teško privikavanje na čuvalicu

Imamo velikih poteškoća u privikavanju na čuvalicu naše 14 mjesečne curice. Prvo nam je dva tjedna dolazila jedna gospođa no to nije funkcioniralo i našli smo novu, mlađu. Ona čuva našu curicu od kraja 11 mjeseca, s pauzom za ove praznike.
Žena nema puno iskustva ali je OK, ne mulja mi, uvijek mi u detalje kaže kako je bilo i to cijenim. A to s čuvanjem baš i ne funkcionira. Mala preko dana jako puno kmeka, nervozna je, ujutro kad odlazimo je raspad sistema, cijelo prijepodne kmeka, nezainteresirana je za igranje, prijepodne nema baš apetita (kako koji dan, nekad normalno jede). Nama inače spava 1,5 sat no čuvalici uspije odspavati tek pola sata i to s pola oka. Popodne dijete valjda osjeti da ćemo uskoro doći i onda je smirenija. Teta kaže da što se više njome bavi kao da mala više ludi i da bolje funkcionira kad je pusti, onda se mala smiri i počne animirati tetu. I tako to ide već tjednima a muž i ja se pitamo mora li to biti tako - jel problem u djetetu ili u ženi koja je čuva? ili oboje? Koliko to privikavanje uopće traje? Molim da mi se jave mama sa sličnim iskustvima, a rado ću poslušati i čuvalice..... HVALA!

jeste li imali privikavanje?
ono jedan dan sat, drugi dva i tako?

Naravno. Četiri dana sam po cijeli dan bila sa curicom i tetom, baš zato što je to 2. čuvalica u kratko vrijeme a zatim je cijeli tjedan tata bio s njima i povremeno odlazio, malo pomalo. Od početka ima dosta problema, teško privikavanje, puno suza. Baka i deda uskaču bar dva puta tjedno popodne i onda teta odlazi kući sat vremena ranije. sad su bili i praznici pa nije dolazila i opet smo na početku.... užas... Što da radimo?

Hm... evo iz perspektive tete čuvalice..
to je normalno, kod tako malene dječice, naravno da mami i tati mora pokazati da ne želi da odu iz kuće, mada nije isključeno da joj se teta čuvalica ne svidja previše, ali im daj još vremena.
Kod mene je na čuvanju bio jedan maleni kojeg je mama dovodila i svaki put je plakao kao kišna godina, a iste sekunde kad je mama nestala s vidika, plač je prešao u smijeh, i cijeli dan je bio super raspoložen. To plakanje je trajalo 3-4mj.
Nego, ja imam dojam da tebi ta teta čuvalica nije baš sasvim "legla"?

Upravo suprotno, ova čuvalica nam se dopada, moja i njena komunikacija je dobra i jako cijenim što nam iskreno kaže da mala puno plače. Svjesna sam oga da bi nam malo koja žena otvoreno rekla što je a što nije, tim mi je gora pomisao na traženje nove dadilje.

Ono što nije funkcioniralo od početka, na privikavanju, je njen način animiranja djeteta, to joj baš nije išlo, kao da jednostavno ne kuži da se treba spustiti na nivo djeteta, otkačiti se i glupirati. Žena je jednostavno predrvena, zakočena, možda preplašena njenim plačem. Koliko god smo joj na to taktički ukazivali baš nije palilo, kao da žena jednostavno nema smisla, a sad kad nas nema doma uopće ne znam što pokušava s malom. Čak i kd nije bilo ovao hladno njih dvije nisu izlazile van jer joj je mala plakala dok ju je vodila za ruku tako da su joj ljudi na cesti govrili nek ju uzme na ruke. U par me je navrata gotovo plačući zvala na posao da mala plače satima i da ona više zaista ne zna kaj da radi. Žao mi je i nje i djeteta jer mislim da je dobra osoba s najboljim namjerama i više od svega bi voljela da stvar profunkcionira.

Mislim da baš nije normalno da dijete skoro dva mjeseca nakon njeng olaska na sam zvuk okretanja ključa u bravi počne plakati kao ludo. I zatim kmeka i cendra satima, malo se smiri pa opet. Naša mala nije uopće nervozno ni kmekavo dijete, nimalo zahtjevno niti ima patološki strah od strnaca. Vezana je jako za mene i muža ali ništa neobično... Kvragu, mi se svo ovo vrijeme nadamo da će biti bolje ali nije bolje...

Mislim da si sama odgovorila na svoju dilemu. Cuvalica je tebi draga , ali nije za tvoje dijete.