JAKO SAM ZABRINUTA I TUŽNA DANAS

Pozdrav svima.
Dakle,radi se o našm sinu,ima 5 godina,užasno bistar,inteligentan...
I dođem danas u vrtić po njega i teta me totalno šokira kada mi je rekla što se dogodilo.
Navodno su kitili bor i on je bio previše ufuran u sve to te ga je on azamolila da svi zajedno moraju to radit a ne samo on na što se on naljutio i udario tetu.
Ali problem je u tome,što se izgleda to počelo događat svaki put kada nešto nije po njegovome.
Kaže teta da je užasno ozbiljan,da se neće da igra s drugom dijecom,da je uglavnom sam igrajuči neke igre na kojim treba mozgat i mislit(tipa radni listići,slagalice i sl)i da se njoj čini da to za njega nije baš dobro,da on treba iskoristit svoje djetinstvo,ne bit toliko pedantan,ozbiljan...
Toliko me je to pogodilo i neznam kako odreagirat na to njegovo ponašanje,što učinit,dali ga kaznit,istuć ili što.??
Razgovaram danas s njim i on uopće ne kuži što ja njemu cijelo vrijeme pokušavam reći.
Svaki mu dan govorin kakav treba biti,što je lijepo a što grubo ponašanje ali kao da to nema nikakvog smisla.Pitam se gdje sam pogriješila?
Prilično smo tolerantni roditelji,puno vremena provodim sa svojom djecom,radimo,crtamo,pričamo...puno toga...dala am 300% sebe,a sada koda je sve krenulo niz brdo.
Rekla je teta da ako se to još jednom ponovi da će ići iz vrtića.
kako ga naučiti da prihvati ako nije po njegovom i da nauči prihvatiti poraz,a da uz to kontrolira svoje ponašanje...?
Hvala puno.

Zakaži razgovor kod vrtićkog psihologa pa dogovorite plan što ćete raditi i vi kod kuće i teta u vrtiću.
Za početak nemojte mu tupiti kakav treba biti, već jasno reci što smije,a što ne (raditi, a ne biti!). Rješava li on na isti način frustracije i kod kuće? Ima li uopće frustracija kod kuće? Naravno, ne dozvoljavat mu da udara ljude oko sebe, uspostavit jasne posljedice takvog ponašanja (ne tući i ne ispirati mu mozak dugim propovijedima), npr. prekid aktivnosti, event. i držanje ako ne prestaje dok ne prestane i ne potvrdi da neće nastaviti.

I bilo bi dobro uvesti mu malo ludih dječijih igara-skakanje, ludiranje, bacanje, valjanje, kreveljenje, rušenje, prskanje... ako se neće pridružiti djeci, onda tata i mama mogu započeti takve igre (ili druge igre pretvarati u budalaštine). Čisto da se malo opusti.

i ja mislim da je najbolje kontaktirati psihologa koji ce pomoci, a prijetnja tete iz vrtica da ce on van ako se desi jos jednom.. uzasno :/
Pa zar nije to bilo njihova obveza da predloze psihologa i pricati sa vama sta se sve moze uraditi da bi se promijenila situacija??
Mozda se desava nesto u vrticu sto utice na malog da se povuce u sebe i da reagira na taj nacin? Znam da ti nije lako, ali nemoj odmah sebe kriviti jer jos ne znate sta je razlog tom ponasanju.... bice sve ok, samo se bori da se tvoj mali dobro osjeca, a psiholog ce sigurno tome pomoci... :love:

Hm, meni se tetina interpretacija čini neprimjerenom.
Kao prvo, radi se o petogodišnjaku i ona je ta koja bi morala vladati situacijom. Slažem se da nikako nije u redu da dijete udari tetu, ali ona mora odreagirati u tom trenutku, a ne tužiti ga roditeljima i očekivati da vi kod kuće riješite stvar do kraja. Svakako trebate i vi s njim razgovarati, ali i teta bi morala znati kako postupiti kad je dijete neposlušno (ili čak udara), a ne samo prebaciti lopticu vama.

Ovo s prijetnjom izbacivanjem iz vrtića mi je fakat :shock: pa on ima samo pet godina!

Ja se slažem s tanjom.
I meni je tetina reakcija :shock:

prvo, nemoj ga istući (ne mislim da treba proći bez posljedica, ali ne zagovaram fizičku kaznu).
Drugo, to što ti se čini da nije ništa shvatio što mu govoriš ne mora biti točno... oni razumiju puno više nego što pokazuju.
Razgovor s dječjim psihologom mi se čini dobra ideja, kao i puno, puno ljubavi i prihvaćanja djeteta takvim kakav jest. Ako se osjeća voljeno i prihvaćeno, brže će učiti prihvatiti druge.

Citiraj:

---

Anci prvotno napisa

Ja se slažem s tanjom.
I meni je tetina reakcija :shock:

---

Ja se u potpunosti slažem sa ovim.
Mislim da je teta malo prburno reagirala.
Sjećam se prošle godine da je bio jedan mali u D grupi koji je sa vremena na vrjeme tukao tetu.
Ja sam to jednom svojim očima vidjela. Ne znam što je točno bilo ali ju je on lupio.
I dan danas je u vrtiću.
Bio je u toj valda nekoj fazi.
Mislim da bi trebala mu pričati bez obzira što misliš da te on ne doživljava.
Sigurna sam da će mu bar nešto ući u uho a sve je bitno u toj dobi.
Tući nemoj ni pod razno.

hvala svima.
naime,kod nas ni nema vrtičkog psihologa.a samo i kad čujem tu riječ uhvati me neka tuga oko srca.
doma se mi i igramo,i ludujemo,plešemo,uz sve to imam i sina od osam mj pa i s njim luduje.
Ali on u svemu želi sudjelovat,kad pravim kolače hoće mi pomagat,hoće mi pokupit robu,i ne mislim da je to loše,ali ja ga na to ne prisiljavam.
Nisam ga istukla.kaznila sam ga na način da mu nema priče prije spavanja(što obožava),i da nema gledanja u petak njegove omiljene emisije.
Rastužio se kad sam to rekla i odgovorio :popravit ću se.
Čak da će se danas izvinit teti.
ali to će njega sigurno kratko držati i kad dođe opet u jednu takvu situaciju da mu se nešto neće svidit,ili neće bit po njegovu reagirat će burno.
Jednostavno nezna kontrolirat svoje osječaje i poprilično je osjetljiv.
tupim mu stalno,i nadam se da će mu nešto ostat.
kako se postavit u svemu tome,a da ga ne maltretiram stalno s istom pričom.?kako mu ukazat zašto to nije u redu?
Recimo kod kuće ,prema nama roditeljima nikad nije tako reagirao,niti prema bratu.
Čini mi se kao da ima on u svojoj maloj glavici posložene nekakva svoju pravila po kojem funkcionira.Npr.za stolom kad jedemo uvijek mora sjedit na istom mjestu,ni slučajno se ne možemo malo promjenit,jer je to "njegovo "mjesto i tako neki primjeri koji mi za djecu nisu prihvatljivi.Opet ponavljam,pametan,bistar,a s druge strani toliko zahtjevan i kompliciran.S njim treba uvijek nešto radit,izmišljat...Treba u svemu tome energije,snage,inspiracije.
Ali to jučer u vrtiću me toliko vratilo unazad,kao da ništa od mog odgoja nije urodilo plodom.
Eto ako ima još netko nekakav savjet bila bih zahvalna ili sličan primjer.Hvala

Citiraj:

---

raffaela prvotno napisa

Npr.za stolom kad jedemo uvijek mora sjedit na istom mjestu,ni slučajno se ne možemo malo promjenit,jer je to "njegovo "mjesto i tako neki primjeri koji mi za djecu nisu prihvatljivi.

---

Upravo takva situacija bila je nedavno izvor jednog Andrejevog sukoba s tetom i drugim djetetom u vrtiću.
Ali nitko to nije postavio kao problem.

Osobno, ne znam koliko će biti efekta od kazne - jer pitanje hoće li on zapamtiti da ne smije udarati tetu u vrtiću ili će zapamtiti da je "nešto napravio pa da zato ne smije gledati tv u petak".
Mi često imamo slične situacije u vrtiću - ok, priznajem, Andrej još nikad nije udario tetu (zato što je više puta pokušavao udariti mene, a doma dobije vrlo oštru reakciju na to - pa je prestao). Ali imamo situacije slične ovima koje opisuješ - da se ne želi igrati s drugima ili da odbija zajedničke aktivnosti.
Nakon prve takve situacije pokušala sam s njim razgovarati kod kuće, ali sam shvatila da od toga neće biti ništa - jer do popodneva, kad dođemo kući, njemu izvjetri iz glave zašto se ljutio i zašto je odbio ići van ili u dvoranu ili zašto nije htio pjevati s ostalom djecom (doduše, on ima 4 godine, ne 5, možda i tu postoji razlika). Sve što smo mogli napraviti je ukazati mu više puta da tete u vrtiću mora slušati. A tete su u međuvremenu iznašle načine kako ga privući i zainteresirati, i skidam im kapu na strpljenju :naklon:

sve što si nabrojala u ovom zadnjem postu čini mi se tako normalno za djecu te dobi!
Oni imaju neka pravila koja često sama stvaraju i drže ih se za naš pojam prečvrsto. Treba raditi na tome da se suzdrži od udaranja drugih i kanalizira ljutnju na drugi način. Nemoj biti tužna na spomen psihologa, to nije ništa strašno i ne znači da tvoje diete nije normalno. Ako je moguće naći nekog tko radi s djecom te dobi, bilo bi dobro da popričate s njime.
Možda i da pitaš cure s foruma da ti preporuče neku literaturu o tome.

Ali i teta bi svakako morala biti strpljivija. Ti pokaži dobru volju za suradnjom, pokaži da prihvaćaš problem, razgovaraj s njom smireno, ali bude li se opet prijetila izbacivanjem popričaj s njenim nadređenima.

I meni je tetina reakcija :shock: :shock: . i malo mi je čudno to što se takvo ponašanje događa samo u vrtiću a u kući ne. to može biti i posljedica nekog tetinog pristupa ili ponašanja tako da je to nekakav djeteov obrambeni stav, nekažem da je u redu što udara tetu ,ali prije trebalo bi svakako pronaći uzrok tog ponašanja. I nema tuge kad se spomene dječji psiholog,to nije ništa strašno itekako može biti korisno svakom roditelju jer od stručne osobe često čujemo mnogo točnih stvari i istinitih na koje nismo obračali pozornost.
To što ima navike kojih se voli držati po meni nije nešto strašno,pa svako dijete ima neke svoje mušice,ali jako je važno kako se reagira ne djetetove želje ili navike. Nije dobro da se gazi ili da osjeti podcjenjivanje, a to će tako bistar i pametan petogodišnjak i tekeko osjetiti,i naravno reagirati na neki svoj način. neka djeca se povuku u sebe i neće da idu u vrtić i sl.
i nebi to ovako govorila da je tetin način i pristup prema vama kao majci bioo na neki drugačiji način, a ovaj mi se nikako nesviđa. Kad je tako vama rekla kako se tek postavila prema djeteu pitanje je???
I vjerujte nema zločestog djeteta!!!

Malo govorim i iz svog iskustva i znam jako dobro kako krivi pristup dovodi do jako loših reakcija, agresivnosti i sl.

ja mislim da bi ti na sve ove probleme upravo neki dobar dječji psiholog mogao odgovoriti. ne mislim da se radi o nečemu strašnom, niti jedinstvenom, nego nečemu čime se oni itekako susreću. i ne bih ga kažnjavala za to što ne zna bolje svoju ljutnju i frustraciju izreći, nego bih baš otišla kod stručne osobe koja bi mu pomogla da tu svoju frustraciju kanalizira na društveno prihvatljiv način.

Problem sam prihvatila,i nisam od onih tipova koji uvijek neki problem zamotavaju u celofan.
Sad je došao iz vrtića i pita me što sam čula je li bio dobar???
Naravno da me to iznenadilo,a ja sam samo rekla,pa naravno da si ti meni dobar(jer ne želim mu to pitanje stalno turat na nos i pilit ga s tim,tipa budi dobar,budi dobar),a on kaže,znam borio sam se da budem dobar.
Ma od čega se on to bori...???Ne mogu vjerovat da je to rekao.
Još jednom ponavljam,u kući nema nikakvog maltretiranja,svo svoje vrijeme provodim s dijecom,uvijek sam tu i smatram da se u ničemu ne osječaju zapostavljenima(ne mislim na materijalne stvari).Ne podcjenujem ga ni u kojem smislu,dapače ukazujem mu na njegove kvalitete.Tip je koji je poprilično nesiguran,uvijek traži neku potvrdu ili reakciju od nas .Ali sve to nekako smatram fazom ili ,mogla bih reći njegovim karakterom(i ja sam poprilično plaha,pedantna pa je puno toga od mene skupio)ali to DA UDARA to nikako ne odobravam.
Ako im aneka literatura predložite,sve je dobro došlo....pusa

Citiraj:

---

raffaela prvotno napisa

Sad je došao iz vrtića i pita me što sam čula je li bio dobar???
Naravno da me to iznenadilo,a ja sam samo rekla,pa naravno da si ti meni dobar(jer ne želim mu to pitanje stalno turat na nos i pilit ga s tim,tipa budi dobar,budi dobar),a on kaže,znam borio sam se da budem dobar.
Ako im aneka literatura predložite,sve je dobro došlo....pusa

---

Dijete a i roditelji moraju uvijek znati da dijete JE dobro, samo mozda ponekad neka njegova reakcija, ili aktivnost, ili postupak nisu dobri. Preteska je to karakterizacija cijele licnosti: nisi dobar, tj, budi dobar. On je UVIjEK dobar, samo nekada možda napravi nesto s cim se ne slazes, branis, zelis da radi na drugi nacini itsl. A i preapstraktno je to: "budi dobar". Ukljucuje previse stari koje se "moraju", odnosno "ne smiju". Za svaku pojedinu akciju mora se posebno znati "radi ovako":odnosno jos bolje "ja bih voljela da kada se naljutis pokusas otrcati krug i na silu razvuci usta u osmijeh, vidjeti ces, odmah ces biti manje ljut" ili slicno. Ovo sa osmijehivanjem na silu vjeruj mi pali,. Probaj sama, kad se sljedeci puta uzasno razbjesnis ( nije vazno posao, kuca ducan, bilo gdje), pokusaj napraviti ustima osmijeh. Cijelo tvoje tijelo tada pomisli da ti je nesto smijesno, vjeruj, i vise od pola ljutnje nestane kao rukom odneseno. POkusaj to i s njim.
da se vratim na temu, pokusaj uvijek pozitivnim i sto tocnijim uputstvima sta da DA radi ( a glupe li konstrukcije recenice :oops: , ) umjesto sa onim sto da NE radi,dalje, probaj sa tzv "ja" komunikacijom: ja bih voljela da vratis tanjur na mjesto, ja bih voljela da malo tise pjevas kada me netko nazove itsl, umjesto: ne diraj tanjur, ne deri se dok pricam na telefon.
-dalje, tetina reakcija je nevjerojatna, nadam se da ste se nesto krivo razumjele.
+vrticki psiholog je super, bar se nadam da su to ljudi koji su sve ovo sto mi govorimo laicki, ili pokupimo iz knjiga, ucili u skoli..( doduse, kakvo nam je skolstvo..i to je pitanje :P ),
-literatura, i inace, i vezano za komunikaciju sa djecom, naravno, stari dobri Jesper Juul, ja sam citala samo kompetentno dijete, a ti procitaj i to i onu njegovu o granicama, valjda "ovo sam ja, a tko si ti", i kako reci ne, ili sl.." Puno se o juulu pisalo ovde na forumu, pretrazi malo.
Sve ce biti dobro, jer si zainteresirana, bistra, zeljna znanja i bez predrasuda, (barem tako zvucis) + puno sa klincem, = formula za uspjesno prebrodjivanje kriza i krizica. Pusa

Citiraj:

---

raffaela prvotno napisa

Jednostavno nezna kontrolirat svoje osječaje i poprilično je osjetljiv.
tupim mu stalno,i nadam se da će mu nešto ostat.
kako se postavit u svemu tome,a da ga ne maltretiram stalno s istom pričom.?kako mu ukazat zašto to nije u redu?
Recimo kod kuće ,prema nama roditeljima nikad nije tako reagirao,niti prema bratu.
Čini mi se kao da ima on u svojoj maloj glavici posložene nekakva svoju pravila po kojem funkcionira.Npr.za stolom kad jedemo uvijek mora sjedit na istom mjestu,ni slučajno se ne možemo malo promjenit,jer je to "njegovo "mjesto i tako neki primjeri koji mi za djecu nisu prihvatljivi.Opet ponavljam,pametan,bistar,a s druge strani toliko zahtjevan i kompliciran.S njim treba uvijek nešto radit,izmišljat...Treba u svemu tome energije,snage,inspiracije.

---

Probajte pomalo pomicati te njegove granice. Vjerojatno nekad netko sjedne na "njegovo" mjesto? Kad se to već dogodi, ne mičite se s mjesta, probajte ublažiti s "nije bitno, sjedi ti na moje, ne da mi se sad micati" i onda to ponavljati, ne non-stop, već tu i tamo dok se ne navikne.

Zgodno je i poučavati ga što da uradi u zahtjevnim situacijama. Npr. sad ideš u vrtić, znam da ćeš se danas u vrtiću lijepo igrati s djecom, ako te netko bude naljutio, možeš otrčati par krugova ili šutni jastuk, lupi nogom o pod - samo ne udaraj ljude, jer se to ne smije. I kad onda dođeš po njega, a teta se žali da je lupao nogom o pod, pohvališ ga pred njom i njoj objasniš da ste to dogovorili da radi umjesto udaranja ljudi jer to nikom ne škodi.

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

ja mislim da bi ti na sve ove probleme upravo neki dobar dječji psiholog mogao odgovoriti. ne mislim da se radi o nečemu strašnom, niti jedinstvenom, nego nečemu čime se oni itekako susreću. i ne bih ga kažnjavala za to što ne zna bolje svoju ljutnju i frustraciju izreći, nego bih baš otišla kod stručne osobe koja bi mu pomogla da tu svoju frustraciju kanalizira na društveno prihvatljiv način.

---

Mislim da ne treba dječaku stručni savjet, već tetama i raffaeli.

Zamislila sam situaciju u kojoj recimo Fran udara svoju tetu.
Jedina reakcija naših teta koja mi pada na pamet je da teta uspostavi kontakt očima s njim i kaže mu: "To me boli, jako sam ti tužna što si to učinio.".

Vidjela sam takve tetine reakcije i meni je to jedino prihvatljivo. Isto tako kad se klinci pokače, znam da s njima rade na način da lupljeni kaže lupatelju kako ga to boli i da je tužan.


Nije mi još jasno niti zašto teta na neki način nije potakla one koji manje sudjeluju u kićenju da to učine, a ako je tvoj sin zauzeo prviše prostora (iako ne znam kako je to moguće) zašto ga nije potakla da možda pomogne prijatelju da on kiti ili upotrijebila neku drugu metodu kako bi drugi došli do izražaja, a da on ne bude povrijeđen.

U svakom slučaju ja bih mu dala diplomu za najvrijednijeg pomagača oko kićenja bora.

I tuga me hvata što mu je uskraćena priča za laku noć i omiljena emisija a zapravo su veliki krivi što ga nisu znali naučili kako shendlati ljutinu na prihvatljiv način.

Mila Raffaela, to o čemu govoriš jako nalikuje na moje dijete, od toga što sve treba stajati na svom mjetstu, pa do vrlo burnih reakcija i neprihvatljivog ponašanja tipa udaranja.

Moj mali zna da drami dok se vozimo u autu tipa "nismo trebali ovuda nego..." , i dobije prave histerične napade plača.

Ja sam počela postepeno da uvodim promjene tipa mijenjanja mjesta za stolom, ponekad naravno, ne uspijem svaki put, pa sam promijenila pribor za ručavanje, pa suđe, uz silno objašnjavanje naravno, tipa - "nekad ćemo jesti crvenom kašikom, nekad bijelom, nekad plavom i sve je to ok, nekad iz žute zdjele nekad iz plitko tanjura, nekad iz dubokog i sve je to ok, svaki tanjur služi za hranu, bla, bla".

A to što ne zna i ne može kontrolisati svoje emocije, pa ni mi "odrasli" ne možemo u svakoj situaciji i uvijek a kamoli djeca! A sistem kažnjavanja nam je isti :love: nema priče za laku noć, mada ja nisam ljubitelj te varijante, igračke koje baci/udari/šutne u ljutnji ja sklonim na ormar do sutra, ako udari po tatinom laprtopu nema računara npr 7 dana, u najgorem slučaju sjednem ga "u kaznu" pa tu razglabamo šta valja šta ne valja, šta se smije šta se ne smije...kao jučer, ista stvar, tražio je nešto od časne u vrtiću, ova rekla nemam/ne znam i on je nju udario :/
Prvo je na licu mjesta morao ići da se izvine, ali je svejedno i kod kuće sjedio u kazni par minuta.

Ali kako objasniti djetetu da postoje pravila?

Ja sam pokušala ovako:
"Postoje sine neka pravila. Npr. da li piškiš u papuče? (on se baš slatko na to nasmijao) Neeeeeeee, i da li četke za kosu stoje u ladici sa četkama za cipele? Neeeeeeeee A kišobran sa kašikama? Neeeeeeeee A Gabi , da li spava u garaži? Neeeeeeeee Da li auto oblači pidžamu pred spavanje? Neeeee

i sad baš ne mogu svega da se sjetim ali navodeći tako neke primjere pokušavam da mu objasnim da postoje neka pravila koja su jednostavno takva kakva jesu i da će tako biti zauvijek kao i da neko ponašanje tipa udaranja nije prihvatljivo i neće biti prihvatljivo nikad.

Eto, nadam se da sam ti bar malo pomogla, ako ništa drugo bar da znaš da tvoje dijete nije nikakva iznimka. Meni je samo beskrajno žao zbog nerazumijevanja i (po meni) neprimjerene reakcije na koje si naišla u vrtiću.

:love: Sretno!

nemoj dijete tući
ali, možda je on nečim potaknut ili iznerviran, nekom nepravdom, pa je to polučilo takvu reakciju.....

a halo, izbacivanje dijeteta iz vrtića 8) ????
možda je i neka tetina taština u pitanju....

mislim da je važno djeci vjerovati i ne polaziti uvijek, ah, ono što ne dobije, odmah tuće i tak, diže revoluciju

Hvala svima.čitam Vaše poruke pa mi je lakše.
To što sam mu zabranila da gleda emisiju,zar misliš da je to velika pogreška??Pa kako mu ukazat da to više ne radi,kako da shvati ako ne vidi posljedicu.Ne znam,nisam pametna.
Evo jučer igramo čovječe ne ljuti se i ja ga srušim prvi put,a on jednostavno poludi,lice mu se zacrvenilo od bijesa,i počeo udarat šakom od stol.I ja mu lijepo,mirno kažem da nema potrebe da se ljuti,to je samo igra i naglasim ime igre.međutim on se ne smiruje,bijesno plače.Ja mu na to samo kažem da prekidam igru jer ne poštuje pravila.Počeo je govoriti:ti me ne voliš..."(što me je ubilo),ali sam ostala mirna.uglavnom kad se smirio opet smo pokušali.međutim potrefilo se da sam ja prije njega posložila sve u kućicu,a on je opet poludio.Isti scenarij po drugi put.
Ja ga želim naučit da nema ništa loše u tome ako izgubi i da u životu mora naučit gubit.
Znate što je rekao teti u vrtiću:Ja se neću igrat s njima jer ću izgubit".
Kao da želi u svemu bit bolji...
Sve je u redu dok on pobjeđuje.Ali zamislite doći će u situaciju u školi da nešto neće bit po njegovu,i onda...što će se dogodit,hoće li udarit učiteljicu ili početi lupati od stol.
Toga se bojim.?????

prvo sagledaj tetinu reakciju,to je strašno,ko je ona da se tebi prijeti, ona je tamo radi djece a ne oni radi nje. imam curicu od 4,5g i nemam problem s tučnjavom,al ona to ispoljava malim pubertetom, drska, bezobrazna, naređuje a ak nije po njenom u narednih tjedan dana svi ispaštaju. premjestili su joj tetu nakon 3 god i iz protesta nije htijela spavat, otvoreno je rekla da je to zatojer nema njene tete. uzalud su mi bili razgovori i ini načini,sve oni čuju al jednostavno ne žele. htijela je barbi časopis a kaj sam ja njoj odgovorila daće za svak savanje u vrtiću dobit kunu i nakon par dana je upalilo i tako kuna po kuna,bez popuštanja. nakon 10ak dana sam vidla da je pokazaa dobru volju (nije svaki dan spavala al se trudila,kaj je i teta potvrdila), pa sam joj nadodala ostatak da si kupi časopis,kaj je pak ona shvatia kao moju dobru volju. sad kad dođem po nju pita tetu jel spavala,a ako nije sama kaže "a joj ništa od moje kune". probaj na taj način, meni je pomoglo a mala je jako bistra, kažeš da je i tvoj mali,pa možda upali (još i rime slažem).javi el upalilo.

prvo sagledaj tetinu reakciju,to je strašno,ko je ona da se tebi prijeti, ona je tamo radi djece a ne oni radi nje. imam curicu od 4,5g i nemam problem s tučnjavom,al ona to ispoljava malim pubertetom, drska, bezobrazna, naređuje a ak nije po njenom u narednih tjedan dana svi ispaštaju. premjestili su joj tetu nakon 3 god i iz protesta nije htijela spavat, otvoreno je rekla da je to zatojer nema njene tete. uzalud su mi bili razgovori i ini načini,sve oni čuju al jednostavno ne žele. htijela je barbi časopis na kaj sam ja njoj odgovorila da će za svako spavanje u vrtiću dobit kunu i nakon par dana je upalilo i tako kuna po kuna,bez popuštanja. nakon 10ak dana sam vidla da je pokazala dobru volju (nije svaki dan spavala al se trudila,kaj je i teta potvrdila), pa sam joj nadodala ostatak da si kupi časopis,kaj je pak ona shvatia kao moju dobru volju. sad kad dođem po nju pita tetu jel spavala,a ako nije sama kaže "a joj ništa od moje kune". probaj na taj način, meni je pomoglo a mala je jako bistra, kažeš da je i tvoj mali,pa možda upali (još i rime slažem).javi el upalilo. :heart:

Citiraj:

---

raffaela prvotno napisa

Hvala svima.čitam Vaše poruke pa mi je lakše.
To što sam mu zabranila da gleda emisiju,zar misliš da je to velika pogreška??Pa kako mu ukazat da to više ne radi,kako da shvati ako ne vidi posljedicu.Ne znam,nisam pametna.
Evo jučer igramo čovječe ne ljuti se i ja ga srušim prvi put,a on jednostavno poludi,lice mu se zacrvenilo od bijesa,i počeo udarat šakom od stol.I ja mu lijepo,mirno kažem da nema potrebe da se ljuti,to je samo igra i naglasim ime igre.međutim on se ne smiruje,bijesno plače.Ja mu na to samo kažem da prekidam igru jer ne poštuje pravila.Počeo je govoriti:ti me ne voliš..."(što me je ubilo),ali sam ostala mirna.uglavnom kad se smirio opet smo pokušali.međutim potrefilo se da sam ja prije njega posložila sve u kućicu,a on je opet poludio.Isti scenarij po drugi put.
Ja ga želim naučit da nema ništa loše u tome ako izgubi i da u životu mora naučit gubit.
Znate što je rekao teti u vrtiću:Ja se neću igrat s njima jer ću izgubit".
Kao da želi u svemu bit bolji...
Sve je u redu dok on pobjeđuje.Ali zamislite doći će u situaciju u školi da nešto neće bit po njegovu,i onda...što će se dogodit,hoće li udarit učiteljicu ili početi lupati od stol.
Toga se bojim.?????

---

Ama doslovce kao moj G.!

A sve do prije neki dan uspijevali smo fokus baciti na pobjednika - bravo tata! bravo mama! bravo Gabi! pa si međusobno čestitamo i sve tako u krug, sa kartama, dominama i čovječe ne ljuti se... sad odjednom više nikakav poraz ne prihvaća :/

Ja sam nedavno pričala sa MM-om baš o tome kako dijete glelda kako mi sve radimo s lakoćom i od prve - od oblačenja, presvlačenja, vezanja pertli na cipelama do baratanja priborom za jelo ili bilo čim drugim...a njemu sigurno frustraciju pravi to što mu ne uspijeva ono za šta svakodnevno ima vidljiv dokaz da ne bi trebalo biti komplikovano...

Pa smo se dogovorili da se i nama ponekad "desi" da nam ispadne kašika, da nam se pertla zapetlja u čvor i tome slično...da vidi dijete da se to i drugima dešava

I što je još bitnije, da vidi kako nakon prvog neuspjeha treba misliti i pokušati ponovo! A ne bacati stvari s kraja na kraj stana i ljutiti se i udarati

nisam baš sve pročitala, možda je netko već i napisao...

tvoj sin je krasno dijete (strašno mi je kada dijete mora reći da se BORI da bude dobar i da će se POPRAVITI :cry: ) koje se ne zna nositi sa porazima.
kao i mnogi od nas.
samo što mi znamo da ne smijemo udariti ako izgubimo na kartanju.
ali se isto pjenimo, bjesnimo, vičemo...
onda svoj bijes kanaliziramo na neku drugu stranu. tvoj maleno to ne zna.

i zato postoje dječji psiholozi.
uvijek glasam da djetetu, ako ne znam ja, pomogne onaj tko to zna.
važnije mi je oporaviti dječju dušu, nego popraviti zub.
a zub svakako ne mogu popraviti sama.

raffaela, sretno!

tek sam sad vidla da imaš bebu od 8mj. ružno zvuči al je najvjerovatnije ljubomora u pitanju. ima i ja bebu 13mj i mala je super s njim,čak i previše, al je nesvjesno ljubomorna,sve bi ona dala i napravila za njega. ne ispoljava to na njemu,na svu sreću već na nama i vrtiću. kolikogod mi o htijele il ne htijele priznat manje smo s njima jer su veći i samostalniji a bebe su ipak ovisne o nama baš u svemu i mislim da tu nastaje taj njihov podsvjesni problem. neki dan smo raspravljali zakaj im teta nije dala čašu s vodom za vodene bojice i na kraju je ispalo da je al njezi stol nije bio prvi pa je bila jako povrijeđena tak da je rekla da nisu dobili,pogotovo kaj je teta iskomentirala da nema samo nju. totalno povrijeđeni ego,a bila je ljubimica i to ne samo svojim tetama već svima u vrtiću. reci mu kratko ijasno da memre uvijek biti sve po njegovom. npr.on kaže da želi sjedit na svojem mjestu za stolom ,ti mu odgovori da ti želiš ( smisli nekaj) ,pa da to ne možeš dobit ili napravit zbog (navedi razlog)- sve to kratko. ponekad pali. :love:

ma ne znam više.
evo,vratili smo se sa priredbe iz vrtića.stvarno je super otplesao,otpjevao i odrecitirao svoj dio.nakon svake pjesme mi smo roditelji pljeskali.međutim,nakon jedne pjesme ja sam držala fotić u rukama i nisam pljesnula na što je on na sav glas zavikao:mama nisi pljeskala".
Dok je drugima to bilo smješno ja točno znam što se njemu u glavi vrtilo-želio je moju potvrdu,totalno je nesiguran u sebe.evo to mi je ovako palo na pamet,možda nekome nešto govori.
a za ljubomoru,ma ne znam baš,ja sam se razapela da se on ne osjeća zapopstavljen,svi su mu rituali i dalje tu...ne vjerujem da je ljubomoran...
ma ta njegova pedantnost izluđuje...četkica mora stajat ravno,on zna na sati on mene podsjeća da je vrijeme da brata kupam i hranim...i sl.primjeri.njegova soba nikad nije neuredna,uvijek se igra sa jednom igračkom dok su druge pospremljene.
ma i ja sam tu kriva dosta jer sam i sama pedantna pa je vidio od mene...
ima se tu o čemu još raspravljat i analizirat.
jedino na našem cijelom otoku nema dj psihologa.treba ići dalje negdje,
možda netko ima za preporučit u splitu ili dubrovniku.

raffaela, pogledaj si malo ovu temu, pričali smo o tome kako podnose poraze u društvenim igrama.
Meni se nakon te teme činilo da je to nešto normalno, da će im s vremenom biti lakše podnijeti poraz...
Ljute li se kad gube

Ono što ti mogu reći na temu... kod nas se kad ona nekog udari: seku ili mene, da joj samo kratko kažemo da NE, da nas to boli i da nedamo da nas udara.
Neki dan sam i ja bila jako ljuta i nisam joj pročitala priču i mislim da sam pogriješila. Bilo mi je žao.
I mislim da nisam nešto postigla s time, osim da sam nju rastužila :(

samo ću dodati da mi se tvoja reakcija s "čovječe ne ljuti se" čini baš kakva treba biti. Budi zadovoljna sa sobom, mislim da radiš dobro.
Moguće da je njegova nesigurnost odraz tvoje nesigurnosti? Nagađam. Ali u svakom slučaju za razvoj djeteta (po starom J. Juulu - svakako pročitati) dobro je da su roditelji sigurni u sebe i u svoje metode odgoja (ne u smislu da ih nipošto ne žele mijenjati nego da su zadovoljni jer znaju da čine sve što mogu i znaju :* moja interpretacija :) )

Raffaela - kažeš - on želi tvoju potvrdu? Pa daj mu je , nek je ima.

Svima nama treba potvrda, šta misliš šta radimo na ovom forumu???

Tvoje je dijete SAVRŠENO NORMALNO i sve je baš kako treba biti.

:love: za hrabrog dječaka - jer on to i jeste.

naravno da je normalno!!!
i vjerujem da je veliki utjecaj mene na njega,na način da sam i sama jako osjetljiva,mogu reći da sam od svoje-te godine brinula za sebe i svog brata(nevjerojatno,ali istinito),uvijek bila ozbiljnija od svojih vršnjaka,a zapravo sam vrlo plaha,i mogu reći nesigurna osoba.To nikako ne želim njemu,.nikako...
hvala vam svima,pusa
sebe ću teško promjenit,iako se trudim,ali ne ide,ali želim da on ne prođe kao što sam ja prolazila.
želim zdravo,veselo,smireno,i emocijonalno zrelo dijete...a nadASVE VOLJENO I DA SE TAKO OSJEĆA

ja nisam pedantna,al kćer je,čak suđe pere,a kad ide spavat poplun mora biti u milimetar namješten,jer inace tuljenje traje i traje. jesi pomislila da ga je netko od djece duže vremena gnjaio pa da je jednostavno eksplodirao. slažem se da nam svima treba pohvala,potvrda i odobravanje, a sad si zamisli koliko je to tek kikićima potrebno,još su emocionalno nerazvijeni koliko god su pametni. to je samo faza za koju se svaki dan mora naći novi naćin savladavanja,tako mi savladavamo fazu "cviljenja" koja traje 2 god i to samo doma. teta kaže da je normalno i nek se držimo. pitaj pedijatra. oprostite kaj sam tak duga, zaista bih da nekako mogu pomoć. da li netko ima mišljenje o mom stavu s kunom na dan ako je dijete poslušno?

OD SVOJE ČETVRTE(NEKA GREŠKA)

ŠTO SE TIČE TVOG PRIJEDLOGA S KUNOM,MI SMO IMALI TAKTIKU S ZVJEZDICAMA,PA AKO SKUPI ODREĐENI BR.ZVJEZDICA NA ZIDU MOŽE NEŠTO SAM IZABRAT(ŠTO GA VESELI)NIJE LOŠE,ALI OPET RAZMIŠLJAM DA ONDA ONI MISLE KAKO ĆE ZA SVE ŠTO ISPUNE DOBIT NAGRADU.ZAR IH NE TREBA NAUČIT DA TREBA NEŠTO NAPRAVIT ILI SE PONAŠAT,BEZ IKAKVE NAGRADE ZA TO,JER TO TAKO JEDNOSTAVNO MORA BITI.RAZUMJETE ŠTO HOĆU REĆI???NE MORAMO IH NAGRAĐIVATI,UVIJEK I UVIJEK.
DA ME NITKO NE SHVATI LOŠE I GRUBO..???

slažem se,ady ne dobiva za sve dobro kunu,naš je dogovor da mora spavat popodne i biti poslušna kad dodje iz vrtića i dobi kunu,a kad je nepolušna ne a kad je baš nemoguća uzmem joj kunu.to za sada pali,a da ne misli da bu za sve dobila,za sve ostalo dobi pohvalu, pusu ili slatkiš. npr.ovaj tjedan smo doma,jučer je spavala,al nije pitala za novce pa sam joj ispekla palačine i ona je bila oduševljena,a danas nije spavala pa joj je kazna da nema bojanja a sutra ak zasluži poslušnoću. to je ono kaj ti ja mogu reći da pali kod nas. e da, u početku je svaki dan pitala za kunu al se već toliko navikla da mora spavat u vrtiću da se sijeti tprilike jednom u cca 10ak dana. hvala na mišljenju.evo vidiš kak su svi drukčiji.

Citiraj:

---

raffaela prvotno napisa

ŠTO SE TIČE TVOG PRIJEDLOGA S KUNOM,MI SMO IMALI TAKTIKU S ZVJEZDICAMA,PA AKO SKUPI ODREĐENI BR.ZVJEZDICA NA ZIDU MOŽE NEŠTO SAM IZABRAT(ŠTO GA VESELI)NIJE LOŠE,ALI OPET RAZMIŠLJAM DA ONDA ONI MISLE KAKO ĆE ZA SVE ŠTO ISPUNE DOBIT NAGRADU.ZAR IH NE TREBA NAUČIT DA TREBA NEŠTO NAPRAVIT ILI SE PONAŠAT,BEZ IKAKVE NAGRADE ZA TO,JER TO TAKO JEDNOSTAVNO MORA BITI.RAZUMJETE ŠTO HOĆU REĆI???NE MORAMO IH NAGRAĐIVATI,UVIJEK I UVIJEK.
DA ME NITKO NE SHVATI LOŠE I GRUBO..???

---

Ja se u potpunosti slažem s tobom.
SAd moram ići, poslije nasopišem... :)

Evo me...
Svi imamo svoje stavove i metode...no, ja nisam za ove nagrade "ako budeš dobra i poslušna"...ne znam, ne bih htjela da njihovo ponašanje ovisi o tome hoće li dobiti Barbie časopis :/

Primjer:
Ne smije udariti sestru- jer to sestru boli i nije u redu udarati.
A ne zato jer će zato ostati bez časopisa.

Ono moje s onom pričom (uskraćivanjem priče) od neku večer je odraz moje slabosti u tom trenutku i činjenice da je nisam na vrijeme stavila spavati već sam "čekala" da poludi. No, ne smatram tu metodu dobrom.

Kad npr. ja njih vidim da se lijepo igraju ili da ona seki npr. skine suknju kad je odvede na wc, kad joj da pola čokolade, ja joj kažem kako smo sretni zbog toga ili "baš si me obradovala" i sl.

Stvarno se ne želim ni gnjaviti s nekim nagradama i vjerojatnim ispitivanjem "a što ću sad dobiti".

raffaea, nije u redu da je tvoj sin udario tetu u vrtiću, ali ok, pa nije to tolika tragedija...
Ja vjerujem da zna da je pogriješio, vjerojatno je zbog nečega bio frustriran i reagirao onako kako je najbolje mogao u tom trenutku, ti si mu to rekla. Ja vjerujem da je on tebe shvatio.

Ajde, sretno
:love:

jel ti njega tu i tamo pljesnes po guzici? da li ti se ikad do sad dogodilo da ga lupis?

koliko god je to lose i ruzno meni je normalno da djeca te dobi nekad ne mogu kontrolirati emocije i da naprave glupost

niko nije savrsen

ta teta nije bas pretjerano bistra sa takvim ultimatumima, mozes si misliti pritiska na tako malo dijete, i ne popusta

uporno se vracate na gresku koju je napravio i trljate mu time po nosu

dogovori se da to vise ne radi i mir, ne spominji vise

moj zna nasrnut na uciteljicu i ona ga primi za ruke i veli mu "mene neces tuci" i kraj (tu se u skolu krece sa 4, moj ce skoro 5 god)

mlada sam mama pa sam i osta stroga,čak i previše. želim reći da nagrada nemora biti materijalna,svaki dan je drugačiji,kod nas je ak vikendom spava popodne može ostat sat vremena duže budna navečer,nije stvar u kuni ili sl,al sam ja za to da se nagrade bilo to pohvalom, zagrljajem ili sl ( kod svakog pali nekaj drugo),a kad zeznu da ih se kazni;bilo to ne čitanjem priče iline gledanjem crtića ili sl. tete su u vrtiću uvele pano dobrih djela, kad nekaj dobro naprave to zapišu i stave na pano.znači opet su ih nagradile,pohvalom,a i one kao tete se slažu s nagradama i kaznama na način primjerenom djetetu,tu su nam puno pomogle. nemojte se naljuit na mene,naučil sam da moraju snosit posljedice za svoja djela,bez puno drame. ady sinoć nije htijela ići spavat do 11h,poslije natezanja je počela vikati na mene i da me mrzi..... na kraju je rekla da zna da je pogriješila i rekla neka ju kaznim. dogovorile smo se da će joj kazna biti da nema tva cijeli dan, a to boli jer su joj ujutro crtići.

na pocetku disklejmer - nisam roditelj, ja obično pišem iz perspektive djeteta, u kombinaciji s nekim informacijama koje imam vezano za komunikaciju s djecom i rješavanje sukoba... a koje sam u praksi iskusila na vlastitoj kozi - kao dijete

ja ne bih inzistirala na kazni, pogotovo ako je dijete samo shvatilo da je pogrijesilo - neka joj je kazna to sto se sada lose osjeca. zar nije bolje da izbjegava takvo ponasanje zato sto zna da ce se poslje toga lose osjecati, nego zato sto jedan dan nece gledat televiziju? jer koje veze ima televizija sutra s onim sto je rekla danas? mislim da se ne bi trebalo fokusirat na kaznu nego na popravak stete - zna da je ruzno to sto je rekla, ali da li ce ista popraviti time sto sutra nece gledat televiziju? da li ce tebe njene rijeci manje bolit, zato sto ona cijeli dan nece zbog toga gledat televiziju? ili ce te manje bolit ako joj kaze da joj je zao i dogovorite se da ode u krevet?

Ma neću mu to nabijat na nos.Dovoljno mi je teško što sam uvela neke kazne,sinoć je iša leć žalostan jer nije gledao moj tata je bolji od tvog tate...a što ću ja.kad sam mu rekla htila sam ostat dosljedna.
znate što mi najteže pada od svega toga,kada mi netko sa strane kaže,pa kako ti to izdržiš ili stvarno ti je papren mali,ili o stvarno je živac..
onda se još više snuždin.
tko je rekao da nema zločeste djece,a on je zaista dobar...
i ne ne udaram ga.pa ne znam jesam li ga u ovih godina sve skupa puta udarila po guzi,a to je onda stvarno bilo kad su živci totalno popustili(nije da se pravdam).
baš čitam knjigu-skrivena poruka-odlična je za nas roditelje,kao vodić koji ukazuje na naše pogreške koje upučujemo dijeci.i stvarno se trudim bit naj roditelj-iako svi smo mi ljudi-sa svojim manama.i nekad-često i ja pogriješim.
nadam se da je ovo prolazna faza,da će sve bit u redu,i da će naučit kontrolirat svoje ispade i reakcije-ISKRENO SE NADAM.
hvala svima,a ako netko ima još kakvo iskustvo pišite.Pusa