distoni poremećaj i kašnjenje s brbljanjem

Pozdrav svima.

Postam ovdje jer me žderu neke stvari. Mali A. ima 9 ipo mjeseci i diagnosticiran mu je distoni s hipertonijom, išao je na vježbice, sad je super, diže se na noge i već je krenuo šetati dok se drži za krevet i više ne drži šakice stisnute.

Ono što me više zabrinjava je to da još nije počeo brbljati u pravom smislu. Nema onih famoznih ba-ba ta-ta ma-ma-ma i sl. glasova. Također, ne maše i ne plješće. Doduše, često guguće i pjevuši (onako aaaaaa). Kad ja njemu radim aaaaaa on rado vraća (oponaša),

Bili smo kod neuropedijatra danas koji kaže da je on super s obzirom da distoni - hipertoni poremećaj koji ima (prije smo se zabrinjavali da će kasno prohodati, a on je puzao ko velik sa 7 mjeseci, zapravo, tek je onda otvorio šakice). Inače, on čuje, odaziva se na ime, smije se, zainteresiran je za stvari, neumoran (ali stvaaarno neumoran) otkad se počeo dizati na nogice.

Dakle pitanje za sve koji imate problema s distonim: jesu li vaši maleni kasnili sa tim stvarima?

Hvala unaprijed na odgovoru.

Kod nas je bio isti slučaj kao i kod vas, s tim da je još kasnije počeo puzati, a na noge se postavio sa otprilike godinu dana. Sad ima 22 mjeseca, trči, skače, sve ok po tom pitanju, ali ne priča skoro ništa. Par riječi i to je to. Bili smo nedavno kod logopeda - pratimo se na Goljaku pa tamo to ide automatski, i sve je u granicama normale.
Djeca općenito ne mogu u isto vrijeme napredovati u svim aspektima - tvoj maleni je tako puno napredovao u motoričkom razvoju i čini mi se sasvim normalno da govor malo šteka.
Ja se (još) ne bih brinula, ali bih svakako posjetila logopeda, barem da mi da neke smjernice kako dalje.

Samo da vas utješim, moj je progovorio s tri godine, i cijelu jednu godinu mene zvao tata a tatu mama, sad ima osam, sve je u savršenom redu.
Mi, istina, nismo imali nikakav poremećaj.
Mislim da je to sve individualno.
:heart:

mi imamo isti slucaj (distoni sa hipertonijom). propuzao sa 9 mj, poceo sjedit sa 11.5 a prohodao sa 14,5.

sada ima dvije godine (za dva dana :heart: ) i isto ne prica toliko puno ali neuropedijatar je rekao da prica dovoljno za njegovu dob. mozda ja njega malo usporedjujem sa sestrom koja je propricala sa godinu dana.
ne boj se, djeca individualno napreduju, za koju godinu ces ga pitati : a di se ti gasis? :lol:

mislim da ni moj nije mahao sa 9 mj, nisan sigurna. igraj se njim onih igrica di se pljesce. moj npr. nije mogao drzati igracku sa 6 mj pa smo forsirali samo to dok nije savlada...
nas jos niko nije uputio logopedu :?

Sven je bio distoni i isto je rano i propuzao, i sjedio, i prohodao. Ali je i počeo pričati vrlo rano.
S druge strane Leon je u svemu puuunooo sporiji od njega i tek od nedavno puzi, kod sjedenja nema stražnje obrane (bili kod fizijatra i sve je ok), a niti ne "priča". Do prije 2-3 tjedna nije uopće ponavljao slogove a onda je jedan dan počeo i to u svim varijantama. Dva dana se nije gasio i onda opet zašutio. Udostoji se nešto reći 2-3 puta dnevno po par minuta (ostalo cendra :roll: ). Ali zadnjih par dana smo skužili da duda i cika zna reći vjerojatno sa značenjem jer to uvijek ponavlja isključivo kada ih traži.
Moj zaključak je definitivno da je svako dijete individua za sebe, a ako se brineš otiđi do specijaliste po mišljenje. Mene oni nakon mojih fiks ideja obično super smire i onda sam puno opuštenija i automatski i više uživam u svojoj djeci.

Sad sam ja kakti iskusna 8) . Beba-A, NE BRINI SE!
Moja je M. isti slučaj kao tvoje dijete (distoni, hipertonija, uz krvarenja 2. i 3. st. i hipoksiju).
Uz tako ozbljnu dijagnozu i vježbice posjela se sama sa 6.5 mj., propuzala sa 7.5, podigla se na noge s 10.5, a prohodala s točno godinu dana. Ima negdje moj topic o negugutanju "na vrijeme" (prvi i jaaako dugo vremena jedini slog bio je "ta-ta-ta" - s 8 mj.) i našoj sluđenosti pitanjima doktora...a ne maše pa-pa? aha...znate morala je to s 9 mjeseci. hm...ni pusu ne zna poslati?...da, to bi isto trebala s 9 mj.
Ko dva luđaka (uz pomoć starijeg djeteta) majmunirali smo oko nje da nauči poslati pusu i mahnuti :roll: (uspjelo s 11 mj.).
Sad ima 13, od smislenih riječi govori mama, tata i ponekad cica, a mi konačno uživamo u djetetu za razliku od prijašnjih strepnji i cjelodnevnih promatranja jel' radi nešto po tablicama.

Mislim da je 9 mjeseci stvarno prerano da bi se bilo što tu vidjelo, možda beba i 'priča' pa vi ne kužite. Lea je npr. znala režati, brujati, pa mi je šogorica logopedica rekla da to isprobava i priprema glasove. Do godinu dana Lea nije uopće ništa brbljala, hvala Bogu da sam bila totalno fokusirana na motoriku jer je ona isto Distoni, a i nedonošče, pa se nisam niti brinula oko brbljanja, a nakon godine je krenulo kao bujica i sa 18 mjeseci je govorila u rečenicama. Mi smo Lei recimo na moru kad je imala godinu dana poslagali razne predmete oko nje i tražili je da doda medu, češalj, čaj itd. i tada smo uvidjeli d arazumije apsolutno sve.

Prije svega, hvala vam svima na odgovorima i savjetima. Uvijek je lakše kad je čovijek opterećen da ima čuti priču sličnu svojoj.

Citiraj:

---

khaa prvotno napisa

Ja se (još) ne bih brinula, ali bih svakako posjetila logopeda, barem da mi da neke smjernice kako dalje.

---

Imamo u četvrtak dogovoren razgovor s logopedom (za pregled ili neke možebitne vježbe je još mislim prerano). Svakako me živo zanima što će reći.

Zapravo moja je zabrinutost krenula od moje pedijatrice koja je rekla za njega da se ponaša "čudno" tj. da je malo "preozbiljan" kad dođe kod nje i da je to vjerovatno zbog njegove neurorizičnosti. I onda mi vrag nije dao mira i krenuo sam malo pretraživati net. Onda sam došao do podataka da kašnjenje s brbljanjem i gestama (mahanje, pokazivanje, pljeskanje) do godine dana su znaci upozorenja za jedan prestrašni poremećaj (ne mogu sebe ni natjerati da napišem to užasno ime).

I tako to ide, domino efekt, sumnja budi ružne i glupe osjećaje, a umjesto uživanja u djetetu imaš brigu koja te izjeda cijeli dan.

Evo, sad mu upravo mama daje cike pa ide spavati (fala ti bože, s tim je oduvijek bio dobar, nismo nikad previše buđenja imali, za razliku od distoničnih izvijanja kojih je bilo previše).

Slobodno mi još javljate iskustva i savjete. Pozdrav.

uf, ja mrzim tablice i mislim da je nemoguce svu djecu tjerat da sve rade po tablicama!

mi smo isto distoni, ali hipotoni. ne pljesce i ne salje pusu. brblja, ali jedino kaze baba..nema mama ni tata. kad pokazuje kaze za sve GE. i ima znakove za papati, kad kazem halo-halo stavi ruku na uho, da 5 i tak neke stvari zna. a ta pusa i pljeskanje me muci. ne znam dal mu ja dajem premalo poticaja ili sta ....

i trudim se ne brinuti oko toga jer mislim da smo svi individualni. neki nesto prije naprave a neki poslije...

e da...sad ima 11,5 mj i ne hoda jos

moj nije kasnio. mi smo imali palac u šaci do godine dana,distoni i hipertonus, ali sve drugo, uključujući brbljanje je bilo super.

i još nešto. ja sam bila luda od svega toga, plakala dan i noć a sad kad pogledam stvarno sam bila blesava, al prvo dijete, ništa neznaš, pa kad čuješ te izraze, neurorizičan i sl. dođe ti da umreš od muke.. mame, nemojte se tolko brinuti oko toga , da nešto stvarno ne štima pedijatar bi vidio. mene je moj uvijek smirivao i govorio da je najbitnije da beba"bistro gleda" jer taj pogled njima puno govori.dobar pedijatar može sa sigurnošću reći da li ima razloga za zabrinutost ili ne.od moje kume mali nije uopće govorio do 4. godine i ništa.od šogorice mala isto distoni, hipotonus, u svemu je kaskala i to dosta i nitko nije paničario. danas ima 2,5 g i sve 5.

Iva je imala distoni, za mjesec dana će dvije godine i mislim da je motorički sustigla svoje vršnjake. Priča svašta, sve razumije, čak se i dr čudila kako super kuži što joj pričam, prava mala brbljavica :)

ja sam počela pričat s tri godine tek. Isto me mama vodila po dr-ima. NIš. Nisam valjda prije htjela...

Citiraj:

---

beba_A prvotno napisa

I tako to ide, domino efekt, sumnja budi ružne i glupe osjećaje, a umjesto uživanja u djetetu imaš brigu koja te izjeda cijeli dan.

---

Citiraj:

---

beba_A prvotno napisa

Imamo u četvrtak dogovoren razgovor s logopedom (za pregled ili neke možebitne vježbe je još mislim prerano). Svakako me živo zanima što će reći.

---

beba_A...

dobro je da idete logopedu, neka otkloni dalje traume.
ili neka vas uputi kako dalje, ako bude potrebno.

vibramo da u četvrtak sve bude u redu i da nam se javiš sa lijepim vijestima. :love:

i ja isto saljem dobre vibre i nadam se da ce sve bit super :love:

i malo utjehe : neka djeca ne propricaju do 3. godine, npr. moj sogor nije i sve je to normalno, jer takva djeca jednostavno samo sve upijaju i onda odjednom progovore cijele recenice i tada vise po nicemu ne zaostaju od svojih vrsnjaka koji su propricali ''na vrijeme''. bas sam o tom pricala sa logopedicom. bitno je da dijete razumije i da mozes s njim uspostaviti nekakvu komunikaciju i da je zainteresiran za stvari oko sebe
uostalom i Einstain je propricao sa 3 godine :)

Evo malog apdejta nakon razgovora s logopedicom.

Zapravo najbitnije od svega je da nas je malo smirila i rekla da ima dosta djece sa sličnim problemima i gotovo sva imaju pozitivnu prognozu. Također je rekla da je još mali za nekakvo uključivanje u radne grupe sa logopedom/psihologom, ali ako mu situacija ostane ista do prvog rođendana, da onda svakako moramo doći.

Pokazala nam je također neke načine pomoću kojih mu možemo poticati izgovor, tako da nema druge nego raditi s njim i nadati se najboljem.

Čak nam je spomenula da je sad u ovoj fazi podsjeća na njezinog nećaka koji je tek sa 3 godine počeo pričati kako spada i sad je najnormalnije djete.

Toliko za sada od nas, svima skupa puno pozdrava i veliko hvala na pozitivnim vibrama.

Profesorice Silva Jug i Renata Rade iz Suvaga su svojevremeno vodile logopedske vikend - radionice za skroz malu djecu. To je bilo sjajno!
Kroz igru roditelja i djece, učilo se kako djecu poticati na rani govor.
Budući da smo davno bili, ne sjećam se gotovo ničega osim uglazbljivanja slogova. Npr. dok se dijete ljulja, pjevušiš: A. se lju-lja.
Ili: Ma-ma se pe-re. Ili: Ta-ta no-si be-bu...

Mislim da su oni te radionice snimali i da se snimka mogla kupiti. Najbolje je nazvati u Suvag i pitati.
Preporučam svakome!
(to nije nikakva terapeutska radionica, več čisto poticajna)

ja sam vidla neki cd/dvd u knjižari u city centru
Renata Rade, Silva Jug, (2005) Rano poticanje djece usporenog govorno-jezičnog razvoja, DVD, Zagreb FoMa

a dobra mi je i ova knjiga:

http://razvojdjece.crolink.net/knjiga.asp?ID=2635

e da,imamo sličnu dijagnozu..i moj je motorički super napredovao osim šaka.a šake su navodno dosta bitne za razvoj govora.probaj mu davati one male rižine pahuljice da ih kupi,pa olovku da šara,sve te neke vježbe fine motorike,te mu masiraj prstiće.inače nije neobično da djeca ne mogu organizirati više vještina odjednom,npr.jaka motorika-slab govor i obrnuto.evo i sa logopedskog foruma:
"Razvoj govora ponekad je usko vezan s razvojem fine motorike ruku/šaka. To je točno, ali je naglasak na riječi PONEKAD.
Što bi značilo da je i ovdje individualitet svakog pojedinog djeteta izražen: kod nekih je veza izraženija, kod nekih to uopće nema veze jedno s drugim. A između toga dosta djece s različitim nijansama intenziteta te povezanosti. Moram samo naglasiti jednu stvar - Nije toliki problem slaba fina motorika. To se uvijek relativno brzo riješi (kod ozljeda glave naprimjer). Problem je okulomotorna koordinacija, a to je nešto puno kompleksnije od fine motorike. "


"Konstruktivna pitanja Sonja.

U kojoj se dobi trebaju roditelji zapitati?
Nemoguće je dati univerzalni, kratak odgovor na ovo, jer je previše različitih obrazaca razvoja govora, a naročito teškoća razvoja govora.
Evo kako to ide:

Uvijek netko primijeti da s razvojem govora pojedinog djeteta nešto nije uredu - roditelj/staratelj, rodbina, teta u vrtiću, liječnik, susjed ...

Drugi je problem KADA se to primijeti. Na sreću nema mnogo situacija da bude kasno za tretman djeteta. Ali ima i toga, iz različitih razloga.

Kada se mogu uočiti teškoće u jezično govorno razvoju ovisi prvo o tipu teškoća i još o mnogim stvarima.

Budimo jednostavni i praktični pa recimo ovako:

Evo stvari zbog kojih bi se trebalo zabrinuti za jezično govorni razvoj djeteta do 12 mjeseci:

- Od rođenja do 3.mjeseca:
Majka ne komunicira s djetetom (deprimirana, gluha, psihički bolesna).
Postoje znatnije teškoće u hranjenju zbog oralnih motornih problema.

Od 3. do 6. mjeseca života:
Dijete veći dio vremena šuti i kad je samo.
Ne razvije se kontakt očima.
Slabo ili nikakvo reagiranje na buku.
Suviše je mirno ili pretjerano plače (tijekom dužeg perioda).

Od 6. do 9. mjeseca života:
Ne upušta se u vokalnu ili interaktivnu igru s odraslima.
Nije počelo ili je prestalo brbljati.
Ne pokazuje dosljedne reakcije na «buku».

Od 9. do 12. mjeseca života:
Ne pokušava komunicirati vokaliziranjem ili pokazivanjem.
Ne reagira na pojedine riječi i svakodnevne komentare, npr. «gdje je tata», «doručak», «spavanje». Ne služi se nizom različitih glasova u raznim intonacijama.


Moram izričito naglasiti da je ova sistematizacija jako podložna individualnim varijacijama. U prijevodu, nećete gledati u ovaj tekst pa u dijete i tako bukvalno uspoređivati. Svi se ovi znakovi mogu pojaviti i u normalnom jezično govornom razvoju, kao normalna, razvojna faza.

Za roditelje/staratelje važno je ovdje znati da ako se susreću s nekim od ovakvih pojava u ponašanju svojih beba, neka slobodno traže mišljenje logopeda. Bolje puhati na hladno nego čekati da se problemi nagomilaju kasnije.

Postoji naravno i daljnja sistematizacija iz koje se može vidjeti što bi trebalo brinuti roditelje djece iznad godine dana starosti. Ali mislim da nije uputno javno objavljivati takve tabele. Tabele mogu interpretirati samo ljudi koji znaju što rade, dakle stručnjaci za jezično govorni razvoj djece. One uglavnom i služe kao podsjetnik i orjentacija logopedima u radu, ponekad.

Najpraktičniji odgovor je da kad osjetite da vam nešto smeta ili nedostaje u govoru, komunikaciji vašeg djeteta, obratite se logopedu za mišljenje. Bolje da bude ništa nego da nešto propustite.

Mislim da sam već odgovorio ujedno i na drugo pitanje - koja su individualna odstupanja.
Vrlo su velika i različita od djeteta do djeteta. Postoje određeni zajednički obrasci jezično govornog razvoja, ali individualne osobitosti neizostavno se uzimaju u obzir pri dijagnostici i tretmanu.

A kako roditelj može ustanoviti kasni li dijete samo s govorom ili ima i nekih drugih smetnji?
Pa mislim da smo svi mi (roditelji) otprilike nekako podjednako opće informirani o tome koliko bi dijete trebalo govoriti s koliko godina. Nemoguće je ovdje ići u detalje. Ali mogu "nabaciti" par natuknica kao npr. da bi jedan, recimo, trogodisnjak trebao znati razumjeti složenije pitanje kao da li je nešto veliko ili malo. Da je zabrinjavajuće ako mu govor nije razumljiv njegovoj najbližoj okolini ili ako ne razumije različite tipove rečenica.

Ili ako dijete između 3 i 4 godine starosti ima prilično siromašan vokabular i rečenične konstrukcije. I ako pokazuje teškoće u postavljanju pitanja i u odgovaranju na pitanja.
Ili ako je takvom klincu izraženija i produžena nefluentnost govora (zamuckivanje).
Ili ako slabo razaznaje čak i jednostavne rečenice.

I tako dalje ...

Najbolja su objašnjenja za svako dijete osobno. Uostalom, to se i zove dijagnostika. "

e da,imamo sličnu dijagnozu..i moj je motorički super napredovao osim šaka.a šake su navodno dosta bitne za razvoj govora.probaj mu davati one male rižine pahuljice da ih kupi,pa olovku da šara,sve te neke vježbe fine motorike,te mu masiraj prstiće.inače nije neobično da djeca ne mogu organizirati više vještina odjednom,npr.jaka motorika-slab govor i obrnuto.evo i sa logopedskog foruma:
"Razvoj govora ponekad je usko vezan s razvojem fine motorike ruku/šaka. To je točno, ali je naglasak na riječi PONEKAD.
Što bi značilo da je i ovdje individualitet svakog pojedinog djeteta izražen: kod nekih je veza izraženija, kod nekih to uopće nema veze jedno s drugim. A između toga dosta djece s različitim nijansama intenziteta te povezanosti. Moram samo naglasiti jednu stvar - Nije toliki problem slaba fina motorika. To se uvijek relativno brzo riješi (kod ozljeda glave naprimjer). Problem je okulomotorna koordinacija, a to je nešto puno kompleksnije od fine motorike. "


"Konstruktivna pitanja Sonja.

U kojoj se dobi trebaju roditelji zapitati?
Nemoguće je dati univerzalni, kratak odgovor na ovo, jer je previše različitih obrazaca razvoja govora, a naročito teškoća razvoja govora.
Evo kako to ide:

Uvijek netko primijeti da s razvojem govora pojedinog djeteta nešto nije uredu - roditelj/staratelj, rodbina, teta u vrtiću, liječnik, susjed ...

Drugi je problem KADA se to primijeti. Na sreću nema mnogo situacija da bude kasno za tretman djeteta. Ali ima i toga, iz različitih razloga.

Kada se mogu uočiti teškoće u jezično govorno razvoju ovisi prvo o tipu teškoća i još o mnogim stvarima.

Budimo jednostavni i praktični pa recimo ovako:

Evo stvari zbog kojih bi se trebalo zabrinuti za jezično govorni razvoj djeteta do 12 mjeseci:

- Od rođenja do 3.mjeseca:
Majka ne komunicira s djetetom (deprimirana, gluha, psihički bolesna).
Postoje znatnije teškoće u hranjenju zbog oralnih motornih problema.

Od 3. do 6. mjeseca života:
Dijete veći dio vremena šuti i kad je samo.
Ne razvije se kontakt očima.
Slabo ili nikakvo reagiranje na buku.
Suviše je mirno ili pretjerano plače (tijekom dužeg perioda).

Od 6. do 9. mjeseca života:
Ne upušta se u vokalnu ili interaktivnu igru s odraslima.
Nije počelo ili je prestalo brbljati.
Ne pokazuje dosljedne reakcije na «buku».

Od 9. do 12. mjeseca života:
Ne pokušava komunicirati vokaliziranjem ili pokazivanjem.
Ne reagira na pojedine riječi i svakodnevne komentare, npr. «gdje je tata», «doručak», «spavanje». Ne služi se nizom različitih glasova u raznim intonacijama.


Moram izričito naglasiti da je ova sistematizacija jako podložna individualnim varijacijama. U prijevodu, nećete gledati u ovaj tekst pa u dijete i tako bukvalno uspoređivati. Svi se ovi znakovi mogu pojaviti i u normalnom jezično govornom razvoju, kao normalna, razvojna faza.

Za roditelje/staratelje važno je ovdje znati da ako se susreću s nekim od ovakvih pojava u ponašanju svojih beba, neka slobodno traže mišljenje logopeda. Bolje puhati na hladno nego čekati da se problemi nagomilaju kasnije.

Postoji naravno i daljnja sistematizacija iz koje se može vidjeti što bi trebalo brinuti roditelje djece iznad godine dana starosti. Ali mislim da nije uputno javno objavljivati takve tabele. Tabele mogu interpretirati samo ljudi koji znaju što rade, dakle stručnjaci za jezično govorni razvoj djece. One uglavnom i služe kao podsjetnik i orjentacija logopedima u radu, ponekad.

Najpraktičniji odgovor je da kad osjetite da vam nešto smeta ili nedostaje u govoru, komunikaciji vašeg djeteta, obratite se logopedu za mišljenje. Bolje da bude ništa nego da nešto propustite.

Mislim da sam već odgovorio ujedno i na drugo pitanje - koja su individualna odstupanja.
Vrlo su velika i različita od djeteta do djeteta. Postoje određeni zajednički obrasci jezično govornog razvoja, ali individualne osobitosti neizostavno se uzimaju u obzir pri dijagnostici i tretmanu.

A kako roditelj može ustanoviti kasni li dijete samo s govorom ili ima i nekih drugih smetnji?
Pa mislim da smo svi mi (roditelji) otprilike nekako podjednako opće informirani o tome koliko bi dijete trebalo govoriti s koliko godina. Nemoguće je ovdje ići u detalje. Ali mogu "nabaciti" par natuknica kao npr. da bi jedan, recimo, trogodisnjak trebao znati razumjeti složenije pitanje kao da li je nešto veliko ili malo. Da je zabrinjavajuće ako mu govor nije razumljiv njegovoj najbližoj okolini ili ako ne razumije različite tipove rečenica.

Ili ako dijete između 3 i 4 godine starosti ima prilično siromašan vokabular i rečenične konstrukcije. I ako pokazuje teškoće u postavljanju pitanja i u odgovaranju na pitanja.
Ili ako je takvom klincu izraženija i produžena nefluentnost govora (zamuckivanje).
Ili ako slabo razaznaje čak i jednostavne rečenice.

I tako dalje ...

Najbolja su objašnjenja za svako dijete osobno. Uostalom, to se i zove dijagnostika. "