Test negativan. Opet. Kad smo počeli raditi na bebaču, unatoč tome šta smo znali za otegotne okolnosti, sa optimizmom sam ulazila u svaki novi ciklus. Kupovala testove uvjerena da će pokazati plusić. Prošla je godina dana i sve sam rjeđe kupovala testove. Krenuli smo i s umjetnom. Testovi pokazali još loših vijesti. Prestala sam kupovati testove ali jedan mali djelić mene ne poštuje zdravu logiku i svaki mjesec se nada. Čini mi se da razočarenja podnosim sve bolje. Tako sad već dvije godine. Ovaj mjesec, moja menga kasni, što joj nije običaj. Spermiogram rađen ovaj mjesec nikad gori, mislim da smo fulali i tajming odnosa, ništa nam ne ide u prilog - a onaj mali djelić mene koji ne poštuje nikakvu logiku i zdravu pamet, mašta.. I ja opet kupujem test. Naravno da je negativan. I suze ne prestaju. Dozvolila sam sebi previše. Dva dana kašnjenja su bila dovoljna da moja nada preraste u nešto više. Znam da postoje načini, samo treba biti uporan. Ono što mi nije jasno, s obzirom da znam da je mogućnost da zatrudnim prirodnim putem jednaka čudu, zašto svaki mjesec ponovno očekujem da se čudo desi baš meni?! :?
Svaki mjesec razočarenje iz kojeg se ponovno uzdižemo pune nade i tako u krug do onog trenutka kad ćemo konačno, toplo se NADAM, i mi ugledati plusić.
Oprostite na patetici, sutra ću već biti bolje. Ipak je južina.
