Razmišljanje naglas - kaos u glavi od hormona i tko zna čega
Napisala sam da me je dva mjeseca šorala postporođajna "euforija" - sve mi je bilo smiješno, lagano i predivno. Imam dijete koje već dugo spava cijelu noć (cca 7 sati, a često i više), malo plače, razuman je, veseo, totalno zahvalan (kad kupim smajlija stavit ću ga :smije se: ) tako da nije bilo teško biti presretna i ispunjena.
Ali u protekla dva tjedna izdogađale su nam se neke stvari koje su potaknule neke stare kaose, mm i ja smo puno raspravljali, svadili se, pokušavali se izboriti za nešto što nam je važno... ali uopće nije bilo lagano. Fakat smo se svadili, bili jadni, ma svašta.
I sad se ja odjednom osjećam drugačije nego prije - lako se uvrijedim, imam dojam da me moja sredina (mm, seka, obitelj, prijatelji) baš i ne razumiju najbolje... da sam pod povećalom (s mm to nije slučaj, ali ja imam dojam da mi odjednom manje daje komplimente, manje me grli i tak - on tvrdi da sam ja pukla ko kokica i da je sve kao prije i moram reći - kad racionalno analiziram i brojim te stvari - ima pravo... ali meni u glavi nešto preskače i fakat se ne mogu oteti tom dojmu da sam na meti stalno nekih udara), osjećam se rastrgano jer mali redovito traži jesti kad i ja jedem.
Moj mali obožava gledat kako ja jedem i tako gleda hranu da sam sigurna da on gori od želje da nešto pojede, časna riječ... valjda zato počne napasno tražit cicu i uglavnom ja danima nisam pojela nijedan obrok iz jednog cuga. A i upravo prebolijevam crijevnu virozu pa sam strašno izgladnjela jer sam već danima na dijeti, a nekih me dana tako boli trbuh da sam jela samo dvopek i čaj, tak da mi je hrana sve na svijetu. A koji je to kaos uz dojenje, možete misliti.
Obzirom da dojim svaku nevolju rješavamo cicom, i vruće je, mali stalno doji, valjda od žeđi.
Na moru smo, kod mojih i zbog stambenih uvjeta ništa od seksa, a to mi tako fali... luda sam... a kroz sve te svađe i bedove izgubila sam sposobnost lakog uživljavanja u sex... pa ništa od kvikija, venem za dugim maženjem koje u biti zbog bebe bi i mogli, ali nemamo gdje... ma grozno.
Uvatim malo vremena za forum, ali imam dojam da mm stalno mi skače za vrat - valjda zato jer mu je vruće i tijesno u stanu i stalno me potiče da se što brže spremimo i idemo vani, a meni je trenutno forum jedini pravi odušak.
Pa onda sve društvene obaveze ovdje sa starcima, ne znam, nekako imam dojam da ću puknuti i skroz sam se izgubila. Išla bih trčati, ali toliko dojim i tako često da jednostavno ne stignem. Dani mi prođu ko u snu. Sad s punom kućom čak i prije nego kad sam sama s bebom - mislila sam da će mi biti lakše sa starcima, sekom, mm-om, ali oni za sve stalno zovu mene i ja imam dojam da ću izludjeti... Osjećam se skroz izbezumljeno... mama mi pere robu, pegla, kuha, ja samo dojim i kupam se i šetam, a opet kao da sam zarobljena.
KOji mi je? Jesam li počela ludjeti ili što?
