Strajk sa deset mjeseci???!
I napokon, kad smo se uspjeli doturati do desetog mjeseca, eto nam strajka!!! :cry:
R vec 54 sata nije cicao, a inače siše svaka otprilike 4 sata.
Razlozi - nedokučivi. Vrišti kao da ga napadam, podsjeća me na jad i očaj sa 2 mjeseca, ista scena, samo veće dijete.
Tad sam počela i nastavila do danas dojiti u zamračenom, ležećki i nikako drugačije jer je nakon štrajka na sve ostalo vrištao i odbijao, i otada do danas nije niti jedan put podojio sjedećki, a povremeno i sad znam probati.
E sad, pitanje je što učinit, ne želim mu izdojeno davati ni na čašu, već u kašici, imam osjećaj da mu počnem davati na čašu, slobodno bi se mogla izdajati do kraja dojenja, a iskreno, cijedit se svaka 4 sata po 15 min mi destruira ritam i duševni mir (ukoliko je unedogled). Ne bi bilo ni jake podrške, već bi to bilo označeno kao podupiranje fix ideje.
No, moja je odgovornost, želim ga jako nastaviti dojiti, izdajam se redovito i miješam u hranu i dajem u dnevnoj sobi da ne poveže sa spavanjem, čak i N dobija mlijeka - narodno veselje!
Stvarno sam se potrudila za dojenje, ali sad dajem neki okvirni rok od još deset dana, što mi se čini strašno, ali kao maksimum....
R ne pije na bočicu, nit ima dudicu, zubi bi mogli bit, dan kad je prestao dojit- u petak čuvala ga je moja sestra 2 sata (i tvrdi da je sve bilo prekrasno, hranjenje, šetnja, presvlačenje) da kupim mužu robu za put, a naravno njega trenutno ni iduća 4 dana nema, pa ja s njih dvoje cijedim, kuham i trudim de da mi je lako. Al me srce boli...Valjda je tako svima...
Iskustva?????
Tko je ovo doživio i koliko je trajalo???!
i što još pobogu mogu učiniti..
:?
