i mi smo tu...

Dugo nas nije bilo općenito na Rodi, a sada se evo javljamo i sa našom tužnom pričom. Čitam vaše postove i zateknem se u razmišljanju kako su sve to stvari koje se događaju nekom drugome...ali nije tako.
Mi smo ostali bez našeg malog anđela 04.02. i strašno nam je teško. Pokušavamo ne razmišljati negativno, ali najteže nam je navečer, kada se spremamo za spavanje i sjetimo naše bebice... Da nema Laie, našeg sunca, vjerojatno bi nam bilo još i gore. Ovako nas ona gura i razveseljava, mazi i pazi, donosi maramice, grli i tješi... :saint:

Mislim da nam je u cijeloj priči najgora pomisao na dan kada smo saznali stravičnu dijagnozu (na rođendan mm :cry: ) - da se veliki mozak naše bebice uopće nije razvio. Bilo je to sa 24 tjedna i svi su se čudili kako to naša ginekologica nije vidjela ranije - jer se takve situacije mogu dijagnosticirati već od 14 tjedana... Ne krivim nikoga, najradije bih, ali nitko ne može ništa vratiti niti ispraviti... Jedino bi postupak bio manje traumatičan da je bio ranije...

Kao kroz maglu se sjećam svih razgovora sa liječnicima, fizioterapeutima (prijatelji), drugih, trećih, petih mišljenja... UZ je samo pokazivao ogromnu crninu na mjestu velikog mozga....

Ironično, saznali smo sasvim slučajno odlaskom na hitnu-ginekologija, radi moje prehlade... iz znatiželje je dežurna liječnica htjela pogledati bebu na UZ... A bila sam na redovnom pregledu prije 7 dana- kod privatne ginekologice...

Eto, samo sam to htjela podijeliti sa vama, jer osim muža i ovog foruma, malo je ljudi koji znaju što reći nakon svega...

Svima šaljemo puno zagrljaja :heart:

Jako mi je zao. Saljem vam svima puno :love: i da vas vasa Laia sto vise uveseljava i da budete sto manje tuzni :heart:

Hej... znaš da te se nekad, u moru sličnih nickova, sjetim i pitam gdje si nestala. Žao mi je što se javljaš sa ovako tužnim postom :(

Drž`te se :love:

:love: te i dago mi je što si nam tu, nekako se sve tu razumijemo i držimo, u dobru i zlu...

Šaljem ti velike :* i pridruži nam se kad god ti to odgovara.

:heart:

Htjedoh reći, nije mi drago što si nam se morala pridružiti, žao mi je zbog vašeg gubitka :cry: , znam da je strašno i da tražiš krivca, baš kao i ja, ali nažalost nema smisla.
Našim anđelima nema povratka, sad nas čuvaju s boljeg mjesta i zauvijek su nam u srcima...

Kad djelimo misli, tugu, bol, suze i smije nekako je lakše, i tu smo :love:

užasno mi je žao što ti moram reći da si nam dobro došla, jer bi voljela da u životu nema potrebe za ovim PDF-om, ali nažalost život nekada nije pravedan... :(
međutim kada se čovjeku nešto ovako grozno dogodi puno je lakše preživjeti i živjeti kada imaš ovdje jednu grupu mama koje te razumiju, suosjećaju i znaju uputiti prave riječi... :heart:

tu smo za tebe :love:

užas ne znam što ti reći osim da suosjećam s vama i nadam se da ćete se što prije oporaviti, jer nikad nećete zaboraviti :cry: :cry: :cry: :( :love:



ja ne mogu ni zamisliti kroz što vi cure prolazite, ali svaka vaša priča me duboko dirne i svaki put u sebi komentiram kakav užas to je trebalo preživjeti, toliku bol i tugu i poklonim vam se do poda kada se uspijete iz svega izvući "normalne".

:love: :*

Citiraj:

---

bzara prvotno napisa

užasno mi je žao što ti moram reći da si nam dobro došla, jer bi voljela da u životu nema potrebe za ovim PDF-om, ali nažalost život nekada nije pravedan... :(
međutim kada se čovjeku nešto ovako grozno dogodi puno je lakše preživjeti i živjeti kada imaš ovdje jednu grupu mama koje te razumiju, suosjećaju i znaju uputiti prave riječi... :heart:

tu smo za tebe :love:

---

Draga Mala Laia cure su ti sve rekle. Nažalost ti želimo dobrodošlicu na našem tužnom PDF-u :cry: :cry: :cry: ali iako smo sve ovdje radi tako tužnih događaja, ponekad se i nasmijemo, i potpora smo jedna drugoj. Da nema ovih prekrasnih žena ovdje, meni bi bilo nevjerovatno teže nosit se sa svim.

Drži se, ljubi svoju djevojčicu jer če ti ona najviše pomoći, i piši sve što želiš. Mi te razumijemo :heart:

Draga Mala Laia,
jako mi žao zbog vašeg Anđeleka. Neka dragi Bog podari snagu tebi i obitelji.
Evo i ja imam djevojčicu koja je neiscrpan izvor radosti i sreće, u teškim trenucima me izvlači i zbog nje se uvijek iznova podižem.

:love:

žao mi je budite jaki anđeli vole kad se sječamo njih ne sa suzama u očima nego sa osmjehom.
podsjetilo me na moje jer ja sam stravičnu dijagnozu saznala na moj rođendan nemam riječi ako se može čovjek osječati da na svoj rođendan može primiti takvu vijest,srce boli i nastavlja dalje grčevito kucat. :saint:

mala laia,
jako mi je zao :heart:

Tako mi je žao :heart:

Hvala vam svima na riječima i mislima potpore... taman kada pomislim da mi je malo lakše i da je život krenuo dalje (koliko je to moguće...) neka dnevna sitnica me podsjeti na prošli tjedan...

I kao da psihička bol nije dovoljna, uspjela sam zaraditi nekoliko hematoma u mišiću desne noge kao posljedicu naprezanja u postupku - tako da je danas zapravo prvi dan kako mogu 5 sekundi stati na tu nogu bez osjećaja da ću se onesvijestiti... I opet ono isto pitanje zašto ja...

I veselim se svakoj šali i dosjetki koju kasnije prepričavam mm i onda se zajedno smijemo :) (kao ona sa nekog posta: da je Majka Priroda kriva, pa ako netko ima njenu adresu...)

hvala vam :heart:

:heart:

:heart:

mala laia, zaista ti želim brz oporavak od svega i da ti se ostvari san da opet postaneš mama :) :)