blesavo se ponaša s drugom djecom

Već dugo hoću staviti ovu temu na forum jer mi stvarno nije jasno o čemu se radi tj. mogu samo nagađati.

AA je dijete koje može započeti fantastično smislen razgovor s bilo kojom odraslom osobom: nimalo se ne srami npr. pitati tetu u dućanu s cipelama od čega joj dućan tako fino miriši, ili sam od sebe zamoliti taksista da mu pojača radio jer svira Madonna, opisat će svoje ljetovanje potpunim neznancima u tramvaju, pitat će nepoznatu tetu kako je povrijedila ruku na kojoj je flaster... You get the picture.

Istovremeno, kad se nađe u društvu s vršnjacima, ponaša se u najmanju ruku neobično. Ako uopće krene u verbalni kontakt, onda odmah krene izmišljati neke bizarne priče, tipa - Ja ti mogu hodati po oblacima ili krene u priču o ventilatorima i zvučnicima, koja praktički svako dijete ostavi :? :/
Puno češće umjesto razgovora krene pred djecom samo puzati jer je trenutno u fazi da je on mala maca (prije toga je bio kornjača-želva, a zatim kornjača-čančara) ili počne bez ikakvog objašnjavanja vrlo glasno brujiti oponašajući zvuk ventilatora i zvučnika (da, opsjednut je njima i to već najmanje godinu dana) što, naravno, djecu zbunjuje jer nemaju pojma što se događa, a on je pri tome vrlo bučan. Tipične reakcije također uključuju blesavo kreveljenje u lice drugog djeteta ili, ako je dijete manje od njega, vriskanje s namjerom da prestraši dijete.

Pokušavam naći neku mjeru između toga da ga pustim da radi to što radi s čim manje intervencije pa da sam izvuče neke zaključke i toga da mu objasnim da će se lakše igrati i družiti ako s djecom priča.

Ne kužim taj catch - da nije u stanju reći djetetu da se želi igrati s njim ili ga pozvati u neku aktivnost koja ga veseli. Kad ga podsjetim kako može pozvati drugo dijete u igru, s veseljem će to napraviti i igrati se, ali nikad se ne sjeti to sam učiniti.

možda on pretpostavlja da ti kuže njega i njegovu spiku
zna i jasno mu je da odrasli ne komuniciraju na način brujanja kao ventilator, pa se njima ni ne obraća tako
ali, ponekad negdje vidi i djecu koja bruje, ciče, glasaju se, pa im prilazi tako da ih brujanjem (tj. onim što on voli) poziva na igru
ne znam bih li ja što napravila, osim ako bi vidjela da njega smeta reakcija druge djece

prva rečenica je trebala biti "... da ti klinci kuže njega..."

Vjerojatno tako privlači pažnju na sebe.
Sven kada su u pitanju odrasli nema nikakvih problema sa uspostavljanjem komunikacije. Općenito je vrlo komunikativan.
Ali kada se hoće igrati sa nekim nepoznatim djetetom prvo će se dooobro izglupirati tako da ni slučajno ne ostane neprimjećen a onda će ući u "spiku" sa djetetom ALI NAKON što se to dijete privučeno njegovim glupiranjem prvo obrati njemu.
Na kraju mi je i priznao da se srami. Valjda se djeci srami prvi prići jer mu je ipak više stalo do mišljenja vršnjaka nego nekih tamo odraslih.
Ali kad se to dijete obrati njemu nestaje svaka barikada i onda se igraju kao da se znaju sto godina.

Da, Brunda, meni se isto čini da se pred djecom zapravo srami, ali to pokazuje na neobičan način. Neki dan sam iz prikrajka promatrala kako je kad je s najboljim frendom iz vrtića i izgledao je... skoro normalno :mrgreen: Pretpostavljam da se s njim osjeća sigurnije pa ne mora cirkusirati.

Na odrasle se valjda navikao jer je njima okružen otkad se rodio,a s djecom i nije bio baš puno prije polaska u vrtić.

Baš sam se pitala ide li AA u vrtić... Sad sam skužila da ide... Ali nisam skužila koliko dugo već ide u vrtić. Mislim, ako je to tek friško, možda mu jednostavno treba vremena da "nauči" komunicirati s djecom! Nekako mi se čini da nema mjesta zabrinutosti...

recimo da sam i ja bila takvo dijete, možda i u kasnijoj dobi. S odraslima sam normalno komunicirala, svi su me smatrali nadprosječno inteligentnom, a s djecom nisam uspijevala, bila sam drugačija i neuklopljena. Tako da sam radila gluposti koje sad ne mogu protumačiti nikako nego kao izazivanje pažnje po svaku cijenu.

Ne znam kako bi mu pomogla, meni je pomoglo odrastanje...
Pomoglo bi mi možda manje kritike od roditelja i gradnja samosvijesti od malih nogu, bezuvjetna ljubav i te priče...

Citiraj:

---

Forka prvotno napisa

Baš sam se pitala ide li AA u vrtić... Sad sam skužila da ide... Ali nisam skužila koliko dugo već ide u vrtić. Mislim, ako je to tek friško, možda mu jednostavno treba vremena da "nauči" komunicirati s djecom! Nekako mi se čini da nema mjesta zabrinutosti...

---

Ide u vrtić od ove jeseni. Mislim da imaš pravo, i ja sam danas manje zabrinuta :)

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

Ne znam kako bi mu pomogla, meni je pomoglo odrastanje...
Pomoglo bi mi možda manje kritike od roditelja i gradnja samosvijesti od malih nogu, bezuvjetna ljubav i te priče...

---

Jako pazim da pred njim ne spominjem to tj. da MM i ja razgovaramo o tome kad njega nema i često mi se jako sviđa što je takav - skroz svoj. Zapravo se bojim da zbog neobičnog ponašanja ne bude odbačen i usamljen, kako sam i ja bila.
Dakle, mantranje - AA nije ja, AA nije ja... :mrgreen:

Vjerojatno puno više vremena provodi s odraslima, a manje s djecom. Pa je navikao tako i komunicirati.
Moj T. je bio slično "čudan", ali se s djecom odlično slaže kad je počeo (isto ove jeseni) svakodnevno ići u igraonicu. Ali tek odnedavno. Trajalo je. Prema svima se nekako otvorio. Evo danas sam ga uhvatila na balkonu, maše. Kaže: mašem ovom stričeku i ovoj curici (nepoznati ljudi). Prije mi je to bilo nezamislivo.

Ja sam samom zamislila situaciju u kojoj su zajedno AA i Novi :lol:
To bi bilo... :lol:

Novi bira odrasle iz jednostavnog razloga - znaju da pricaju, dobro kapiraju sta zeli da se igra. Jedno vreme nam je, kad mu kazemo da dolazi neko dete kod nas ili da idemo negde gde ima dece, obavezno postavljao pitanje "A zna li da prica?" :)

Pozdrav cure molim jedan savjet!

Ovako otprilike djevojčica mojih prijatelja s kojom smo dosta često u zadnje vrijeme se ponaša poprilično zapovijedački prema meni i MM a zna i udariti:kokretno jučer joj se nije svidjelo šta ja sjedim na "njenoj" stolici i htjele jecda se dignem što meni naravno nije palo na pamet daje poslušam i ona tada zamahne rukom i opali me po ramenu(roditelji kad vide takvo ponašanje odmah je ukore i kazne)ali kad sam ja rekla da sam se naljutila odmah je počela plakati i od straha da joj mama ne primjeti počla se ulizivati.Meni je to diglo živce i odlučola sam je ignorirati.
Ne znam kako če vam zvučati ovaj post ali ne znam kakao da se postavim jer su mi to dragi prijatelji i kako da im objasnim da mi njihova curica pomalo stvara nervozu jer nikad ne znaš kako če reagirati!

Ha...vjerojatno se osjećala da joj ugrožavate teritorij na neki način, sjedeći na "njezinoj" stolici ili što već radite...

Ne znam...osbno ne bi napravila kao ti..inatila se i ostala sjediti...nego bi se digla i rekla nešto tipa "ahaaa, oprosti..nisam znala da je tvoja stolica"..čisto da primirim duhove i da se svi osjećaju okej

ne znam koliko curica ima godina, ali u dobi, godinu, dvije, tri udaranje nije ništa čudno...naravno treba spriječiti i naučiti dijete da to nije prihvatljivo ponašanje, ali do toga je dug put...

Nisam joj se htjela dignit jer je cijeli većer nešto prosjedovala i šta je god netko napravio ona je bila nezadovoljna i histerizirala plakala i sl.(npr ako bi uzela njenu sestru isto grozna reakcija).Ima 5 god i to je sve počelo kad je dobila brata : ono nemoguča je!
Mene samo zanima kako joj izbaciti da se prema nama ponaša kao da je ona starija od nas ,ne trpi da netko nešto napravi a da ona nije u prvom planu.
Muči me to jer smo super prijatelji sa njenim roditeljima a postalo mi je naporno biti u njihovom društvu radi njenih ispada pa ne znam da li da im rećem ili da sve ignororam pa neka oni rješavaju odgoj svog djeteta.
primjetila sam da i drugi prijatelji to primjećuju a nitko neće da reće već samo istrpe njeno ponašnje,a djeca neće da se druže snjom jer mora biti glavna.Unosi se u lice i prijeti djeci.
Možda sve zvuči nekako previše napuhano s moje strane ali tako je doživljavam pa bi molila nekakv savjet kako riješiti situaciju jer sam narubu da nešto rečem neprimjereno(ipak nemam pravo se miješati u njihov odgoj)

Djetetu treba njezino vrijeme na samo s roditeljima, njezin stolac i par igračaka koje ne mora djeliti - prostor u koji se može povući napr sam osvoj krevet ili sl. Svi znamo kako maleni bebači mogu osvojiti svaki kutak kući i svu pažnju - malom djetetu to može biti teško, a ne zna drugačije izraziti. Možda se njoj mama unosi u facu kad joj pukne film jer ne zna bolje s dvoje malih pa malena kopira (sigurno ne pred vama). Najbolji način da pomogneš je da pripaziš bebu dok se mama na miru poigra sa starijom dvadesetak minuta po njezinom i da nakon toga u miru pijete kavu, da se prvo njoj obratiš jer je starija pa tek onda uzmeš bebu. Obrati pažnju na oduševljenje koje se iskazuje bebi, pa probaj malo ujednačiti. Možda se neće odmah popraviti pogotovo ako to traje godiama, ali strpljenjem i upornošću sigurno.

rekla bih da mala iritantnim ponašanjem skreće pažnju na sebe. Ali jadna postiže to da dobiva negativnu pažnju i odbijanje, ljutnju koju onda prenosi na manje od sebe.

Po meni je uvijek bolje riješenje, umjesto ljutnje i odbijanja djeteta, okrenuti se djetetu koje se ponaša "nemoguće" kako bi se vidjelo u čemu je zapravo problem, i kako bi se problem riješilo na koliko-toliko zajedničko zadovoljstvo. Dijete mora ponekad pretrpjeti frustraciju, ali će se lakše s njom nositi ako usprkos svemu ima podršku i ljubav ljudi iz okoline.

Ovaj post bi prvenstveno trebao ići njezinim roditeljima, ali drugi mogu učiniti neke male pomake.

Hvala cure jedino me još mući na koji način im skrenuti pažnju a da se ne uvrijde(ipak to nije moje djete bez obzira kolko mi bilo drago)!

Najbolje da s malom kad je agresivna sve nabrzinu okreneš na šalu.
Kaži neku dječju glupost, napravi neku smješnu grimasu, poškaklji je... i mala bi se trebala od iznenađenja opustiti.
Pali kod mog Filipa kad je izrazito nabrijan.

A roditelji ko roditelji, teško mi je zamisliti način da im nešto u vrlo ozbiljnom tonu kažeš, da te shvate i da se ne osjete uvrijeđenim. Zato bolje riješi to sama s malom.

Citiraj:

---

ici prvotno napisa

Hvala cure jedino me još mući na koji način im skrenuti pažnju a da se ne uvrijde(ipak to nije moje djete bez obzira kolko mi bilo drago)!

---

a kako roditelji tvoji frendovi reagiraju kad ona sve okolo razvrstava?

meni je nevjerojatno da moje dijete gnjavi moje prijatelje ili bilo koga drugoga i da ja ne reagiram. moje dijete je isto ponekad mali diktator, i samo postrojava i odrasle i djecu, al kad vidim da to nekog smeta ili kad malo pretjera ili se pocne ljutiti reagiram, i objasnim mu da se to drugoj osobi ne svida ili sto vec treba u datoj situaciji

a ako vec nekako njima zelis skrenuti paznju na problem probaj s njima razgovarati o tome tako da ih pitas kako podnosi prinovu, pa jel im naporno s njom sad, pa kako to hendlaju cijele dane (najbolje ne pred djetetom)

ako se na takav ragovor uvrijede mozda i niste takvi dobri prijatelji kako ti mislis.

a s djetetom se ponasaj kao s djetetom. ni manje ni vise. pretpostavljam da ni toj curici nije lako, a to da tebe smeta da se ona ponasa kao da je starija...sori, malo djetinjasto :/
ko zna zasto je to tako, mozda su joj roditelji stalno govorili ti si starija, ti moras ovako, onako...to na dijete moze grozno djelovati, trazi se od njega vise nego je spremno, i to je jako zbunjujuce. jer i ona sama zna da je dijete