sve hoce dirati

mali nam je zivi "terminator" :) problem je u tome sto nam dira apsolutno sve u stanu, sto nije problem jer znam da ga sve interesira, ali problem nam je u tome sto mi ide na staklo balkona, hoce u preilicu, otvara sve,pa nas je strah za prste, samo cekam da mu video padne na glavu, i tako to...pa ima jos malo pa godinu dana pa nismo bas najpametniji da li mu se i kako najbolje moze "objasniti" sto smije sto ne...vikali smo napocetku NE TO i tak to, i dozivljavao je i stao bi...al sada vise ni to ne ferma...

Nama je često znalo paliti skretanje pažnje! Napornije je stalno smišljati nešto da ju zaokupi ali je efikasnije.
Ok, za neke stvari nema pogovora i strogo vrijedi ne...ali tih je maalo jer
ju učimo kako da se ponaša prema njima a da je manje opasno ili neopasno. Uglavnom prihvati!
Nadam se da je to kod vas faza koja je uzela maha i da će taj interes popustiti!
Eh, da, i spriječiti što god se spriječiti može, npr. štitnici u utičnice, kavu na sredinu stola (bez stolnjaka koji visi :mrgreen: ) i sl.

Mi smo isto vikali NEEE (a imali smo dva terminatora otprilike u isto vrijeme, v. potpis) a onda smo se umorili.

Pa je video otišao na visoku policu (na neko vrijeme). I televizor. I sve lomljive stvari tipa vaze i zdjele bile su sklonjene s vidika (i danas su - nikad ih nisam vratila, ne trebaju mi više). Pa su stolnjaci bili maknuti (oni koji vise) a ostavili smo samo one male kratke, da se djeca ipak nauče na njih. I bili su od materijala lako perivog. JA sam pazila da na stolu ne ostavim suđe (da ne bude sve na podu jednim potezom), vrata od kupaone bila su zatvorena, a stakla od balkona su bila packava i prljava....tja, nešto im moramo i dozvoliti.

Stolnjake smo postupno vratili kad je mlađi sin napunio 3 godine i shvatio čemu to služi. Najprije smo stavljali samo za jelo, a kasnije smo mogli ostaviti da stoji trajno.

Bilo je stvari koje nisam branila dirati - npr. rajngle i lonci - pretinac s metalnim i plastičnim suđem sam dala dirati. Ne možeš baš sve braniti.... Isto, znali su raskopati npr. ladicu sa svojim čarapama (onda bi ih slagali natrag kao da je voda donijela - nisam se uzrujavala, i danas je u toj ladici krš i lom).

I da - skretanje pažnje je bilo zakon: na stol voštano platno i plastelin (bez riječi) pa tko nađe, njegovo je... Nisam ih trebala zvati, sami bi došli i udri mijesiti (a ja sam tako dobila po 15 min - pol sata mira). Nije uvijek palilo, ali često je...

Klupko stare vune isto je bilo (a bogme je i danas) beskrajni izvor zabave. Poslije samo pokupiš i baciš sve ako ti se ne da namatati...

Balkon - rešetkasti dio ograde bio je nekoliko godina "zablokiran" policom tako da nisu mogli do njega. Stolce i slično (na što su se mogli penjati) sam sklonila i dugo godina je na balkonu bio samo stol i polica za cvijeće. Držala sam cvijeće na rubu široke ograde balkona i to ih je uglavnom sprečavalo da se pentraju. Ali nema spasa od toga da stalno moraš paziti - to su čari ove djetinje dobi.... Uživajte zajedno, faza "ja diram" prolazi brzo kao i sve ostale! :heart:

Eh, da.... po čemu se vidi da klinci brzo rastu?

Moj video i dvd i dalje stoji na visokoj polici, ali klinci su DORASLI do njega. Tak smo im i govorili dok su bili mali - kad budeš mogao dohvatiti, možeš dirati! I kad ne bi htjeli jesti, znali smo reći "Ti očito ne želiš dorasti do televizora i videa...."! :mrgreen: Za starijeg sina (tipični električar, ovisnik o svemu na struju) to je bio ključ za pojesti puno zelenog povrća! Danas nam je smiješno.... ;)

ma pokusamo i mi njemu skrenuti paznju, ali nema svrhe, jer u biti gdje god on zeli ici tamo je uvijek NESTO sto nije za njega i sto ne bi smio dirati, a opet zbilja je nemoguce ne dati mu da dira, da vidi, suludo je sve braniti....samo s druge strane il ode na ogledalo veliko pa lupka po njemu, uticnice jesmo zastitili, il mi ide na to staklo od balkona,sto god da mu je pri ruci bilo, mi smo takoder sve maknuli...al jednostavno je nezgodno....najgore mi je sto me strah da se nesto ne dogodi...al kazem vam, to vikanje "ne" ne pali...nadala sam se da ima neki carobni nacin na koji vi rjesavate da ne drmaju bas po svemu, da nekako "shvate" da to ne valja... :) i da, najgore mi je sto stalno ide na kantu za smece!!! :/

Moj (10 mj.) je isto u svemu i po svemu.... i makli smo sve što može dohvatiti... stan nam stvarno smiješno izgleda, ali ne mogu drugačije.... trudna sam i on je jednostavno brži od mene.... NE ne pali, samo se nasmije i nastavi dalje....

Nama su već tri godine na donje tri-četiri police posvuda poslagane igračke i slikovnice. Ono što se ne smije dirati je ili zatvoreno negdje gdje male ručice ne mogu otvoriti ili na visokom.
Ono što se ne može maknuti (utičnice, sa zaštitom naravno) ili nam se jednostavno ne da micati (kompjuteri, tegle s cvijećem), tu vježbamo odvraćanje pažnje i objašnjavanje (neee to čupati samo dirati, struja pec-pec itd.)

Mozda te nece utjesit ali eto, moj malac je danas, sa svojih 18 mj. opet ugasio TV iako mu otkad se poceo dizat na noge, s 8 mj, stalno vicemo NE!
Ali...sad to napravi mozda 2 puta tjedno, prije je to bilo 50 put dnevno. I objasnjavala sam i skretala paznju i sve...al on je to htio! A ja nisam mogla TV stavit nigdje drugdje.
Ovo ti je samo primjer, ustvari sam ti htjela s tim rec da to sve prode, samo budi dosljedna, ako mu nesto nedas onda mu nedas nijednom! Ako si mu dvaput dala da ti vadi sude iz ormarica, onda mu to vise nemozes zabranit.
Zato pazi gdje postavljas granice vec sad, jer eto, ja sam svom dala da se ponekad igra s mojim mobitelom i sad napola radi jer mu je pao 1000 puta!

Klinci su radoznali, njima je cijeli ovaj svijet potpuno nepoznat i ne znaju da bi nesto skupo mogli razbit ili da bi im nesto moglo pasti na glavu, zato smo mi tu da ih naucimo, da sprijecimo sve sta mozemo a opet da ih ne sputavamo u razvoju vjestina.

NE ne pali, samo se nasmije i nastavi dalje-TO mi stalno radi, tj. prije stalno je to radio, zastao bi, pogledao me, uputio pogled tipa "ma daaaaj, mos mislit da necu!" :) i nastavio....sad vise ni ne zastane...ajooooj! :)
a koksy, glede mobitela, suprugov je sav obljepljen trakom jer gle ne 1000puta vec 5000puta mu je pao, a moj je bio na 3 servisa vec.taj mu vise ne dam! :mrgreen:
i, da treba biti dosljedan, znam, jer ga se i zbunjuje, jednom das, jednom ne das...al naporno je...super hoda i mislila sam kad prohoda bit ce lakse, necu morati stalno strepiti nad njim, hoce bubnuti il ne, a sada....nogice sam idu i idu i idu, a s njima i rukice!

Ma kuzim ja kaj tebe muci, jako dobro mi je poznat taj ignore pogled.

Ko mog malca je, a vjerovatno i kod tvog, to nacin da privuku paznju. Zato to oni i cesto rade.
Mi smo nakon nekog vremena ovako; on do TV-a, ja kazem NE, on i dalje svojim putem, ja dodem do njega i kazem "nemoj to dirati, s tim s ne igramo, dodi idemo slagat kockice" pa ako me opet izignorira jednostavno ga uzmem i posjednem u njegovu foteljicu. Ako opet krene ja ga opet posjednem, i tako dok ne odustane.

Ili sam mu neke stvari pokusavala prikazati kao jaaaako zanimljive. Npr. kolut od wc ili onog kuhinjskog papira. Uzela bi to i kao cudom se cudila kak je to super i sta sve mogu s tim, i naravno da je automatski i njemu bilo zanimljivo.
Jucer sam uzela zdjelice, ima ih 5 i idu od male prema velikoj, njemu nista nisam rekla, samo sam ih uzela, sjela na pod i pocela preslagivat, pridruzio mi se i igrali smo se s njima sat vremena!

Znam da si ti sad u najgorem dobu, kad hoda a premali je da bi kuzio ali moras probati razmisljati kao on, vidjeti da je njemu zanimljivo ono sta ti koristis. Mi smo mu kupili mobitel igracku i na njega "telefonirali" dobrih tjedana dana prije nego smo mu dali da se igra s njim. I sad mu je to zakon!

Citiraj:

---

miki2302 prvotno napisa

ma pokusamo i mi njemu skrenuti paznju, ali nema svrhe, jer u biti gdje god on zeli ici tamo je uvijek NESTO sto nije za njega i sto ne bi smio dirati, a opet zbilja je nemoguce ne dati mu da dira, da vidi, suludo je sve braniti....samo s druge strane il ode na ogledalo veliko pa lupka po njemu, uticnice jesmo zastitili, il mi ide na to staklo od balkona,sto god da mu je pri ruci bilo, mi smo takoder sve maknuli...al jednostavno je nezgodno....najgore mi je sto me strah da se nesto ne dogodi...al kazem vam, to vikanje "ne" ne pali...nadala sam se da ima neki carobni nacin na koji vi rjesavate da ne drmaju bas po svemu, da nekako "shvate" da to ne valja... :) i da, najgore mi je sto stalno ide na kantu za smece!!! :/

---

Ovo su i moji radili - prokuzili su da diranjem "zabranjenih" stvari jako brzo mogu svratiti nasu paznju na sebe, pa su to i koristili.

A kantu za smece sam odselila na balkon i zaprla vrata.

I tako, nema carobnog nacina... Mi smo znali za odvracanje paznje postaviti npr. veliku kartonsku kutiju u predsoblje - klinci bi to odmah otkrili i zavukli se unutra. Isto i kutije od cipela i drugo, ali te velike "kuce" bile su zakon! Ne znam zakaj, ali to mi je tako dobro doslo i godinama su se s tim zabavljali... A kad ti kutija zasmeta, jednostavno ju sklopis i frk na balkon do sutra! Imam negdje slike, mozda ih postavim kad nadjem.

Peterlin ajde ako imas vremena nadji pa postavi sliku da vidim. :)
ma evo danas opet na kantu, na kantu....pa ja vicem neeeeee, pa ga micem, on se opet vraca, i u krug, na kraju dana smo samo na kantu,moje vikanje i okretanje u krug "potrosili" zicer sat i pol vremena ako ne i vise....pa da izludis! ;)
neznam vise sta uraditi da shvati, znam da je maleni, sve ja to znam, ali....vjecito taj ALI...al hvala vam sto ste se javile curke...
i da, radimo i mi s odvracanjem paznje, ali memorija mu je predobra bit ce jer UVIJEK se vraca na zabranjene stvari...brijem ja i da je njemu neki put dosadno, pa nezna di bi sa sobom....onda samo hoda pa uzme jednu stvar, pa nakon par koraka baci, pa uzme drugu i tako ide stanom....pa sjednemo na pod pa slazemo casice neke jednu u drugu i interesira ga al kratko....cim ja pustim njega da sam to radi, automatski se dize i ide dalje...

Evo kutije: http://www.sendspace.com/file/uhmmmt

A kantu za smeće strpaj pod sudoper i stavi pod ključ. Mi imamo taj ključ otkad su se djeca rodila (ne zbog smeća, nego zbog sredstava za čišćenje). Nije baš spretno, ali možda pomogne...

No, kutije su u našoj kući gooodinama zakon za igru - ni jedna "kupovna" igračka se tako ne isplati.

Inače, moji klipani (v. potpis) još uvijek to vole i trenutno imaju jednu kutiju od susjedovog televizora - izrezana su vrata, unutra visi baterijska lampa da imaju rasvjetu itd.

Drugi način - na stolić (ako ispod ima prostora) samo se nabaci deka i evo kućice!

Iz nekog razloga djeca se vole zavlačiti (ne samo moja - radili su to u vrtiću isto!) pa nek im bude!

Strašna vam je ova kutija :) ...

Zapravo, naš stariji sin je to sam otkrio - da su kutije zabavne!

Ima o tome i obiteljska priča koju smo 100 puta prepričavali, sve dok nisam u Corelu nacrtala jednostavnu slikovnicu. Evo je (prebacila u ppt da bude dostupna većini):

http://www.sendspace.com/file/3vrrgv

Inače, mislim da je baš ovo prva slikovnica koju smo ikada napravili...

Citiraj:

---

Drugi način - na stolić (ako ispod ima prostora) samo se nabaci deka i evo kućice!

---

Ja sam valjda pola djetinjstva provela baš tako ispod stola - i sad nam taj isti stol služi za presvlačenje, jedva čekam da mu vratimo funkciju :D (samo će trebati nova dekica, moja je zgnjilila)!

Mi smo kupili šator za zavlačenje...iz jednostavnog razloga- jer ne postoji dovoljno velika kutija u koju bismo se sve troje mogli zavući :mrgreen: A šator je najzanimljiviji kad su i tata i mama pod njim.

Što se tiče diranja- kod nas je sve razmješteno, zagrađeno, sklonjeno. Ali su barem mamini živci na mjestu :mrgreen:

Mi imamo šator na gruntu... Ne bi čovjek vjerovao, i tamo (u zelenilu) oni se radije zavlače unutra! Dobro je protiv sunčanice, he he he!

No, topic je "sve hoće dirati" a mi smo se preselili na šatore i kućice.

Po mom iskustvu, to je vrlo djelotvorno. Dovoljno je ostaviti kutiju (ili dvije) negdje po strani i čekati da dijete to "otkrije". Ono u početku ne zna da je to NAMJERNO ostavljeno za njega, pa će mu uz malo sreće duuugo biti zabavno.

ma jao samo mi dajte ideje, i Peterlin fora je ideja kutije....jer meni cesto ide ispod stola a tamo je ispod puno ostrih rubova i uvijek ga izvlacim van da ne bubne, pa mozda bi i upalila kutija ili eventualno satorcic da ga malo zaokrene...evo jucer cijeli dan mi otvara ladice u kuhinji i dnevnom-a bas su masivne i ako "uhvati" prstice bit ce gadno, pa sam izludila vise! probat cemo s ovom idejom...hvala curke...znam ja da sva djeca imaju faze ovoga, pa faze onoga, samo sto je tesko neki puta izaci na kraj sa svime time, pa hvala sto ste podijelile neka iskustva... :)

:love:

Dojavi rezultate kad nabaviš kutiju!

Dogovoreno! :) Bas se danas kod nas razgovaralo o tvojoj kutiji.... :)