Jeste li vježbale tehnike disanja, kako (same uz knjigu ili na tečaju) i koliko su vam pomogle? Kako je sa spontanim disanjem (kako ti za vrijeme trudova odgovara)?
Printable View
Jeste li vježbale tehnike disanja, kako (same uz knjigu ili na tečaju) i koliko su vam pomogle? Kako je sa spontanim disanjem (kako ti za vrijeme trudova odgovara)?
podižem
vježbala, uz knjigu Vježbe u trudnoći, Snježana Vojvodić Schuster, i uz frendicu koja je fizioth i vodi tečajeve. Pomogle su mi u početku, no kad su krenuli jaki trudovi izgubila sam se. Sjećam se da je u knjizi pisalo da kad ide jaki trud da samo zamisliš da bježiš pred njim kao da te pokušava stići, i to mi je stvarno pomoglo. Ja sam pod kraj samo "bježala".. :)
Na tecaju i tehnika disanja me spasila. Pogotovo ono na kraju sam se znala i uspjela skoncentrirati pa nisu me sjekli niti sam pukla. Preporucam svima tecaj.
Ucila na tecaju. AL da sam bila sama, ne bi imala skoro nis od toga. Izgubila bih se u trudovima. Muz me "drzao" i tjerao na disanje i nije mi dao da se pogubim.
I onda se ljudi pitaju zašto vodimo muževe sa sobom!Citiraj:
pace prvotno napisa
Mene je naučeno disanje doslovno spasilo upravo tog "spontanog" disanja koje bi vjerovatno prešlo u vrištanje ili paniku.
Na tečaju su nas učili da "dahćemo" na usta, a u rađaoni mi je babica rekla da je puno bolje na nos, da se usta ne bi sušila.
Citiraj:
pace prvotno napisa
Potpuno isto, ja sam se bila gubila i on mi je pomagao da se natrag ušaltam.
naucila na tecaju, uspjesno primjenila na porodu :)
Potpisujem :)Citiraj:
pace prvotno napisa
ja isto ucila na tecaju!!vidjet cemo kako ce to izgledati u praksi!! :roll:
ALI JA NE ZNAM KAKO SE DIŠEE!!!! Mislim na porodu! :/
Na tečaju nam nije patronažna niš rekla, pretražnik mi ne radi, a sad je već frka da kupujem knjige!!!
Jel netko zna neki topic s tehnikama???
Čovjeće, što sam bliže porodu imam osjećaj da idem na ispit i ako sve ne naštrebam budu mi rekli: "Kolegice, ovo nije dovoljno! Dođite na drugi rok."
Imam fobije od ispitaaaaaa a bome malo i od poroda! :oops:
Danijela, ne brini se. ja sam ko kreten iz knjige par dana prije poroda čitala i čitala isto poglavlje o disanju (imaš u Mayo knjizi) koje je fantastično napisano.
Došla na porod, zaboravila "disanje", a kad sam mužiću rekla neka diše sa mnom, on mi je molećivim glasićem rekao: "Ljubavi molim te budi tiša!" Dobro da je preživio moj napad bijesa.
Poanta: rodila sam i to vrlo brzo. I zato Danijela ne brini se! Osim toga tu su i sestre koje će ti reći kako treba disati. Samo se drži. :*
danijela, normalno je da te malo uhvati trema pred veliko finale. ;)
ne brini, nitko te neće poslati na drugi rok i odraditi ćeš sve bez greške!
najvažnije je da budeš što opuštenija i ne razmišljaš puno kako ovo, zašto ono i što ako... tvoje tijelo zna što treba napraviti, a ako se nešto i zakomplicira tu su doktori.
ja sam disala kako mi je došlo jer nam to na tečaju nisu pokazali, nisam baš ni sestru slušala jer mi nije odgovaralo disati kako mi je ona rekla, i prošlo je super.
sretno!
(mamma... da mi je bilo vidjeti te u rađaoni!!)
Mama san, sad sam OPET pročitala tvoju priču i OPET se rasplakala od smijeha! Imam cijeli film u glavi i pročitat ću je prije nego krenem u rodilište da me drži i tamo! Bojim se da ću i ja ljubiti ruke okolo samo da ga izvade! :mrgreen:
MM veli da to sve nije niš strašno i uredno dahće na trosjedu kako bi mi to i dokazao! E pa vidjet ćemo za par dana kak bu onda dahtao! :P
:* Cure na ohrabrenju, ali bojim se da će mi još koji put doći kriza ovih dana pa ljubim ruke unaprijed za razumijevanje! :smajl pokoran:
u ovoj fazi čitaj samo vesele i optimistične priče, a tm-a pusti nek dahće dok ne krenete u bolnicu pa ga pitaj kako mu je! :lol:
Danijela, cijela filozofija disanja ti je plitko ubrzano disanje kad te uhvati trud i sve tako dok na završi. Kad završi polako udahneš duboko i polako izdahneš do kraja i tako 2-3 puta.
Kad dahčeš jako je bitno da to bude plitko, znači ne udisat do kraja, jer bi inače hiperventilirala i onesvjestila se.
Moj porod je trajao 12 sati, trudovi od početka do kraja strašno jaki u trajanju od 1 minute, svake 2-3 minute (DRIP), ja - osoba koja ne može trpit bol, tako da me disanje spasilo. U nijednom momentu se nisam uspaničila, ni vrištala, ni... I zamisli, sve me to čeka ponovo u 11 mjesecu i ja se baš i ne bojim :shock: ;) .
ja bih dodala, umjereno plitko disanje dok trudovi nisu jaki, i baš plitko kad peru svom snagom (ne boj se - to ti je već sam kraj!). između fino duboko disanje kako arijana reče.
ono s dubokim udahom i dahtajućim izdisajem (preporuka sestre) meni nikako nije pasalo.
Ja sam kao štreber znala sve tehnike disanja, ali meni apsolutno takvo dianje uopće nije štimalo.
Evo dijela jednog prekrasnog teksta s portala Udruge primalja.
U potpunosti se slažem!Citiraj:
Za ženu je rađanje normalni tjelesni proces koji se najefektivnije odvija u okolini u kojoj se i inače odvijaju sve tjelesne funkcije – u njenu domu ili u okolini posebno uređenoj za tu svrhu. Ne odlazimo u bolnicu obavljati svoje normalne tjelesne funkcije; jesti, piti, a osobito ne odlazimo tamo obaviti svoje reproduktivne aktivnosti! Ometanje prirodnog procesa rađanja događa se zbog naučenog ponašanja i direktnim uplitanjem intervencijama.
Naučeno ponašanje može biti potaknuto od žene same ili pak od stručne osobe. Žene, primjerice, uglavnom vjeruju da će im uporaba tehnike disanja omogućiti efektivniji porod i umanjiti bol (to je najbolji primjer naučenog ponašanja). Primjenjivanje neprirodnog obrasca disanja je intervencija koja nosi rizik od poremećaja kemijske ravnoteže u krvi i nije dokazano da poboljšava ishod poroda, niti da smanjuje bol. Promicanje tehnike disanja sugerira da žensko tijelo tijekom poroda ne može nadzirati funkciju disanja automatski i potencijalno umanjuje povjerenje rodilje u vlastito tijelo i njegovu sposobnost da rodi, što se može smatrati „udarcem“ prirodi. Činjenica da mnogi autori u svojim knjigama za roditelje u očekivanju i dalje preporučaju „učenje disanja tijekom poroda“, pothranjuje i potkrepljuje mišljenje da je žena nesposobna instinktivno roditi.
Ovo što spominjete: Učila na tečaju. Da li ste to učile na tečaju u bolnici ili u domovima zdravlja? Ili ima neki poseban tečaj baš za disanje?
Fidji, thanks! :* Ne bum više niš štrebala, već ću načuliti uši i slušati svog bebeka kako on dirigira i u duetu ćemo mi to začas, a MM će dirigirati sa strane! ;)
Arijana, do 11. mjeseca ću ja tebi moći pomoći svojim iskustvom!1 Al ću si biti važna kad sve to prođe! ;)
Fidji, žao mi je što tebi nije pomoglo, a eto vidiš meni jest, zato mislim da se ne može genralizirat dobro je ovo ili ono. Ja se inače ne znam nosit s boli i kad se udarim od nešto, kad me ubode pčela, kad me boli zub, kad imam menstruaciju, a nisam popila tabletu navrijeme ja vrištim, ali doslovno i volim kukat sve dok ne prestane. Pošto su trudovi najjača bol što postoji i s obzirom da porod traje "cijelu vječnost" mislim da se ne mogu prepustit svojim instinktima i vrištat cijelo vrijeme.Što znači povjerenje u svoje tjelo, kad znam da bi me od bola uhvatila panika, znam da bi počela vrištat i tako izgubila snagu kad je to ključno, znam da bi mi disanje od straha dovelo do hiperventilacije pa bi još pala u nesvjest. Tako da mislim da nije pitanje povjerenja u svoje tijelo nego u svoj razum, a ja moj gubim kad je bol u pitanju. Kontrolirajuči disanje bar sam imala dojam da ja vodim glavnu riječ, nisam imala vremena za razmišljat o jačini bolova, trajanju bolova, trajanju poroda uopće itd...Citiraj:
Fidji prvotno napisa
E, i još jedna stvar za koju znam da će se večina žena zgrozit ali nažalost istina je, ne bi voljela da mi je muž bio na porodu i to sam shvatila usred poroda. Da se ne bi krivo razumjeli, jako volim svoga muža i on mene, ali kad sam u onim bolovima zamislila njega kraj mene uhvatila me strašna nervoza :oops: . Kad me boli ne volim da me netko dira, da mi išta govori i da gleda u mene, sve mi to smeta. (Možda bi trebala rađat u šumi ;) )
Eto to sam ja, ali isto tako vjerujem da ima žena koje se s boli nose drukčije nego ja i svakako mislim da tako moraju i činiti. Meni su sve te pripreme oko disanja i slušanje horor priča s poroda pomogle da se pripremim da je to strašno bolno i da ja to mogu izdržat ako ostanem prisebna.
meni isto skroz:)Citiraj:
pace prvotno napisa
učila na tečaju, al' ponovit nisam znala. kad su krenuli trudovi, a odmah su bili turbo jaki, disanje mi je došlo spontano. udah na nos, pa 3 puta kratki izdisaj na usta. bila sam cijela skoncentrirana na disanje ( činilo mi se da cijela bolnica odzvanja od mog disanja) i brojenje. kod broja 16, trud bi kulminirao. sjećam se da sam gledala sestre kako prolaze i ne šljive me, al' nisam imala snage pozvati ih, jer bih "izgubila" disanje" i snagu koju mi je ono davalo.