I odrasli liju suze?

Ali ne mislim na one trenutke kad nam ode netko drag u vječna lovišta, niti onda kad se negdje opičiš vrhovima nožnih prstiju, čak ni onda kad gledaš neki tužan film. Mislim na plač koji je posljedica psihičkog stanja koje nas ponekad natjera da zaplačemo onako iz dubine duše, a poslije nam bude sve super. Kao da skineš veliki kamen sa sebe, a i knedle iz grla napokon odu.
Dali zaplačete ikada? Zbog čega? Koliko često? Jel uopće dobro plakati?
Mene s vremena na vrijeme ulovi neka sjeta i nema puno veze sa nekim trenutnim problemima, već onako jednostavno dođe i prođe, otplačem i opet sam ko nova.
I jel plaču odrasli muškarci? Jeste vidjeli kojeg?

Ja plačem, povremeno, kad me uhvati nemoć radi napada tjeskobe koji ne znam smiriti na vrijeme ili kad me uhvati silna tuga. Nekad plačem tiho, naslonjena glavom na naslon kauča dok se suze slijevaju u tišini, a nekad ridam ko da je sudnji dan.

I uvijek se nakon toga osjećam bolje.

Samo od ganuća, npr. kad se u Hlapiću otkrije da je Gita u stvari Marica, ili kad čitam pjesmice o svoj djeci svijeta, i slično.

da, cesto, iz raznih razloga. cca jednom tjedno.

Ako plačem kako opisuješ, onda sam sigurno u PMS-u. Nekad sam plakala svaki mjesec, u zadnjih par godina plačem svaka 3-4 mjeseca :) . Meni je uvijek vrlo iscjeljujuće i okrepljujuće tako plakati. Nisam žena-stena i nadam se da nikad neću biti.

Citiraj:

---

BubaSanja prvotno napisa

Ja plačem, povremeno, kad me uhvati nemoć radi napada tjeskobe koji ne znam smiriti na vrijeme ili kad me uhvati silna tuga. Nekad plačem tiho, naslonjena glavom na naslon kauča dok se suze slijevaju u tišini, a nekad ridam ko da je sudnji dan.

I uvijek se nakon toga osjećam bolje.

---

Isto ovako i ja.
Prije je to bilo često, svako par dana pa sam pomšljala sam bolesna.
Sad kad imam djecu sve rjeđe i rjeđe, valjda od obaveza ne stignem se olakšati.
Inače sam veoma emotivna i lako zaplačem do te mjere da se zbog cmizdrenja ne mogu pošteno posvađati.
Cmizdravica :cry: ali mi fali.

Nekad kad sam se htjela olakšati mogla sam bez problema zaplakati za sekund.

I da stariji sin me vidio možda 2-3 puta kako plačem i bio je tako žalostan da me molio da prestanem i onda sam počeo plakati.
Bilo mi ga žao i valjda treba da ga poštedim svojih suza.
Sve mi suze tapkao s maramicom... :cry:

ja bi dala sve na svitu da se mogu dobro isplakat.
ali isplakat suze radi sebe same i mojih problema, a ne zato jer mi se cmolji na neki blesavi film.
na filmove uvik imam spremne suze, a kad mene stegne sa svih strana tad suza ni za lijek. a taaaaaako bi povremeno volila plakat, iz dubine duše, da se onda stvarno poslije osjećam bolje.

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

...cmolji na neki blesavi film.
na filmove uvik imam spremne suze

---

Poznato, oplakala sam i gorilu Joa kad je pao sa ringišpila u lunaparku, pa i ovog kita Willya dok preskaće kamenu branu u slobodu, a i još mnogo životinja raznih vrsta i dezena.
Reko bi čovjek žena-pekmez. Kaj češ, imam nježnu dušu.

Da, ja plačem, češće nego bih htjela, u situacijama u kojima nikako ne bih htjela. To relaksirajuće plakanje obično dođe nakon dugovremene akumulacije stvari koje bih trebala reći odmah, a prešutim. Nekad plačem u kupatilu, nekad kad svi spavaju, nekad i prilikom "izražavanja" onih gore spomenutih prešućenih jada.
Da, plaču i odrasli muškarci, jako rijetko, ali plaču.

ja imam suza i za one lipe romantične filmove i za svoja užasna stanja u kojima se nađem, nekad se bolje osjećam, nekad ne, sve mi je do trenutka, ali mislim da plakanjem generalno možemo pomoći izbaciti te šugave osjećaje.

Moj MM je jednom zaplakao, ali zamislite kad sam ga ja naljutila do besvjesti :oops:- baš sam koza. A da li plače kad mene nema nemam pojma. O teškim trenucima, a bilo ih je i ima ih (ova naša muka oko bebača, posao...) često pričamo pa je možda njemu to dovoljan ventil, meni nije pa cmoljim, ali to je valjda zato jer sam ja žena, a on ipak MUŠKO 8) .

mene najvise pogode price o bolesnoj djeci ili starim i nemocnim ljudima. ali vise od toga placem zbog zivotinja. ja uopce ne mogu gledati animal planet, pa ne bi me vise bilo!!!!!!

sa svojim se zivotnim problemima itekako borim, ali kad vidim nesto od ovo troje gore nabrojanog, placem ko godina.

emotivac teski....

plačem uvijek kad imam pms,a zna s dogoditi i povremeno bez nekog razloga.Poslije mi bude lakše,a nastojim da me N ne vidi jer se neoliko puta preplašio.Često sam plakala kad mi je mama operirala karcinom to pamtim kao vrlo stresno razdoblje,kad mi je uginuo pas...nađe se razloga bez brige.
Plač mi je ventilacija stresa.

Plačem. Ima perioda kada je to svakih par dana, a ima ih i kada ne zaplačem par mjeseci. Ali onda kad krene, obično nadoknadim te mjesece.
MM-a sam vidjela možda 2-3 puta, ali tada je to bilo baš ridanje i teškom mukom se uspio zaustaviti.

Citiraj:

---

mendula prvotno napisa

Ako plačem kako opisuješ, onda sam sigurno u PMS-u. Nekad sam plakala svaki mjesec, u zadnjih par godina plačem svaka 3-4 mjeseca :) . Meni je uvijek vrlo iscjeljujuće i okrepljujuće tako plakati. Nisam žena-stena i nadam se da nikad neću biti.

---

I ja placem kada sam u pms-u. Tada sam i nevidjeno nervozna. Bas je juce bio takav dan. Bila sam prava vristalica, i zena i majka. Pa sam posle plakala od nemoci i jada sto nisam uspela da se kontrolisem.
Posle potoka suza - kao nova. Plac stvarno isceljuje. Sva sreca pa nije svakog meseca pms tako intenzivan...

neoliko=nekoliko,ja fakat radim lapsuse kao nenormalna u zadnje vrijeme

ma da naravno priče o bolesnoj djeci me dotuku, plačem ispred bilo koga tko se našao sa mnom u prostoriji ne mogu se suzdržati, vjerojatno još dodatno mi bude gore :( jer imam jednu tešku situaciju u obitelji :heart: :heart: (ljubav moja mala), često okrenem one humanitarne telefone i sad kad bolje razmislim to me još najviše dirne i tada najčešće plačem!!

U ovih 18 godina koliko se poznajemo, MM je plakao dva puta, a da sam ga ja vidjela. I da, bilo je baš onak jako.
Samo kaj je tih dva puta, naspram mojih 202. :/
Izgleda da oni ipak manje tule.

I mene puno više stvari rasplače od kad sam mama, filmovi ne baš, više stvarnost

MM se isto znao rasplakati par puta onako pošteno

Citiraj:

---

pipi1 prvotno napisa

I mene puno više stvari rasplače od kad sam mama, filmovi ne baš, više stvarnost

MM se isto znao rasplakati par puta onako pošteno

---

OT:
Čuj ti pipi, ako ga treba utješit samo reci, ja bum došla. ;)

Dogovoreno

onako katarzično plačem rijetko, ali je prekrasno oslobađajuće

Citiraj:

---

I jel plaču odrasli muškarci? Jeste vidjeli kojeg?

---

dozivjela sam to jako puno puta
ali mene privlače emotivci-placljivci-depresivci-pjesnici-islicni, pa sam oko sebe skupljala takve muske :mrgreen:

ja stalno
mene sve zivo rasplace
recimo popodne gledam "ne zaboravi stihove" i kad sam vidla da ona mala ima jos troje brace ja se isti cas rasplakala buaaaaaaa :cry: :cry:
samo me nekaj stegne i bas ono placem, al nije to tuga nego pojma nemam kaj
ono... placno mi je

a kad je neka opasna situacija, npr. dijete mi padne ili je neka druga panika ili se dogodi nesto sto zahtjeva odredjenu dozu ozbiljnosti - meni smijesno... al ono smijesno uzas jedan

grozno
al nemrem si pomoc

a da ne pricam kad je neka priredba gdje mi djeca nastupaju
svi ono odusevljeno klicu, smiju se, veseli
a ja naricem
ili ak se neko zeni
ili ak je neka hiper radosna situacija... mene odmah stegne na plac

neki dan sam gledala kucanice i kaze ona Bree pospremi to u kutiju, cvrsto je zatvori i spremi duboko u neki ormar
pa sam malo vjezbala tu njenu spiku jer je melita u 12. mjesecu imala puno nastupa
i malo je pomoglo, stvarno je
al treba se toga sjetit na vrijeme

Citiraj:

---

rinama prvotno napisa

Ali ne mislim na one trenutke kad nam ode netko drag u vječna lovišta, niti onda kad se negdje opičiš vrhovima nožnih prstiju, čak ni onda kad gledaš neki tužan film. Mislim na plač koji je posljedica psihičkog stanja koje nas ponekad natjera da zaplačemo onako iz dubine duše, a poslije nam bude sve super. Kao da skineš veliki kamen sa sebe, a i knedle iz grla napokon odu.
Dali zaplačete ikada? Zbog čega? Koliko često? Jel uopće dobro plakati?
Mene s vremena na vrijeme ulovi neka sjeta i nema puno veze sa nekim trenutnim problemima, već onako jednostavno dođe i prođe, otplačem i opet sam ko nova.
I jel plaču odrasli muškarci? Jeste vidjeli kojeg?

---

Da plačem kad se posvadim s MM-om, ustvari kada me "razočara" riječima ili postupcima, kad vidim da se "ne kužimo".
Onda se isplačem ko kišna godina i puno mi je lakše poslije.

Netko je gore spomenuo, od kad sam rodila - plačem na filmove (prije rijetko na koji), posebno sam osjetljiva na djecu, na humanitarne akcije itd.

Reče mi MM da uvijek plače na Brave Heart i Armegedon - na kraju :mrgreen: (nisam vidjela).
I jednom je plakao kad je Luka pao (okrenuo se s dvosjeda) dok ga je on čuvao.

Citiraj:

---

onako katarzično plačem rijetko, ali je prekrasno oslobađajuće

---

Da, ali i umarajuće. Ja sam poslije toliko prazna da mogu jedino u krevet.

Citiraj:

---

Brunda prvotno napisa

Citiraj:

---

onako katarzično plačem rijetko, ali je prekrasno oslobađajuće

---

Da, ali i umarajuće. Ja sam poslije toliko prazna da mogu jedino u krevet.

---

Vidiš :/ nekada "držim" dok ne idem leć i onda se isplaćem i zaspim "ko beba".
Tako mi je ustvari i najdraže plakati - sama, pred san.

ja zadnjih godina rijetko na životne situacije, kao da sam srca kamena
tužne filmove ne računam
ali pred mjesec dana nam se V izgubila navečer na Cvijetnom, gužva, oni božični štandovi, MM i ja trčimo po Cvijetnom kao 2 nedoklane kokoši, vičemo, ne vidimo je, ja u Margaretsku, on u Preradovićevu, pa natrag bezglavo po Cvijetnom...
to je sve trajalo možda 5 minuta, ja sam počela plakati od nemoći, a kad smo je našli od sreće
ali to opet nije bio onaj oslobađajući plač, nakon kog osjetiš kako su ti ramena laka
M je bio na rubu suza, oči su mu bile ko kapule, ali nije se rasplakao

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

ja bi dala sve na svitu da se mogu dobro isplakat.
ali isplakat suze radi sebe same i mojih problema, a ne zato jer mi se cmolji na neki blesavi film.
na filmove uvik imam spremne suze, a kad mene stegne sa svih strana tad suza ni za lijek. a taaaaaako bi povremeno volila plakat, iz dubine duše, da se onda stvarno poslije osjećam bolje.

---

e, i ti ga kompliciraš! Kad ti je da se isplačeš - metni film, pa plači. Al mi reci koji su dobri da i ja pustim koju suzu (i meni ko da su se zapekle).

redovno placem, u detinjstvu sam bila poznata
kao placi pi*da.
a danas najcesce od besa
kad se posvadjam sa svekrvom
i ne mogu je izdevetati, nego odem i sobu i placem
zato sto ne mogu stvari promeniti.
na tuzne filmove redovno, min 1xnedeljno.
:cry:

ne vredi plakati, kaže pesma stara, i ne vredi ljubiti sa previše žara. :mrgreen:

na životne situacije ne mogu ni suze pustiti. mene plač ne oslobađa, samo mi dodatno bude teško, tako da ga nastojim suzbiti. na neki film ("mostovi okruga madison") mi oči znaju zasuziti, al to bi već bilo to.

I ja, kao djuma plačem od besa i nemoći. al imam sreću da mi je svekrva daleko Ali posle toga mi nije lakše, ne budem više besna ali nekako otupim i bezvoljna sam.
A to da se isplačem i da mi bude lakše..... stvarno retko, ali ne od neke tuge nego od skupljenog umora, ljutnje....
A ovako, ovo uobičajeno plakanje mi je kao dobar dan. Na film (nisam pogledala ni jedan u komadu odkad imam dete :shock: ), na priče iz novina, plakala sam u čekaonici DZ zajedno sa nekom bebom koju mama nije htela da uzme iz kolica, a ona je tako tužno plakala :(

Citiraj:

---

Mukica prvotno napisa

a da ne pricam kad je neka priredba gdje mi djeca nastupaju
svi ono odusevljeno klicu, smiju se, veseli
a ja naricem
ili ak se neko zeni

---

Ovako i ja. Uvek cmizdrim u prvom redu...

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

ne vredi plakati, kaže pesma stara, i ne vredi ljubiti sa previše žara. :mrgreen:

---

gde me nadje...
...Jer nijednom srcu nece lako biti, i ne vredi ni zbog koga gorke suze liti...

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

ja bi dala sve na svitu da se mogu dobro isplakat.
ali isplakat suze radi sebe same i mojih problema, a ne zato jer mi se cmolji na neki blesavi film.
na filmove uvik imam spremne suze, a kad mene stegne sa svih strana tad suza ni za lijek. a taaaaaako bi povremeno volila plakat, iz dubine duše, da se onda stvarno poslije osjećam bolje.

---

ovo potpisujem

Citiraj:

---

Ifigenija prvotno napisa

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

ja bi dala sve na svitu da se mogu dobro isplakat.
ali isplakat suze radi sebe same i mojih problema, a ne zato jer mi se cmolji na neki blesavi film.
na filmove uvik imam spremne suze, a kad mene stegne sa svih strana tad suza ni za lijek. a taaaaaako bi povremeno volila plakat, iz dubine duše, da se onda stvarno poslije osjećam bolje.

---

e, i ti ga kompliciraš! Kad ti je da se isplačeš - metni film, pa plači. Al mi reci koji su dobri da i ja pustim koju suzu (i meni ko da su se zapekle).

---

kad mi dođe teško dok ja nađem film, pa ga malo odgledam i dok krenu suze prošla baka s kolačima. :roll:
više bi volila dobro se isplakat nego urlat ko luđakinja kad mi se zacrni pred očima.
ali meni suze jednostavno neće da krenu. neće, pa neće. ko da imam kameno srce. i to me brine. jer negativne emocije ne izlaze vani nego se samo sakupljaju. a do kada i kako će se na kraju manifestirat - to je pitanje koje me zabrinjava.

Placem kad mi se "skupi" i onda mi je lakse.

Placem i kad sam jako sretna i jako uplasena, nemocna.
Od kad sam postala mama, naplakala sam se vise nego ikad. Od straha, pa od srece. Od ganuca, pa od nemoci.
Placem i dobro je, znam da osjecam. Znam da zivim.

Citiraj:

---

Loryblue prvotno napisa

ali meni suze jednostavno neće da krenu. neće, pa neće. ko da imam kameno srce. i to me brine. jer negativne emocije ne izlaze vani nego se samo sakupljaju. a do kada i kako će se na kraju manifestirat - to je pitanje koje me zabrinjava.

---

mislim da ne treba da te brine. brine te samo zato jer je sad "in" iskazivati osjećaje, cmizdriti i plakati, te u raznoraznim tečajevima "izbacivati" sve iz sebe, "pronalaziti" sebe, truć bluć. i čim ne odgovaraš tom profilu - misliš da nisi normalna (iako si heteroseksualka :P ). mene moje srce kameno ne brine - takav sam tip (i imam pravo biti takva, dok god nekoga time ne povrijedim). na neki drugi način se "ventiliram" (a da i ne znam). fizički sam slaba, al psihički mogu svašta izdržati i nemam problema što sam takva. ne bi trebala ni ti. :)

Plačem svako malo - na krajeve filmova, ma i na sredine, na neke rečenice koje me podsjete na trenutnu situaciju, plačem dok se osjećam osramoćeno, cmizdrim čak i dok sam jako sretan. Ne prođe tjedan a da ne odradim svoju rundu cmizdrenja/plakanja. :)

Citiraj:

---

mama courage prvotno napisa

mislim da ne treba da te brine. brine te samo zato jer je sad "in" iskazivati osjećaje, cmizdriti i plakati, te u raznoraznim tečajevima "izbacivati" sve iz sebe, "pronalaziti" sebe, truć bluć. i čim ne odgovaraš tom profilu - misliš da nisi normalna (iako si heteroseksualka :P ). mene moje srce kameno ne brine -

---

ovime si me ponovno podsjetila zašto si moj idol. :)

Nedavno sam plakala kad mi je mačak uginuo, onako ko kiša. I MM sa mnom. Rekao da mu je grozno što ja tako plačem, ne toliko za mačetom.
Znala sam prije često plakati, kad mi je bilo teško, bila sam sama, MM daleko jer zbog poslova nismo mogli živjeti zajedno... Ali nije mi to donosilo olakšanje. Jer situacija se nije promijenila zato što sam se ja isplakala. Fizički sam se osjećala bolje jer sam se riješila napetosti, iscrpila se plačem, ali psihički ostalo je isto. Možda bi bilo bolje da sam se umjesto plača primila usisavača, bila bi jednako iscrpljena ali bi nešto korisno napravila :mrgreen: