Hajd da iskoristim ovu temu pa da pitam da vas edukatorice pitam nesto pameto i ozbiljno!
Sta kada je sika vece od djetetove glave ? To je bio jedan od neuspjeha mog dojenje. Editi je bilo jako tesko prihvatit siku. A bila je poprilicno halapljiva.
Printable View
Hajd da iskoristim ovu temu pa da pitam da vas edukatorice pitam nesto pameto i ozbiljno!
Sta kada je sika vece od djetetove glave ? To je bio jedan od neuspjeha mog dojenje. Editi je bilo jako tesko prihvatit siku. A bila je poprilicno halapljiva.
kod nas je jaaako dugo cika bila veća od andrejčekove glave. :mrgreen:
problem je ako je prepuna ili su bradavice ravne ili uvučene.
ali to ću prepustiti stručnjacima. :namig:
as ms ajvi said,
ja mislim da nije problem u veličini, nego u bradavicama.
beba uglavnom ne može prihvatiti siku ukoliko je ona prepunjena.
izdajanje rukom (malo) pa na dojenje
Mislim da je teze naci pravilan polozaja dojenja kada je sika veca od djetetove glavice. A imala sam uzasnih problema i sa uvucenim i raskrvavljenim bradavicama.Citiraj:
Mamita prvotno napisa
Izdajti rukom nikakoooooooooo nisam moglaaaaaaa. Eh onda sam se ispumpavala po petnaest minuta i to elektricnom pumpicom koju sam dobila u bolnici na recept. Znaci, kada je Edita spavala, ja se ispumpavala. I tako je prolazio moj dan. Uspavljivanje, ispumpavanje...
Moram vam reci da su je onim edukatoricama trebalo dosta dugo da pronadju pravi polozaj za dojenje Edite. Bas zbog tih velikih grudi i uvucenih bradavica.
Eh sad kad se sjetim da cu najvjerovatnije proci sve isponova... :cry:
snorki, znaš kaj, ovo je jako važna tema a sami tek što nije. :namig:
predlažem ti da otvoriš topic i sa curama sve prođeš unaprijed, pa će možda ovaj put lakše ići! a ako i ne bude išlo, znati ćeš da si probala... samo bez uzrujavanja! :love:
mislim da nećeš proći isto. :*
imaš više iskustva i grudi (bradavice) su malo već formiranije nego s prvim djetetom. i jel sad znaš taj pravilan položaj?
mamita, one su kratko dojile.
znači sad moraju duplo duže, da nadoknade :P
ooo, barem 24 puta duže! :pljes pljes navij za mamu i samija:
snorki, ako su grudi stvarno velike, podupri ih smotanim rucnikom, jastukom za dojenje... bilo cime.
Kako Sami izleti oni ce mene u bolnici pitat, hocu li dojit ili ne! To je tamo obavezno, pa kako se izjasnis. I imas svu pomoc oko dojenja. U suprotnom sami ti naprave flasu i daju.
Od dojilja zahtjevaju da zajedno doje u jednoj prostoriji, jer im je valjda tako lakse svima pokazat, nego ici od sobe do sobe pa pomagat. naravno, izuzeci su zene koje su imale carski ili im je lose.
Sad mi je najgore sto svi filozofiraju kako je za dojenje potrebna samo upornost, kako su "oni" imali iste probleme sa uvucenim bradavicama, velikim grudima (kao da ja ne znam kolike su u njih cike), kako mlijeko vremenom nadolazi i sl. I svi smo sad u istom kosu, samo sto su neke zene upornije, a neke ne. A toliko sam zena u bolnici vidjela kako doje bez ikakvih problema.
Eto, ja sam ispala ta neuporna i nemam obicaj pokretat ovakve teme, ali eto, nesto me sad krenulo. Razlog jeste Sami, koji dolazi za manje od mjesec dana i definitivno nisam sigurna sta i kako!
snorki, nemoj se unaprijed opterećivati...
Ja sam sigurna da ćeš ti biti uporna, da ćeš pokušavati. Nema smisla da već sad zamjeraš sebi ili nekome. Polako, pusti Samija da se rodi, ta te ponjuška...
Super je što se već sad informiraš, ali nemoj biti u strahu. Istina, dojenje se treba naučiti (rijetko kome je bogomdano), ali ti ćeš tamo imati pomoć, žene koje će ti htjeti dati savjet, pokazati ti... A to je jako važno za početke dojenja.
oj snorki, samo se nemoj loše osjećati zbog eventualnog nedojenja! u defenzivi si, a nitko te ne napada. :namig: samo oni koji imaju problema znaju koliko im je teško i koliko ih košta uspjeh ili neuspjeh.
savjete i pomoć ćeš dobiti, samo si ti sve posloži u glavi...
pa moraš probati. pretpostavljam da te strah jer imaš loše i bolno iskustvo.
ali daj sve od sebe ;)
a i mi smo tu da podupremo ako treba :D
Sve sam ja to probala. I sjedenje sa podignutim nogama. U bolnici imaju one stolice za podignut noge dok se doji. Ova stara edukatorica sto me je proganjala, iskljuciva je sa dojenjem u sjedecem polozaju i sa tim podignutim nogama. Meni se cinilo da mi je lezeci bilo puno lakse, ali znam da me je jednom opomenula da ne dojim lezeci. ne znam zbog cega? vjerovatno sto sam bila friska nakon poroda, mnogo iskrvarila, krupna zena, umorna i mogu poklopit bebu... Sta li vec? Uglavnom time mi je nabacila nekakvu suhu, te ja vise nikad lezeci nisam dojila. I ne znam da li bih smjela?Citiraj:
apricot prvotno napisa
ja sam dojila 3 mjeseca ležeći jer me dva boljelo od rezova i šavova a mjesec dana nakon toga nisam znala kako dojiti ne ležeći.
Ne vidim razloga zašto ne bi mogla dojiti ležeći - to je najčešći početni položaj kod dojenja. Važno je samo da dijete bude U VISINI BRADAVICE, da se ti ne naginješ, ne kriviš, ne mučiš...
Znači, ako je beba, kad ti ležiš, ispod nivoa dojke, podmetni nešto ispod njega... podmeći toliko da ga odigneš na visinu bradavice.
Hoćemo li se prebaciti na Probleme s dojenjem - nema smisla da uzurpiramo topic?
Ja dojim isključivo ležeći. Samo ak se baš nemrem leći (npr vani, onda sjedim). U kući samo i sključivo ležeći. Valjda zato jer sam ljenčina (nemam velike cice).
Uvucene bradavice zaista mogu jako zakomplicirati dojenje...Citiraj:
Snorki prvotno napisa
Reci mi da li se tvoj na podrazaj uvuku unutra ili se ipak ispupce? (To je jaaaako bitan faktor!)
Kad mi ovo odgovoris, onda cemo dalje.....
Ostanu ravne. Ako beba i uspije uhvatit bradavicu, ona se brzo izravnja.
Eto vidis, to je jaaako dobar znak... To znaci da bradavice nisu uvucene nego ravne, a to jaaako poboljsava sanse da ce dijete uspjeti prihvatiti dojku.. Nemam sad vremena, ali potrazit cu ti vise na ovu temu pa cemo malo porazgovarati kak rijesiti tvoj problem. :)
Evo ja jos i sada dojim iskljucivo lezecki , a imam ogromne grudi!!!!! U pocetku je bilo tesko naci polozaj jer ti svi svakak guraju to jadno dijete. Na kraju smo mi sami si nasli polozaj koji nam je odgovarao. Nzalost kod nas je to znacilo manje grljenje jer je zbog velicine grudi morao biti smjesten malo dalje od mene, ali kako je raso sve smo se vise stiskali. Sto se tice bradavica tu neman savjeta. Ali u svakom slucaju drzim ti fige!!!
ja sam deset mjeseci dojila lezecki.
a i nemoguce da su ti sise vece nego sto su moje (bile)...
Moguce, moguce :lol:Citiraj:
sandraf prvotno napisa
Nasla sam nesto. Polozaje pogledaj na portalu, a evo i malo teksta posebno za tvoj slucaj.
Sjedeci: mozes zarolati pelenu ili djecju dekicu i staviti je ispod prsiju kao podupirac, da bi tigrudi stajale dovoljno visoko da beba moze dobro prihvatiti bradavicu. To ce titakodjer pomoci i da vidis je li beba dobro prihvatila dojku. Time ce se takodjer izbjeci da dojka pokrije bebin nosic.
Najbolji od sjedecih polozaja u ovom slucaju pokazao se polozaj nogometne lopte, jer tako lakse upravljas polozajem bebine glave i ostalim pokretima, a imas i dobar uvid u to je li beba dobro prihvatila dojku.
Zna biti dobar i unakrsni hvat kolijevke.
Lezeci: dojenje lezeci je ponekad lakse majkama s velikim grudima, jer onda grudi leze i ne treba ih podupirati, a beba ih lako moze dohvatiti bez podupiranja glavice rukom.
Najbitnije: da je beba cijelim tijelom okrenuta prema tebi, da se ne moras naginjati da bi prihvatila dojku (znaci, beba mora prici dojci, a ne dojka bebi) te da je dojka dobro poduprta. To je pravilo i inace, ali pogotovo je vazno za zene s velikim i teskim grudima, jer je kod njih opasnost da dojka tijekom hranjenja pritisce bebinu bradu, prekrije joj nos i da joj klizi iz usta dok sisa.
To bi bilo ukratko. Ako sto nije jasno pitaj. Sretno!
Snorki, evo još jedne s ogromnim balonima... još i dan-danas mi se čini da mu glava nije prerasla cicu :zbunjeni smajlić: a uspješno dojim već 21 mjesec, od kojih sam prva tri sjedećki dojila isključivo kad je bilo nužno (npr. kod pedijatra i sl.) jer sam znala samo ležeći, ali vježbom smo i to savladali
Sretno i nemoj se unaprijed obeshrabriti!! :smajlić šalje puse:
O je sad 2 god, i 4 mjeseca, a moje su sise jos uvijek vece od njegove glave, nikakav problem za dojenje. Moram priznati da nije ugodno u pocetku, jer moras pridrzavati i dijete i dojku u pravilnom polozaju. Meni bi automatski doslo zlo kad vidim mame sa jagodicama kako doje bebe bez ikakvog pridrzavanja. Za sam (sigurno 6-8 ) mjeseci morala pridrzavati dojke prilikom dojenja. Nakon toga je nekako islo. Dakle, veliko dojke nisu problem, cesto ima i prednosti (to tvrde one sa jagodicama, ja ne), ali je naporno i iziskuje veliku vjestinu i vjezbu. Time ne zelim reci da uporne mame uspiju dojiti, a one manje uporne ne!! Mene jos uvijek (makon vise od 4 godine) bole takve izjave.
Snorki,
stvar je (zaista) u vjezbi i podrsci, a za to smo mi tu!!!
Pitanje za Malu sirenu, Sandruf, te Lejlu- znaci ove granatne zemske...
Jeste li smjele dojiti lezeci tokom noci i to u mraku? Znaci, da samo prebacite bebu kraj sebe i date joj dojku. Mene je uzasno strah tog poklapanja nosica. Edita je po rodjenju bila dosta sposobna bebica (znala se borit za siku, odmah je uspravno drzala glavicu), ali nisu sve bebice iste...Koliko moram, biti na oprezu? Smijem li sebi dopustit da bebu dojim u polusnu? Uzasnop me strah tog gusenja, mada kazu da je to nemoguce?
p.s anchi76, nek naslov ostane kakav i jeste. Nemam ideju za drugi.
Jest da ce bit zezancije, ako ovi moji zezatori budu citali o mojim problemima sa sikama (smajlic koji prevrce okicama i crveni se :)
pa, ja u stvari o tome nisam puno razmisljala i rasclanjivala. tu je beba, tu je dojka, zbog njene velicine tijelo bebe i moje tijelo su posebice na pocetku bili dosta udaljeni. doista ne karikiram oko velicine dojke, inace nosim peticu, mosh mislit pocetak dojenja kad je dojka bila skromna... sedmica, pretpostavljam. o nekom polusnu nemam komentara. nema polusna, barem sto se mene tice. djelomicno stoga sto je david spavao u kreveticu, pa smo ga prebacivali na dojenje, djelomicno zato sto sam bila na pocetku (kao i ti) prestrasena da cu ga ugusiti na nacin da se naslonim na njega ako se malo opustim, pa sam uvijek bila i potpuno budna.
sto si jos pitala? preklapanje nosica? ne znam ni za to. dojku das oprezno, ionako se ne mozes potpuno pribliziti (vidi gore), pa se onda kako se dojka prazni postepeno priblizavas bebi. beba lezi vise bocno i ti je u stvari njezno pristekas na bradavicu. nece biti problema. vjerujem da ce ti ovaj put uspjeti (ozbiljan smajlic s palcem gore!)
Snorki obecala sam ti da cemo se malo vise pozabaviti tvojim problemom ravnih bradavica, pa evo vise info.
Kaze se da bebe sisaju dojku, ne kaze se da sisaju bradavicu ;-) , tako da ako beba pravilno prihvati dojku (s ustima punim dojke) vecina ravnih ili uvucenih bradavica nece stvarati problem. Uzasno je bitno da ste ti i bebence u dobrom (i ugodnom!) polozaju i da on dobro prihvati dojku. Dobro prihvacanje znaci da bebina usta i desni “zaobidju” bradavicu u potpunosti i private se za areolu i na taj nacin beba efikasno sisa.
Vjerojatno ce vam trebati dosta vremena u pocetku da se ustimate, ali takvih problema imaju i mame s manjim dojkama i s izvucenim bradavicama.. Dojenje je jednostavno tehnika koja se mora savladati i od strane i mame i bebe, i ponekad treba dosta vremena i upornosti da bi stvari dosle na svoje. Uzasno je bitno da oboje savladate tehniku dojenja, pogotovo zbog tvojih velikih grudi i ravnih bradavica. Bebence ce morati nauciti jaaaako otvoriti usta i zaobici bradavicu i tek zatvoriti usta kad mu je dojka duboko u ustima.
Morat cete eksperimentirati s polozajima da vidite koji vam najbolje pase. Nekim mamama najbolje pase hvat nogometne lopte jer im omogucuje da bolje kontroliraju bebino prihvacanje dojke… No ti ces vidjeti sto vama najbolje pase.
Ako vam ne bude islo prihvacanje dojke, i on postane nervozan, bitno je da ti onda zaustavis sve, udahnes par puta, i smiris njega, i da uzmete predah kad god bude trebalo. Pokusavati staviti na dojku bebence koje ima problema s prihvacanjem dojke moze biti vrlo naporno za sve. Ako se on uznemiri, odmah stani i smiri ga. Nemoj mu dozvoliti da pocne dozivljavati dojenje s necim neugodnim. Ponudi mu svoj prst da sisa ili prosetaj s njim, cekaj da se smiri prije nego pokusate ponovo dojenje.
Takodjer bi bilo dobro da si planiras dojiti ga kad god je moguce i da to pocnete sto je moguce ranije, jer ces na taj nacin sprijeciti prvo dojenje s ogromnim tvrdim dojkama koje ce tada napraviti tvoje bradavice ravnijima. Znaci bilo bi dobro da lima vjezba prihvacanje dojke dok su one jos mekane, i na taj nacin vec malo savlada tehniku prihvacanja dok ne dodje mlijeko i dojke postanu jos vece i tvrdje. Idealno bi bilo da podojis malog sto prije poslije poroda i poslije toga barem svaka 2-3 sata da mu das sanse za puno vjezbanja dok dojke ne postanu prepune i teske (sto se obicno desi izmedju 2-4 dana). Puno beba nastavi dobro dojiti i kad nadodje mlijeko ako su vec do tada dovoljno “vjezbale” dojenje. Kad nadodje mlijeko i kad dojke budu prepune, to ce ti jos izravnati bradavice, pa bi tada bilo dobro da malo izdojis mlijeka da se areole omeksaju da on moze lakes prihvatiti.
Druge stvari koje mozes probati vezano za tvoje ravne bradavice da se izboce:
- koristenje izdajalice prije dojenja
- da izmedju palca i kaziprsta « kotrljas » bradavicu jedno minutu ili dvije, i onda pokusas natjerati bradavicu da se izboci tako da je na brzaka dodirnes sa mokrom, hladnom tkaninom ili ledom umotanim u tkaninu (izbjegavaj duze koristenje leda)
- istisni malo mlijeka na bradavicu ili u bebina usta da ga potaknes na dojenje (ako mozes dobiti pomoc nekog drugog, probaj da ti ta druga osoba kapne malo tvog mlijeka ili sterilne vode na bradavicu dok bebence pokusava prihvatiti dojku. To mozete napraviti sa zlicom ili kapaljkom. Ako koristite kapaljku, ta druga osoba moze kapnuti malo mlijeka u kut bebinih usana dok je na dojci ne bi li ga « natjerali » da gutne. Bebina prirodna reakcija na gutanje je prihvacanje dojke i sisanje.
- Kad bebence prihvaca dojku, prstima (palac na vrhu, ostali prsti ispod areole) malo povuci kozu dojke prema prsnom kosu da bi se bradavica izbacila. To radi samo dok prihvaca dojku – rijetko da ce ti to pomoci kroz cijelo dojenje.
Dobar polozaj na dojci je bitan u svakom dojenju. Ako polozaj nije dobar – nitko nema koristi niti mama niti beba – beba ne moze doci do mlijeka a mami se ostecuju bradavice i eto muke. Dakle nuzno je da bebence dobro prihvati dojku. Kak ces znati da li je dobro prihvatio dojku ? Evo kako bi to trebalo izgledati ak je polozaj dobar, a kak izgleda kad je los :
Dobra tehnika/polozaj :
1. Bebino tijelo je okrenuto prema mami i beba ne mora okretati glavu
2. Beba ima « puna usta dojke », brada prva prilikom prihvacanja dojke, i zahvaceno je vise areole s donjom vilicom nego gornjom.
3. Ako je beba dobro polozena, brada treba biti utisnuta u dojku, nos moze lagano dodirivati dojku.
4. Bebina usta su lagano « izvrnuta » prema van i opustena
5. Bebin jezik treba biti vidljiv – nije uvijek moguce, ali ako majci nije dojenje ugodno dobro bi bilo da se provjeri polozaj jezika
6. Tjekom refleksa otpustanja mlijeka moze se vidjeti polakse sisanje i glasno gutanje – vide se pokreti vilice
7. Ako je majci dojenje ugodno, vrlo vjerojatno je tehnika sisanja dobra
8. Kad je beba u dobrom polozaju i ima dobru tehniku sisanja, spontano ce se skinuti s dojke ili ce zaspati
9. Ako beba nakon prva tri ili cetiri dana ima 5-6 mokrih pelena dnevno i ima barem 3-4 kakice velicine 2.5 cm ili vece (ovo za kakicu vrijedi prvih 6 tjedana). Da bi se dobio osjecaj sta je ustvari mokra pelena, moze se 2-4 zlice vode nasipati u pelenu i usporediti s bebinom uobicajeno mokrom pelenom.
Losa tehnika/polozaj :
1. Nos predaleko od dojke – vrlo vjerojatno beba nema dovoljno dojke u ustima
2. Ako su bebina gornja ili donja usna umjesto prema van okrenuta prema unutra, vrlo je vjerojatno da ce se ozlijediti bradavica
3. Ako se ne vidi jezik izmedju dojke i donje vilice, vrlo vjerojatno beba sisa jezik zajedno s bradavicom, ili ga ne koristi dobro.
4. Ako beba proizvodi kliktajuce zvukove dok doji
5. Bolne bradavice i cesti mastitisi
6. Ako je poslije podoja bradavica stisnuta na jednu stranu ili je bijela moze znaciti da polozaj treba malo popraviti
Puno stvari sam ti tu napisala.. Samo polako, procitaj, pitaj sto ti nije jasno.. Ovaj put si u velikoj prednosti – vec sad znas kakvi te potencijalno problemi ocekuju i mozes se na vrijeme pripremiti i doskociti im.….. I ne zaboravi da smo tu :love:
Ispočetka me bilo frka i nekak mi je bilo lakše da ga seljakamo iz krevetića k nama u krevet (jer sam dojila ležećki) i opet natrag, ali sam se dost brzo opustila, jedino kaj sam ja imala dosta gadne ragade pa sam ispočetka bila ful budna pri dojenju zato da ga mogu što bolje namjestiti na cici. Osim toga, ovaj moj malac se uvijek hrvao s cicom i non-stop se pokušavao odgurnuti od mene.Citiraj:
snorki prvotno napisa
Mislim da ćeš ti sama znati možeš li ili ne dojiti u polusnu... ja sam mislila da ne mogu, a prvi put sam to napravila u rodilištu, na onom uskom krevetu, a onda sam znala zaćoriti i s njim doma i nikad me nije bilo više frka.
Znam kako je meni bilo i nekako imam obavezu da podržim sve sa sličnim problemom. Ja sad imam 90 F (prije 80 D), ogromne aureole i minimikro bradavice, ali doji doji doji dojimoooo dojimoooo oooo :D
Nekako je paradoks ali mi obdarene žene izgleda teško dojimo.
Mi smo prva 2,5 mjeseca upotrebljavali šeširiće, a onda je Niki sam mogao izvući i uhvatiti bradavicu. Prije bi jadničak samo jezikom prolazio preko nje. Tih 2,5 mjeseca je stvarno teško i psihički i fizički. Sad mi je drago što nisam postala divlji odgovor curi koja je napisala kao savjet "sve se može kad se hoće", ona je mislila dobro, ali stvarno tko nije probo...
Najlakše je dojiti ležeći na boku jer sam još morala paziti da Niki može disati od gigantske cike i držati šeširić. Možeš i sjedat na fotelji ili kauču. Tada bih ispod cike postavila tetru, a Niki je bio u bebi jastučiću da bi imao ravnu podlogu. Taj me jastučić spasio, a mama mi ga je jedva utrpala da ga izvedem iz rodilišta u njemu. Tako smo provodili cijeli dan. Držala sam ga na ciki bez prestanka redovno 5 sati nekad 8, a jednom 11.
Meni je MM puno pomogao jer je bio s nama doma.
E, sad, moglo bi se reći da su sva lagodna dojenja lagodna na isti način, a teška su teška na svoj način
Meni je problem pored veličine i nepostojanja bradavica bio što je Niki 3 dana bio na neonatologiji, a kad smo došli doma, patronažna mi je rekla da se ne smijem izdajati jer ću izgubiti mlijeko za mjesec dana. Poslije se nisam ni mogla izdojiti, npr. za papicu mada sam imala dosta mlijeka. Nedavno sam našla blokić u koji sam u rodilištu bilježila koliko je Niki jeo i vidjela da bi pojeo po 60 ml mog izdojenog mlijeka - znači mogla sam se izdajati. Još me patronažna stavila na dijetu da bi mi bilo bolje mlijeko. Pedijatrica je poludila i kad sam počela jesti i dojenje se popravilo.
Koliko je važna tvoja upornost, toliko je važna i potpora obitelji. Meni je to stvarno malo dalo po glavi jer sam bila očajna kako ja ne mogu hraniti svoje dijete. Tako smo prešli put od 5 bočica nana do 1.
U međuvremenu sam podojila Nikija. Bradavica je i dalje uvučena (nakon 9 mjeseci dojenja), ali kao što je netko napisao beba sisa dojku, a ne bradavicu, tako da to nimalo ne smeta. Nekako mi se čini da će biti puno lakše drugi put. A i bar znam ako i bude opet teško da će to trajati samo 2,5 mjeseca, a dalje ćemo sikiti sretni i zadovoljni (kadar se udaljava a ti i beba sikite ispod palme u zalasku sunca the end :D )
Evo i mene ima malo više... čini mi se da je i sad Stellina glava malo manja od cike... I mi smo u početku neuspješno pokušavali dojiti, nismo se znali namjestiti i pronaći pravi položaj, prva beba i ono što je mene najviše zbunilo i obeshrabrilo- nema mlijeka, nema se što izdojiti, nikad nisam imala prepunjene grudi i nikad mi mlijeko nije curilo... I koristili smo adaptirano i mislili odustat... Ali nakon nekog vremena i zahvaljujući Rodama nešto mi je kliknulo u glavi i počela sam forsirati dojenje i smanjivali smo adaptirano...
Sada čisto fino dojimo kad želi i koliko želi i sjedeći i ležeći i stojeći, više za maženje, uspavljivanje i ponekad žeđ, nego za obrok, ali mislim da je važno da još uvijek dojimo i zato snorki samo naprijed, malo uhodavanja i ići će to vama
A da je teško, je... I skoro 24 sata beba na cici, i zajedničko spavanje ili bolje rečeno nespavanje... I psihički i fizički si na izmaku snaga i misliš odustati pa bolje promisliš i nastaviš... Ali sve to prođe i isplati se malo pretrpiti...
A i uvijek su ti tu Rode...