Pricu sa svoga prvog poroda nikad nisam napisala. Sve sam mislila ima vremena a onda bas sa vremenom neke sitnice izblijede i osjecaji se vise nedaju prenjeti u pisanom obliku. Zato cu sada, 11 dana iza svog drugog poroda napisati nasu pricu.
Trudnoca
Ja sam jedna od onih zena kojoj je 9 mjeseci trudnoce razdoblje konstantnog strahovanja i depresije. Nakon dvije izgubljene bebice mozda je to i razumljivo. Od samog pocetka krenulo je sa puno upitnika. Prvo kasnjenje bebe po ultrazvucnim mjerama, pa hematom, pa sumnja na kolestazu....dok sam dosla u zadnje tromjesjecje tek sam se onda malo opustila.
Iscekivanje
Cijelu trudnocu imala sam osjecaj da cu roditi ranije. Po zdravoj logici i mjerama bebice koje su uvijek par dana kasnile ovulacija je bila kasnije i trebala sam znati da ce biti obrnuto ali....Kad sam usla u 37 tj. vise nisam znala sto cu sa sobom. Beba se spustila u zdjelicu i pritisak je bio ogroman, nisam mogla ni hodat ni lezat. Pocela sam se otvarat ali nikakvih naznaka poroda nije bilo.
Indukcija
Moj prvi porod bio je induciran u 41 tj. zbog krvarenja ali prokinucem vodenjaka, ostatak smo odradili prirodno-svojim trudovima. Zbog srcane mane koju imam kardiolog mi je dao "zabranio" drip tako da sam i ovoga puta racunala da ga necu dobit.
4 dana iza termina dosla sam u bolnicu na pregled plodove vode. Nalaz je bio uredan ali upravo zbog problema sa srcem odlucili su mi dovrsiti porod to jutro (kao bolje da rodim po danu nego da se vratim usred noci). S jedne strane vec sam se bila psihicki pripremila da cu taj dan ostat u bolnici tako da mi to nije bilo nikakvo iznenadjenje, dapace, jedva sam cekala da ugledam svoje malo zlato.
Usla sam u predradjaonu oko 8 sati. Jedna mlada i ljubazna babica pokusala mi je dati klizmu. Kazem pokusala, jednostavno nisam mogla zadrzati tu vodu u sebi. Setala sam hodnikom sa jos dvije zene koje su trebale roditi to jutro cekajuci da barem malo te neuspjele klizme proradi.
U 9 sati zvali su me u radjaonu a ja sam u medjuvremenu nazvala svoju najbolju frendicu N. koja je cijeli porod bila uz mene (dok je moj dragi muz mijenjo boje u cekaoni).
U radjaoni su me prikopcali na ekg kako bi motrili moje srce uz naravno ctg s kojim su motrili bebino. Oko 9 i po dolazi babica i nosi bocu famoznog dripa. Tada dolazi i moja N. obucena u zeleno sa maskom na licu i sjeda kraj mene zacudjeno gledajuci sto rade. U pozadini cujem mog doktora kako govori da mi spoje drip i nadziru rad srca.
U tom trenutku uhvatio me strah. Nisam bila spremna na tu mogucnost a i pomalo zabrinuta kako ce moje tijelo reagirati na tu "ozloglasenu supstancu".
U 9 i po ukljucili su drip. Gledam svoju prijateljicu i razmisljam sad kad me pocme bolit cut ce me cijela bolnica. Trudovi nisu poceli isti momenat, a krenuli su sasvim polagano kao bol pred menzes. Negdje oko uru vremena ja i moja N. uspjele smo procakulati o svemu i svacemu uz moje prodisavanje pokojeg trudica. U medjuvremenu izredali su se svi moguci doktori oko mene bacajuci pogled na ekg koji nije biljezio nikakva bitna odstupanja u pulsu.
Moj doktor me svako malo pregledava i zadovoljan govori kako se lijepo otvaram i da ce sve to proteci brzo.
Stavljaju me na bok i pojacavaju drip. Tek tada pocinjem osijecati malo jace trudove ali i njih uspjesno prodisavam dok me moja N. bodri da izdrzim. Tada osjecam da klizma nije ucinila svoje i to mi je mozda bio najneugodniji trenutak iz cijele price.
Tek kada sam se "ocistila" osjetila sam da bebina glavica pritisce i da je to to. Doktor me jos jednom pregleda i kaze da je vrijeme da tiskam.
Ja sva u cudu pomislim u sebi "zar vec". Pripreme me za tiskanje i sa prvim trudom pocinjem. Moja N. me bodri drzeci za ruku zajedno sa doktorom i babicama koji kao na utakmici vicu "tiskaj, jos malo !". Negdje u pozadini cujem babicu kako govori doktoru morat cu rezat, puknut ce. Naravno epi nisam mogla izbjec, zbog moje gradje i velicine nase bebice. I onda u 12.08 rodila se nasa predivna curica, 3980 teska i 50 duga. Nazvali smo je Viktorija jer ona je upravo to- nasa pobjeda !
Iako sam rodila uz drip - nisam ga ni osjetila, iako su me sili - to su samo 4 ponta, moj porod meni je bio dan za pamcenje kojeg bi u bilo kojem trenutku ponovila !
