Carskim u NL stigao iznenada moj najsladji paketic...
Termin 12/12/08
Uza sve nepredvidivosti i peripetije koje mi je donosila trudnoca proguravala sam mjesece optimisticno i u ustreptalom iscekivanju moje bebe.
No kako to vec biva pred kraj usporila sam, trbuh je bio veliki,..ja teska i tako jednom prilikom negdje u novembru zove mene mama i kaze:
"Hajd`stisni jos malo dok ne dodjem da ti pomognem". Stisnuh - po naredbi :) . I tako je 22/11 sletio ujutro avion, moj muz i ja krenusmo po nju i brata na aerodrom.
Cijelo je popodne proslo u prepricavanju prica i klopi ( ja pravila pun lonac kiselog kupusa sa mesom i palentom -> neznam sta mi bi....).
Oko 11 navecer sjednem ja na stolicu kad nesto ko`da puklo iznutra, jao...totalno kul prodjem do toaleta i kazem muzu:
"Pukla mi je plodna voda.... "
"...ma nije"...veli on.
..."ma je stvarno",...iako sad i ja polako sumnjam...
Ipak blago sokirani,..muz pali laptop da se informira... :lol: ,...brat sneno, ali uzbudjeno sa kauca..."e super, ja iz jednog stresa doso u drugi"...
Pomislih sto cu,..pa da izvjestim mamu.
Odmah direktno probudim je i kazem da mi je mislim pukla plodna voda.
Gledamo se tako u polumraku nijemo...
U medjuvremenu muz je zvao bolnicu i rekose da dodjemo i da vidimo sto je.
Spremila sam se i slikala of kors , jako vesela...bice beba jos veceras...,a vani ludo,..ludo poceo snijeg da pada,...ma milina...
U bolnici su me docekale dvije sestre jako ljubazno, ultrazvukom ustanovile da mi je potpuno pukao vodenjak i otisle po dezurnog doktora.
Doktor je rekao da ostajem u bolnici, i tako stavise me u posebnu sobu, prikacise me na aparat,...ostadoh sama....
Oko jedan dobivam bolove, procjenjujem,...bas me boli jako..,a citala sam da ne boli ispocetka...
Blaga nervoza...
Cijele noci dolazi doktor/sestre da vidi/e kako ide, i uporno mi savjetuje da odspavam, a ja nemogu...
Steta kazu oni...
Mislim se, pa nemoze jos uvijek da to bude to,... pocnem cak i da pjevusim ( hrabrim se pomalo ).
23/11/08 Oko 9 30 ujutro ipak stize MM. Setam,...tusiram se toplom vodom,..stize mama. Trudovi su sve jaci i jaci,..hodam i dalje, prolaze sati i dalje dolaze da me gledaju.
Sve mi se manje pjeva i sve vise fffff...fffff...
mama s`jedne strane, MM sa druge drze me za ruku....prolaze sati i oni su iscrpljeni. Srecom tete iz kuhinje nose caj/kavu/hranu redovito...
Oko sedam navece dolazi doktor i ja ga molim da pogleda koliko sam otvorena, on nece,...misli da netreba dirati, ja "blago" ocajna u bolovima. Dolazi jedna sestra koja ostaje sa nama - jao svaka joj cast koliko me je ohrabrivala i skretala paznju.
Aparat vise nije mogao mjeriti otkucaje srca bebice pa joj doktor oko 10 navecer stavlja neku vrst cjevcice na glavicu. Sada vec moram samo lezati. Otvorena sam 8 cm!!
Jos malo,..kazu svi....
Prolaze sati,...nista se ne dogadja,..oko.. 1 ujutro....mama se ljuti otvoreno i zove doktora da vidi ponovo. On konstatira da je 9 cm otvoreno.
Sele me u susjednu sobu ( radjaonu ): daju mi drip: tri puta....uvijek povecavajuci doze....
Nista....
Ne reagira..., ja u agoniji...
Ja ih ( doktora i babice ) molim iznervirano da mi barem daju paracetamol.... protiv bolova :roll: toliko mi je vec bilo....
Beba se ne spusta vele oni...., ali me ipak stavljaju na onu spravu..., doktor pregledava odozdola, ...e to je jos najgore od svega...
Pocinje me jos vise bolit,..ali nista...ne ide i ne ide...
Doktor mi pridje i kaze: "ovo je carski"....vec je bilo 3 ujutro...., ali pricekat cete jer imamo hitno rodilju ispred vas....
Cekam ja...
Skidam nausnice,..pripremaju me za operaciju pod cijelom narkozom ( zbog nekih mojih drugih zdravstvenih problema )....
Sada mi daju "neki antidrip???" -> to mi jos uvijek nije jasno sto je to bilo...
U operacionoj sali samnom samo MM, anesteziolog ispituje uobicajena pitanja...., stavlja masku....
24/11/08 U 5 ujutro prvo cega se sjecam je presretan glas MM i po tonu sam odmah znala da je sve u redu....to je bio najlijepsi glas koji sam ikada cula.
Bebica je vec bila gore kod mame, stavili su je u inkubator.
Poslije kaze meni mama :..." ne brini tu je ona bila, gledam ja nju da je zapamtim,.....ja je cuvam...."
Prvi podoj moje stvarno preslatke kceri Zare, tako dugo vremena zeljene i zauvijek mazene i pazene...
54 cm dugacke i 3520 teske ...moj slatki paketic... :heart: :D
Oko 8 ujutro mama i mm odlaze doma da se naspavaju,..a...mama me saljivo ispratila rijecima:....pa ti stvarno bukvalno shvatila kad sam ti rekla da stisnes dok ne dodjem.... :love:
