Ne želi biti djevojčica

Prvo sam mislila da je faza. Sad ipak mislim da predugo traje da bi bila "samo faza". Kada se igra (sama ili sa mnom) ona uvijek želi biti tata, deda :/ , braco..., ako je životinja u pitanju, redovito naglašava npr. "ja ću biti pas, ali muški". Ne moram ni spominjati da mrzi barbike, princeze, vile i sve što ima, kako ona kaže, "kičaste haljine i štikle". Pepeljugu, Snjeguljicu, Trnoružicu ne želi uopće slušati...
Kada se igra sa bebama (a to je vrlo rijetko) onda se igra poskrivečki u svojoj sobi. Kao da se srami biti djevojčica... :?
Jučer mi je npr. rekla da je "baš grozno što će i njoj jednom narasti cice". Stvarno ne znam više što da mislim...

hm ja bih otisla kod psihologa po savjet :)
no to sam ja, ja za sve idem k psihologu sto me muci u razvoju :) :love:

vidi:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...alerina+clumsy

imaš onaj novi bestseller: Ženski mozak, znanstveni pogled na hormone
i kao piše da djevojčice koje pokazuju takvu naklonost imaju malo više testosterona...

ali čudno mi je da se srami kad se igra s bebama, to ne kužim?
to znači da želi ali samo kad je sama...
možda vam je tata glavni u obitelji ili nešto? pa pokazuje njegovu jakost?

jer te rečenice koje ona govori kao da nekoga emitira...
ne mora bit tata, možda bilo tko drugi...
kako bi se ona to sjetila? koliko ima godina?
te rečenice su baš stereotipi...
nije mi baš dječje da to govore...

možda nije problem što želi biti dječak možda želi biti dominantna...
a njena okolina govori da su to muškarci...
možda...

Ja sam bila ista,ali ista. Do puberteta, onda sam se zaljubila u dečka, bilo me je toliko sram (12 god) same sebe, da sam mu umjesto da mi se sviđa, sa 2 metra o *izdila nogometnu loptu šut nogom u glavu. Jako sam bila divlja. Ne daj bože suknju ili lakirane cipelice. To mi je bilo ne moguće obući. Uvijek sam se samo sa dečkima igrala i mrzila sam žensko društvo.Danas se sa satelita vidi da sam žensko, bar po sisama i guzovima. Otišla bih psihologu na tvom mjestu, ali prvo sama ili sa TM, ali dijete ne bih vodila za prvi put. Polako i bez panike.
Ponavljam ti moja mama je već izgubila svaku nadu. Sa 11 god. sam poželjela biti ODBOJKAŠ, ali me sa frendovima nisu htjeli upisati,jer kao postoji ženski klub. I tako je počelo. Bila sam jako tužna zašto ne mogu sa svojim muškim prijateljima u klub nego sa nekim svilenim pekmezima koji samo spikaju o barbikama i mašnama za kosu. Danas mi je jedna vjenčana kuma i sve su mi najbolje frendice. god. i pol nikako da se uklopim, a onda prve tekme ja klinka, prvi rezultati. Niti sama ne znam šta me je probudilo i kako je počeo moj preporod.
Danas sam žensko, pitaj Pomikaki da li se vidi. Mama mi je u 1 razredu predložila da me upišu na balet i to tako što mi je u kutiju zamotala kao poklon nove roza baletne papučice. Sad mi je smješno kad se sjetim kako sam reagirala. Ma kako su bile ružne. Ili satenska vrpca na primanju u pionire. ĐIZZZZ.

Ne paničari, lagano.

Lea se isto voli igrati samo da je muški lik - Piko, Moomin, Hlapić .. meni tu nema ništa čudno jer su ti likovi glavni u crtićima i knjigama (ono što jest čudno, zapravo žalosno, je da su uvijek i svi glavni likovi muškog roda, kao i to da ja moram objašnjavati svojoj djevojčici koliko je ružno ono što o djevojčicama piše u inače krasnim dječjim knjigama). Meni je normalna stvar što ona hoće biti glavni lik - Hlapić, a ne sporedni - Gita.

Mi smo npr. jednom na školskom igralištu vidjeli dečke kako igraju nogomet i Lea je rekla da će ona kad naraste igrati nogomet sa dečkima, a ja sam joj rekla da može igrati i sa curama, na što je ona odgovorila: a ne, dečki igraju, a cure sjede na klupi (tako je bilo).

Lea isto ne voli niti Barbike, niti princeze, niti se voli kititi ili oblačiti na bilo koji način - ali nije niti malo 'muškobanjasta', ja ne znam zašto bi za sve curice bilo za očekivati da vole takve igračke i taj stil -- pa nemaju niti sve odrasle žene isti stil npr.oblačenja niti im se sviđaju iste stvari.

Ja se kao dijete npr. nikad nisam voljela igrati mama i djece sa lutkama, niti mi je bilo stalo do oblačenja i ukrašavanja, a smatram se najnormalnijom ženom :mrgreen: i nemam nikavu želju biti muškarac.

Kod ove curice iz prvog posta jedino mi je neobično to što govori o cicama.

da to o cicama, i ono kičaste haljine i štikle... to je baš muška fraza... :lol:
to bi se dijete sjetilo.... :/

Citiraj:

---

nenaa prvotno napisa

Danas sam žensko, pitaj Pomikaki da li se vidi.

---

;) iz aviona!

Ja sam do škole pričala u muškom licu.
"Bio sam,... sad sam skočio, ...sad će ti brat nešto donijeti -ovako sam se obraćala svojoj seki i bratu".

Non stop u hlačama, jednim te istim :mrgreen:

I onda je nekako prošlo. Ne zna ni mama kako ni zašto, samo sam to "prerasla" valjda.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

vidi:
http://www.roda.hr/rodaphpBB2/viewto...alerina+clumsy

---

Pročitala topic, baš me je raznježio... :heart:
Sad tek vidim da propuštam super stvari jer ne gledam druge dobne skupine osim naše :/

Ajde dobro, sad kad sam vidjela da su i neke od vas bile slične mojoj kćeri kao male, a ipak su izrasle u "normalne" žene - lakše mi je.
Mislim, mene ne brine što se ona ne voli igrati s Barbikama i princezama i što su joj ružne štikle (i meni su) nego baš to uživljavanje u muške uloge.
Vidjet ću kako će se sve to razvijati dalje, pa možda ipak potražim savjet psihologa.
U svakom slučaju, hvala vam.

imam i ja jedan primjer iz šire obitelji.
curica je do svoje šesnaeste godine obožavala nogomet, nosila samo tenisice i hlače, uvijek kratka i muška frizura, sve ženskasto joj je bilo glupo i išlo joj na živce, ne sjećam se da sam je ikada vidjela sa lutkom u rukama. prijatelji su većinom bili muški i uvijek je pokušavala biti kao oni i oponašati ih.
ljetos me zove njena mama i kaže da ide s njom u kupnju štiklica, pala sam na dupe. mala se promijenila sto posto pustila kosu, šminka, nakit, totalno druga osoba.

Da, stvarno nije problem što ne voli barbike i ženske stvarčice nego što tako dugo želi biti muško. Ali najvažnije od svega je to da ona zapravo želi biti žensko ali skrivečki, mislim da je tu kvaka. zašto bi se sakrivala da bi bili cura kad je cura i ovako i onako? Popričaj s njom. Ja bi recimo izmislila izmislila nekakvu priču (možda o curici koja se puno družila s dečkima pa su je počeli zadirkivati zbog njenih "ženskih " stvari pa je željela postati dječak). nešto izmisli i onda razgovarajte na temu priče. Kroz takve priče i razgovor o njima može se jako puno saznati. I kroz crteže. Predloži joj da crtate zajedno i nek tema bude nekakav ples, bal (vidi kako će se nacrtati, u muškom ili ženskom obliku) ili što želi biti kad odraste ili nek crta vas dvije, čitavu obitelj..uglavnom da vidiš kako će se nacrtati, kao žensko ili muško. Pokušaj na neki način doprijeti do nje da vidiš jel ona zaista ne voli biti žensko ili se iz nekog razloga srami 8ja mislim da je u tome stvar)