U kratkim crtama za one kojima se ovo ne da ili ne žele čitati.
Borna je došao nakon dugog i napornog poroda 18.07.2008. u 22:34 u Rijeci. Imao je 3130 g 50 cm i apagar 7/9.
Za one željne priče sve je započelo u 3 sata ujutro tog 18.07.2008.
Kao i svih noći u zadnjih mjesec-dva trudnoće moj mjehur veličine graška je zahtjevao ustajanje. Zaškiljila sam onako snena i ćorava prema satu i kad sam skužila da sam pred pola sata bila na wc odlučila sam se ne ustati i okrenuti na drugu stranu. U tom trenutku osjetila sam da su mi gaćice lagano mokre i pomislila: "Divota još jedno veselje trudnoće - popuštanje mjehura!" Sekund dva kasnije mi se upalila lampica da možda i nije to u pitanju već da je krenulo!
Ipak sam odšetala do wc provjerila stanje. Dakle CSI je utvrdio da je definitivno mokro, bez boje i mirisa i pretpostavka je bila da bi to moglo biti to. OK ne ću paničariti. Stavih uložak i produžih u kuhinju. Prvo klopa, onda "ajme pa suđe nisam oprala". Perem polako suđe i onda "vidi i ploču od štednjak bi trebalo uglancati". Crvić sumnje se pojavio, možda to i nije to, pa listam knjige o trudoći koje imam, dolazim u napast upaliti komp i ići na Rodu. Šećem po kući i onda opet iznenada, "moram zaliti cvijeće". Bacim pogled na sat nije prošlo niti sat vremena!
Odlazim na provjeru i ono uložak nije suh ali ja ništa ne osjećam ne bih li trebala osjetiti nekakve trudove? Idem se otuširati i odlučim se vratiti u krevet. Napokon uspijem malo zaćoriti.
Budim se ponovo u 5:30 i samo ležim u krevetu, pokušavam skužiti osjećam li išta. Ono ništa čak niti bebu. Odlazim provjeriti stanje i ono malo roskasto. Bit će da je to to.
Uzimam poisteljinu i pravim krevetić, trpam u torbe što još treba i idem si napraviti doručak. Razmišljam da nema smisla buditi MM jer je rano. Ne želim u rodilište doći prije 7 jer se tada mijenjaju dežurstva. U 6 i koju minutu vraćam se u spavaću i pokušavam poljupcima probuditi MM. On onako snen me pogleda, ja mu kažem da bi se mogao ustati i doručkovati pa da idemo. On nešto promrmlja i natra u san. Za nekoliko minuta opet ja njemu da bi se mogao ustati pa da idemo. On opet samo me pogleda i ništa. Treći put je tek skužio, prvo se trgnuo, no smirila sam ga da možda i nije ništa i da imamo vremena.
Nešto nakon 8 dolazim u rodilište. Zvonimo na vrata i čekamo da nas puste unutra. Komentiramo da bi rado ušli na vrata gdje je slika rode koja nosi plavi zavežljaj.
Istovremno smo došle tri. Dvije druge žene osjećaju trudove pa njih prve obrađuju.
Prvo sestri recitiram sve podatke i odgovaram na pitanja, ona me stavlja na CTG (to mi je bio prvi). Ležim tako tamo neko vrijeme. Sestra provjerava i kaže da pokazuje kontrakcije, ja ništa ne osjećam. Dolazi neka mlada dr. pregledava me. Cerviks otovoren 1 cm, tvrd, na stakalce uzima malo one vodice i šalje na analizu da se provjeri jel to stvarno plodova voda. Opet odgovaram na brdo pitanja, naravno da imam cijeli štos nalaza sa sobom, provjerava, gleda, ponovo zapitkuje. Dolazi sestra i kaže da je definitivno plodova voda.
MM odlazi me upisati za ostanak a ja prolazim više manje standardnu rutinu prilikom zaprimanja. Klistir, navodno samo malo (budući da sam spomenula da sam već obavila jutros) ali meni se činilo da to nikako da završi, malo je popravila frizuru. Otuširala sam se i smjestili su me u predrađaonu. Dali su mi nešto za omekšavanje cerviksa, upalili radio i stavili na CTG. Nekoliko puta su mi dali da se ustanem do WC, povremeno stavljali i skidali CTG i tako ležala do 16 sati kad se napokon (nakon što ga je babica sat vremena zvala) pojavio dr. M. koji me je pregledao. Do tada sam počela osjećati lagane kontrakcije.
Nakon pregleda presuda je glasila otovorena 3 cm, ušće i dalje čvrsto i rigidno.
Dr. M bi trebao poraditi malo na komunikaciji pacjent-liječnik. Makar sam tamo ležala sa sve četiri u zraku nisam se baš mogla micati ne znači da mi mozak ne radi. Prokinuo mi je vodenjak bez da je išta rekao a od trenutka kad sam vidjela onu heklu do prokidanja prošla je sekunda tako da nisam stigla reagirati. Nadam se da mu je voda dobrano zalila klompe i hlače.
Navedeni brkati dr. predlaže epiduralnu jer da će me jako boliti. Ja na rubu suza samo bih htjela da je MM kraj mene. Kroz glavu mi prolazi da sam ipak trebala pripremiti plan poroda jer sam sad definitivno potvrdila da osim „klasa optimist“ moram si dodati i smjer „naiva“ na čelo.
Odšetam do boksa, suze već idu jer shvaćam da više ništa nije pod mojom kontrolom. Još se predomišljam o epiduralnoj. Spominju da moram primit antibiotik jer je prošlo već 12 sati od početka curenja plodne vode, samo klimnem glavom. Bacim pogled da bih vidjela što mi daju od antibiotika i onda skužim da su mi spojili bocu dripa. U tom trenutku osjećam da su mi lađe potonule i pristajem na epiduralnu. Molim ih da zovu MM.
MM je bio za tren oka tu (ok sigurno je prošlo jedno 15-20 min ali meni se činilo da je čekao odmah iza vrata) i odmah mi je bilo lakše.
Došle su dvije anesteziologice (ili jedna i sestra pojma nemam nitko se tamo ne predstavlja) i komentirale kako sam lijepo mršava (imala sam +10) i kako ćemo biti za tren gotovi. Je vraga. Prva bocka da umrtvi pa kateter naravno sad s pauzama jer su trudovi od dripa već počeli divljati. Kateter je ušao samo do pola, pokušavale i pokušavale i onda odlučile nova bocka pa novi kateter.
Babica A (divna osoba) stalo obilazi, donesla je radio da nam nešto svira u pozadini, šalicu da mogu piti vodu, prigušila svjetlo i ono što me oduševljava bila je cijelo vrijeme nasmijana i nenametljiva. Pitam ju hoće li biti gotova do kraja njene smjene i ona kaže da sigurno.
Nažalost to baš tako i nije bilo dočekala sam i novu smjenu. Trudovi su bili nepravilni, čas češći čas rjeđi, pa kraći pa duži, pa opet kraći, katastrofa. Otvarala sam se sporo, ušće je bilo čvrsto. Mislim da je bilo oko 20 kad su se trudovi donekle ujednačili i tada sam pomislila sad će valjda napokon krenuti kako treba. No onda su nešto brljali oko onog aparata od epiduralne i dripa i opet su trudovi postali svakakvi.
Sve u svemu zadnjih sat vremena bila sam u potpunosti otvorena ali je Miško zapeo i ni milimetar se nije pomaknuo. Na kraju sam dobila i završni dio tretmana. Pritiskali su mi trbuh i tako pokušavali istjerati Miška i da, naravno da su me rezali.
Pred kraj ja više nisam osjećala trudove i tiskala sam „na prazno“ Mislim da je dovoljno reći da nisam osjetila kad je Miško izašao van. Ja tiskam iz petnih žila a MM mi govori „Otvori oči! Vidi ga! Vani je!“
Borna je pustio glasa ali su ga odmah odnesli iz boksa da mu daju malo kisik i stave ga pod lampu. Smrzo se tako bez vode a i vrpca mu je bila omotana oko vrata.
Vratili su ga natrag i položili ga na mene. Malkoc je bio zgužvan, imao je dosta veliku kvrgu na glavi no nama je bio najljepša beba koju smo vidjeli.
MM me pitao što nam još slijedi i ja mu kažem da moram još roditi posteljicu, a on meni da je to gotovo. Mislim vidjela sam da sestra nešto priprema ali nisam ništa osjetila.
Bornu su odnesli na kat da ga pedijatar pregleda, a MM su poslali kući. Brzo nakon toga dr. K. me zašio i odvezli su me na babinjače. Odmah sam tražila Bornu. Donesli su ga kroz par minuta i on se lijepo prihvatio cike. Htjeli su ga vratiti u dječju sobu no nisam dala.
Iz bolnice su nas otpustili četvrti dan.
Da je moglo bolje moglo je. Ali isto tako moglo je biti i gore. Naime to sam saznala na prvom pregledu kad mi je moja dr. rekla da su joj dr. M i dr. K sve prenesli i da se već razmišljalo o vakuum ekstrakciji ili carskom.
Rezime bi glasio: nije bilo onako kako sam zamišljala, bilo je naporno i dugo no zahvaljujući prisutnosi mog D. bilo je podnošljivo.
Što zamjeram:
- sebi što sam prerano krenula u bolnicu
- dr. M. što mi se nije direktno obraćao za vrijeme pregleda i informirao me o svemu i što je smrdio na cigarete kad se nagnuo nad mene i pritiskao mi trbuh
- dr. K. što uopće nije pričao i što je fulao bebu i umjesto nje pritisnuo i onako prazan želudac
- sestrama što mi nisu ništa dale jesti, a znale su da sam gladna jer sam to rekla
- bolnici što nije dopustila da mi se odmah ostavi torba s mojim stvarima
Možda bi bilo još štogod za dodati no danas nakon više od 4 mjeseca zaboravljam sve čega se ne želim sjetiti. Drago mi je da je MM bio prisutan, skratio mi je sve to vrijeme. Bilo je lijepo između trudova smijati se i pričati o lijepim stvarima i planovima kao što je još jedna beba ako bude išlo.
