-
Moj prvi susret
Život piše priče, pa tako i ja evo svoju započinjem željevši je podijeliti sa svima vama koji se nalazite u mojoj situaciji. Ma nije moja situacija ni toliko stravična, ali u nekim se trenutcima oslanjam na papir i olovku ili eventualno ove već ostarjele tipke na mom kompu. Vi koji ćete se pronaći u mojoj pričici, želim da shvatite kako je život prelijep i kako nas samo male stvari čine sretnima, ali ono zaista sretnima. Ja sam nekako sve svoje ciljeve u životu ostvarila i kada sam shvatila da mi više ništa ne fali, došla je misao o bebi i kako bi bilo lijepo brinuti se o nekom tako malom stvorenju. Ali 3 godine kasnije uviđam kako nije sve idealno u životu i kako se zaista za neke stvari treba boriti, kako treba stisnuti zube i podići glavu onda kada misliš da je nemoguće. U mom životu vjerujte malo je padova bilo, ali me ovaj pad zaista oslabio, zaista sam se spotaknula i nekako skupljam snage za nove pobjede. Možda ću još i sad nekima zvučati kao nekakvo razmaženo stvorenje, ali ja zaista to nisam. Iako tek upoznata sa životom, nametnuta mi je borba za koju ni sada nisam sigurna da sam spremna, ali u nekim stvarima izbora nema pa si osuđen na sve i svašta da se domogneš nekakvog cilja, cilja koji ti znači sve. Mislim da sam suočena sa svojim problemom naglo odrasla i počela gledati neke stvari iz drugačije perspektive...... Moja je priča jednostavna, ne toliko bolna, iako je podosta suza palo nisam se pokolebala, jer sam utjehu tražila baš na ovoj stranici i baš mi je RODA dignula glavu visoko i pomogla da ne ustrajem. Dakle, već 3 godine pokušavamo na bebi, ali nikakvih rezultata. Nakon svih onih osnovnih pretraga, krenule i folikulometrije, pa dr. ovaj, pa dr. onaj.........pa stimulirani ciklusi za ovulaciju, pa silne pretrage, vađenja krvi, sve podneseno stojećki i uglavnom bez suza. Ali moji su dr. uglavnom bili uvjereni kako će sve to biti dobro nakon AIH, pa probali i to ...........nakon takva tri pokušaja.........očajno padam na tlo........što dalje, kako dalje, ali kad vidim da ni oni u gorim situacijama ne posustaju, ne dam se ni ja. Par mjeseci odmora i idemo naprijed.....Što sad? Zbunjena, ali ipak voljna za nove poraze ili možda pobjede naručujem se na pregled u VV, kliniku o kojoj sam već čula sve naj i koja mi i danas ulijeva nadu da ću jednoga dana i ja postati ono o čemu sanjam već dugo dugo godina. I vrlo brzo krećem za Zgb, puna iščekivanja, straha, no čudno sretna, zbog nečega novog, na neki način drukčijeg. Nakon dugih 500 prijeđenih kilometara i 2-3 sata sna, stižem pred kliniku. U meni strah, nervoza, samo zbog jednog običnog pregleda, ili možda zbog ljudi koje ću susresti tamo, zbog njihovih priča....
Odluka je da s nikim ne želim razmjeniti niti jednu riječ, neću slušati što drugi govore, nitko me ne može preplašiti ili pak ohrabriti......ne, ne i ne...
Ali ulaskom u čekaonicu, moj strah još više raste. Stotinjak ljudi, slobodnog mjesta nema, ma kome se uostalom i sjedi kada me pere nervoza. Zapalila bih, ali što ako me prozovu.....ma ne znam ništa. Srećom, moj dragi je tu, ali on nimalo ne pomaže. Mislim da čak svi i vide na našim licima da smo novi. Osjećam kao da sanjam, kao da nisam tu, ali me drži pomisao da nisam sama. Predugo traje ovo čekanje a to je ono što dodatno i stvara nervozu. Svaka lica pišu svoju priču, no svi su tu samo zbog jedne stvari. Kako ostati imun i ne progovoriti tri sata ni sa kim, kako kad pričama nema kraja? I nakon tri sata čekanja i već poluprazne čekaonice, te svega tri riječi usputno razmjenjene s nekom zalutalom gospođom ipak čujem svoje ime. Tek onda nestaju svi strahovi, nervoza tone u zaborav. Ulazim u ordinaciju, upoznajem najmilijeg doktora, dr. L. i sve mi postaje nestvarno, on oslobađa i najmanji strah u meni i osjećam kao da nisam tu, neugoda nestaje, kao da pijem kavu s nekim starim prijateljem. Takav dojam on ostavlja da jednostavno nema smisla bojati se ičega. Krećeš u postupak već za mjesec dana! Ta mi rečenica još zuji kroz glavu...Ne znam da li plakati od sreće ili od straha......Hm...Napuštam kliniku skupa sa suprugom i željno iščekujem ponovni dolazak......Iako je strah u meni jak, nekako predvladava osjećaj da će sve biti dobro i da je svaki novi dan korak bliže k ostvarenju mog sna..........Još samo par dana i krećemo....
Svima koji prolaze isto želim puno živaca, još više ljubavi i puno više pobjeda nego poraza........
.....neka nam je svima ova godina dobitna...............
voli vas vaša Ana :D
-
draga ana dobro došla :bye: ~~~~~~~~~~~~~~~~~~~~iz sveg srca za ostvarenje tvoji snova :love:
-
Dobrodošla nam, ana@zm, i što prije uspjela uz pomoć svima nam dragog dr. L!
:heart:
-
ana@zm - neka ti je sretan i sto kraci put do bebeka :*
-
ana@zm dobro nam došla. E i ti doprinosiš pozitivizmu na Rodi :*
-
ana@zm dobro došla i nadam se da će ti ovaj put život ispisati najlijepšu priču :saint:
-
ana@zm da u rekordnom roku budeš trbušasta. :love:
-
thx
drage moje hvala na dobrodošlicama i lijepim željama,
-
-
-
-
-
dobro došla draga i što prije postala trbušasta. :love: :love:
-
-
-
dobrodosla draga i sretno! :*
-
Dobro nam dosla i da vec sledeci mjesec bude najsretniji u tvom zivotu :love:
-
Dobrodošla i sretno :love:
Nadam se da ćemo se uskoro sve naći na trudničkom pdf-u
-
dobro došla i što prije postala trbušasta :love:
-
-
-
Ana, dobro došla, i neka ova priča završi sa velikim HAPPY END-om! :*
-
Dobro nam došla, Ana! :) Neka tvoj 1. postupak na VV bude bingo!
-
-
-
Dobro nam došla!
Je, takav je naš Luči.... ko dobri plišani medo :love:
-
-
-
Dobrodošla i sretno na VV-u! Želim ti da se na ovom pdf-u ne zadržavaš previše!
-
-
-
Dobro dosla i sto prije otisla na drugi pdf! :bye:
-
-
-
-
ana, pronašla sam se u tvojoj priči, kao da je ja prepričavam!
~~~~~~~~~~~~za tvoj prvi IVF postupak, budi i ostani tako pozitivna!
Sretno! :love:
-
-
-
Dobro nam došla i sretno!!!
-
