Koliko sebe ulažete u vezu i/ili brak?

Prema primjerima u mojoj bližoj okolini a donekle i mom čini mi se da su žene te koje više daju, trude se razgovarati, brinu o kvaliteti veze dok muskarci vise manje ne misle puno o tome dok ne dode do ozbiljne frke. Svjesna sam da je gotovo nemoguće da to bude podjednako, logicno mi je da se to mijenja u periodima, ali ipak mislim da su žene te koje više daju. (znam da ima i obrnutih situacija kad se muskarci vise trude, i znam za jedan takav, ovdje govorim o svom općenitom dojmu).

Isto tako me zanima koliko ste zahtjevne, sto vam je bitno u vezi. Meni je osobno bitno puno toga ( pažnja, nježnost, tolerancija, vjernost, strast) i znam da to zahtjeva puno truda, promisljanja i ljubavi. Ipak, znam da takve veze postoje i da su moguće.

cini mi se da je ovo tema za filozofski kutak ;)

ulazem puno i mm ulaze puno. zadovoljna sam odnosom ulaganja.

Citiraj:

---

ivanas prvotno napisa

Prema primjerima u mojoj bližoj okolini a donekle i mom čini mi se da su žene te koje više daju, trude se razgovarati, brinu o kvaliteti veze dok muskarci vise manje ne misle puno o tome dok ne dode do ozbiljne frke. Svjesna sam da je gotovo nemoguće da to bude podjednako, logicno mi je da se to mijenja u periodima, ali ipak mislim da su žene te koje više daju. (znam da ima i obrnutih situacija kad se muskarci vise trude, i znam za jedan takav, ovdje govorim o svom općenitom dojmu).

Isto tako me zanima koliko ste zahtjevne, sto vam je bitno u vezi. Meni je osobno bitno puno toga ( pažnja, nježnost, tolerancija, vjernost, strast) i znam da to zahtjeva puno truda, promisljanja i ljubavi. Ipak, znam da takve veze postoje i da su moguće.

---

Ne bih se složila. Mislim da mi drugačije percipiramo naš trud kao žene. MM jako puno daje i fizički i psihički. To što se mi prepucavamo i što je njima urođeno i prirodno da ne čuju kad im kažeš da očiste, ili da pusti daljinski jer mala plače... nije pokazatelj baš ničega. Meni je važno da je u stanju sjesti kada imamo problem i da je onda sa oba dva uha i mozgom uz mene. Bilo da je nešto zajedničko obiteljski bilo da je između nas. On je uvijek tu, uz mene. Zagrli, utješi, kaže nešto lijepo, izdere se po potrebi kao i ja. Ali ja to zovem zdravo otpuštanje negativne energije.
Neke druge stvari su mi važne, a mislim da ih on daje i to jako puno. On mi je uvijek bio najbolja prijateljica.

Potpisujem nenaa-u.

Tu i tamo malo zaboravim (sebična Jarčica) ali inače mislim da stvarno dajem puno, koliko je uz moj karakter moguće. E sad, ne znam na što se konkretno misli... :)

oboje se dajemo isto. do kraja.

i mogu priznati da sam bila par puta u situaciji da sam sama sebe izludila nekim nesigurnostima i "bavila" se mislju sto bi i kako bilo kad bi sve to "prekinula"... mm-u prekid nikad nije pao na pamet, on je za nas u svemu i kroz sve - mi smo mu takva konstanta kao, stajaznam, sunce :heart:

Trazila sam di bi stavila temu, nisam vidila filozofski kutak, pa moderatori mogu premjestiti.


Što se tiče davanja, mislila sam na pažnju, sitnice, dojeljenje svega, od kućanskih i ostalih poslova vezanih za obitelj do kvalitetnog zajednički provedenog vremena.

U mojoj percepciji to "davanje sebe" je vrlo individualno i podložno stalnoj promjeni. Baš kao i sve drugo u međuljudskim odnosima. Nema konstanti gdje god su ljudi.
Kod nas svako daje maksimalno koliko može, bez ostatka, u datom trenutku. Sam pokušaj "vaganja" tog "davanja" je bezvezan, i osuđen na propast. Jer nekad je malo puno, a puno nije dovoljno :-)

lijepo je biti litala :love:
ja sam onako, prema tvom (ivanas) opisu, više muški tip-zanemarujem brak kao takav sve dok ne dođe do frke.
puno sam puta čula, i svaki se put složila sa tvrdnjom da brak treba zalijevati kao i cvijet, jer će u protivnom uvenuti, ali lako je načelno se složiti i znati da je to tako, a (bar meni) teško to primijeniti u praksi, tj. teško je ne izgubiti se u svakodnevici opterećenoj ovakvim/onakvim problemima...
baš doista kvalitetno zajedničko vrijeme otkad imamo I, a nevezano za njega, ne znam kad smo zadnji put proveli.
poslove više-manje dijelimo, kao i stavove oko bitnih stvari, i zapravo si dobro odgovaramo jer slično/isto mislimo o stvarima koje su nam bitne, ali ponavljam, nekako više funkcioniramo na teorijskoj, nego praktičnoj razini :/

A sta je po tebi kvalitetno zajednicko vrijeme?

Kad smo oboje uživljeni u ono što radimo, a to radimo skupa, a to što radimo nam se sviđa oboma.
To je ponekad i samo gledanje utakmice na TV-u, a nekad je (bilo) poneki odlazak na ručak u omiljeni restoran...
Ne znam, već dulje vrijeme to nije tako-ako gledamo utakmicu, previše je prekida (uzrokovanih djetetom :) ), a u restorane ne idemo više, zapravo navela sam glup primjer, ali taj je restoran kao uživljeniji zajednički doživljaj nego utakmica, tj. tad smo posvećeni (uz hranu :mrgreen: ) jedno drugome.
Evo sad-ja pišem ovaj post u spavaćoj sobi na krevetu, on u dnevnoj gleda TV. Ne provodimo NIKAKVO, a kamoli kvalitetno vrijeme skupa :/

ma najkvalitetnije ti je ono vrijeme provedeno između pokrivača

ne znam odgovoriti na ovo pitanje.
nekad dajem puno, nekad tražim puno. nekad sam u balansu. MM isto varira. ali dobro funkcioniramo.

potpisujem vještičicu

Citiraj:

---

anamar prvotno napisa

ma najkvalitetnije ti je ono vrijeme provedeno između pokrivača

---

x ko kuća.

MM i ja smo, oboje, osetljive biljke. Tražimo puno i dajemo puno oboje. Baš smo onako, bitan i glavni pokretač jedno drugom. I to je to, niko ne daje manje ili više.

Citiraj:

---

Što se tiče davanja, mislila sam na pažnju, sitnice, dojeljenje svega, od kućanskih i ostalih poslova vezanih za obitelj do kvalitetnog zajednički provedenog vremena.

---

svako malo krenemo s tim nabrajanjem i vaganjem tko sto koliko i kada :/


ja mogu stvarno reci da toga u nasem braku nema. nama je nasa veza prije svih prljavih tanjura, razbacanih carapa, nereda u ormaru i pred njima, igracaka po podu, mucica po tepihu, dvatjedna neopranog kupatila, umora od bavljenja djecom, napetosti zbog posla...

meni je, u stvari, zao kad se krene s tim nabrajanjima i vaganjima, jer mislim da bi brak i veza dvoje odraslih i odgovornih trebali biti jako daleko od pukog rasporedjivanja dnevnih poslova :/


i, ako cu tudje veze mjeriti prema nasoj, onda ce mi uvijek biti zao sto tako neciji brak izgleda i sto im se svodi na prebrojavanje duznosti po kuci...

nama je "posao" da se brinemo za sigurnost, srecu i spokoj onog drugog. kad je za to potrebno da kuca bude cista - sredimo je. ako je za to potrebno pustiti onog drugog da ima neko svoje vrijeme - omogucimo to. ako treba samo zagrljaj ili rijec utjehe/podrske/ljubavi - dobije to.

Oboje dajemo i obojemo uzimamo puno. Zar to nije kljuc braka? Ljubav koja se prozima kroz sve te interakcije?
Mozda sam romanticna dusa, ali takav je nas odnos. Podizemo jedno drugo iz pepela zbog ljubavi...dajemo snage jedno drugome da prezivimo dan-tjedan-mjesec zbog xyz problema, iz istog osjecaja.

I ne mogu sebe zamisliti u drugacijem odnosu.

svatko od nas ima svoju percepciju "davanja"
i mi žene različito definiramo "davanje", a pogotovo naši muževi

MM i ja dajemo maksimum uvijek, samo nekad je za "savršeno" funkcioniranje potrebno dati 5 (na ljestvici od 1-10), a nekad je potrebno i više od 10

u svakom slučaju, ako moram ocjenjivati, jako sam zadovoljna

Citiraj:

---

litala prvotno napisa

oboje se dajemo isto. do kraja.

i mogu priznati da sam bila par puta u situaciji da sam sama sebe izludila nekim nesigurnostima i "bavila" se mislju sto bi i kako bilo kad bi sve to "prekinula"... mm-u prekid nikad nije pao na pamet, on je za nas u svemu i kroz sve - mi smo mu takva konstanta kao, stajaznam, sunce :heart:

---

litala prekrasno :love:

[/quote]meni je, u stvari, zao kad se krene s tim nabrajanjima i vaganjima, jer mislim da bi brak i veza dvoje odraslih i odgovornih trebali biti jako daleko od pukog rasporedjivanja dnevnih poslova Undecided

Citiraj:

---

Slažem se donekle, a to je lako izvedivo kad obadvije osobe ulažu puno. Kao npr. kad se družino s prijateljicom i idemo van i na kave i neki put plati jedna, neki put druga, kako kad koja ima i nikome ne pada na pamet brojiti jer se osjeća to dijeljenje. Međutim kad imas prijateljicu koja nije takva, već od 5 puta ti platiš četiri a znaš da ona ima novaca i nije u krizi onda nesvjesno počneš brojiti jer te to smeta.

---

Krivo sam qotala ono iznad je dio posta od litale, ono ispod moje :oops:

Moram priznati da još nismo došli do faze u kojoj bi to nazvali ulaganjem ili davanjem...
Meni je naš brak i naša ljubav najprirodnija stvar na svijetu, ne osjećam da išta od sebe dajem u to, a opet sva sam u njemu i on je sav u meni. Ne osjećam da je ikakav trud uložen... usporedila bih našu ljubav po svojoj lakoći s bratskom ljubavi jer se ona podrazumijeva, jer tu nema ulaganja, jer sve nekako teče i dolazi samo od sebe, ničim izazvano.
Opet s druge strane, nisam mislila da ću ikad naći tako snažnu ljubav kao što je naša. Prihvatili smo jedno drugo bez pokušaja mijenjanja. Po meni, naša ljubav je više sudbinska nego partnerska. Premda po potrebi možemo biti i partneri.

Suprug i ja se svakodnevno zalazemo i trudimo da se uskladjujemo i ispunjavamo nase individualne i zajednicke potrebe. Pokefamo se kada treba, ali nikad predmet 'kefanja' ne ostane nerijesen. U trenutku kad se prestanemo zalagati za nas brak, nemamo vise sto traziti u toj zajednici ...

Fascinantno mi je kad razmislim o tome kako nas brak funkcionira: ja sam lajavi temperament, on je smiren, ja sam agresivna i ambiciozna u svoje poslu a on je stalozen i konstantan (zajedno odradjujemo neke projekte), ja sam impulsivna i brzo stvorim svoje misljenje on je vise promisljen, djelimo isti britki (engleski) osjecaj za humor, ljubav prema moru, dobrom zivotu.

Sad kada procitam gore navedeno, jos mi je cudesnije sto nas dvoje (i naravno nasa mrva skupa s nama) tako super funkcioniramo. Idem se iz ovih stopa javiti svojem suprugu da mu kazem koliko ga :heart: