zanima me jedna stvar..da li vas je netko ikad tražio novac za posvojenje djeteta u centrima i domovima...
nadam se da nije, al ako je molim za iskustva
Printable View
zanima me jedna stvar..da li vas je netko ikad tražio novac za posvojenje djeteta u centrima i domovima...
nadam se da nije, al ako je molim za iskustva
Mi tek ulazimo u sve to, ali ako naletimo na takvog pametnjakovića rado ću ti javiti ;)
hvala snješkić :pusa do neba:
NE!
Načuli jesmo tračeve tipa: Ma čuo ja da to u Zagrebu košta!
Ne vjerujem da to postoji.
joj nažalost postoji..za sada znam za jednu mamu, ne za radnika, al ima i toga
Ja vjerujem da postoji. Vidim neke primjere "poznatih" ličnosti koji su preko noći usvojili novorođenče.
Ne znam kako to "poznate ličnosti" nude novac za dijete, što jel' dođu i kažu: Evo par somova za plavooku curicu, ili kako? Možda u slučaju poznatih, između ostalog, za njih radi i osobna simpatija neke mjerodavne osobe (socijalac sebi kaže - Evo, baš dobro da i napr. Milan Bandić :mrgreen: želi posvojiti, pa eto mu prednost.) Vjerojatno je češći slučaj da neki dopredsjednik Vlade nazove svoga pajda u Ministarstvo soc. skrbi i kaže ajd' daj neku zdravu bebu za obiteljske prijatelje, pa onda dotični pokrene nižerangirane na terenu.
(Ili možda pajdo odgovori: nema problema, neka pripreme kovertu, moram podmazat' bar troje njih?)
Ne mogu zamisliti situaciju da "običnom građaninu", napr. meni, kaže babac u Centru: dijete košta tolko i tolko, uplatite do sutra...Garantiram da bi najkasnije do preksutra za to znala cijela HR!
Ninochka, možeš li napisati kako se taj par našao u takvoj situaciji da ih traže novac, koje su bile okolnosti? Prevrćem si po glavi kako to izgleda, jer me nitko nikad nizašto nije tražio novce.
ma krivo sam napisala. znam za slučaj kad je mama djeteta tražila novac da se odrekne roditeljskih prava da dijete bude za posvojenje :bljuv, povrać:
a lovu znaju tražiti u domovima tipa caritas, di se događaju sr..., i kad se radi o ilegalnim posvojenjima, a ne u institucijama, jer kako kažeš, odmah bi se pročulo
Citiraj:
ninochka prvotno napisa
a toooo...
za jedan takav slucaj znam i ja
mogu ti pitat ljude koji su posvojili to dijete jel zele pricat o tome
pa u biti mi treba ono drugo, kad traže pare za ilegalna posvojenja, na brzinu po domovima, ali ako ovi mukica hoće pričati, super - mada iskreno sumnjam da će pristati
Ne znam na što misliš pod ilegalnim posvojenjima i onima po domovima???
Posvojenja se jedino i isključivo provode preko Centra za socijalnu skrb bez obzira u kojoj ili čijoj ustanovi je dijete smješteno.
ja ne vjerujem da netko otvoreno traži novac za posvojenje, ali se stvari vjerojatno rješavaju "donacijama" ustanovi...
joj a zakaj uvijek svi padamo s marsa. činjenica je da ima ljudi koji ponude lovu nekome ispod tezge i dobiju dijete bez procedure i čekanja. ili misliš da je to samo u filmovima?Citiraj:
JaMajka prvotno napisa
Ma čekajte, ljudi, :(
možda i ja padam s Marsa, ali neka mi netko objasni kako se osjećaju takvi ljudi koji to učine. Oni su zapravo KUPILI DIJETE!!!, baš kao da uđu u trgovinu cdipelama i odaberu tenisice ili sandale, plate i odu!!!
Jel vama to normalno? Oprostite, ali meni nije! Možda sam ja bolesna, izokrenuta ili staromodna, ali MENI TO NIJE NORMALNO!
I što će takvi ljudi jednog dana kazati klincu? Možda "znaš, koštao(la) si nas toliko i toliko i molim te da nastojiš da ne budeš neisplativa investicija!" Još jednom MENI JE TO UŽASNO!!! :cry:
A kad smo već kod davanja love i dobivanja klinca ne znam kojim putem i preko reda, molim objašnjenje kako je Zvonimir Boban (onaj koji je jaaaaako zadužio ovu zemlju, ne znam što bismo bez nogometaša!) došao do svojeg drugog djeteta. Za prvu curicu ne znam, ali znam da sam u 9. mjesecu 2003. čitala u jednom ženskom časopisu njegovu izjavu kako on i žena razmišljaju o usvajanju još jednog djeteta, a već iste zime, negdje u veljači ili ožujku 2004. (ako se ne varam s godinama), isti je časopis objavio slike kako Bobanovi novousvojenog klinca voze u kolicima, mislim po Braču. Po čemu je to nogometaš vrjedniji od nas ostalih i po čemu je to on nas svih zadužio da ima pravo zaobići zakone i proceduru i dobiti klinca svaki put kad pucne prstima? Zar to nije isto kao i kupoavnej djeteta? Možda ga doista nije platio, ali meni to tako izgleda.
Oprostite, možda ja doista jesam pala s Marsa, ali ovakve stvari bole. Jako bole. :( Izgleda da je dovoljno imati malo pameti, a više novaca i odna u ovoj zemlji možeš sve čega se sjetiš. I opet TO NIJE NORMALNO!
Pozdrav Točkica
naravno da NIJE normalno. zato i pitam jeste li naišle na takve slučajeve
ja čisto sumnjam da bi ijedna strana pričala o tome.
Da, točno. Ispadne da priče dođu u novine samo u slučajevima kad jedna od "ugovorrnih strana" ne ispoštuje dogovor. Slično kao i s operacijama koje ne uspiju, a plaćene su... , upisom na faks koji "ne prođe", a lova je dana...Citiraj:
Mamita prvotno napisa
Ali to je neka druga tema . Tko se još danas zamara etikom...? :(
eh...
O plaćanju i nuđenju novca zaista ne znam i nisam čula za takav slučaj, ali potezanje veza je vjerojatno vrlo prisutno. Obzirom da živimo u društvu gdje je za realizaciju nekih stvari poželjno imati vezu, ja bih prva pokušala doći do ministra ako treba kako bih ostvarila važan cilj, jer ako neću ja onda će netko drugi. Konkretno, ja niti najmanje ne osuđujem ljude koji traže vezu da bi posvojili dijete (dobili posao, bolji tretman u bolnici). Zar da čekaju doma da im se netko smiluje i između desetaka molbi izabere baš njih?! A godišnje se realizira 1 ili 2 posvojenja, ako je sreće onda 4 i 5, a vrlo često i nijedno. A kada profunkcionira pravna država (na žalost neće tako brzo) onda se možemo nadati da će se stvari promijeniti na bolje, a do tada se borimo sami za sebe. Ne kažem da je ok, ali to nam je realnost.
Godišnje se u HR posvoji 150 djece, dok u zagrebačkom (i najprometnijem) CZSS trenutno leži 400 do 450 molbi starih do cca 5 godina. Od njih 450 ima bar 100 s teškoispunjivim zahtjevima (beba do 6 mj., curica plavih očiju, želja starijeg para za vrlo mladim djetetom...), a neki su parovi već i prekoračili godine, ali ne žele odustati. Dakle ima cca 350 realnih čekača, a 150 posvojenja, pa mi se misija ne čini nemogućom.
Procedura posvojenja djeteta je takva da potencijalni usvojitelj jednostavno tehnički ne može tražiti novac od djetetovih roditelja, jer Centar za socijalni rad zainteresiranom paru nudi samo djecu čiji biološki roditelji više iz različitih razloga nemaju roditeljsko pravo.
Ako netko osobama koje su se spremne odreći roditeljskog prava i ponudi novac, nema nikakve garancije da će dijete u trenutku kad bude slobodno za posvojenje pripasti upravo osobi koja je novac ponudila. Procedura to jednostavno ne dopušta.
Kako je Boban brzo dobio drugo dijete?
Lako.
Centri za socijalni rad provode evaluaciju zainteresiranih parova i obaveza im je formirati listu usvojitelja prema najboljem interesu za dijete.
Da sam socijalni radnik, obitelj Boban bi i meni bila prva na listi.
To su ljudi koji već jako dugo žele imati svoje dijete, usvojili su jednu djevojčicu koja raste u skladnim obiteljskim uvjetima (na stranu to što novine svašta pišu, i oni moraju od nečega živjeti), odgovorni su ljudi trajno kvalitetno financijski zbrinuti, što je (ma što mi o tome mislili) objektivno dobar zalog za djetetovu sigurnu budućnost.
Centar za socijalni rad koji je obavezan postupiti po pravilima službe takve je ljude jednostavno obavezan staviti na vrh svake liste.
E sad, možemo mi raspravljati da je to nepravedno, da bi i obitelj koja živi u podstanarstvu, a npr. žena je nezaposlena također djetetu mogla pružiti svu ljubav svijeta. Naravno da bi, no Centar za socijalni rad koji dodjeljuje dijete, u svrhu zaštite interesa djeteta će sretnim roditeljima učiniti par (ili pojedinca) gdje se steklo najviše objektivnih povoljnih okolnosti koje su preduvjet djetetove lijepe i sigurne budućnosti.
Ja nisam govorila na nivou svih Centara u Hrvatskoj nego sam mislila konkretno na Centre po gradovima. Ja znam veliki Centar gdje se jedne godine nije realiziralo niti jedno posvojenje. A najveća je vjerojatnost da će dijete posvojiti upravo osoba iz njegovog kraja jer se najprije njima djeca "nude", osim ako interesi djeteta zahtijevaju drugačije. Dakle pravilo je da npr. "zagrebačko" dijete ide u Zagreb, "dubrovačko" u Dubrovnik, a sve ostalo je iznimka. Posebice govoreći o dojenčadi.
u mojoj okolini ima predivnih slučajeva posvojenja kada su (obični) parovi dosta brzo posvojili dijete, ali isto tako znam za slučaj kada se molba povlačila ravno 3 godine, dok roditelji nisu skupili dovoljno novaca da tutnu ispod stola...
i onda je sve bilo gotovo za 10 dana.
odurno znam, ali sigurna sam da to postoji.
ljudi stvarno nekad znaju biti odurni.
Zaboravljamo i činjenicu da ne mora baš svaki zahtjev za posvojenjem biti realiziran. Naime, zahtjev može uputiti svatko, pa i onaj nepodoban iz bilo kojeg razloga. Taj će čekati cijeli život i ništa neće dočekati jer jednostavno nije podoban da bi postao posvojitelj. Naravno da ima i takvih. Tako da je vrlo subjektivno pričati o raznim parovima koji su čekali ili čekaju nekoliko godina, pa se jadni muče i obijaju razna vrata. Razne priče i komentare prijatelja i susjeda ipak treba uzeti s rezervom. Kao i uvijek, uostalom, jer svi za sebe misle da su najbolji.
Meni i mm-u nitko nije otvoreno zatražio novac ali bilo je ono "pa znate, to nije tako lako. Moram plačati večere za ministra ovoga, gradonačelnika onoga itd...a od kuda novci??"
Sonja, može li malo pojašnjenje, ne kužim? :? (blesava za te stvari...)Citiraj:
Sonja29 prvotno napisa
Tko vodi ministra na večeru?
Na T portalu osvanuo novi članak o Brajši koji bi mogao biti odgovor na ovo pitanje.... :(
Ja smotana to ne mogu naći :?Citiraj:
Nani prvotno napisa
Ako netko bude čitao, hajde ubacite link...
Što li će još isplivati na površinu? :(
Ja sam mislila da se djeca kupuju samo u Kini, Vijetnamu, Tajlandu...
(Znanci iz NL su svojedobno otišli u Kinu po curicu, ukupni troškovi oko 30.000 guldena, samo što cijeli posao vode agencije koje se bave time. Hm...doduše i gđa Brajša je očito u HR funkcionirala kao "agencija")
Hmmm, ni ja to nikada nisam shvatila. Koliko sam upoznata ministri i ostali nemaju veze sa tim ali.... ima svakakvih ljudi. Neke socijalne radnike nije briga hoće li udomiti djete ili ne. Izgleda da pojedini žive samo od iznuđivanja. To ti je bilo ovako: Suprug i ja smo otišli do centra, zakazali razgovor sa socijalnom radnicom. Kada smo joj sve ispričali što je i kako je rekla nam je da je to dugotrajan proces (a mi to kao nismo znali i bez nje). Onda nam je rekla kako je jedna curica posvojena prije 15-tak dana, roditelji žive i rade u Austriji. Ona je kao toliko namućila da im pomogne da dobiju to djete.Navodno je morala više puta nekakvog ministra i gradonačelnika voditi na ručkove i većere da i oni to poguraju da posvojitelji prije dobiju tu curicu. "Znate to nije lako. Ja sam sve to morala platiti iz svog đepa, a kako i od kuda nitko ne pita. Općina malo novca odvaja za nas a i jako smo loše plaćeni" Poslije toga nam je rekla da otipkamo na računalu zamolbu sa kraćim životopisom i da joj je donesemo pa će ona vidjeti što može ućiniti. Od tada nam se više nije javila....
takvima se kaže da nisu podobni, pa onda oni ne moraju ni čekati.Citiraj:
JaMajka prvotno napisa
druga stvar je želja za "plavim očima" ili nečim sličnim.
moji prijatelji su tražili muško novorođenče, a dobili su djevojčicu od dvije godine. oni se osjećaju najsretnijim roditeljima na svijetu. od podnošenja molbe do posvajanja prošlo je nekih 8 mjeseci.
ponosna sam na to što sam im pomogla. bila sam "zamjenska mama" :lol: :lol: , i borila sam se da dobiju BILO KOJE dijete. kako oni žive daleko, a postupak je bio hitan (otpalo je troje posvojitelja prije njih) - ja sam trebala odlučiti u njihovo ime. i odlučila sam. ja bih ju uzela sebi - i to je za njih bilo dovoljno. više nisu bili važni ni spol ni dob.
normalni ljudi prihvaćaju DIJETE. svi oni koji to ne mogu - očito su greškom prošli psihološku provjeru.
Da, to je sasvim otvoreno traženje novca. (Ja bih ju pitala: Što ste ono rekli, koliko vam trebamo platiti?...da bar znam na čemu sam)Citiraj:
Sonja29 prvotno napisa
Zamisli, koliko ta uzme love ako bar svaki 5. par plati? A uvijek može reći - ah, nije se dalo ništa napraviti.
Nema veze s temom "novac za posvojenje", ali da ne otvaram novi topic...
Od posvojenja u travnju zvali su nas iz još dva Centra (prije mjesec i pol i danas drugi put) da smo odabrani za posvojitelje određenog djeteta. Dakle, ipak nije sve u novcu!
A zašto ovo pišem: u svibnju sam osobno nazvala SVIH devedesetak centara i "odjavila nas", lijepo se popričala sa socijalnim radnicima i primila čestitke...
Oni se uvijek žale da im parovi ne jave kad realiziraju posvojenje, ali vidim da ni sami nisu ažurni u češljanju evidencijske liste!
Čokolada,
mogu li te zamoliti da nam napišeš par riječi o danu kada ste napokon dobili svoje najdraže, kakav je osjećaj... ma sve...kako je proteklo privikavanje?
Šaljem vam pusu :love:
Snješka, mi zapravo nismo ni primjjetili da je A. "stranac" kod nas. Posjećivali smo je 12 dana svaki dan i kad nam se počela veseliti dobili smo je doma. Naravno da joj je sve bilo novo, od nas do prve vožnje autom, kad je stigla istraživala je cijeli stan, zavirila u svaki kutak. Jako je živa, pravi zvrk, nema mira ni sekunde! Od jedne te iste sobe u ustanovi gdje je boravila odjednom su joj se otvorila vrata svijeta...izlazak vani dvaput dnevno bio je apsolutni "must", ako bi nečim bili spriječeni sjela bi pred vrata ko tužan pas. Prvi izlazak u veliki park sveo se na njeno hodanje-trčanje bez prekida sat i pol, ninašto se nije obazirala - samo ravno u svijet :lol: . I danas joj je (kad je doma) najdraže sjediti na prozoru, čekati da prođe pas, auto, ljudi i komentirati.
A naše međusobno navikavanje išlo je relativno brzo i lako, jedini problem bio je u početku sa spavanjem, budila se noću iznenada uz jak plač i trebalo nam je neko vrijeme da naučimo što je može najlakše smiriti. S hranjenjem isto u početku ima problema, ne grize, ne žvače, ne znaš što voli, a što ne...ali sve dođe polako na svoje. Upozorili su nas da ne jede puno i tako je i do danas ostalo (pogotovo sad ljeti). Ispočetka se bez problema sama uspavljivala i puštala nas da izađemo iz sobe, a sada najčešće hoće da budemo u sobi dok ne zaspi i plače ako izađemo (osim ako je užasno umorna).
Čitala sam jako puno o toj fatalnoj prvoj godini života gdje je ključno stvoriti privrženost (attachment) jednoj osobi (što domska djeca nemaju), te da se to nikako kasnije ne može nadoknaditi...međutim vidim da nam je A. već jako privržena (meni nešto više, MM nešto manje - u smislu da kad plače ne trči njemu - što je i logično jer ja sad ne radim i s njom sam cijeli dan), imamo svoje male igrice i "tajne" znakove. Relativno je brzo prihvatila i bake i djedove, rado s njima ostaje i sama (najviše s bakom). Obožava stariju djecu (napr. 4-5 godina) i nećake koji se rado s njom igraju.
Jedino primjetno što bi je eventualno razlikovalo od vršnjaka jest da nema straha od stranih ljudi (doduše vjerojatno ima i druge takve djece), obožava prodavačice i osobito prodavače u dućanu, šarmira ih i trepće okicama ;) , tko joj god pruži ruku ide za njim ako joj se nasmije...
Kad je umorna, nervozna, gladna ili nečim rasplakana, traži samo nas (češće mene) i nema šanse da ju netko drugi primi u naručje. Također ako se po noći probudi i vidi nekog drugog a ne nas, onda je koma.
Koliko vidim po raznim forumima najveće pitanje koje se postavlja jest da li ću moći dovoljno voljeti posvojeno dijete i da li ću ga osjećati "strancem". Nama je bljesnula simpatija na prvi pogled ;) , stvarali smo postepeno prijateljstvo, pa ljubav, pa tek onda sada polako ono što se naziva roditeljski osjećaj. Suludo je očekivati da će baš od prve sekunde kad vidi dijete koje usvaja čovjek reći zaljubljen sam, ovo je moje dijete i osjećam ga kao takvog. Puno prijateljica (a pogotovo njihovih muževa) reklo mi je da im dugo nije bilo jasno da je to baš njihovo dijete (iako su ga rodile) i da su one, eto, mame. Ali sve dođe na svoje i sve se nekako neprimjetno posloži baš onako kako treba.
čokolada,
tako si lijepo sve ovo napisala da jedva čekam da i sama to iskusim.
Pusa tebi i tvojoj djevojčici :love:
ovako da se ukljucim prvi put ovdje,ja pise, iz austrije pa cu podijeliti sokatnu pricu i s vama.Citiraj:
Snjeska prvotno napisa
ja i moj muz ne mozemo imati djece i podnjeli smo zahtijev za posvajanje dijeteta u austriji.ali paparelno i u hrvatskoj.
kao sto znate u hrvatskoj je sve komplicirano i treba puno papira i svega toga.
tako da sam imala pu drugi put zakazan termin u beckoj referati za posvajanje i udomiteljstvo koje je bilo 28.8.2007 pa da vam kazem sve je to sjajno i bajno u austriji ali cifra koju oni traze za posvajanje je sokantna, pa ovako posto smo mi drzavljani hrvatske a usvojili bi dijete (koje ne moze biti austrisko posto smo stranci) da dobijemo djete primjera iz hr ili bilo odku mi moramo platiti 35 000 EURA da dobro ste vidili ja sam ostala sokirana i pitala sam doticnu socijalnu radnicu pd i,menon fr.zuffal jeli to oni trguju bijelim robljem nasto mi je ona odgovorila da je takav zakon za strance.
u mendju vremenu ti 35 oooEURA raste na 40 000EURA koji se njoj trebaju dati da ona sve sredi,pa vas ja dragi moji citatelji i citateöjice pitam, da li je to vredno??? :?
Čokolada :heart: . Šta se tiče teme o traženju novca nisam se sa tim susrela a niti sam čula od nekoliko parova koje poznajem koji su posvojili dijete da im je itko tražio novac. Preporuke i veze postoje.