Nekad mlada i luda, sad samo luda!

Moram se malo požaliti :(

Sve je počelo nekako u vrijeme kad sam počela sa prvim AIH, odnosno sa prvim utrićima. Primjetila sam da sam, dok ih uzimam, totalno luda, nervozna i vrlo svadljiva. Pa se to bilo smirilo kad bih prestala s njima, opet javilo kad bih ponovo počela i tako ukrug. Pa su onda došli Menopuri, IVF.
Nakon IVF-a dva sljedeća ciklusa su mi bila koma, trajala po 36 dana, sa PMS-om od 2 tjedna, užas.

Da rezimiram, danas sam shvatila da me ono (ne)raspoloženje koje me nekad držalo samo dok sam stavljala utriće sad drži stalno. Pretvorila sam se u čudno stvorenje, iznimno osjetljivo na svaki krivi mig, pogled, slovo, a s druge strane vrlo otrovno na riječima. U stanju sam od vrlo dobrog raspoloženja prijeći u dizanje nosa, okretanje na peti i treskanje vratima u par sekundi. Kaj je najgore, takva sam uglavnom na poslu. :(
Svađam se sa dragim prijateljima koji tamo rade, reagiram ko da sam iz vrtića izašla, nemam živaca za stranke, nemam koncentracije za posao i stalno sam ljuta, bjesnim u sebi, kipim iznutra i praskam izvana. Jezik mi je brži od pameti, riječ izleti van prije nego se misao formirala. Užas.

:cry:

To nisam JA. Ja u svom srcu imam ljubavi za sve ljude, razumjevanja za sve situacije. Ne znam kako da se saberem, kako da se izvučem iz ovog, a vidim da nije dobro. Je li moguće da je sve to emocionalno divljanje uzrokovano raznoraznim hormonima koje sam unijela u sebe u proteklih godinu dana? Je li moguće da organizam reagira na taj način?

Što se događa sa mnom????? :( :(

ja nisam bila u postupku, ne uzimam homone (osim one za štitnjaču)
ali otprilike znam kako se osjećaš... i ja sam takva zadnje vrijeme... mislim da je sve to od prevelikog pritiska i želje

BubaSanja, kao da citam sebe, samo na zalost ja nisam takva samo na poslu nego i doma i to sve cesce i cesce :/

Iako nemam takvih iskustava, bila sam u sličnim problemima zbog hormona i izuzetno mi je pomogao homeopat.

BubaSanja draga to su ti neusklađeni hormoni svi po malo. Bitno je da ti znaš da inače nisi takva. E sad vjerovatno su sami hormoni u postupcima utjecali na tvoje hormone i nekako ih poremetili, da li prolaktin, štitnjača ili sve po malo teško je reći. Možda da odeš doktoru pa da napraviš kontrolu.
Bila sam i ja u takvoj fazi da sam sama sebi bila grozna (svadljiva, živčana non stop) i tada mi je homeopatica rekla da su to moji hormoni a ne moja narav 8)

bubasanja??? si ti živa??? :*

ovo tvoje ponašanje mi liči na moje - kad me pukla štitnjača. nešto se poremetilo, a išlo je tako daleko da sam bacala telefone na poslu, a izgovarala riječi koje uopće nisam htjela. u glavi je bilo jedno, a ovo drugo je išlo nekontrolirano.

odi si provjeri štitnjaču... možda i nije, ali bar ćeš znati što tražiti dalje...

:love:

BubaSanja, :heart: ! Vjerojatno je to miks svega, em hormoni, em frustracija zbog postupaka. Nemam neki pametan savjet, cure su već rekle nešto što bih možda predložila. Mislim da će ti to proći samo od sebe...

Gledam u ove tvoje rijeci i ne znam sta bi napisala..
Ovih dana nisam za davanje savjeta..

Ali ne mogu mirno stajati sa strane dok ovako nesto prozivaljavas i ne napisati bar nesto.
Postoji realna mogucnost da su se tvoji hormoni pobunili, promjenili, preokrenuli naopacke..
Ali...opet realno imala si samo jedan "pravi" stimulirani postupak i ( iako moguce) nekako sumljam da je stvar u tome..Ili jednostavnije receno - ako je doslo do promjene hormonske slike - do nje je doslo prvenstveno zbog "hormona emocije" kojima si preplavljena zadnjih godina..

Posto sve uvijek pokusavam gledati iz svog kuta ili " kako bi se ja osjecala"..moram reci da sam se ja jako promjenila, ali ne na tvoj nacin da sve iskaljavam prema van - nego da sve drzim u sebi i da sam se pretvorila prema ljudima u zid, u izbjegavanje ljudi - kava - druzenja - veselja...Sve sta moram - obavljam polu-mehanicki i stvarno mi samo jako jako rijetki ljudi i prilike cine zadovoljstvo..

Ja znam da bi meni prije pomogao psihijatar nego lijekovi...ali mozda zaista nebi bilo lose prije novog stimuliranog postupka napraviti novu hormonsku sliku.

Drzi se. :love:

Citiraj:

---

draga prvotno napisa

Gledam u ove tvoje rijeci i ne znam sta bi napisala..
Ovih dana nisam za davanje savjeta..

Ali ne mogu mirno stajati sa strane dok ovako nesto prozivaljavas i ne napisati bar nesto.
Postoji realna mogucnost da su se tvoji hormoni pobunili, promjenili, preokrenuli naopacke..
Ali...opet realno imala si samo jedan "pravi" stimulirani postupak i ( iako moguce) nekako sumljam da je stvar u tome..Ili jednostavnije receno - ako je doslo do promjene hormonske slike - do nje je doslo prvenstveno zbog "hormona emocije" kojima si preplavljena zadnjih godina..

Posto sve uvijek pokusavam gledati iz svog kuta ili " kako bi se ja osjecala"..moram reci da sam se ja jako promjenila, ali ne na tvoj nacin da sve iskaljavam prema van - nego da sve drzim u sebi i da sam se pretvorila prema ljudima u zid, u izbjegavanje ljudi - kava - druzenja - veselja...Sve sta moram - obavljam polu-mehanicki i stvarno mi samo jako jako rijetki ljudi i prilike cine zadovoljstvo..

Ja znam da bi meni prije pomogao psihijatar nego lijekovi...ali mozda zaista nebi bilo lose prije novog stimuliranog postupka napraviti novu hormonsku sliku.

Drzi se. :love:

---

ti si mene sad tako rastužila :(

Citiraj:

---

draga prvotno napisa

Ali...opet realno imala si samo jedan "pravi" stimulirani postupak i ( iako moguce) nekako sumljam da je stvar u tome..Ili jednostavnije receno - ako je doslo do promjene hormonske slike - do nje je doslo prvenstveno zbog "hormona emocije" kojima si preplavljena zadnjih godina..

---

Moožda bih potpisala ovo. Ne bi bilo zgorega napravit bliz kontrolu štitnjače i spolne hormone, ali nekako mi se možda čini, koliko god je post kratak i koliko se god može na netu nekome nešto reći, da si možda trenutno u nekom "ćorsokaku" i da je uzrok tvog nezadovoljstva rekcija na neuspjeli IVF, možda ti se idući čini daleko. I ja sam imala faza da su mi svi išli na živce, da sam imala osjećaj da me nitko ne razumije itd. A svi su ljudi oko mene isti bili, nego me živcirao vjerojatno taj osjećaj da sam nigdje, da mi život stoji. Onda je opet taj osjećaj, naizgled, sam od sebe nestao, s time da se kod mene nije tako baš burno manifestiralo, nego sam bila u jednoj mrgudnijoj i sarkastičnijoj fazi. Sretno, proći će i to :heart: !

E, da... moj je odgovor valjda bio bliži draginom - zid i polumehanika. Sve su to faze...

val.. :love:
ina33..upravo se tako ja osjecam - ali ne bez razloga - godinama - da mi zivot stoji dok ostali idu dalje

BUba jel ti bar nesto od ovoga ima smisla??

Citiraj:

---

draga prvotno napisa

ina33..upravo se tako ja osjecam - ali ne bez razloga - godinama - da mi zivot stoji dok ostali idu dalje

---

:heart:. To je, po meni, glavni izazov svakog para koji ide u MPO, to stajanje u mjestu odnosno taj osjećaj stajanja u mjestu i stalnog vrćenja dva scenarija what-if. Prođe i to :heart:!

Hvala vam, cure! :heart:

Ne znam što misliti. Sve što kažete ima smisla. Užasno mi je teško godinama na poslu ispraćati ekipu na porodiljne, radovati se njihovim trudnoćama, djeci. Svi su se oni, možda će ovo sad biti malo nespretno sročeno ali..., u jednom periodu svog života odmorili od posla, napravili jednu veću pauzu koja je još k tome rezultirala djetetom. A ja sam već 10 godina konstantno tu, nema me samo za godišnji.
Kaj je najgore, imam osjećaj da ekipa s kojom radim, iako znam da mi žele da mi uspije, nekako s poslovne strane se ponašaju kao da ću i dalje biti tu, kao da su uvjereni da mi neće uspjeti.

Najviše me boli što sam tako loša prema osobama s kojima radim, a do kojih mi je zbilja i privatno stalo. Mislim, svi mogu razumjeti nečije emocionalne ispade, ali svakom jednom pukne film.

Ajme, Buba, ma to ti je sve normalno, dabili ultranormalno, kompletno sve mogu potpisati osim ovog zadnjeg, jer sam ja nekako odreagirala sličnije dragoj :love:. Pokušaj se ipak kontrolirati, vidim da ti je žao što tako reagiraš, a i nije OK prema ljudima, što si i sama uvidila. Meni je za neke moje stvari pomogao autogeni trening, ali bilo koja tehnika opuštanja bit će dobra. Sretno, doći će i razdoblje mira kad nećeš imati takve osjećaje :love:.

Meni je jezik postao brži od pameti, a burne reakcije se dogode i prije nego ih postanem svjesna. To mi je najveća koma, jer se teško kontrolirati tako. Uglavnom samu sebe iznenadim. Neugodno, naravno :(

Evo sa zdravlja odraslih, tema autogeni, probaj vidjet je li bi ti to imalo smisla, meni je upalilo to, tebi će možda nešto drugo - odmak, sportske aktivnosti, puno je toga što može pomoći:

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.p...ff13bc6ba56e62

Ja bih na tvom mjestu provjerila hormone jer ovo mi "mirisi" na poviseni prolaktin koji je i mene mijenjao do neprepoznatljivosti.I sad mi se cini da vise nije u normali al idem za koji dan po uputnice pa cu vidjeti.No kao sto vidis ni u tome nisi sama niti jedina i mozda ti vec zbog toga bude lakse jer dokazuje da si sasvim normalna i da je stanje prolazno tj. popravljivo. :* :love: :heart:

Ja sam na Bromergonu i PRL mi je sad ok, a jos uvijek sam blesava ko siba :mrgreen:

Draga BubaSanja, :heart:
iako su cure već rekle sve,mogu samo reći da je kod mene bila ista situacija kod utrića(nervozna,razdražljiva....) i u potpunosti suosjećam s tobom, ali sada sam ista draga (zatvorena i spremna izbjeći sve aktivnosti koje su me prije veselile).

Svakako otiđi provjeriti hormone. :love:

Citiraj:

---

tikica_69 prvotno napisa

Ja sam na Bromergonu i PRL mi je sad ok, a jos uvijek sam blesava ko siba :mrgreen:

---

Sigurno greska u labu ;)

BubaSanja :heart: Neko vrijeme sam bila takva (bolest MM, pa moja, pa opet MM, vrtiš se ukrug) dok nisam shvatila da se pretvaram u svog oca kod kojega mi upravo takvo ponašanje smeta cijeli život, prepala sam se da ću s godinama biti poput njega pa sam malo stala na loptu, pokušala se kontrolirati, skulirati i sad tek povremeno imam ispade (malo jaći PMS, dale ko što cure rekoše, malo frustracija, malo hormona, malo umora od svega i postaneš :evil: ).
:love:

Draga Buba Sanja,

nažalost nitko od nas ne može imati sve što želi odmah kada želi. Moje se raspoloženje mijenjalo kroz vrijeme: od potpunog optimizma i vjerovanja da ću 2-3 postupka riješti svoju dugogodišnju želju. Do pada, gubitka nade, okrutnosti prema drugima i povlačenja.

Danas sam opet postigla svoj mir, i to nakon jedne seanse u kojj sam tvrdila da sam ukopana na mjestu i da se nikuda ne mičem godinama. istovremeno dok sam to govorila moje su otvorene ruke činile velike lukove. prijateljica s kojom sam razgovarala da moje tijelo pokauzuje drugačije od mojih riječi. Ta je jednostavna opaska u meni stvorila novi uvid. Da ja ne tapkam na mjestu, da činim sve što mogu kako bih ostvarila svoju želju. Međutim, sama želja nije dovoljna pa čak i kada činim sve što mi liječnici kažu ne uspjevam. dakle, mi nismo u mogućnosti kontrolirati život i ono šro nam donosi. Ono što je meni bilo bitno je shvaćanje činim sve što mogu (da je ideja da tapkam na mjestu samo u mojoj glavi), silno se trudim i ne odustajem. I nažalost, puno je žena i parova u istoj koži. Oni su mi neiscrpan izvor energije, podrške i razumijevanja.

Draga Buba Sanja vjerujem da ćeš pronaći svoj mir na svoj način i da ćeš uskoro u svojim rukama držati jdnog :saint: .

:heart:

Citiraj:

---

BubaSanja prvotno napisa

Moram se malo požaliti :(

Sve je počelo nekako u vrijeme kad sam počela sa prvim AIH, odnosno sa prvim utrićima. Primjetila sam da sam, dok ih uzimam, totalno luda, nervozna i vrlo svadljiva. Pa se to bilo smirilo kad bih prestala s njima, opet javilo kad bih ponovo počela i tako ukrug. Pa su onda došli Menopuri, IVF.
Nakon IVF-a dva sljedeća ciklusa su mi bila koma, trajala po 36 dana, sa PMS-om od 2 tjedna, užas.

Da rezimiram, danas sam shvatila da me ono (ne)raspoloženje koje me nekad držalo samo dok sam stavljala utriće sad drži stalno. Pretvorila sam se u čudno stvorenje, iznimno osjetljivo na svaki krivi mig, pogled, slovo, a s druge strane vrlo otrovno na riječima. U stanju sam od vrlo dobrog raspoloženja prijeći u dizanje nosa, okretanje na peti i treskanje vratima u par sekundi. Kaj je najgore, takva sam uglavnom na poslu. :(
Svađam se sa dragim prijateljima koji tamo rade, reagiram ko da sam iz vrtića izašla, nemam živaca za stranke, nemam koncentracije za posao i stalno sam ljuta, bjesnim u sebi, kipim iznutra i praskam izvana. Jezik mi je brži od pameti, riječ izleti van prije nego se misao formirala. Užas.

:cry:

To nisam JA. Ja u svom srcu imam ljubavi za sve ljude, razumjevanja za sve situacije. Ne znam kako da se saberem, kako da se izvučem iz ovog, a vidim da nije dobro. Je li moguće da je sve to emocionalno divljanje uzrokovano raznoraznim hormonima koje sam unijela u sebe u proteklih godinu dana? Je li moguće da organizam reagira na taj način?

Što se događa sa mnom????? :( :(

---

U manjim ili većim razmjerima mislim da se svatko tko uzima hormone prepoznaje u tvom opisu. Sama si rekla najtočnije "to nisam ja", to si ti pod djelovanjem jakih hormona koji izazivaju čitavu buru u tvom organizmu. Sve će biti ok. Glavno je da si ti svjesna da svega. Ne brini draga bubasanja sve će doći na svoje mjesto :heart:

Citiraj:

---

BubaSanja prvotno napisa

Ne znam što misliti. Sve što kažete ima smisla. Užasno mi je teško godinama na poslu ispraćati ekipu na porodiljne, radovati se njihovim trudnoćama, djeci. Svi su se oni, možda će ovo sad biti malo nespretno sročeno ali..., u jednom periodu svog života odmorili od posla, napravili jednu veću pauzu koja je još k tome rezultirala djetetom. A ja sam već 10 godina konstantno tu, nema me samo za godišnji.
Kaj je najgore, imam osjećaj da ekipa s kojom radim, iako znam da mi žele da mi uspije, nekako s poslovne strane se ponašaju kao da ću i dalje biti tu, kao da su uvjereni da mi neće uspjeti.

---

Ovo jako dobro razumijem jer sam se i sam osjećala slično. Ostala sam napokon trudna nakon 15 godina staža i rodila svoje djetešce i eto sad sam gledala iz perspektive tih drugih. Proći će i to tvoje stanje, doći ćeš i ti na ovu drugu stranu. Ono što je meni pomagalo je ono vrijeme iza 3 popodne, kad bih došla s posla. S MM bih provodila to vrijeme, to bi me uvijek izvlačilo. Šetnje, kino, kavice, odlasci prijateljima, izleti i putovanja (ma ništa daleko, sve po lijepoj našoj ili u blizini našeg grada, znaš ono - upoznajmo moj zavičaj). Želim ti snage da to sve prebrodiš i kontroliraj zdravlje, štitnjaču jer sve to ostavi traga na čovjeku. A možda je i bolje ispoljiti to sve, ja sam uvijek držala u sebi, nije ni to dobro.
Sretno draga

kao sto cure kazu, sve smo prosle ili prolazimo slicno. ja sam nekoliko pute pisala o svojoj fazi negdje 2 godine nakon uspostave nasih dijagnoza - to je bila depresija.

kad sam shvatila da ne mogu sama izaci na kraj s tim, odlucila sam otici homeopatu i preporodila se, kao da je u tom prvom razgovoru iz mene isteklo bar pola nagomilanih suza. otad sam sve bolje, ali i dalje radim na sebi, citam poticajnu literaturu i okruzujem se poticajnim osobama.

jeste, najgori mi je taj osjecaj da zivot prolazi mimo nas - da svi drugi putuju, mijenjaju stanove, kuce, odgajaju svoju djecu. zato se trudim zivot ispuniti sa sto vise aktivnosti koje mi pricinjavaju radost, puno se druzim, citam, bavim se vrtom, uvijek imam nekakve planove, trudim se uzivati svaki tren kad mogu. to je moj recept, a tebi Sanjo od srca zelim da nadjes svoj :love:

Buba Sanja, cure :love:
cure su sve rekle sto bih i ja, samo bih dodala da svaka od nas treba pronaci svoje "ispusne ventile" (za mene su to duge setnje i planinarenje, kada vidim da sam na rubu redovno uzmem 1 dan g.o. i odjurim na medvednicu i hodam, hodam...dok sve ne izadje - tako se i odmaknem i napravim psiho-fizicku "detoksikaciju" a i bavljenje jogom mi isto puno pomaze)
Zelim vam da sto prije pronadjete svoje "ventile" :heart:

Draga,
svi smo mi s vremena na vrijeme u toj fazi. Ja pucam iznutra, a na van se još uvijek nekako držim. Možda bi bilo bolje da je obrnuto jer svima nama prijeti i teta štitnjača. Kad stanem, kažem sama sebi: im puno gorih stvari...i onda nekako nastavim dalje.
Sjednem u auto, odem negdje sa MM ili se noću vozim sama uz jaku glazbu.
Moj život je (kako bi to pjesnik rekao) jedna tužna priča, ali vjerojatno su me sve te životne nedaće naučile koračati naprijed. Kao što su cure rekle, provjeri hormonalnu sliku i onda ćeš malo više znati.
Mislim da je dobar iskorak i to što si se suočila s tim i od :heart: se nadam da će ova faza uskoro proći.
Na žalost svi mi po svojoj osobnosti moramo pronaću ispušni ventil. Netko to uspije prije, a netko kasnije, zato prvi kreni od zdravlja, a uz to pokušaj pronaći ljepotu u stvarima koje te okružuju.
:love:

Kad sam pila Bromergon mislila sam da ću završiti u ludnici :( srećom da je terapija trajala kratko, ne ponovila se više puj-puj... :mrgreen:

Vidim da nisam jedina koja se dosta promjenila..naravno na gore.
Prije sam bila vesela,dosta sam se smijala,zezale smo se na poslu,a sad mi kolegice kažu da sam stalno loše volje,da sam živčana,da brzo planem. Puno sam se bavila cvijećem,to me je opuštalo,a sad mi se jednostavno neda.Ovo malo cvijeća što imam samo mučim,jer ga ne zalijevam redovito.
Voljela sam i šivati,sad mi se ni to neda,jednostavno nemam za ništa volju,čak sam se i prestala šminkati kad idem na posao jer se ujutro jedva dignem.
Prošlu noć sam sanjala,da sam se na poslu svađala sa šefom,a šefica me branila i rekla da primam hormone i da sam zato takva,sva luda
:lol: .

Citiraj:

---

lberc prvotno napisa

Prošlu noć sam sanjala,da sam se na poslu svađala sa šefom,a šefica me branila i rekla da primam hormone i da sam zato takva,sva luda
:lol: .

---

Ajme meni :love:. Evo, da razvedrim malo ovaj topic s mojim istinitim zgodama - moji su na poslu bili oduševljeni kad bih pila utrogestan, govorili bi mi da bi se pretvorila u rastafarijanca cool yeah man, s kojim god bi mi problemom došli, ja bih rekla, ma nema frke, riješit ćemo mi to, s "pijanim" osmjehom oko usta. Evo, samo da kažem da ima i drugačijeg učinka hormona :* . Posli bi se zezali da neka ja popijem malo svojih bijelih kuglica kad sam previše ubrzana.

Citiraj:

---

sretna35 prvotno napisa

istovremeno dok sam to govorila moje su otvorene ruke činile velike lukove.

---

Krasan post, sretna, a točno te vidim kako rukama radiš lukove :heart: !

Buba Sanja,u potpunosti razumijem kako se osjećaš jer sam se i sama tako osjećala . samo što ja nisam bila neugodna prema ljudima na poslu već sam većinom gnjavila mm. i sve pod utjecajem klomifena. treba proći vremena da se organizam očisti od tih lijekova i da opet osjećaš da si sposobna kontrolirati svoje osjećaje,emocije. provjeri štitnjaču za svaki slučaj iako ja mislim da je to kod tebe prolazno stanje koje će proći. stani na loptu,znaš da nisi sama u tim vodama,nemoj se smatrat ludom jer to sigurno nisi. pokušaj se pozabaviti stvarima koje te ispunjavaju, nabavi ljubimca ako nemaš, jer oni najbolje smiruju stres. kažeš da se i privatno družiš s ljudima s posla, otvori im se i podijeli s njima kako se nekad osjećaš i zašto burno reagiraš. sigurna sam da će te razumijet . lakše ćeš doći do svoga cilja čim se vratiš u svoju kožu, ispuniš si dan lijepom komunikacijom,nema šanse da ti to ne možeš. samo ne dopusti da nešto što nisi ti dugotrajno ovlada tobom. znam da ćeš ti sigurno pronaći svoj način kako da se osjećaš sretno :*

super mi je tema, jer dok sam ja bila na utrićima mislila sam doslovno da ćemo se mm i ja ili rastat ili da ću ja završit na nekoj psihijatriji ili nešto još gore. toliko plakala nisam NIKAD, a bome ni bila toliko razdražljiva. sad je bolje samo ova depresija ne prolazi nikako, ali kao kiša je, financijska kriza itd (tako si mantram da nije do mene)

Citiraj:

---

mimi3 prvotno napisa

nabavi ljubimca ako nemaš, jer oni najbolje smiruju stres.

---

:mrgreen: Ima ga, ali nisam sigurna da joj smiruje stres. :lol:

Citiraj:

---

TeddyBearz prvotno napisa

Citiraj:

---

mimi3 prvotno napisa

nabavi ljubimca ako nemaš, jer oni najbolje smiruju stres.

---

:mrgreen: Ima ga, ali nisam sigurna da joj smiruje stres. :lol:

---

:lol: Da.....

Mislim da je tema odlična. Uvijek sam se pitala kako se ostale cure u postupku osjećaju. Meni su sve te stimulacije i klomifen i ostalo dosta teško padale. Mislim prvenstveno emocionalno. Mislim da sam se promjenila kao osoba. Nemam više stpljenja, brzo planem, bezvoljna sam i neke stvari koje sam prije obožavala kao npr. svoje pse, sada sve radim nekako automatski kao da baš moram. Moj suprug ponekad poludi samnom, a inaće je jako stpljiv i tolerantan. Neki dan mi je čak rekao da se mi rastajemo u prosjeku 1 mjesečno, a to je 3 dana prije moje mjesečnice. On već unaprijed zna kada će doći vještica :lol:
Kada mi je najteže tražim utjehu u ovom forumu i zaista moram reći svim curama HVALA VAM od :heart: na pričama i savjetima jer da nema Vas neznam kako bi ovo sve preživjela. Mislim da nas može shvatiti jedino onaj tko je ovo prolazio.....

mislim da je dobro što si osvjestila svoj problem.Uglavnom smo se sve tako osjećale,ali nekako sve dalje ne primjetim frustraciju ili mi je ovo postalo usputno i ne pridodajem tomu više veliku važnost.Već si napravila veliki korak naprijed što si osvijestila da to nisi ti i s vremenom mislim da ćeš doći na svoje jer si na pravom putu.Potpisujem sve cure jer sam i sebe tako doživljavala prva 3 puta samo što je svu moju deračinu podnosio MM.

ajme meni, tek sada kada ponovno čitam svoj post vidim da je pun tipfelera, da neke riječi nedostaju, to znači da sam ga pisala potaknuta emocijama i da nisam imala strpljenja pročitati još jednom i korigirati post

nadam se da sam ipak bila dovoljno razumljiva

tema je super

suborke :love:

Ja nemam pojma koje bi lijekove pripisala mom trenutno svadljivom stanju, teško mi je reći "od utrića je" ili "od tog i tog je uopće". Ne čini mi se da su lijekovi do sada imali utjecaj na mene, kako psihički tako niti fizički. Ja već sada razmišljam svjesno, ako će beta i ovaj puta biti -, "utopit" ću negativne emocije u kojem kratkom vikend putovanju s MM, a preko tjedna u gomili papira koje me čekaju na poslu, a onda opet iznova i tamo negdje najčešće pred spavanje brojeći dane do novog postupka. Ionako mi je to već sada postalo naš već dobro poznati Deja vu.