Što učiniti, da li smo zaista nemoćni?

Molim moderatorice da ovu temu smjeste gdje misle da je odgovarajuće.
Moje pitanje prvenstveno se odnosi na iskusne forumašice, ili pravnice ili članice udruga ili bilo koga s više iskustva i pameti nego što ja imam.
Da li ima načina da se nešto poduzme (spremna sam nešto napraviti, ali ne znam niti što niti kako niti od kud početi) da se ne bi mislilo da se tako nešto može olako raditi ili ikako (ako imaš srca i odgovornosti).

Dođe mi mama oko 12h i ja sretna odjurim na plac i sjednem na zasluženu kavu + novine na miru (tako zovem te rijetke trenutke bez grižnje što nisam s bebom jer znam da uživa ko prase s bakom).
I skoro usred kafića briznem u plač (i sad mi se ruke tresu) kad pročitam tekst u današnjim novinama: "Za smrt bebe odšteta...". Znam da to nesmijem čitati, ali čitam i pitam se, tresući se i s knedlom u grlu, [u]što bih ja mogla učiniti da se takvo što ne ponavlja već previše puta u našim bolnicama.[/u]
Neću pisati činjenice iz teksta jer će ga puno vas pročitati u dnevnim novinama ili na webu, a ukratko - ubili im dijete na porodu i izmaltretirali ženu fizički do ... (nemam riječi), da o psihičkim posljedicama na cijelu obitelj i ne govorim.
Pitanje ili konstatacija: Osjećam užasnu frustraciju i veliko suosjećanje za tu obitelj koja vjerojatno nema toliki pristup informacijama(kao mi na netu), možda nema niti novca ili nisu imali potrebno znanje ili što već da se suprotstave u tom trenutku (ali kako znati da su ljudi koji ti trebaju pomoći toliko indiferentni).
Da li mi s ovog foruma koji smo vjerojatno u boljoj situaciji od mnogih ljudi u Hrvatskoj možemo nešto napraviti na višoj razini da se pošalje jasna poruka da ti liječnici više ne bi smjeli raditi i da je takav odnos potpuno neprihvatljiv.
I sam otac te obitelji je rekao. Nisu bitni novci nego da se to više nikome ne dogodi. :(

pa i mene je frustriralo i mučilo puno toga! :(

Ali, ja sam se našla u ovoj udruzi u okviru njenih vizija i akcija. Pronašla sam ono što mi treba i gdje mogu pomoći! :) I mene to ispunjava! Ispunjava me osjećaj da sam dio nečega što mijenja svijet oko mene. :)

Nađi i ti ovu ili neku drugu udrugu kroz koju osjećaš da možeš djelovati. Ako za to imaš volje i želje! I pri tome moraš znati da svako djelovanje (a ovdje se uvijek radi o volontiranju) uzima i vrijeme. ;)

mamma san,
imaš pravo da je bitno da čovjek pomogne gdje i kako može. Nadam se da nitko neće otvaranje ove teme doživjeti kao puko naklapanje o tome što bi bilo kad bi bilo. Vjerojatno nisam u potpunosti svjesna koliko vremena zaista oduzima redoviti volonterski angažman. Zaista se u tom kontekstu divim što ljudi (pa i većina Roda) uspiju uskladiti obitelj i posao, a zatim i volontiranje.
Nisam mislila potezati nešto što bi zvučalo kao prozivanje (vjerujem da nije tako ispalo) nego sam se možda pitala tko bi to bio ako ne majke koje bi se bile spremne boriti s ovako groznim stvarima.
Uostalom, drago mi je da te volontiranje u (za)Rodu ispunjava jer iz iskustva znam koliko te može ispuniti kad nešto nesebično radiš za druge. Shvatila sam tvoja komentar kao podršku i poticaj.
Hvala!

Moram se još jednom oglasiti u vezi ove teme. Ima oko mjesec dana da sam osjetila potrebu nešto napisati jer me taj tekst i ta nepravda ubola u bolnu točku; kao majku, ženu i člana jednog (deklarativno) demokratskog i uvjetno rečeno naprednog društva.
Čudim se kako nitko nije odreagirao na ovaj događaj koji se zbio u "našem dvorištu" dok kad se razne grozote vezane uz djecu i sl. objave u vijestima, a dešavaju se (zadnja o kojoj sam vidjela hrpu postova) npr. u Engleskoj svatko ima potrebu to osuditi i reći nešto.
Čast iznimkama, mammma san mi poslala inspirativan odgovor koji je urodio nekim malim pomacima u mojem davanju potrebitima za ove blagdane. Hvala ti na tom poticaju.
Ne očekujem nikakav poseban komentar nego me uvijek iznova čudi kako nas najčešće neke bliske tragedije pogađaju manje nego neke daleke strahote. :?

EvaMona, nije stvar u tome da ne reagiramo nego ne znamo kako. Iskreno, ne mogu zamisliti ništa gore nego izgubiti dijete, ali što tim ljudima reći, koje su riječi utjehe. Vjeruj mi, po ovom forumu ima jako puno takvih žena i osim da im pošaljem jedan vritualni :love: :heart: ništa drugo ja za njih ne mogu učiniti. A neko vrijeme sam čitala njihove postove i plakala kao kišna godina. Nije da smo bezosjećajni, nego jednostavno što da učinimo, nema te riječi utjehe, nema tih novaca..., nitko i ništa tim ljudima njihovo dijete ne može vratiti, a to je jedino što oni trebaju. Ali drago mi je da reagiraš i zato evo tebi jedan :love: :heart:
Ali ajmo dalje, što je sa onim ljudima koji su pokopali svoju djecu u Domovinskom ratu, a mi se svi olako ponašamo, kao daj dosta nam je priča o tome. A njihove djece više nema i zašto? Pa bolesna djeca, pa djeca poginula u saobraćajkama i sl. I bez obzira na starost djeteta (tebi će, kao i meni, tvoje dijete uvijek ostati dijete bez obzira koliko staro). Strašne su to stvari i mislim da nikada niti jedan roditelj ne može izbrisati iz srca tugu za izgubljenim djetetom, to jednostavno nije prirodan poredak stvari. Prirodan poredak je da djeca pokopavaju roditelje, a ne obrnuto i ja jedino mogu moliti Boga da će moje dijete pokopati mene.

Imaš pravo, puno je teških događaja i roditelju ništa ne može nadoknditi gubitak djeteta, ali me strašno frustrira što se to često događa zbog nemara odgovornih (u ovom slučaju liječnika). Mislim da svi empatijom ipak malo možemo pomoći ljudima kojima se nešto tako krajnje teško dogodi. Jer pokazati nekome da ti je uistinu žao zbog njegove teške situacije čovjeku može pomoći da se ne osjeća potpuno usamljen u svom problemu.
Eto, drago mi je da si se javila,a ja ću skupiti hrabrost i pročitati koju od tih tema na Rodinim str. o kojima pričaš pa vidjeti ako makar i podrškom mogu nekome pomoći. Dugo sam razmišljala na način, da žao mi je, ali bolje se ne petljati, a sad sve više naginjem razmišljanju da je i mala pomoć ipak pomoć. :love:

nemaš šta pomoći
osim ak si odvjetnik, pa možeš ponuditi besplatnu pomoć u tužbi protiv odgovornih

ostaju samo riječi utjehe

treba djelovati preventivno, RODA radi jako dobre stvari da se popravi stanje u našim bonicama.

Odgovor mamme san podsjetio me na jednu prijateljicu koja je aktivna u Prijateljima životinja. Našle smo se jednom u zg-u pa me odvela u njihove prostorije da me obdari s lecima, cd-ima (koje se nikad nisam usudila pogledati) i ostalim materijalom. Svi zidovi su bili obljepljeni njihovim plakatima, neki su zbilja da se naježiš, pogotovo jedan gdje je majmun kojem je glava u nekoj aparaturi, kao da mu otvaraju lubanju na živo. Pitala sam je kako može biti u istoj prostoriji s tim slikama, ona je odgovorila da ju je to mučilo dok nije radila ništa, a otkad zna da radi sve što može lakše joj je. I dalje zna da strahote postoje, ali svoju energiju ne troši na zgražanje nego na akciju i sretna je kad nešto može izmijeniti.

Pomikaki, slažem se za akciju. Počela sam od malih stvari, npr. mlijeko koje moje cicavo dijete nije htjelo okusiti kad sam počela raditi, a košta 118 kn sam kroz par dana dostavila jednoj caritasovoj kući gdje su mame s malcima do 3 g. Kad sam već išla skupila i nešto ok igračaka i robice. Prije bih sve to namjeravala napraviti, ali samo bih jedan dan shvatila da je već prošlo 4 tjedna od kad je mlijeko otvoreno i stresla bih (uz žaljenje) više od 100 kn u smeće.
Osjećam se super kad mogu i minimalno pomoći pa hvala vam svima na podršci da pronađem i neki konkretni projekt. Znam da je tako lakše kad vidiš nepravdu jer znaš da ne sjediš prekriženih ruku. Da se razumijemo teško je propustiti razne kavice i mala zadovoljstva za opću stvar, ali svakako se isplati, samo mora biti malo discipline.
Hvala cure, vidim da sve slično razmišljate pa mislim da nemam što više reći na ovu temu. Drago mi je što ste se javile. :love:

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Odgovor mamme san podsjetio me na jednu prijateljicu koja je aktivna u Prijateljima životinja. Našle smo se jednom u zg-u pa me odvela u njihove prostorije da me obdari s lecima, cd-ima (koje se nikad nisam usudila pogledati) i ostalim materijalom. Svi zidovi su bili obljepljeni njihovim plakatima, neki su zbilja da se naježiš, pogotovo jedan gdje je majmun kojem je glava u nekoj aparaturi, kao da mu otvaraju lubanju na živo.

---

:cry: :cry: :cry: Hoću i ja pomoći. O kojoj se udruzi radi? Osim toga pozivam sve cure na forumu da ne kupuju kozmetičke proizvode koji su testirani na životinjama - oni koji nisu testirani, na njima to piše.

MGrubi, da li ti znaš što uključuje tužba i parnica? Nekad to može biti puno okrutnije nego ne učiniti ništa.

nisam nikog tužila