Kako se rodio Ante

Dakle, svi ste pročitali moje strahove da ću prebaciti termin, pa kako su me forsirali da idem roditi u Split na carski itd.
Sve do samog termina 20.06. nisam imala baš nikakve predporođajne simptome o kojima sam dosta čitala, čak ni lažne trudove. Jedino što sam dan prije imala tri puta stolicu, ali to mi se nije činilo kao neki pouzdani znak. Već sam se pripremila kako ću na termin kod soc. ginića po uputnicu za CTG i nadala se da će me inducirati ako ne krene do ujutro, jer me bilo strah premašiti termin :smajlić prevrće očima:
Malo sam više šetala u nadi da će to nešto pokrenuti, opiturala kosu, obrijala se, bila kod buduće Antine kume na rođendanu (naime njena kći rođena je 10 godina na isti dan kao i Ante) i tako...
No, sve se ipak dogodilo sasvim OK. Oko 03,30 ujutro počeli su mi lagani menstrualni bolovi, ali kako nisam htjela buditi MM, a mislila sam da to kod prvorotkinja traje i po 12 sati, pa i više, nisam mogla baš odmah pratiti vrijeme razmaka između trudova. Uglavnom, dremuckala sam tako do 05,15 sati kada sam morala na WC(već znate koju vrstu :smajlić odvaljuje od smijeha) i na putu do WC-a počela mi je lagano teći plodna voda, a odmah potom primjetila sam i krvavu sluz. Jeeeeeee! Istuširala sam se sretna što je ipak krenulo (odmah mi je bilo lakše), otišla po doručak, skuhala kavu i u 08,00 sati probudila MM kada su mi trudovi bili na 2 min. razmaka i poprilično intenzivni.
U 08,30 stigli smo u Kninsko rodilište, pa su me stavili na CTG, gdje su utvrdili pravilne trudove. Desetak minuta nakon toga stigao je i doktor, koji me pregledao, utvrdio da sam otvorena 2 prsta i malo pročačkavši :smajlić koji se srami:, btw nije me ništa boljelo, otišla je gotovo sva plodna voda.
Tada smo se spustili u prizemlje da me pogleda na ultrazvuk kako bi procijenio težinu, no kako je otekla plodna voda, nije se moglo vidjeti sa sigurnošću težina. Uglavnom, procjena je bila 3460 grama i da je beba dosta duga. Glava je već bila dosta nisko, pa me doc uputio nazad u rodilište i da kažem sestri da me obrije kao za carski, za svaki slučaj :smajlić koji je iskolačio oči: i da mi klistir.
Sestra je bila baš super. Kako sam bila obrijana na pravom mjestu samo je obrijala ovaj gornji dio, ali su dlačice ostale kao da sam pošišana na 2 mm :smajlić koji se smiješi:, pa nakon toga klistir, koji nije ništa posebno.
Potom sam obavila onaj dio na WC-u, pa pod tuš, odakle su me tjerali da što prije budem gotova jer su me čuli kako dosta ubrzano dišem sa kratkim razmacima.
Potom su me stavili na stol, a ja se iznenadila da je to ustvari normalan krevet sa jastukom pod glavom i samo onim šipkama sa strane (naravno može se presaviti i u onaj stroj sa naslonima za noge). Tu je doc utvrdio da sam otvorena 7 prsti i proširio malo ručnim radom na 9. Opet ništa bolna. Nakon toga spojili su mi CTG (nije me uopće stezao i smetao), a potom i drip.
Dobila sam zadatak da prodisavam trudove, dok ne osjetim pritisak na debelo crijevo. Tada je bilo 11,30 i doc je samouvjereno mislio da ću roditi do 12,00 sati - ha, ha, ha...
Možda bi i bilo tako, ali nije se baš sve poklopilo. Usprkos tome što sam dosta o tome čitala i gledala, nisam nikako uspjevala odraditi trudove kako treba - prvi udisaj super i tiskanje, ali kad krene drugi, ja uporno udišem na nos, a oni ne na nos, pa me zbunu, pa počnem tiskati u glavu i tako. Srećom nisam ostala plava u licu :smajlić koji se tuče čekićem po glavi:
Kako su mi trudovi bili dosta intenzivni doc mi je dao smazmex ili tako nešto da mi olakša - baš je zlatan, pa onda pokušao malo proširiti put bebi, ustvrdio da sam dosta neelastična i tako to.
Uglavnom, potrošili smo jedan drip da nismo otišli daleko, iako su me svi hrabrili i bili super, doc je zvao glavnog ginića sa rodilišta da dođe (iako je izišao iz noćnog dežurstva) i pomogne i kasnije su mi rekli da je sve bilo spremno za vakum ili carski ako ne bude išlo :smajlić sa iskolačenim očima:
Dakle, spojili su mi još jedan drip sa komentarom da se ne sjećaju kada su morali dva potrošiti :smajlić se lupa čekićem u glavu:
Bila sam totalno iscrpljena, pa su mi povremeno davali kisik (nisam tražila, ali dobro došlo). Kada mi se već prispavalo - babica je rekla da je sigurno porod blizu, jer dosta rodilja se tako osjeća.
Već su došla tri sata i stigla je još jedna babica na smjenu, a ona iz jutarnje je produžila radi mene, a stigao je i pedijatar.
Kako su mi svi pomagali - držali glavu, glavni ginić mi nalegao na trbuh (bila sam mu zahvalna za pomoć), a drugi doc pomagao odozdol i nakon što sam već dobrano popucala iznutra i dva ružna reza (jedan ulijevo i jedan udesno) - koji me nisu boljeli, u 15,20 sati na svijet je došao moj mali anđeo Ante.
Kada su ga izmjerili ostali su zaprepašteni jer su utvrdili da ima 4150 grama i da je čak 55 cm dug :D
Ništa mi više nije bilo važno i istog momenta zaboravila sam sve bolove :)
Apgar mu je bio 10/10 i ostavili su ga da spava pod svjetlom par koraka od stola na kojem sam ležala.
Nakon toga slijedilo je šivanje. Dobila sam tri injekcije (kao još nitko nije dobio više od dvije) i samo sam ih nekoliko osjetila, ali nisam pustila ni glasa, kao ni pri porodu (osim glasnog naprezanja kod tiskanja - ha, ha). Doc me šivao pjevajući gotovo sat vremena i potrošio tri konca, no napravio mi je i nekoliko za estetiku, jer sam kao tako dugo čekala bebu - ma doc je sunce.
Nakon šivanja ostala sam na stolu još dva sata i u ta dva sata dobila sam svog Antu na prvi podoj kada je zaplakao. Babica mi ga je stavila na prsa i jednostavno ne mogu opisati taj predivan osjećaj što je odmah prihvatio dojku i snažno vukao. Bila sam tako ponosna.
Onda su ga odnijeli na pregled, jer se pedijatru učinilo da čuje šum na srcu, ali nedugo nakon što sam smještena u sobu, donijeli su i njega i od tada smo u bolnici bili odvajani samo na kratko - pregledi pedijatra prije vizite, presvlačenje naveče i ujutro. Svo ostalo vrijeme bio je samnom i dojenje nam je išlo super.
Treći dan kada smo trebali ići kući dobio je žuticu i dva puta su mu provjeravali bilirubin, kao i četvrti dan ujutro, kada je bilo pitanje da li će nas pustiti kući ili idemo zbog žutice na pedijatriju. Iako je bilirubin bio 264,4 pustili su nas kući tako da moramo ponovo vaditi bilirubin naredne dane dok ne padne na normalu. Meni su prepisali željezno narednih 6 mj. a napravio mi se i mali edem na zadnjem šavu, ali ništa za to...
Da sada tu ne dužim kako nam bilirubin sporo pada i kako smo morali na dva dana prestati sa dojenjem i to produžiti na četiri, pa nas je to skroz poremetilo, pa sam zaradila upalu i zastoj mlijeka, ragade na bradavicama, gljivice i slično, sada je ipak stanje bolje.
Ja pijem još par dana klavocine, koristim sprej za bolji let down, jer nisam mogla izdojiti - išlo mi je ko na kapaljku (više puta jakih stisaka da bi izišla jedna kap - pakao) i super da sam na forumu pročitala za taj sprej, jer mi ga nitko nije savjetovao, iako sam se žalila i pedijatru i patronažnoj (koja mi je bila već 4 puta) i kada sam ga kupila, samo su komentirali da je to OK i da ga mogu bez opasnosti koristiti. Uglavnom, to me je spasilo i izdajanje ide puno brže. Ante dobije jednom ciku, jednom bočicu sa mojim mlijekom, kada mu fali malo adaptiranog. No, sad smo već puno bolje i pomalo se vraćamo skroz na ciku. Još da mu prođu gljivice (koristimo Nistatin kapi) i meni ragade, pa još malo bolje poteče mlijeko i onda smo na konju.
Moram priznati da sam se osjećala tako poraženo kada su mi rekli da moram prestati dojiti. Tako smo moj mališa bili bliski u danima dojenja i išlo nam je svaka 3 satak ko po urici, ali bit će to opet tako, sve zahvaljujući ovom forumu i svemu što sam pročitala na Rodinom portalu.

Zaboravih napisati da je moj mališa išao glavom okrenut prema gore, umjesto prema guzi, pa je to otežalo porod, kao i njegova težina, a ja bila sigurna da je to samo zato što nisam dobro tiskala :posramljeni smajlić:

Uglavnom, kada se rodio ustanovljene su mu tri rupe na srcu, od kojih su dvije zarasle dok smo bili u rodilištu, a treća stvara šum na srcu i moramo na češće kontrole, ali mu ne stvara nikakve poteškoće i može se spontano povući do godine dana. Držite fige!

Kada smo izišli iz rodilišta imao je 3900 grama, a jučer je sa puna dva tjedna imao 4250 :D

Vesnare, mislim da je na žalost zajedno sa svim nemogućim frkama oko ovog foruma, ova tvoja priča nepravedno završila bez ikakvih komentara...

No, ja ti od sveg srca čestitam na malom Anti.
Uglavnom, sad sam se sjetila da ništa nisam pročitala o tebi. I proroštala ti po profilu i našla tvoju priču..

Prekrasna je! I ljubi nam Antu!!! :love:

Vesnare, hrabro si ti sve prosla!
Cestitke od srca!!!

Nadam se da ce s malim borcem Antom biti sve u redu!
Drzimo fige!
:love:

mamma san, dobro si našla priču!

eh vesnare, vi ste imali čitavu odiseju! :lol:

i koliki dečko! čestitam!

nadam se da su cike opet u punom pogonu i da uživate!

čestitke od srca vesnare! :heart: Pomazi nam malog junačinu! :D

Dobro nam došao "mali" Ante! :D

:* hrabroj mami i vellllliiikom Anti!
Tvoj porod stvarno nije bio lagan! Svaka čast na nekukanju!
:heart:

Dobrodošlica Anti, a tebi moje divljenje zbog hrabrosti!

Čestitamo!!! :heart: :heart: :heart: :heart:

Skidamo vam kapu uz divljenje i od srca vam zelimo sve najljepse :D

vesnare cestitam!!!!!!! :love:

Cestitke od srca :love:

Cestitke od srca

Čestitam hrabroj mamici i velikom dečku :D

Čestitam hrabroj mami i malom Anti!
Moram priznati da me tvoja priča ponukala da razmislim koliko ista situacija,ili slična, kod različitih ljudi ima ponekad stvarno začuđujuće različite reakcije. Jer,tvoja priča prikazuje stvarno ustaljenu praksu procedura u našim rodilištima i drago mi je da za tebe nije bila traumatična kao za neke druge cure. Napominjem da neke postupke nikako ne odobravam i da ja vjerojatno ne bi tako ležerno to sve podnijela,ali mislim da ponekad treba ipak prihvatiti stvarnost takvu kakva je i možda se i prilagoditi uvjetima.
Zbog toga ću se svakako truditi da se izborim za bolji tretman u rodilištu i pravo na odluku,ali ću ipak biti realna i nadati se da i sama mogu uljepšati taj događaj upravo pravim stavom.
Vesnare,pusa!

Hvala cure. Nisam nikako mogla poslati svoju priču, a iza toga nisam mogla ni na forum. Stalno mi je pisao neki debug mod, pa sam mislila da priča nije ni otišla, a sad je tu na dva mjesta. Ispričavam se administratoru - možda jednu pobrisati.

Danas smo zadnji put vadili bilirubin koji je napokon ispod sto (88,60) nakon višekratnog bockanja, pregledavanja i sl.

Sisanje nam je sada puno bolje i bočica igra ulogu manje-više jednom dnevno, ali prihvaća jednako to kao i siku i moje izdojeno na bočicu. Ma super mi je :D
Još imam kvrge i ova što je bila upaljena je malo veća i sporije teče od druge sike, pa se mališa svađa sa obje - sa jednom jer je spora, a sa drugom jer teče da jedva stigne progutati :smajlić koji umire od smijeha: pa onda malo izdojim da mu pomognem pa to dobije na bočicu i tako, ali prakticiramo što više bit na sikama :namig:

Na ultrazvuk srca idemo 25.07. pa ćemo znati više o šumu na srcu.

Evo i naše web stranice, iako ima samo dvije-tri slikice. Ne stignem ažurirati :posram:
http://www.babababies.com/gateway.cfm?siteID=18795

Presladak je. Uživaj što više u njemu jer i sama vidiš kako vrijeme leti. Evo skoro pa je već prošlo mjesec dana. Super za nalaze, a i šum na srcu će mu se povući. Pusaj ga puno.