Hop i evo Matije!

Ja sam friška s drugog poroda. Prošlo je skoro dva tjedna i ja si još razmišljam kak je sve brzo prošlo. Zapravo, s obzirom da mi je prvi porod bio gotovo cjelodnevni pakao boli, ovaj je bio fantazija (je iako sam kričala puno više nego prvi put :smajlić umire od srama: ).

Prenijela sam 5 dana po zadnjoj mengi, a po mom računu i punih tjedan. Nekima je već poznato naše malo natjecanje sa Kružoka trudnica gdje smo nas četiri svim silama pokušale što prije doći u rađaonu. Je, al ne možeš na silu nego tek kad se bebi svidi.

Daklem, noć sa srijede na četvrtak 6. na 7. srpnja. Pila sam tablete protiv tlaka svakih osam sati pa sam čekala pol 12 da i to riješim i uvaljam se u krpe. Oko jedan digla sam se na zahod. Malo poslije toga probudilo me šarafljenje po trbuhu što sam okarakterizirala kao trud. Rekoh, dobro, ovo je prvi, trebat će neko vrijeme da dođu oni pravi. Pro forme pogledala na sat i nastavila spavati. Vraga, sljedeći je došao neplanirano brzo. Opet sam pogledala na sat posve nesvjesna brojeva na njemu. Tamo negdje u 2:17, upalila mi se lampica da je od zadnjeg prošlo tek 13 minuta. Uzbuđenje je napravilo svoje. Taj čas budna ko svijeća ushodala sam se po stanu, brojila minute, odmah se javila na Forum da je meni konačno krenulo i tako oko dva sata. Onda mi je palo na pamet da bih baš mogla i odspavati jer će mi sigurno trebati snage i vratila se u krpe. MM koji je do tada spavao ko zaklan otvorio je blažene okice pune upitnika, a ja sam mu veselo objavila da prije jutra krećemo. Yesss! Ali kako sam zaspala, tako sam se i probudila par sati kasnije. Cijela priča je stala! Razočarala sam se do bola. Zapravo, priča je gotovo stala. Tu i tam još bi se nešto i pojavilo. Razmak - sat i više. Intenzitet - krajnje jadan.

Oko 11 nazvala sam si ginačicu da je pitam za mišljenje. Dobila sam odgovor da odem popodne u bolnicu u dežurstvo, tek toliko da mi provjere plodnu vodu i CTG budući da sam prenijela, ako odem odmah samo ću se načekati u trudničkoj ambulanti. I tako smo MM kojeg nisam pustila na posao ujutro i ja krenui u šetnju po kvartu odgovarati na susjedska (a baš smo ih dosta sreli) pitanja kak to da sam još u komadu. Na koncu sam MM ipak poslala na posao jer sam zaključila da niš od mene još neko vrijeme.

Ipak se ranije vratio. Ručali smo oko tri kad se stvar ponovo pokrenula. Odlučila sam još malo pričekati prije bolnice, možda ipak ubrzaju. No naravno, usporili su. Oko pet smo stigli u bolnicu. Cijelim putem u autu vrtila sam priču koju ću ispričati doktoru u ambulanti da me vrit ne pošalje kog sam mu vraga došla bez trudova. Ipak, u autu su me ušarafila 2-3 jadnička. Došavši u bolnicu laknulo mi je kad sam vidjela da je dežuran dr. Roki i sestra Tonka (stvarno je legenda i puuuno ju je lakše preskočit nego zaobić ;) ). Nisu me poslali tam kam sam mislila da budu, nego su me prikopčali na CTG i izgubili se. Hitna sekcija. Ležala sam valjda 45 minuta. U međuvremenu aparat je dva puta krepao i to oba puta kad je meni ipak naišao neki jadni trud. Murphyjev zakon na (ne)djelu. Kad se konačno pojavila i dežurna doktorica (mislim da se zove dr. Radović, simpa mala Dalmatinka) i pregledala me, ustanovila je da sam otvorena 4 cm. Duboko sam se iznendaila. Prvi put mi je za 4 cm trebalo pol dana urlanja i puknuti vodenjak. Žena mi je mrtva hladna predložila da odem doma i poseksam se s mužem jer to pomaže otvaranju! :lol: Ipak je odustala od ideje, skinula me sa stola i rekla da pričekam dok se ona posavjetuje s doktorom što će sa mnom. I odlepršala je u nepoznatom pravcu. Tako sam ja ko siroće stajala pored ginekološkog stola, bez gaća i hlača, samo rubom košulje pokrila onu stvar. Dobro da su u bližoj okolici bile samo žene u sličnoj situaciji jer bih u protivnom umrla od srama. I tako sam čekala bar 15 minuta. U međuvremenu je krenulo. Opako. Šarafilo me tako da više nisam mogla stajati pa sam se ipak obukla da iziđem na hodnik i barem sjednem. Sve zvijezde nebeske i galaksije slile su se u jednu točku i uskrsavale ponovo. Zaboravila sam kak to boli od zadnji put. Opet mi je kroz glavu proletjela ona misao da si samo idiot i apsolutni mazohist može ovako nešto priuštiti još jednom. I baš tada doktorica se veselo pojavila i konstatirala da idemo u porod, da javim suprugu da mi donese stvari. Jedva sam nekao prešla dva metra do vrata odjela i objavila mu vijesti sva zelena i u grču.

Dalje slijedi ono poznato: obuci spavaćicu, odi u pripremu, brijanje (koje sam doduše obavila doma, ali prije desetak dana pa je ponovo naraslo) i klistir, pa WC. Pa ne znaš kako se namjestit na zahodu jer nagnuta naprijed ne mogu izdržati trud, a nazad ne mogu obaviti funkciju zbog koje sam na tom mjestu. U boks su me smjestili oko pol osam. Još uvijek sam bila u šoku kako su mi naglo krenuli pravi trudovi. Praktički sa svakih 15 minuta na svakih 2-3 bez onih međuveličina. I bila sam sretna da nisam dulje čekala doma. Mislim da bih se uspaničarila da ću roditi u autu. :)

Tonka mi je prikopčala CTG i dodala jastuk kad je vidjela da ja automatski sjedam za vrijeme truda. Nije ni čudo kad je krevet na kom sam ležala bio ravan i glava mi je visjela preko ramena u neprirodnom i neudobnom položaju. Nisam mogla vjerovati kad je nakon kraćeg gledanja aparat i isključila. S Mihom su me držali na CTG-u dok nije krepao od pregrijavanja (fala Bogu!) Kričala sam da hoću muža u rađaonu. Tonkica je rekla može, ali prvo da nađe nekog doktora da me pregleda. Našla ga je nakon pol sata. Ja više nisam znala dal da urlam ili samo plačem i nikako mi nije bilo jasno kako nisam urlala na onom turbo-mučenju s Mihom. Doc me pregledao i ustanovio 8 cm. Ja i dalje nisam mogla vjerovati jer je prije sam 2 h bilo duplo manje. Probušio mi je vodenjak što sam doživjela kao olakšanje. Bar dio napetosti je nestao. Tada je MM u vrlo loše svezanom zelenom mantilu i kapici konačno uletio u boks. Konačno sam imala koga šarafiti (čitaj: čupati ruke i skidati hlače) pa mi je unatoč užasnoj boli bilo puno lakše. Moram priznati da mi je puno pomogao. Tjerao me da dišem i hrabrio sve u 16! onda sam se počela derati da više ne mogu izdržati pritisak. Zapravo, činilo mi se da se nisam isčistila do kraja i da ću, hm, učiniti ono drugo. Tonkica se pojavila i rekla: "Dajte mama da ja to vidim!" I nastavila u istom tonu: "Lezite na leđa, stavite noge tu i tiskajte! A vi je tata držite!" I ja sam tiskala najjače što sam mogla i dalje u glavi ne uspijevajući pobrojiti minute u realnom vremenu. Sve je išlo tako brzo da sam jedva ostajala prisebna. U drugom trudu naš je mališa izašao. Bilo je 20:40. Jedva tri i pol sata nakon što sam gotovo bez trudova došla na pregled. Sestra je komentirala prćasti nosić i plavu kosicu. Fakat, moje je novorođenče bilo potpuno svijetlo. Bar je kasnije bio uočljiv među svim onim malim crnjušama u dječjoj sobi. :) Apgar 10/10, 3850 g i 53 cm maloga dječaka. Dobili smo ga na ruke i po pusu, prvo ja pa onda tata koji je nakon toga silom protokola morao napustiti boks.

Ja sam valjda jedanaest puta ponovila sestri da ne mogu vjerovati da je sve već gotovo. Nisam se čestito umorila, noge mi se nisu tresle, dobila sam napad dobre volje i pjevalo mi se. Malo sam zamjerila doktorici kad me šivala (sestra Tonka se malte ne ispričavala za epiziotomiju) da je baš mogla i pričekati da anestezija počne djelovati kad su mi je već dali. I sve je bilo gotovo. Gotovo! Nakon ona dva sata u hodniku dobila sam i zadnje mjesto u sobi. Uspjela sam s prebaciti s kreveta na krevet i nije mi se vrtilo. Ajme što sam bila ponosna na sebe!

Na žalost, u bolnici smo silom prilika ostali puno duže nego mi se svidjelo, ali o tom neki drugi put. ;)

Evo podižem izgubljenu pričicu koja nam je nedostajala.

Goga19, super što je sve bilo tako ekspresno i netraumatično. Makar prvi dio.
P.S. Ne brini za hipertonus; sve će to doći na svoje.

Ajde da je netko napokon rodio tako brzo kao ja. Čestitam!

Eh, baš mi je falila ovak dobra priča!!! čestitam goga još jednom!! Pusa malom plavom mišeku!!!

PS
Bumo ga vidjeli???

Čestitam...
A u kojoj bolnici si rodila?
Meni je jako sviđa ta sestra Tonka... :)

Čestitam još jednom i super je priča :)

Čestitam :D i stavi sličice da vidimo malog "plavog"

Čestitam, super prica i porod! Braavo!!

Primite moje čestitke!!! :heart:

Fenomenalna prica!
Cestitke od srca!

:D

Nije ni cudo sto si htjela pjevat nakon poroda! Sudeci po napisanom, bila si tako dobre volje! A imala si i zasto ;)
Velike cestitke!!! :D

:D

Hej frendy, čestitke na ekspresnom porodu. Dobrodošlica malom Matiji. :love: Super ti je priča.

p.s. da je moj Matija još jedan dan pričekal ili tvoj požurio stvarno bi upalio naš dogovor. ;)

:D
čestitke na porodu!!!!!
Kak će tek brzo ići treći put!!! :P

Jupii :D , bravo Goga, baš ohrabrujuća priča! Puno pusa tebi i bebici, čestitam od srca!

Super priča :D :D

Pa napokon da i tu priču čujemo!
Goga falila si nam!
Čestitam od srca i pusa malom Matiji!

Prekrasna priča.
Čestitam :D

:D super za brzi porod.Čestitam!

E ljudi, ja sam puna upitnika. :? Par puta sam htjela ovo postat i nije prošlo, sad vidim da je na forumu i pitam se kak. Nema veze, bolje da je nego da nije. Hvala na čestitkama, pusa svima! :*

mali matija odlučio em zadati puno muke svojoj mamici. čestitamo bembo i ja

Goga, čestitam na bebici i na brzini. :D

Goga, cestitke! :D Super sto je proslo sve tako brzo - ako je bilo suditi po tome koliko si prenijela i red je da tako sve prodje "glatko".