Evo, dok mi bebica spava stignem napisati kako je sve proslo tog vruceg utorka u noci.
U ponedjeljak navecer, mama i tata leze zavaljeni u fotelju i gledaju CSI, a beba (mislili smo), isto lezi zavaljena kao i proteklih 9 mjeseci, a kad ono... 10 min prije kraja serije, tocno u 22 sata, napokon osjetim ono o cemu sam samo na forumu citala - pucanje vodenjaka. Ne mogu vam opisat to uzbudjenje koje smo osjetili kad smo shvatili da je to-to i da cemo nocas rodit.
Nisam imala trudove, a kako je iz mene tocilo, i tocilo, i tocilo... vecer sam provela u kadi. Nakon sat vremena osjetila sam i prve trudove (jos sam bila u kadi :lol: ). I zaista, moji su bili kao menstrualni bolovi. Kad smo nakon sat i pol shvatili da to nece prestat curit, uputili smo se u bolnicu.
I to splitsku.
Bila sam spremna na sve.
MM je prosao tecaj u bolnici i nekako mi je bilo lakse jer sam znala da ce bit sa mnom. Drzale su me te misli sve dok na uzv nismo vidjeli zadak (za kojeg smo znali) i pupkovinu oko vrata mog malog misa.
Doktor je predlozio carski kao najsigurniji put u tom slucaju. I tako sam u 2 sata u noci rodila malu curicu.
Nikad do tada nisam bila na operaciji, a ni priblizno nisam mogla zamislit kako izgleda operaciona sala kod Hrvata, ovo me stvarno prepalo. Kad su me na kolicima doveli u salu, svukli, umotali u neke zelene krpe, a iza stakla doktor riba ruke sa zelenom maskom preko lica, ma ko u filmu...
Sva sreca da je anesteziolog vidio da sam se prestravila, pa mi je objasnjavao svaki korak koji su radili, sve do: a sad cemo umjesto kisika pustit anesteziju i kad se probudite bit cete mama.
I tako je bilo. MM ju je vidio prije mene, odmah nakon operacije, a ja tek sljedeci dan popodne nakon sto su me sa intezivne prebacili na odjel.
To je bio laksi dio.
Oporavak od carskog reza je uzas!
3 dana na infuziji, jedva sam uspjevala drzat Laru u rukama. Dojenje u onakvom stanju stvarno spada u domenu SF. Ipak uspjelo nam je nekoliko puta uz bolove na savovima. Kad smo odradili infuziju vec je sve bilo lakse. Dojenje nam je nakon toga odlicno krenilo i bila sam cijela ponosna kad bi uzeli Laru nakon cike i probali je nadohranit, a ona ne bi htjela :D
Kasnije sam trazila da mi je donose za svaki podoj, pa i po noci (znaju one sta su rodile u KB Split da to i nije bas lako).
Ali nakon 7 dana i to je proslo. Nekako shvatis da iako ima groznih sestara i doktora, ima i svakakvih rodilja. Stvarno sam se svega nagledala i naslusala.
Ali na kraju to ide kako svi i kazu, dobijes bebicu i sve zaboravis.
