nije (niti će mi biti) najteže. Bit će mi onako kako se organiziram, a sve se da i može. Ima faza umora, ali to prođe i ide se dalje.

Citiraj:

---

zvrks prvotno napisa

tina, meni u takvim trenucima uvijek upali kad ostavim dijete na par sati muzu ili nekom drugom na cuvanje. uglavnom ne vise od cetiri sata jer jos uvijek dojim (ostavim zalihe sa sitterima, ali...). odem i napravim nesto za sebe - bilo to da odem na posao i obavim sastanke sa ljudima (sto mi vrlo pase), bilo da odem frizeru ili na kavu... bilo sto... u ta cetiri sata se doslovno preporodim...

i kad se vratim, osjetim da sam bolja mama jer onda opet imam vise energije, vise ideja, bolje se igramo, itd...

---

potpisujem
mi živimo iznad mojih roditelja što je božji dar, tako da moja mama uglavnom popodne uskoči i uzme si unuka na sat-dva.
ja se tad operem, izfriziran, odem na net, popijem kavicu sama i u miru...
ma raj!
a MM je odlučio da će subotu prijepodne sa svojim sinom ići u grad (ne baš u nabavku, nego na kavu, ali ipak...) tako da sam ja slobodna za čišćenje i spremanje ;) ali i to mi paše, kad ne moram na brzinu ili sa Josipom u klokanici...

i tako mi je mrak. ja napunim baterije i kada mi se dijete vrati sva sam u njemu...

draga moja, moraš si uzeti malo vremena za sebe... ja dok to nisam napravila sam večer dočekivala sa kamenom u želucu, jer me je bilo strah noći, a bila sam premorena od dana...

sjedni sa TM i probaj se dogovoriti... i samo hrabro... :love: