VELIKA PROMJENA U PARTNEROVOM PONASANJU

Zajedno smo 4 godine, 3 godine zivimo zajedno u mojem stanu kojeg ja sama otplacujem.

Imam 30 godina, financijski sam neovisna o njemu i pred porodom sam.

Vise od pola rezija placam ja, placam kredit za stan, benzin za zajednicki auto....uglavnom ja odrzavam vecinu nase financijske konstrukcije.

Od nedavno sam na porodiljnom te sam morala vratiti sluzbeni auto koji sam prije imala na raspolaganju 24 sata/dan.

Sada primam porodiljnu naknadu u visini pune place, prema tome i dalje sam financijski neovisna o njemu, ali on uporno uzima nas zajednicki privatni auto te ga koristi po cijele dane (po cijele dane ga zbog posla niti nema doma) te sam ja kao takva osudjena doslovno 24 sata na stan jer se ne osjecam sigurno izlaziti van zbog povremenih grceva koji se pojavljuju nenadano... tu i tamo otidjem do ducana.....

Kad dodje vikend on otidje van (jer ne moze zivjeti pod staklenim zvonom....?.....) i vrati se oko 7 ujutro....

Takav definitivno nije bio prije te mi je cijela situacija u kojoj sam se nasla, a u kojoj ja ispadam neka bespomocna zenica koju nitko ne ferma 5%, lagano zbunjujuca, a kako vrijeme prolazi polako i depresivna...

Nisam definitivno tip osobe koja nekome visi konstantno za vratom, ali mi se cini da bez obzira sto sam pred porodom (u 39-tom od 40 tjedana trudnoce) on nema osjecaj da bi mozda mogao biti uz mene u tim zadnjim danima kada me povremeno lovi panika, kada se pitam da li ce me u rodiliste voziti taxi ili hitna.....s obzirom da na njega ocito ne mogu 100% racunati....a ucinila sam SVE dok sam mogla, da imamo standard koji imamo, radila sam do zadnjeg dana bez i jednog dana bolovanja, usput obavljala poslove za kucanstvo, njega, njegovu rodbinu.....uredno je koristio moj sluzbeni auto, komp i telefon, a sada kada ja trebam doslovno nuznosti ...protuusluge ne postoje.... (s tim da u vezi i situaciji u kojoj sam ja to valjda ni ne bi trebalo biti na razini usluga-protuusluga....)

Jednostavno mi se cini da ne moze izdrzati sa mnom u drustvu cijeli dan...nedajboze 2-3 u komadu.....

Probala sam o tome s njim razgovarati, ali mi konstantno govori da dramim, da radim od muhe slona, da sam mu stalno za vratom, da bi trebala posjetiti psihijatra...

S tim u vezi sam ga prestala zvati na mobitel, kada navecer dodje doma, odmah zaspi (kad se to pocelo dogadjati budila sam ga jer sam htjela s njim razgovarati s obzirom da se po cijele dane ne vidimo, ali sada vise ne jer bi podivljao ili bi me blijedo gledao i kao pitao se kako ne mogu shvatiti da je umoran??), vikendima ide van (ja ostajem sama doma), a kad ga nesto molim da mi donese iz ducana ili sl. obicno zaboravi....

Opremu za bebu sam nabavila sama tj. moji roditelji su se skroz isprsili jer im je to prvo unuče pasu uzbudjeni oko svega toga kao i ja......on doslovno nije dao ni jednu kunu....

Njegova mama me je tokom cijele trudnoce nazvala 2 puta i uz put me pitala kako sam (trebala je njega, ali joj se nije javljao na mob), nakon sto sam joj napravila mali milijon usluga u vrijeme kada smo on i ja bili ok i kad sam fizicki mogla.....

Naravno, ona takodjer nije dala ni kunu za opremu za bebu.....

Danas, nakon mjesec dana doslovnog samovanja u stanu sam kod roditelja gdje smo jucer dosli zajedno i trebali ostati do nedjelje, on nije mogao tu izdrzati te je pod izgovorom da on tu nije doma otisao sam u nas (moj) stan.....?..... i kao u nedjelju bi dosao po mene (jer ja nemam auto (on ga koristi)) jer u ponedjeljak imamredoviti pregled u rodilistu.....

Konstantno mi govori da me voli i sl.......ali ja jednostavno ne znam sto se dogadja.....kao da ima svoj zivot.......pisao je cestitke sms-om te je potpisivao samo sebe dok sam ja njega, bebu i sebe....

Sve vise se osjecam zbunjeno, bespomocno, jadno, izigrano i nadasve glupo (taj dio mi je najgori)

Ovo sve sto sam navela su gole cinjenice.......zvuce i izgledaju koma......vjerovatno sve izgleda kao da sam ja glupa ..., ali rekla bih da nisam jer sve ja to vidim....i svega sam svijesna....ali ne bih se mogla pohvaliti da razumijem.......nazalost.....ista od svega toga.....



Sto bi ucinili Vi na mojem mjestu? (Nije mi svejedno za njega, ali me isto tako nije strah ponovo zapoceti sama....)

Gle, onak iskreno -- previše puta si napisala JA.
Za moj pojam veze i predanosti nema moje/njegovo/ja sam/on nije :/

Samo ti znaš kako ti je, kako se osjećaš i što ti je učiniti, ne može netko umjesto tebe odlučivati.

Vjerovatno te i hormoni malo "pucaju" pa vidiš/doživljavaš stvari malo drugačije - ima i toga.

Valjda ste dovoljno zreli da sjednete i normalno porazgovarate što želite od svojih života.

Istina da sam u postu puno puta napisala ja.

To sam ucinila namjerno jer smatram da odnos dano/dobiveno daleko vise pogoduje njemu.

Ono sto sam htjela je komentar citateljica (Citatelja) na to da li vam se cini da su svi ti problemi bili tu oduvijek , a ja ih jednostavno nisam zeljela vidjeti?
Da li vam se cini da je on totalno nezainteresiran i da je ta nezainteresiranost dugog vijeka?
Da li mislite da buduci otac kojemu se ne da upoce ni gledati oprema za bebe ima imalo potencijala za promjenu kad se dijete zaista rodi?
Da li je netko bio u slicnoj situaciji?


I mislim da nije grijeh u postu upotrijebiti zamjenicu ja, kada je osoba koju ta zamjenica oznacava upravo povrijedjena upornim zapostavljanjem u svakodnevnom zivotu....i upravo je zbog toga i napisala ovaj post

Evo ti mog iskustva pa ako nešto pomogne: MM i ja smo bili zajedno 7 godina pre nego sam ostala trudna, od toga 4 godine živeli zajedno. Prošli smo mnogo toga i dobrog i lošeg i uvek mi je bio podrška kao i ja njemu.
Ali dok sam bila trudna mnogo se promenio. Prvih par meseci smo strepeli za trudnoću jer sam krvarila i mirovala, bila po bolnicama (jednu trudnoću pre sam izgubila), ali kad sam već prešla polovinu, kad je beba počela da se mrda, kad mi je narastao stomak, on se nekako povukao. Počeo je da izlazi sa drugarima ponekad (možda nekome ovo smešno zvuči ali mi smo imali zajedničko društvo i uvek svuda išli zajedno, a on je dok sam ja bila t našao nove drugare), promenilo se njegovo ponašanje prema meni, nije hteo mnogo da pipa stomak.... Bila sam stvarno očajna. To je počelo lagano da se menja kad se N rodila, a sad se sve već vratilo na staro.
Šta sam ja tada sve mislila bolje da ti ne pišem. Ali sad, sa odmakom, i posle nekih naših razgovora znam da je to za njega bila strašno velika promena, da se plašio te promene u našem životu. On bebu nije doživljavao stvarno dok sam bila trudna, nije mu bilo jasno kako se ja to ne brinem za sebe nego za bebu, ništa mu to nije sedalo u glavi. Sad kaže da će drugi put sigurno biti drugačije jer sad zna da iz "tog velikog stomaka" stvarno izađe dete :mrgreen:
Nadam se da ti je ova naša priča bar malo pomogla :love:

Ne mogu ti odgovoriti na postavljena pitanja (osim na predzadnje) jer niti poznam tebe, niti njega.
Pa ne može netko na osnovu tvog posta zaključiti kako stvari među vama funkcioniraju.

Jedna stvar, ako veza/brak funkcionira kako treba, po meni, nema gledanja moje/tvoje, ja sam ovoliko, on manje ili nikoliko ili moji su/njegovi nisu itd.

Iz osobnog iskustva mogu ti reči:
Da, muškarac, totalno nezainteresiran za baby opremu, trudnoću porod itd. Može se itekako promjeniti i zainteresirati.
MM me 10 dana prije termina uvjeravao da mi još ne treba kinderbet u sobi, da se stigne donjeti i složiti da onda ne spominjem robicu i "opremu" :lol:

Jesi li razmišljala dal je možda njega strah kako će ON to sve, možda ima i on milju pitanja i nedoumica pa te strahove riješava tako kako ti navodiš.
Samo ti znaš dal je takav bio oduvjek ili je to samo sada pred kraj trudnoće tako :)

gle, ti taj život nosiš u sebi, osječaš ga, ta beba je za tebe "opipljiva" stvarnost
za njega .... još nije tu, mislim tu je,a li nije, ne može ju uzeti za rukicu ... ništa još
mislim da još nije svjestan da je tata
možda shvati nakon poroda

druga stvar ... da li ste vi i prije funkcionirali tako odvojeno?

MM je shvatio da je tata valjda mjesec dana od rođenja :lol:
onako za stvarno, da mu je to sjelo -- barem sam ja imala takav dojam.

I da, prvo sam ja bila u depri nekih tjedan, dva onda on, mada nije htio priznati.
Taman smo se "unormalili" nakon nekih mjesec dana.

Najbolji mi je bio kad je s Lukinih cca 10-ak dana, navečer uletio u sobu, upalio svijetlo i vadi si piđamu iz ormara - a ja malca taman uspavala i ostala :shock:
a on - ups, zaboravio sam :lol:

Valjda imaju neko vrijeme prilagodbe i svatko odreagira drugačije - mi se ( žene ) ipak intenzivno pripremamo 40-ak tjedana.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

gle, ti taj život nosiš u sebi, osječaš ga, ta beba je za tebe "opipljiva" stvarnost
za njega .... još nije tu, mislim tu je,a li nije, ne može ju uzeti za rukicu ... ništa još
mislim da još nije svjestan da je tata
možda shvati nakon poroda

druga stvar ... da li ste vi i prije funkcionirali tako odvojeno?

---

Apsolutno ne.......bili smo totalno ko jedan i upravo to otvara ogromno pitanje u mojoj glavi ZASTO? je sada kao totalni stranac?

I upravo zato se cudom cudim ovoj situaciji koja mi nikad prije nije izgledala tako ozbiljno.....prije smo se uvijek oko svega dogovarali...ustvari smo se nekako razumjeli i bez pretjerano kompliciranih razgovora.....

Pa jeste li sjeli i porazgovarali o tome ?
Šta on kaže?

a možda zbog tvoje izmjene (trudnoća te mjenja, htjela ili ne) on se osjetio izgubljenim, pa traži svoju definiciju , svoj položaj ... zbunjen?

možda

Citiraj:

---

kahna prvotno napisa

Pa jeste li sjeli i porazgovarali o tome ?
Šta on kaže?

---

hm.....nista konkretno.....u tome i je problem.......

....imam osjecaj ko da je fizicki prisutan pod mus (valjda zbog neceg tipa griznje savjesti) a da je psihicki miljama daleko......


govori sve ono sto biih ja htjela cuti, a sve i dalje radi po svome.......npr. obeca mi da ce se javiti na mobitel kad ga budem zvala (jer zivimo sami i sami smo o sebi ovisni tj. u ovom slucaju ja o njemu) i on se ne javi.....mislim kaj bi bilo da me je stvarno zasarafilo??????.....

Javi se za recimo sat vremena ili uopce ne......

Jos jednom ponavljam da nisam jedna od onih koje maltretiraju partnera sa miljom poyiva u sat vremena, histeriziranjem i sl.....

Jednostavno mi je potrebno da se osjecam sigurno, da mogu racunati da ce me makar otpeljati u rodiliste.......
.....a ne mogu se oteti dojmu da ce me iznevjeriti .....i to me cini neopisivo tuznom....

Znaci, skraceno, ja sam razgovarala, a on je pricao ono sto je mislio da ja zelim cuti te se nakon toga nije drzao niti jednog (doslovno) datog obecanja......

"sam se rodiš sam umireš" - to meni daje snagu u trenucima kad osječam da sam ko singl, samo sa djetetom (kao npr. sad)

neovisna si financijski, stabilna, razumna ... pripremi brojeve taksija

.

da, znam otprilike kako ti je. slicno je i kod nas, samo sto mi imamo dvoje djece. ja razmisljam o "rastavi" (pod navodnicima je jer nismo vjencani) ali nisam pametna. ne vidim izlaz. tebi bi savjetovala da pricekas da rodis pa da vidis, ako ce i dalje biti takav onda bjezi dok stignes, ali mozda se fakat promijeni, kako kazu curke (nazalost, ja u to ne vjerujem).

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

a možda zbog tvoje izmjene (trudnoća te mjenja, htjela ili ne) on se osjetio izgubljenim, pa traži svoju definiciju , svoj položaj ... zbunjen?

možda

---

Kako mislis definiciju i polozaj?

Mislis da se na neki nacin osjeca zbunjeno? (zasto se onda ne bi javljao na mob onih nekoliko puta sto ga zovem) zapostavljeno?

Daj mi to malo bolje pojasni....ak ti nije problem.....

nabadam, ko čorava kokoš

ako ste prije funkcionirali ko jedno , i sad je 1/2 tog "jednoga" izmjenjena .. usklađenost je narušena, druga 1/2 "jednoga" mora se redefinirati da se uskladi u novom "jednome"

mi nikad nismo funkcionirali ko "jedno" , uvik smo bili dva svemira

malo me brine takvo odvajanje
predporod razdoblje nije najbolje vrijeme za velike rezove .. tipa prekid

koliko imaš do termina?

večeras sam pesimistična

možda mu triba hladan tuš? uzvračanje istom mjerom? ponašatio se ko da ga nema? ko da je ništa?
čovjek ne zna šta ima dok to ne izgubi

1. termin mi je 4.1.

2. sto se tice vracanja istom mjerom, to mi je toliko naporno da ti ne mogu opisati.......mrzim igrice tog tipa
....ali valjda cu ih morati poceti igrati....(nadam se da cu ih moci shvatiti ozbiljno.......)


3. Upravo to odvajanje je zacudilo i mene. I ta situacija je mozda nagovjestaj neceg veceg pa bih mozda te igrice trebala shvatiti kao psihicku pripremu za to nesto.....(odvajanje?)......

Hvala ti sto si mi otvorila vidik i u tom smjeru

muškarci većinom imaju (čast izuzetcima) kretenski način procesiranja
problema i novih situacija.... :/

Ovdje se radi o tome da rođo mora pokazat malo VIŠE odgovornosti i suosjećanja, fakat ne bi škodilo.....

Razmisli kak je odgojen ? Kakav je on obrazac ponašanja naučio od svojih
staraca u takvim situacijama tijekom odrastanja ?
Ak se i njegov stari tak
'previše' komotno oslanjao na očito dominantnu i sposobnu ženu - onda je ovaj tvoj to utetoviro u mozgić kao rollmodel savršenog muško-ženskog odnosa.... i onda tu nema pomoći....taman da mu ti objašnjavaš 100 godina.... :?

Još jedna stvar.....vjerojatno te voli, ali mu je emocionalna IQ na niskim granama i ne kuži na koji način to pokazat....plus - ljubav nije dovoljna, nikad !
Mora postojat snažna volja za zajedničkim rastom i 'doživljavanjem' tj komunikacijom bar neke vrste u svakom trenutku, situaciji .... pogotovo sad.
Ako si ti ta koja u vašoj vezi i egzistenciji nosi puno veći teret davanja,
a jesi - sad kad imaš još jednu 'preokupaciju' više - on se osjeća bespotrebnim, malim i nevažnim....i onda je kretenski način procesiranja svojih emocija (gore naveden) taj da se duri sa odlaženjem (mami ! čitaj - alarmantno) i izlascima i ignoriranjem ne bi li dobio na važnosti.
ON želi da ga ti očajnički trebaš da bi se opet osjećao bitnim i potrebnim (voljenim) u cijeloj priči.

Po mojem mišljenju muškarac takvog ponašanja ti uopće ne treba u životu (jer nikada u ničemu nećete biti ravnopravni) i vaš odnos se neće razvijati prema nikud - bit će i dalje 'parazitski'...a onda nećeš imati život nego preživljavanje.....emocionalno pražnjenje bez punjenja, nezadovoljstvo, povlačenje u sebe, ignoriranje stvarnosti vašeg odnosa, frustracije, tuge, depresije i živčanitise, bolest i na kraju uništen djetetov život i razvod nakon 15 - 20 godina.
Nemoj si to priuštit djetetu......

Puklo me da napišem ovo, jer sam ja dijete takvih roditelja, kraj je bio bolan, razvod, stara i ja na ulici, teške laži, prijevara oko nekretnine, unišen život......samo radi GLUPOG I NAIVNOG ŽENSKOG NADANJA - ma promijenit će se, bit će bolje, pa reko je da me voli itd..... Moš mislit ?!
Može on pričat što hoće i koliko hoće..... :x bitna su DIJELA.
Znam puuuuuuuuno ovakvih priča kao tvoja koje zvuče 'bezazleno'....

Probaj razgovarat, ak neće slušat - napiši mu, daj mu još mjesec, dva fore da počme skuživat svoj položaj i ulogu u glaksiji, ak ne - spakiraj mu stvari i amen.

:love: :heart:

bitno je i ovo..... zašto ti njega trebaš ?
Nabroji 5 stvari sama sebi - koje on daje u vašoj vezi ?
Što ti je najbitnije i bez čega ne bi mogla ?
Emocije ?
Izražavanje priznanja ?
Dijela usluge ?
Podrška, ohrabrivanje ?
Fizički dodir, nježnost ?
Pažnja, kvalitetno vrijeme..?
Što je tebi najviše falilo od toga kad si bila mala ?
Ima li on više ovih kvaliteta , tj imaš li ti više razloga da ga zadržiš ili samo 1? koji, zašto ?

:*

Koji si ti kandidat za ppd.
Ovakve simptome je imala frendica, samo što njm se počeo tako ponašati kad se vratila iz rodilišta.4 godine poslije..razvod....
Nadam se da kod vas neće biti taj slučaj.

Citiraj:

---

Savitri prvotno napisa

muškarci većinom imaju (čast izuzetcima) kretenski način procesiranja
problema i novih situacija.... :/

Ovdje se radi o tome da rođo mora pokazat malo VIŠE odgovornosti i suosjećanja, fakat ne bi škodilo.....

Razmisli kak je odgojen ? Kakav je on obrazac ponašanja naučio od svojih
staraca u takvim situacijama tijekom odrastanja ?
Ak se i njegov stari tak
'previše' komotno oslanjao na očito dominantnu i sposobnu ženu - onda je ovaj tvoj to utetoviro u mozgić kao rollmodel savršenog muško-ženskog odnosa.... i onda tu nema pomoći....taman da mu ti objašnjavaš 100 godina.... :?

Još jedna stvar.....vjerojatno te voli, ali mu je emocionalna IQ na niskim granama i ne kuži na koji način to pokazat....plus - ljubav nije dovoljna, nikad !
Mora postojat snažna volja za zajedničkim rastom i 'doživljavanjem' tj komunikacijom bar neke vrste u svakom trenutku, situaciji .... pogotovo sad.
Ako si ti ta koja u vašoj vezi i egzistenciji nosi puno veći teret davanja,
a jesi - sad kad imaš još jednu 'preokupaciju' više - on se osjeća bespotrebnim, malim i nevažnim....i onda je kretenski način procesiranja svojih emocija (gore naveden) taj da se duri sa odlaženjem (mami ! čitaj - alarmantno) i izlascima i ignoriranjem ne bi li dobio na važnosti.
ON želi da ga ti očajnički trebaš da bi se opet osjećao bitnim i potrebnim (voljenim) u cijeloj priči.

Po mojem mišljenju muškarac takvog ponašanja ti uopće ne treba u životu (jer nikada u ničemu nećete biti ravnopravni) i vaš odnos se neće razvijati prema nikud - bit će i dalje 'parazitski'...a onda nećeš imati život nego preživljavanje.....emocionalno pražnjenje bez punjenja, nezadovoljstvo, povlačenje u sebe, ignoriranje stvarnosti vašeg odnosa, frustracije, tuge, depresije i živčanitise, bolest i na kraju uništen djetetov život i razvod nakon 15 - 20 godina.
Nemoj si to priuštit djetetu......

Probaj razgovarat, ak neće slušat - napiši mu, daj mu još mjesec, dva fore da počme skuživat svoj položaj i ulogu u glaksiji, ak ne - spakiraj mu stvari i amen.

:love: :heart:

---

Potpis na ovo!

I osobni dodatak; kad rodis, to malo bice ce biti centar tvog svijeta, nece to vise biti ON. I ako ce se on i dalje tako ponasat bit ce ti puuuuno lakse ostavit ga nego sad dok si trudna, u strahu i pod utjecajem hormona.
Vjeruj mi, meni je MM bio sve na svijetu i isto sam bila i nesretna i ogorcena zbog negovog nepokazivanja zainteresiranosti za bebu u trudnoci, ali sad, kad pogledam ovo svoje malo cudo...ma nema te osobe bez koje nebi mogla, samo nek je moj malac samnom!

Citiraj:

---

Savitri prvotno napisa

muškarci većinom imaju (čast izuzetcima) kretenski način procesiranja
problema i novih situacija....

---

ovo je baš ružno rečeno..

ako je tako, zašto te iste žene toliko pametne, snalažljive, mudre i s osjećajem za nove situacije gotovo jednoglasno žele imati muškarca i udati se?

uopće neću ulaziti u ovaj konkretni problem, ali iz najbliže okoline znam jedan slučaj mlade majke i jedne trudnice kojoj fali mjesec dana do termina

ukratko, teško se odlučiti koja je od njih dvije napornija, i da sam ja njihov bijedni muž, dala bi petama vjetra ili bi se isto tako kretenski snalazila u novoj situaciji, jer su ih one praktički kastrirale

mlada majka sjedi kao kraljica matica s tom bebom, što god on napravi ona prigovara, koluta očima, uzdiše, očekuje se od njega da doslovce predosjeti što će se dogoditi jer ako beba bljucne, a on nije već pritrčao s maramicom, kuku lele, dijete će se prehladiti zbog nesposobnog glupana, gdje gleda, što radi itd..itd..

mlada trudnica također, s tim da očekuje da plešu svi, od muža, svekrve, roditelja pa čak i braće od muža..ako netko od nabrojanih nije dovoljno pribran i fokusiran na njeno blaženo stanje, istrača ga u tri poteza..ovaj njen je iskreno preplašen dolaskom bebe, jer je ona već do sad napravila takvu frku i takav big deal oko svega, da ga čisto kužim da se boji što će se tek dogoditi kad beba zbilja i dođe


ovo se ne odnosi na prvi post, jer tu priču ne znam osobno osim onog što je napisano, a to je presubjektivno da bi stavljala hagove podrške

oću samo reći da nisu samo oni ti koji su nemogući i 'zločesti' :mrgreen:

Teško je komentirati tuđu situaciju (čak i kada znaš sve detalje). No, ja bih probala razgovarati s njim i reći mu točno sve ovo što si napisala na netu. Pa vidi reakciju. Ako se i dalje pravi da nema problema, a tebi situacija nastavi smetati onda razmisli što želiš. Jesi li spremna dalje tako ili se on može promijeniti ili ćeš prekinuti.
Zasada zamoli mamu ili neku frendicu da ti je dostupna 24h dnevno (ako je moguće).

A glupa su mi generaliziranja - većina mušaraca su kreteni, sve žene su svetice, bla bla. Istina je da muškarci malo drukčije reagiraju od nas u nekim situacijama - ne nužno gore. MM je npr puno bolji i u kući i kao osoba, znao je bolje s bebicom i bio zagrijaniji za uređenje dječje sobice - to sve ovisi o osobi, a ne o spolu.

Citiraj:

---

MGrubi prvotno napisa

"sam se rodiš sam umireš" - to meni daje snagu u trenucima kad osječam da sam ko singl, samo sa djetetom (kao npr. sad)

neovisna si financijski, stabilna, razumna ... pripremi brojeve taksija

.

---

potpisujem!

a možda da malo ostaneš kod staraca?

Teško je znati u čemu je stvar ovako preko interneta, treba čuti i drugu stanu. Možda i njemu nešto smeta. Muški su teški u izražavanju kompliciranih osjećaja. Navodno, istraživanja pokazuju da su jaaako osjetljivi. :mrgreen: Ali ako ih pitaš nešto o tome samo će čvršće prikovati pogled za novine ili televiziju.

Evo, malo se šalim, nije sve crno-bijelo, ali tebi treba pomoć. Još više će ti trebati kad se dijete rodi. Nije vrijeme za drastične poteze. Moraš razmisliti na koga najviše možeš računati nakon poroda! Kad se sve malo slegne, a trebat će ti par mjeseci, ako se do tada ništa ne promjeni u vašem odnosu, razmisli što ćeš dalje. No ako je stanje stvarno takvo kakvim ga opisuješ, bilo bi dobro da spremaš odstupnicu. A vjerojatno ti je teško i sada tako živjeti. Ako bi ti se roditelji s time složili, možda ostani neko vrijeme s njima i daj tm-u malo lufta da razmisli.

A da probaš svoje želje i "prohtjeve" i sve ono što trenutno očekuješ od njega staviti na papir?
Ne za njega, za sebe - pa pročitaj, proanaliziraj -- možda otkriješ (ili ne) da tražiš i očekuješ previše/nemoguće.
Drugaćije stvari izgledaju "na hrpi".
Na osnovu toga zaključi -- možda se on stvarno promjenio i kao takvoga ga više ne prihvaćaš/ne želiš uz sebe.
Ili si jednostavno prezahtjevna i preburno reagiraš pod utjecajem hormona.

Iz osobnog iskustva trudnoće mogu ti reći da sam JA bila nemoguća (ne u vidu traženja nećega, bila sam stalno živčana, nezadovoljna, ljuta...i kao takva non stop prigovarala)
i svi su se divili MM-u kako uspjeva "baviti" samnom.
Na žalost toga sam postala svjesna tek nedavno :/
i skidam mu kapu.

neće zvučati nimalo utješno, ali ja mislim da će tek nakon poroda biti još gore, ako je sad ovako...ipak, pričekaj još to pa onda odluči, da ne bi bilo da mu nisi dala još jednu priliku...a ne bi bilo loše niti njega uputiti u svoja razmišljanja pa da vidiš što i on o svemu misli...

joj draga,teska tema...
Stvarno mi te zao.
Sad,kada ti je njegova potreba i podrska najpotrebnija,on je zakazao.
Sad,kada bi mu na prvom mjestu trebali biti ti i beba,on je sam sebi najbitniji.
I ne osjeca nikakvu obavezu prema vama,njegovi izlasci (do jutra!)su vazniji od zene koda treba svaki cas roditi NJEGOVO dijete i koja ga mozda hitno zove mobitelom da je vozi u bolnicu...
Ja mislim da ti nisi uopce sebicna i da uopce ne pretjerujes u svojim zahtjevima,niti previse trazis.Naprotiv!
Trazis ono najbitnije sto bi jedan otac trebao dati djetetu i zeni:ljubav,podrsku,razumjevanje i brigu za vas.
I ako se sada tako neodgovorno ponasa,kako li ce tek biti kad se beba rodi,kad ce ti trebati njegov potpuni angazman i prisutnost?

Ne mogu ti reci sta da napravis,ali ti mogu reci sta bi bilo da se meni nesto tako desilo;nestala bi tragom svjetlost iz njegovog zivota!
Upravo tako,NJEGOVOG!Nema tu vas,nego samo on...(uostalo,.zar se i nije tako potpisivao u cestitkama,bez vas?)


Znam da zvuci grubo i da mozda nisi ocekivala ovakav odgovor,ali cemu se zavaravati,ovakvo ponasanje nedopustivo je prema nekome koga volis,a pogotovo onome tko ce ti roditi dijete.
Mislis da ce se promjeniti?Sumnjam.
Ako se i promjeni vas odnos vise ne moze biti isti nakon svega sto ti je napravio.Tj.svega sto ti nije napravio i pruzio kad je trebao...


Sama razmisli treba li ti netko takav u zivotu koji te samo iskoristava,a nista ne nudi zauzvrat.

I budi hrabra,cijeli tvoj svijet sada sniva pod tvojim srcem i treba te najvise na svijetu,neka ti da snage da odlucis sto je najbolje za vas troje.
Sretno! :love:

Meni neke stvari zvuce kao prebacivanje odgovornosti, prije svega onaj dio gdje kazes da on uzme auto, a ti se zbog toga ne mozes kretati. ??? Na koju foru? Sto bi on napravio da mu kazes da ne moze uzeti auto jer ces ti sutra/danas uzeti auto? I ostanes pri tome. Ili mu kazes da MORA nesto napraviti jer to tebi treba (npr. ostati s tobom kod tvojih staraca).

Ono sto ti hocu reći jest da nešto jeste u podlozi njegove promjene, ali da je moguće da tome pogoduje i to što mu ti dopuštaš ili barem ne insistiraš da neke stvari moraju biti po tvom. I to ne poslije u razgovoru, već onda kada se to dešava.

Po meni brak se raskida tek kad su sve druge opcije potrošene. A to ponekad znači i kad se jasno nacrtaju granice (po potrebi i barikade) preko kojih prelazak nije dozvoljen kao i potrebe koje se moraju zadovoljiti. Insistiraj da ti kaže kako se on osjeća, reci mu da misliš da ti govori samo ono što želiš čuti, insistiraj da načelni dogovor bude odmah sproveden (i tako svaki put), traži novac za opremu za bebu, traži auto za sebe, uzmi ključeve i ne popuštaj, plači i deri se (primjereno osjećajima i prigodi)... pa tek ako ništa ne bude pomagalo...razmišljaj o razvodu i reci mu to.

Nadam se da je to sve tek njegova predporođajna panika (izlasci i sl., priču o podjednakom sudjelovanju ćete vjerojatno morati izvući ispod tepiha) i da ćete to riješiti.

Kaj ste u horoskopu?

Najgore od svega mi je ovo nejavljanje na mob, pa pred porod si, nemože te ignorirati i javljati se nakon sat-dva.
Sve ostalo je sumnjivo, ali nije dobro vrijeme za izjurit ga iz stana i života. Obzirom da se ne pokazuje kao odgovoran, osiguraj se glede prijevoza do rodilišta i pripomoći kad dođeš doma s bebom, ali samo po potrebi, možda neće trebati.
04.01. je blizu, preblizu. Nadam se da ćeš se javljati i dalje.
Muški su čudan svijet, da sto godina razmišljam nebi ih mogla shvatiti. :?
Ponekad se pitam kaj će nam uopće.
:/

Velika je razlika između žene koja neprekidno nešto zahtijeva i nikad nije zadovoljna i one koja je ostavljena na cjedilu u najosjetljivijem trenutku.

Tvoja priča me podsjetila na jedan moj davni doživljaj (bilo mi je jedva 20, ako i toliko). Slična stvar, samo percipirana iz drugog kuta. Mjesto radnje: jedan noćni klub, vrijeme radnje: gluho doba noći, kad se kraj mojeg društva odnekud stvorio mrtav pijan lik. Izmijenili smo par rečenica, pričao je da mu žena treba roditi za dva tjedna. Kad sam to čula, doživjela sam potpuni šok, bilo mi je strašno žao njegove žene, vjerovala sam da nitko ne zaslužuje takvog oca, a što sam sve mislila o čovjeku koji se u takvom trenutku u stanju tako ponašati, bolje da i ne govorim.

Što bih napravila na tvojem mjestu? Jasno bih mu rekla da me užasava njegova nezainteresiranost i krajnje neodgovorno ponašanje, ali ne bih vukla nikakve radikalne poteze neposredno prije ni nakon poroda. Pričekala bih da se dijete rodi i u mjesecima koji slijede pratila razvoj situacije. Neki muškarci se počnu doživljavati kao očevi tek kada bebu mogu uzeti u naručje. Možda tako bude i s tvojim. No ako bi se nastavio ponašati ovako kao sad, mislim da ne bih imala puno dvojbi. Dobrobit djeteta bila bi mi na prvom mjestu. 32 kromosoma nikoga nisu učinila roditeljem, za to je potrebno puuuuuuuuuuuuno više. Ako toga nema, a s druge strane ima sebičnih i kukavičkih obrazaca ponašanja, smatrala bih da mi je dužnost zaštititi dijete od njih, kao uostalom od bilo čega što može štetno utjecati na njegov razvoj.

Moram se još osvrnuti na ovo:

Citiraj:

---

tresnja4 prvotno napisa

Da li mislite da buduci otac kojemu se ne da upoce ni gledati oprema za bebe ima imalo potencijala za promjenu kad se dijete zaista rodi?

---

Ne bih zaključivala o nečijem očinskom potencijalu na temelju (ne)gledanja opreme. Moj je npr. zadrti antišopingholičar, jedva je preživio kupovinu Božićnih poklona za nećake :mrgreen: (djecu njegove sestre). Jednostavno, čovjek ne voli gužvu, strku, vrti mu se u glavi od svog tog šarenila, uspoređivanja cijena i svega ostalog što treba usporediti da bi se izabralo najbolje. Ja sam s tim sasvim OK. Da sam mislila da je sklonost kupovanju bitna osobina za budućeg oca, tražila bih si nekog tko je ima.
Mogu potvrditi da to uopće ne znači da je nezainteresiran za djecu. Svakome tko bi vidio s koliko užitka on provodi vrijeme sa svojim nećacima, koliko su oni ludi za njim, a i on za njima, to bi bilo jasno.

Citiraj:

---

tresnja4 prvotno napisa

Zajedno smo 4 godine, 3 godine zivimo zajedno u mojem stanu kojeg ja sama otplacujem.

Imam 30 godina, financijski sam neovisna o njemu i pred porodom sam.

Vise od pola rezija placam ja, placam kredit za stan, benzin za zajednicki auto....uglavnom ja odrzavam vecinu nase financijske konstrukcije.


Opremu za bebu sam nabavila sama tj. moji roditelji su se skroz isprsili jer im je to prvo unuče pasu uzbudjeni oko svega toga kao i ja......on doslovno nije dao ni jednu kunu....

---

meni je u oči upalo ovo boldano i nakon što sam pročitala samo početni post, bez čitanja ostalih komentara, pomislila sam, sve si je sama omogućila, sve sama radi (tj je radila do sada), muž joj nije morao prstom maknuti za išta što ima, i sad se čudi zašto se uspaničario?

i sama si imala potrebu naglasiti da si do sad sve sama mogla raditi i da sama i jesi radila, da si skroz neovisna, i da ti sad nije jasno kako ti on nije u stanju pružiti malo pažnje i podrške kad ti je potrebno.

zato što ne zna.

ako do sad nije morao niti trebao, daljnja priča se može odvijati na dva načina. da objeručke i s veseljem prihvati nove dužnosti i novu ulogu zaštitnika ili da se ponaša kao muha bez glave.
prvi scenarij je highly unlikely to happen :mrgreen:
a drugog ti proživljavaš.

na ona pitanja da li mi mislimo da su problemi oduvijek bili tu sam ih ti nisi htjela vidjeti, mi nažalost ne možemo odgovoriti, jer mi nismo oduvijek bili tu, nismo mi uopće tu.
ti jesi i ti to sama sebe trebaš zapitati.

živiš li kraj slabića ili samo kraj nekoga tko je malo izgubio kompas?

Citiraj:

---

melange prvotno napisa

Citiraj:

---

tresnja4 prvotno napisa

Zajedno smo 4 godine, 3 godine zivimo zajedno u mojem stanu kojeg ja sama otplacujem.

Imam 30 godina, financijski sam neovisna o njemu i pred porodom sam.

Vise od pola rezija placam ja, placam kredit za stan, benzin za zajednicki auto....uglavnom ja odrzavam vecinu nase financijske konstrukcije.


Opremu za bebu sam nabavila sama tj. moji roditelji su se skroz isprsili jer im je to prvo unuče pasu uzbudjeni oko svega toga kao i ja......on doslovno nije dao ni jednu kunu....

---

meni je u oči upalo ovo boldano i nakon što sam pročitala samo početni post, bez čitanja ostalih komentara, pomislila sam, sve si je sama omogućila, sve sama radi (tj je radila do sada), muž joj nije morao prstom maknuti za išta što ima, i sad se čudi zašto se uspaničario?

i sama si imala potrebu naglasiti da si do sad sve sama mogla raditi i da sama i jesi radila, da si skroz neovisna, i da ti sad nije jasno kako ti on nije u stanju pružiti malo pažnje i podrške kad ti je potrebno.

zato što ne zna.

ako do sad nije morao niti trebao, daljnja priča se može odvijati na dva načina. da objeručke i s veseljem prihvati nove dužnosti i novu ulogu zaštitnika ili da se ponaša kao muha bez glave.
prvi scenarij je highly unlikely to happen :mrgreen:
a drugog ti proživljavaš.

na ona pitanja da li mi mislimo da su problemi oduvijek bili tu sam ih ti nisi htjela vidjeti, mi nažalost ne možemo odgovoriti, jer mi nismo oduvijek bili tu, nismo mi uopće tu.
ti jesi i ti to sama sebe trebaš zapitati.

živiš li kraj slabića ili samo kraj nekoga tko je malo izgubio kompas?

---

Evo posta kojeg mogu potpisati od prve do zadnje pametne riječi :)

a rezultati ankete :? :? :lol:

Citiraj:

---

melange prvotno napisa

a rezultati ankete :? :? :lol:

---

:lol: da, kad nema smisla :/

Citiraj:

---

kahna prvotno napisa

Citiraj:

---

melange prvotno napisa

a rezultati ankete :? :? :lol:

---

:lol: da, kad nema smisla :/

---

rasprava se kreće u nekom blagdansko-pomirbenom tonu,
a rezultat je pravi pokolj :lol:

Samo da nadodam da mi generaliziranje tipa "muškarci su ovakvi i onakvi" kronično dižu tlak, sreća da je inače nizak!

Citiraj:

---

Svimbalo prvotno napisa

Samo da nadodam da mi generaliziranje tipa "muškarci su ovakvi i onakvi" kronično dižu tlak, sreća da je inače nizak!

---

Zato i čitaš :mrgreen:

hm, naravno da je nemoguce sazeti zajednicki zivot u jedno kratko pismo, ali prva moja reakcija je da covjeku ne treba takav zivot, gdje prakticki ne vidjas partnera, radi cijele dane i tokom vikenda tulumari negdje.
sve veze prolaze kroz krize, i moguce da je to njegova kriza pred roditeljstvo.
razgovor vjerojatno pomaze, mozda da zajedno odete na razgovor kod nekog...

ja sam ti glasala za da na anketi, tak da znaš tko je sve za da. Ista priča kao i moja u trudnoći, a nastavila se i nakon poroda (s time da je tvoja ekstremnija). Ne kažem ja da je tvoj slučaj isti kao i moj samo kažem da njegovo ponašanje definitivno nije normalo, imam ja brata koji ima 2 djece i znam kako se dobar muškarac ponaša kada mu je žena trudna - ne ovako kako se ponaša tvoj i kako se ponašao moj. Jest da se mi žene koje inače nismo zahtjevne znamo, zbog hormonalnih poremećaja i mnogočega (volimo držati stvari pod kontrolom, a trudnoća i porod ti definitivno pokažu kako se ne može sve držati pod kontrolom), promijenimo u trudnoći. Ali je fora da onda, očito , ne naiđemo na muškarce u pravom smislu te riječi (jer, vjeruj mi, ima ih, rijetki su ,ali ih ima) nego na mamine maze koje gledaju samo sebe i dok tebi nikaj ne treba i dok si super i ne zahtjevaš ništa veza funkcionira, a kad se ti usudiš nekaj zahtijevati, e onda si preteška za održavanje. Ovo je , naravno, moja priča, ali u tvojoj mi sve previše smrdi na moju. Oprosti mi, znam da ti to što pričam nimalo ne treba sada pred porod, ali znaj jednu stvar - porod nije muška stvar.Iz mog iskustva: vjeruj u svoje tijelo i ne pokušavaj kontrolirati situaciju. Kada te uhvate trudovi nemoj paničariti, ostani mirna sve je to normalno, tvoje tijelo zna samo što treba obaviti. Drži se onoga što osjećaš, nemoj se prepustiti malodušnosti. Beba i ti ste najbitniji sad. A njega ipak nemoj sad ostavljati, nego mu daj ultimatum: ili se izvoli ponašati kao odrastao muškarac ili mi se makni s puta. Nije stvar u tome što on ništa nije kupio za bebu, nego u tome što on izlazi i tebe pred porod ostavlja samu - to je jadno i normalo da se osjećaš jadno. Uzdaj se u svoje roditelje, ne u njegove i nemoj tražiti razloge zašto njegova mama nije tebe nazvala da te pita kako si - nemaš ti niti vremena niti emocionalne snage za to. Kasnije ćeš se obračunati, kad rodiš i dođeš k sebi nakon poroda. I kupi si Ferrum, trebat će ti.