Prestali smo s dojenjem :(

20 dana prije trećeg rođendana, prekinuli smo s dojenjem. Pokušavala sam već par mjeseci smanjiti broj podoja, to bi trajalo 3 dana, pa bi se odmah nakon toga vratio na staro. Uspavljivanje uz ciku, 3 do 4 buđenja noću, ujutro, kada dođem s posla, pa pola sata nakon toga pa opet i tako sve u krug. Vikendom nije htio ništa jesti, samo cika, cika, cika. Nije mi smetalo i nisam se opterićivala s tim sve dok nisam dobila dozu lijekova koji se ne preporučuju uz dojenje. Lijekove sam morala popiti, a to mi je bio poticaj da dojenje privedem kraju.
Kraj je bio ružan, niti malo onakav kakvom sam se nadala. Uvijek sam mislila, da će po malo sam smanjivati i da će sam ostaviti ciku, ali ... Osjećam se užasno. Kao da sam ga iznevjerila. Prvu noć plakao je 2 puta, drugu samo jedanput, a već treću prespavao je u komadu. Na posao idem s kupusom i peršinom :mrgreen: i nadam se da ću uspješno zaustaviti mlijeko.

Bilo je to prekrasnih 35,5 mjeseci :heart:

Ovo je identična priča koju smo mi prošli prije dva mjeseca. Osjećaji su mi još miješani.
S jedne strane, dijete (i ja) sada ipak odspava noć u komadu, eventualno uz jedno buđenje da popije vode, što dotad nije nikad. To se nacicavalo do beskonačnosti... Ali uspavljivanje sada traje puno dulje, prije bi se samo prištekao na ciku i mir.
A s druge strane, tužna sam jer u konačnici ipak nije bila njegova odluka za prestanak dojenja. I fali mi sve to. Pogotovo kao neki dan kad je fraer komentirao: "Nisi se čuvala, bila si bolesna pa si pila lijek, i sad ja ne mogu cikiti."

:love: :love: :heart:

kako ste sada?

Nadam se da mali vodenjak i njegova mama dobro prodnose sve ovo...
Mene je čudilo što po prestanku dojenja nisam imala nikakvih problema s navalom mlijeka. Ni kvrgice, ni bolova, ništa...

Baš mi je žao što ste prekinuli ovako... :(

Inače naše zimske pahuljice se još ne daju samo tako sa cice - dosta ih još uvijek cica (Gabi, Karlo, Fran, Lana, Grga, Ela, valjda i Max i Jakov - ne javljaju se često pa ne znam...)

Ja sam pred dva dana odlucila prestati dojiti jer stvarno vise nisam mogla izdrzati to stalno budjenje...E. je sad 22 mjeseca i iako jos obozava sisati, to se uglavnom svodilo na cjelonocna sisanja koja su mene vec neko vrijeme pocela izludjivati, pa sam bila ljuta skoro svaki put kad bi me probudio pa sam zakljucila da je najbolje da tu praksu prekinemo. Odlucila sam se na nepopularnu metodu-ostavljanja s tatom i bakom...a ja emigrirala s kupusom i pumpicom...i iako smo svi bili spremni na odustajanje od akcije u slucaju snazne pobune...nista od toga...on to skroz fino podnosi...i vec se budi samo jednom i trazi malo vode!
A toliko uziva u igri s njima da mene cak nije ni spomenuo vec dva dana...I sad znam da bih trebala biti zadovoljna i sretna, ali meni se stalno place...i pitam se tko se tu od nas dvoje trebao odviknuti? Tjesim se da je super da je tako samostalan i da nije previse vezan za mene...ali jeli grozno sto bih htjela da mu malko falim? Tjesim se da je to zato sto sam mu ja sve objasnila i rekla da se vracam za par dana, a on neka uziva...izgleda da me stvarno razumio!

Mi smo još daleko od odvikavanja od cicanja ali cvrcak moj ti je isto takav. Ako me nema, on me niti ne traži, ali čim se ja pojavim ne skida se sa cice. Dobro, nije nikada bio noć bez mene ali hoću ti samo reći da su oni jako bistri i pametni pa tako znaju da ako nema mame nema ni cice. Zato kad se mama pojavi odmah napadaju.

Vjerujem da si tužna jer ovako ispada da mu nisi niti bitna :love: Ja sam tako bila kad sam počela raditi. Mislila sam (potajno i očekivala) da će biti dreke i problema, ali nije ni pisnuo. Igrao se, smijao, spavao, jeo, kao da se ništa nije desilo. Zato je nadoknadio popodne i noć :)

Bok Pliska,

e stvarno smo mi mame posebna sorta... :saint:
Ipak je to posebna vrsta simbioze...i nije lako prestati. Ipak puno se pise o tome kako sve te stvari za djecu ublaziti...a mi eto valjda trebamo otplakati svoje i odrasti...Muz ne kuzi zasto placem kad sam ja tako odlucila...ali meni su najgori ovi podvojeni osjecaji...a valjda i hormoni rade svoje...
Hodam tako okolo s ovim kupusom u grudnjaku...srecom pomaze...al ko zna koliko ce trebati da mlika nestane...one iskusnije kazu da ponekad i godinama poslije mogu istisnuti mlijeko...zato se pitam sta ce biti kad se vratim...da se on nebi opet prikacio kao da nista nije bilo...

Usput nasi malci imaju jos nesto zajednicko-moj se zove Emanuel :) :love:

Citiraj:

---

Mislila sam (potajno i očekivala) da će biti dreke i problema, ali nije ni pisnuo. Igrao se, smijao, spavao, jeo, kao da se ništa nije desilo. Zato je nadoknadio popodne i noć :)

---

Ovo si savrseno opisala... :mrgreen: