pitanje glede searsa

obzirom da sam puno citala o searsima, attachment parentingu itd, ali uvijek iz druge ruke, pred nekoliko sam se odlucila procitati i izvorne tekstove i kupila the discipline book, the successful child, cak i family nutrition book (baby book smo preskocili jer mi se petrica cinila prevelikom za to - sad joj je skoro 20 mjeseci).
Obzirom da smo i intuitivno aplicirali neke metode, poput nosenja u slingu, ne pustanja petrice da place, zadovoljavanja svih njenih zelja, spavanja u zajednickom krevetu, htjela sam vidjeti sto on "strucno" o tome pise.
Moram priznati da sam puno ocekivala, mozda sam se malo razocarala jer sam u principu znala poruku, a iz knjige u kjigu stalno prepisuje istu stvar (ali doslovno-prepisivanje citavih djelova).
ali posebno mi se nije svidjelo sto na neki nacin prekonizira model mame u kuci koja se brine o djetetu (obzirom da imaju 9 djece, gda sears mi se na kraju ucinila upucenijom od njega) presutno osudujuci mame koje rade...
ne znam ali to mi se nije svidjelo.
do you have any comment?

hm, istina je da su njegove knjige (kao i "no cry sleep solution" od pantley) pisane onako tipično američki, strašno jednostavno i s banalnim primjerima. a i namjenjene su "općoj" (i to prvenstveno američkoj)populaciji, pa je normalno da unutra nije ubacio rezultate stručnih istraživanja s referencama. onaj kojeg takve stvari dublje zanimaju, može si potražiti istraživanja o attachment teoriji (ja jesam, ali ja hvalabogu imam pristup i stručnim psihologijskim pretraživačima na netu). ali mislim da većinu roditelja zanimaju konkretni praktični savjeti koji su proizašli iz searsovog svakodnevnog iskustva ili iz znanstvenog rada na tom području, i da im stvarno nije bitno na temelju kojeg točno istraživanja je on zaključio to što je zaključio.
mene je TO u početku strašno smetalo, ali sam se navikla.
"no cry" i "discipline book" su mi unatoč tome dali barem nekoliko korisnih savjeta (sve ostalo sam ili već prakticirala, ili znala od prije, ili sama došla do toga...).

što se tiče mama radilica, ja bih najrađe bila stay-at-home-mum jer također mislim da je to strašno važno za djetetov razvoj, pogotovo u prvih par godina života. ne osuđujem i ne kritiziram mame koje rade, i ja ću to isto morati jer nemam muža milijunaša, ali se neću dobro osjećati...

Evo ja sam jos jedna koja se spremam da napokon procitam te 2 knijige od searsa- the discipline book, the successful child – mada sam vec procitala puno drugih knjiga slicne tematike I smatram se ap roditeljem.
Ja volim knjige, one su vjeran pratilac u mom zivotu, osim toga sam “streberski” tip, pa sam zaista od trudnoce nadalje puno citala kako bi mi to pomoglo postati , biti i ostati dobra osoba i mama.
Medutim samo julsovo kompetentno dijete i jos par knjiga sa njemackog govornog podrucja (koje su u hrvatskoj mislim nepoznate, pa ih i ne nabrajam) bih mogla u potpunosti potpisati. Od ostalih knjiga, neke su mi bile odlicne, neke manje odlicne, ali sve su mi na neki nacin pomogle, cak I one koju su mi polovicno bile i neprihvatljive, jer mi je kroz to postalo jos jasnije tko sam i sto sam.
Tako da se ja ne bih uzrujavala, sto mi neki djelovi knjige ne sjedaju.
Moje iskustvo sa americkim autorima tog tipa je, da su one pisane vrlo jednostavno, kao prirucnici. recimo odlicne knjige thomasa gordona “familien konferenz” (doduse za malo vecu djecu) su zaista napisane kao prirucnik kako se raspravljati sa djecom na “win – win” nacin. I kao takve ok. Ako hoces kompleksnost onda se prebaci na europske autore.

U pocetku sam i ja bila vrlo nesigurna i lomila glavu pitanjima, da li pelena prije ili poslije dojenja, je li masaza ovakva ili onakva, beby bjorn,, marama sling i sl, kada mrkvica a kada jabukica, spavati ovako ili onako i slicno. Vrlo brzo sam shvatla da knjige koje meni nesto znace nisu tipa prirucnika za montazu, ne dijele recepte i ne smatraju da postoji jedno rjesenje za odredeni problem, vec onoliko rjesenja koliko tipova familija. I da bit nije da li je dijete ovo ili ono radilo u ovo ili ono vrijeme na odredeni nacin.
Zato volim julsa i slicne koji u osnovi imaju poruku: (slobodan prijevod)
to sto djetetu govoris nije previse vazno,
ono sto sam radis je vec puno vaznije,
a ono sto JESI JE VAZNO I BITNO.

Tako da ja te suptilne poruke o mamama koje ne bi trebale raditi (bez obzira da li su recene jasno ili “presutno”, jer to danas kao nije politici korektno) samo elegantno preskacem, pogotovo kada su napisane od muskaraca koji eto imaju 9-toro djece, super karijere, pisu knjige i slicno, a eto sami ne zive taj mode koji drugima presutno serviraju, pa eto ne ostaju kuci nesto godinica (kako bi to podjelili sa svojim zenama) nego to fino njima prepustaju.
Pa ako bi ap-roditeljstvo bilo povezano sa ostankom kod kuce onda ocito ap- tate ne postoje?

Ja odluku ostanka kod kuce smatram osobnom odlukom roditelja, koju svatko donosi shodno svom svjetonazoru, vrijednostima ili slicno.
Osobno je ne smatram povezanu s dobrim ili losim roditeljstvom i ne vjerujem da je ona bilo kakvo rjesenje problema modernog, zapadnog drustva u kojem zivimo.
Na globalnom drustvenom nivou smatram njeno propagiranje cak stetnim, jer pokusava ljude uljuljkati u neka lazna rjesenja.
Povjesno gledano je model male obitelji u kojoj mama ostaje kod kuce nastao u 18 st u doba industrijske revolucije, kada je trebalo pronaci nove okvire zivljenja za mase (muskarce) koji su velikom broju dosle u gradove raditi u tvornicama. Nastaje veliki povjesni preokret u kom se rad za zivot lokacijski odvaja od zivljenja samog. Poljodjelstvo, sitni obrti, koji su do tada bili vecinski modeli, su ujedinjavali rad i stanovanje na jednom mjestu, pa su svi clanovi obitelji bili ukljuceni u sve procese.
Novi model odjeljuje rad i obitelj i postaje ideal propagiran od svih instanci vlasti, uprave i drustvenih institucija.
Koliko je on uspjesan prosudite sami, gledajuci prijasnje generacije. I sjetite se napr. drugog svijetskog rata koji je iznjela generacija odgajana potom modelu.
Tome na ravno uopce ne zelim reci da je bivanje kod kuce apriori lose ili apriori idealno, vec da bit dobrog roditeljstva ocito lezi negdje drugdje.

Osim toga to je model „vorsorge“ tipa u kojem se muskarac brine za novac, a zena za kucu i dijecu, podrazumjevajuci da njihov brak, veza traje dozivotno. Uz danasnji postotak rastava brakova od 50% (austrija) je on naravno naivan i cak i opasan, jer podrazumjeva financijsku ovisnost i neslobodu zene u odnosu na muskarca, da ne govorim o tome sto se desava nakon rastave koja je statistici vrlo vjerojatna. (osim toga ovisnost i njeno iskoristavanje, sto je uvijek latentna opasnost, je meni nespojiva sa ap odnosima)
Necu uopce spominjati nove drustvene procese, pluralizam odnosa, modela zivljenja, zenski pokret i sl. Jer bi ovaj post dobio epske razmjere. (doduse vec ih ima, sram, sram..)

Upravo citam knjigu p. leach “prvo djeca” i drago mi je da netko ukazuje na velike probleme danasnjice, u kojem je djeci prilicno tesko, jer je svjet skrojen po sasvim drugim mjerama. Tempo, stres i pritisak su preveliki i u prilicnoj suprotnosti sa ritom djece. Necu uopce ulaziti u probleme kao “working poor” (rastuca masa ljudi koji rade puno radno vrijeme (mcdonald poslovi) i svejedno ne mogu od toga zivjeti, pa moraju jos uzimati i drugi posao ), sve veci broj samohranih majki koje su na rubu egzistencije i slicno.
Samo leach ne nudu model tate radilice i mame kucanice, jer joj je jasno da je to potpuno izvan konteksta i ne rjesava nista. Pa na kraju knjige istrazuje dobre strane skandinavskog modela, u kojem je kao prvo drustvo senzibilizirano za potrebe djece, razumje se vaznost izbalansiranosti posla i ostalog zivota i to se naravno pokusava provesti partnerski u smislu da i zena i muskarac snose jednaku odgovornost i za posao i za obitelj. Pa se vide i rezultati.

Ne kazem da je to idealno. Mi zivimo u svijetu koji je daleko od idealnog. Ali boljeg do sada nije bilo.
I toplo se nadam da ce se sto vise pametnih glava (koje ce narasti na nivo kriticne mase koja bi tada potakla promjene) se pozabaviti ovom problematikom.
I ne nuditi nam davno prevazisla rjesenja, kao ni principe po kojima zive plemena u africi ili aziji.
Ja jako volim npr knjigu j. liedloffe „u potrazi za izgubljenom srecom“ gdje opisuje svoj boravak sa jednim takvim plemenom. Puno predivnih svari i poticaja za razmisljnje. Ali taj global ne mozes uzeti kao referenti model, jer se radi o jednoj jako jednostavnoj zajednici u kojoj su uloge i nacini sasvim jasno podjeljene i definirane. Nase drustvo je naprosto puno kompleksnije, kompliciranije, sasvim drugacije organizirano.
Jasno je da je u jednom takvom plemenu npr. u etiopiji prekrasno za djecu sto su dojena, nosena, spavaju sa majkama i sl. Ali je puno manje prekrasno sto su sa 6 godina obrezane (djevojcice) i sa 12 prodane nekom starci za dvije koze ili deve. Zavodljivo je, da je zivot tako “jednostavan” i ne moras o puno svari razmisljati jer su one vec plemenski odlucene. Ali je puno manje privlacno da se ti moras ukalupiti u te kalupe htio ili ne htio.
Nase drustvo pojedincu nudi puno slobode. Ali proporcionalno s njom raste i odgovornost pojedinca.
Koja je naporna i teska i ponekad zaista opterecujuca. Vrli novi svijet (huxsly) i slicni modeli ne traze razmisljanje, ni odgovornost, ali ne daju ni slobodu.
Kad pogledas svoj zivot i zivote poznanika i prijatelja oko sebe vidis toliko razlicitih nacina, toliko razlicitih konzepata. Prije 200 godina postojao je vrlo jasan okvir u kojima se tvoj zivot trebao odvijati. I jao si ga tebi ako si izlazio iz okvira. Kada pogledamo samo partnerske odnose vidimo bracne, izvanbracne, samohrane, patchwork, istospolne, raznospolne, bi, komune, amishi i druge variante. I sve nam je to normalno. Koliko ljudi toliko cudi.
Pa kako onda da je u odnosu na djecu samo model tate radilice i mame kucanice jedini ispravan?

A sada osobni pogled.
to sto djetetu govoris nije previse vazno,
ono sto sam radis je vec puno vaznije,
a ono sto JESI JE VAZNO I BITNO.
Ja sam osoba definirana kroz svoju licnost, proslost, utjecaje roditelja, svog muza, drugih ljudi, knjiga, prozivljenih iskustava, posla kojim se bavim i milon drugih svari. Moj posao je jako bitan dio mene.
Ja uzivam u tome sto radim, kao sto volim to sto sam mama, to sto sam u sretnom braku i u lijepim odnosima sa drugim ljudima koji me ispunjuju. I trudim se biti najbolja moguca ja, kako bi kroz to mogla bit dobra mama.

Nikada ne govorim svojoj kcerki (5 godina) da moram raditi. (odnosno globalno joj objasnim da ljudi zaraduju novac koji je potreban za hranu, stan i sl.) ja joj govorim da volim raditi i da mi je to vazno. Ona zna sto ja i njen tata radimo cesto je sa nama na nasem radnom mjestu.
Ljudi su UVIJEK radili. Ali su djeca bila u procesu, ne kompletno izvan njega. Kao danas.
Meni je vazno da ona razumije da covjek stvara. I da sama zeli stvarati. Pa ako smatra da su joj vazni milioni da ne ocekuje muza miliunasa, nego da sama postane milijunasica. Ako zeli izradivati lonce, da ih izradi sama, ako zeli razumjeti zvijezde da se sama bavi astronomijom, ako hoce saditi cvijece da ga sama sadi. Ako hoce mijenati pogled na roditeljstvo da osnuje rode. :)
Ukratko, njen zivot oblikuje ona sama i odgovorna je i prema sebi i prema drugima. To nije jednostavno ali je nagrada neprocjenjiva.
Jasno mi je da ovo nije referentan model za mnoge zene koji rade naporne poslove koje mrze i koji su lose placeni i iscrpljujuci, samo zato jer su financijski prisiljene. Ali to je jedna druga prica koja je proizvod svih mana kapitalizma u kojem zivimo i nece biti rjesena modelom tate radilice i mame kucanice.
Sve u svemu svatko bira ono sto smatra za sebe najboljim. I tu je potpuno svejedno sto kaze sears, montessori, steiner, pirker ili ja.

wow, seni! :zadivljeni poklon do poda pun poštovanja:
upravo si "sažela" moje misli u zadnje vrijeme, također potaknute čitanjem p.leach!
potpisujem do zadnje riječi.
jučer sam u jednoj raspravi iskoristila identičan argument, tj primjer s etiopijskom djevojčicom. pitam se jesmo li to obje negdje pročitale pa izvlačimo ili razmišljamo na istoj frekvenciji!
u svakom slučaju, petra, mislim da imaš dovoljno i razuma i instinkta da stvoriš svoj roditeljski stil i od svakog pristupa uzmeš što ti odgovara i odbaciš ono što ne! nadam se da tvoj post nije potaknut gržnjom savjesti što radiš, jer za to nema potrebe, što znaš i sama!

seni

sad će ispast da ti se ulizujem,al ja sam napisala kilometarski post

i obrisala ga jer ,eto.....

malo žešće iznosim svoje stavove :mrgreen:

ja sam htjela staviti primjer indijskih djevojčica koje sam našla u onoj knjizi koju sam čitala

Vau, Seni, hocu i ja biti ovako mudrozboreca kad odrastem :)
Potpisujem te skroooooz :ljubac:

seni :*

Citiraj:

---

petra prvotno napisa

ali posebno mi se nije svidjelo sto na neki nacin prekonizira model mame u kuci koja se brine o djetetu (obzirom da imaju 9 djece, gda sears mi se na kraju ucinila upucenijom od njega) presutno osudujuci mame koje rade...
ne znam ali to mi se nije svidjelo.
do you have any comment?

---

hm, mislim da se kod searsa radi o tome da je u americi uobicajeno da majke idu na posao vrlo brzo nakon poroda, mislim da nemaju pravo na vise od 3 - 4 tjedna dopusta, i moraju uzeti neplaceni dopust ili dati otkaz ako zele biti doma s bebicama, a to nije ni priblizno dovoljno da bi mama i beba razvile tu povezanost za cijeli zivot o kojoj on govori.. kod nas je ipak drugo, mame ostaju doma vecinom godinu dana i iako je i nama tesko vratiti se na posao nakon tih godinu dana vec smo izgradili povjerenje, razumijevanje, poznajemo jedno drugo u dusu - a to nije tako lako ako ostavljate bebu od mjesec i kusur teti cuvalici i dolazite doma kasno navecer, umorni s posla
nisam stekla dojam da osudjuje mame koje rade, osim toga i on na nekoliko mjesta kaze da beba prije svega treba zadovoljnu mamu a ne mamu 24/7

Ja sam citala Discipline book i puno tekstova na njihovom sajtu...

I koliko sam ja upucena, Sears vrlo cesto stavlja u prvi plan svoju zenu i uvijek naglasava koliko je ona bolji, instinktivniji roditelj od njega... po meni on se njoj fakat divi i od nje je puno naucio :heart:

A naravno da je ona doma! Ne mogu zamisliti da majka tolike djece radi negdje vani i uspjeva uz to zonglirati djecu i kucnske obaveze, svi bi jako trpjeli i bili frustrirani, tako da je u njihovom slucaju taj izbor, po meni, sam sebi razumljiv i svima njima prihvatljiv :)

baš sam neki dan počela čitati discipline book i ostala da ne kažem šokirana jer je searsu trebalo nekoliko djece da otkrije čari AP-a! :zbunj, zbunj:

sjeti se da se u to doba preporučalo odgajanje djece "by the book", sve po pravilima i rasporedu. osim toga, on je lijepo ganjao karijeru a ženica podizala djecu.

a sjeti se i koliko roditelja poznaješ koji dan-danas tako postupaju i uopće nisu svjesni da postoji drugačiji pristup roditeljstvu!

da se nadovežem na gornju raspravu, discipline book mi dođe kao potvrda da je moj instinkt u pravu + daje neke korisne savjete. ne treba je shvaćati doslovno, kao ni bilo koju drugu knjigu!

Ivy, već te dugo nisam potpisala, pa eto... :lol:

:D

da se nadovezem... mame radilice, mislite li da biste zaista bile bolje mame ne radeci i posvecujuci se 24h dnevno djetetu? mislim nevisno o financijama, mislite li da je bolje za dijete da mama ne radi? i koliko dugo?
pitanje me pomalo opsijeda, jer ja sam pocela raditi s petrinih 9 mjeseci, i bez obzira sto puno radim, i sto jako volim svoj posao, nadam se da petri nista ne uskracujem. ali medu vama ima i mama koje se bolje kuze, koje su psiholozi itd... pa ozbiljno sto je bolje? jel bi bilo bolje ne raditi?

mislim da je to stvarno individualno, i da je dobro onako kako se mama osjeća dobro.
dijete nema neke prevelike koristi od toga što je mama cijeli dan s njim, ako je ona frustrirana i nesretna što ne radi i ne osjeća se zadovoljno i ispunjeno.
ili, ako mama radi, a osjeća se strašno krivom zbog toga, nezadovoljna je i radije bi bila s djetetom, to će dijete također osjetiti i pokupiti, i možda steći stav kako su posao i rad nešto grozno, što ne volimo, što nas muči...

ja osobno bih se jako dobro osjećala kao full time mum i mislim da mi posao ne bi puno nedostajao, odnosno, mislim da bi mi takve potrebe čisto ok zadovoljilo volontiranje u nekoj organizaciji koja se bavi djecom, ili honorarni rad par sati tjedno s djecom (budući sam psiholog i ono gdje se oduvijek vidim jest rad s djecom, tako da ovo nije zbog toga što sam mama, nego zato što sam i do sada radila isključivo s djecom ;) )

Petra,ne mogu još odgovoriti onako točno jer sam još na porodiljskom ali i prije nego sam otišla situacija na poslu je bila grozna ja sam bila jadna i nesretna...Tako da razmišljam uzeti godinu neplačenog,ostati doma sa Vjekoslavom,planiramo i drugu bebu vrlo brzo...Ja volim biti "Kućanica" ,volim kuhati,prati,peglati,prčkati po vrtu ali isto tako volim ljude,volim raditi, obožavam prvi u mjesecu kada lova sjedne na račun i iako ode u istu blagajnu osječam se bogato i sretno da sam i ja pridonjela mogučnosti da napunim dvoja kolica pa da se ne moram znojiti na blagajni :mrgreen: i razmišljam da kada mi klinci (i ovo drugo kojem se uskoro nadam) malo porastu da počnem ponovno raditi.Mislim da je jako bitno da je mama zadovoljna sa sobom bilo da je doma ili da i radi i sa zadovoljnom mamom i djeca će biti sretnija.Klinci sve kuže,osjete ne možeš ih prevariti i stvarno radili u firmi ili samo doma nije bitno dokle god je mama sretna i vesela na radost cijele obitelji.

Evo čitam vas i moram priznati da sam malo posramljena što nisam pročitala nijednu knjigu searsa i sl. Nije da nisam zainteresirana ali ljudi moji ja i čitanje...Ajde dok sam bila trudna čitala sam i o porodu i o dojenju i o svemu i svačemu.
Ja sam užasno protiv odgoja djeteta kao što je ajvi rekla "by the book". I moram priznati da nisam pojma imala kaj je to ap dok nisam ovdje čitala o tome, ali kada sam pročitala kaj je to ustvari shvatila sam da sam ustvari i ja ap roditelj i to onako instinktivno, bez čitanja, bez puno razmišljanja, jednostavno tako mislim da bi dijete trebalo odgajati i neki drugi način odgoja mi ne dolazi u obzir. Ovak kad vas čitam voljela bih i ja pročitati nešto o tome i što to priča stiček Sears. Dobrih savjeta nikad dosta.
A što se tiče posla, pa nitko sretniji ne bi bio od mene da ne moram za 4 mjeseca na posao ali izbora nemam. I mom bi dijetetu sigurno bilo bolje da je duže sa mnom ali ne mogu birati, kao što Lutonjica reče, nije mi muž milijunaš!
Cure :love:

ana, posjeti www.askdrsears.com

Sto se tice odgoja "by the book", evo samo mog razmisljanja ukratko...

Imam dojam da zivimo u vremenima koja su jako, jako teska za malu djecicu jer nikako da postigu da ih odrasli tretiraju kao osobe vec se najcesce njima barata i prema njima ponasa kao prema lutkicama bez srca i pameti, ocekuje se od njih ono sto se od nijednog odraslog ne ocekuje - da budu uvijek vedra, nasmijana, spremna na suradnju, poslusna, uredna, nezivcana, da zaspu bez problema, da se ne ljute i sl. jednom rjecju, ocekuje se od njih da budu savrsenstva bez mane, u protivnom ih se vrlo brzo i lako etiketira da su zlocesta, nemoguca, zahtjevna i sl....

Mnogi roditelji rade takve greske u koracima jednostavno zato sto nisu nimalo potkovani u npr. djecjoj razvojnoj psihologiji i jendostavno ne znaju da mala djeca u nekoj dobi udju u fazu kad spoznaju svoje ja i kad je najnormalnije i najzdravije ponasanje da pokusavaju provesti svoju volju jer su je tek otkrili, a na nama je da im pomognemo da nauce kako tu volju kontrolirati i kako je uskladiti sa voljama ostalih ljudi s kojima se druze ;O)

Dakle, posto sam ja citajuci i istrazujuci na vrijeme naucila da moje dijete sa 20 mjeseci nije ni zlocesto ni inatljivo ni nemoguce, vec jednostavno dijete u jednoj normalnoj razvojnoj fazi, neizmjerno mi je lakse nositi se s njenim ponasanjem jer mu znam uzrok, a bogme imam i par trikova u rukavu za rjesavanje kriznih situacija, kojih se ne bi sama sjetila ;O)

Zato uvijek glasam za parolu "Znanje je moc" ...tko puno cita, svasta procita i sazna, nesto ces od toga primjeniti, nesto ne, od svega sto znas uz normalno veliki postotak ciste roditeljski ljubavi i intuicije iskonstruirati okvirni kostur svog roditejskog stila i to je to...

U svakom slucaju najvaznije je da se u roditeljstvu uziva :heart:

Kloklo, potpuno se slazem sa tobom! I meni je puno lakse da se nosim sa ponasanjem svoje dece otkako sam duboko u sebi sigurna da to prilici njihovim godinama. I ,mada moram priznati da nisam od pocetka bila AP roditelj, te da sam smatrala da je potrebno pokazati vise strogoce. Sada , sa drugim detetom sam potpuno drugacija. I vise mi uopste nije bitno da li okolina misli da su moja deca nevaspitana, da previse okupiraju moju paznju... Sto je najvaznije, ne ocekujem od svoje dece da budu savrsena u svakom momentu, a svesna sam da sam i ja daleko od savrsenstva. Svi smo veoma opusteni i u tom smislu pomalo i shvatam g. Searsa, kojem je trebalo vise dece da u potpunosti usvoji AP pogled na svet. I ja mislim da ce nas trece dete u potpunosti preobraziti.
Ja sam mama koja radi i cesto mi je tesko sto moju decu prepodne vaspitava, hrani i mazi neko drugi (tete u vrticu), ali mi sa druge strane veoma prija profesionalni uspeh i mislim da je i to segment koji me cini zadovoljnom mamom.Ipak, sada sam pred doktoratom i cini mi se da sam se malo zasitila posla. Boravak kod kuce sa trecom bebom ( i starijih dvoje, ako budu zeleli da se malo maze, a verovatno hoce kad budu imale izbor -vrtic ili mama) ce me bas ispuniti i sa nestrpljenjem ga iscekujem.

Citiraj:

---

Lutonjica prvotno napisa

ana, posjeti www.askdrsears.com

---

Hvala, Lutonjice ;)
Koklo i ja se slažem s tobom, i znam da je dobro puno čitati. Ja nekako uvijek kad me nešto zanima isprintam si sa stranica RODA-e jer se stvarno svega može nači i o odgoju, o dojenju, o porodu, ma o svemu...Trenutno sam na tekstu o skidanju pelena...
Ali evo sad ću malo prošvrljati po gore navedenoj stranici.... :*

kloklo, potpuno se slažem s tobom ali mislim da si me krivo skužila - pod "by the book" sam mislila kako je u vrijeme kad smo mi bili mali bilo popularno brinuti se o djeci onako kako doktor kaže - odnosno svima jednako, hranjenje na sat, pusti da plače u kindaču toliko i toliko, ovakvo ponašanje sankcioniraj tako, ne daj da dijete "upravlja" tobom... a djeca su male individue i samo njihovi roditelji znaju što im i kada zapravo treba, što je i bit ap-a.

a ovo mogu samo potpisati ;)

"Zato uvijek glasam za parolu "Znanje je moc" ...tko puno cita, svasta procita i sazna, nesto ces od toga primjeniti, nesto ne, od svega sto znas uz normalno veliki postotak ciste roditeljski ljubavi i intuicije iskonstruirati okvirni kostur svog roditejskog stila i to je to... "

Ja radim i ni malo se ne osjecam krivom zbog toga. Teoretski bi mogli da prezivimo i bez mog posla, ali bi to zahtjevalo previse peripetija smisla, prodaj kucu kupi (manji) stan, da mi se to ne da raditi. Ali i osim toga se ja ne osjecam dobro kad' ne radim, a s' druge strane imam dobar odnos sa kolegama na poslu tako da i kad' me nema na poslu nije neki problem. Odradim svoj kod kuce, po noci, vikendom.

Sad' ja imam samo dvoje djece, ali i da imam vise nisam sigurna da bih htjela iskljucivo biti kod kuce. Mislim da bih se radilje odlucili za Au-paire za cuvanje i kupljenje djece iz skole i pomoc u kuci, nego da ja ne radnim.

Moje iskustvo sa Sears knjigama je vise informativnog oblika. Ja sam po prvi put procitala da moje dijete nije monstrum i da ga ne treba tjerati u red, nego da ga treba prihvatiti takvim kakav jeste. Nije da sam se drugacije ponasala prije citanja knjiga, ali mi je definitivno bilo lakse nakon sto sam ih procitala. Lakse u smislu da sam se prestala pitati sta ja to pogresno radim pa se ponasa tako prema meni.