prijetnje samoubojstvom

Koliko ozbiljno treba shvatiti prijetnje samoubojstvom kod 7-godišnjaka?
Naime moj sedmogodišnji sin ponekad prijeti da će se ubiti, te nam govori da nas ne voli kada nešto nije po njegovom. To je uglavnom navečer kada je već i umoran, te ga najmanja sitnica može razljutiti.
Mene to dosta brine. Ujutro često kaže da mu je žao što nam je navečer rekao da nas ne voli, te da on nas puno voli...
No ne znam kako se postaviti. U jednom navratu sam bila u stresnoj situaciji te kada mi je on rekao da me ne voli sam se pred njim rasplakala, što je on vidio i često bi mi nakon toga znao reči da on to nije mislio ozbiljno i da mu je žao što je to rekao....a onda opet to ponavlja jer misli da nas na taj način kažnjava.
Šta mi je činiti, da li tražiti mišljnje psihologa ili je to normalan razvojni proces?
On je inače jako živo, inteligentno i veselo dijete...

Moja 4-godišnja kči koristi isti argument kad se naljuti. I ako mi nekad dođe da joj kažem da ni ja nju ne volim (naravno da to ne mislim, ali se zaista iznerviram :x ), bolje pali ako joj kažem "nema veze što ti mene ne voliš, ja tebe volim najviše na svijetu" i ostajem pri onome što ju je naljutilo. Ovu rečenicu izgovaram ozbiljnim tonom jer je situacija u glavnom neka "konfliktna" pa smo svi "ljuti".
Što se tiće prijetnji samoubistvom, sjećam se da mi je svašta padalo na pamet u periodu puberteta (nikad zapravo ozbiljno da se realizuje, samo na nivou maštanja). Meni se to čini kao privlačenje pažnje, ali ti ipak najbolje poznaješ svoje dijete.

slažem se, i sviđa mi se ova rečenica:

"nema veze što ti mene ne voliš, ja tebe volim najviše na svijetu"

mislim da bih ja jednako postupila... ako te tako jako brinu te prijetnje samoubojstvom ( iako ja osovbno mislim da je i to neki dio njegovog "kažnjavanja " tebe, odnosno vas, posavjetuj se s psihologom u školi ili već nekom drugom stručnom osobom
nikada se takve stvari ne smiju ignorirati ili zanemariti, radije provjeri, pa da ti bude srce na mjestu

i moj je odgovor na ja te ne volim....ali ja tebe volim i uvijek ću te voljeti, ponekad ne volim kako se ponašaš ali tebe volim.

moj isto zna reci da ce se ubiti ili da bi se najradije ubio. no takvi razgovori uvijek krecu kad mora napraviti nesto sto mu nije po volji ili kad ne smije napraviti nesto sto mu je po volji. da mi je to samo jednom rekao van afekta i bez ocite namjere da me zabrine/povrijedi, obratila bih se nekome za pomoc. medutim, ovako, smatram to njegovim nacinom ispoljavanja nezadovoljstva. no ti sama najbolje poznajes svoje dijete i najbolje ces moci procijeniti koliko je to ozbiljno.

"Odrastanje Kaina" , posudi u knjižnici ili nabavi svoj komad...

Hvale vrijedna knjiga o emocionalnom životu ISKLJUČIVO dječaka, ima i poglavlje o suicidima.

Osobno mislim da u većini slučajeva djeca ne misle ozbiljno, ali nikada, baš nikada ne odmahujem rukom na takve izjave. Puno razgovora, pokazivanje ljubavi i stjecanje povjerenja ne može biti previše. A opet, treba biti mudar i ne dozvoliti manipuliranje radi postizanja nekih drugih ciljeva...

Uf, to mi jedna od težih zadataka koje roditeljstvo nosi. Ovaj slučaj ne podnosi pogreške... :/

oko sokolovo reba biti jako obazriv i mudar u ovakoj situaciji koju si opisala. Ti najbolje "osjetiš" svoje dijete i moguće razloge tim riječima. Nisu za odbaciti ali nisu ni za kompletnu paniku. Vjerujem da ćeš sjesti i razgovarati, pokušati shvatiti odakle taj poriv dolazi. Ide li malac u školu? Da li se što bitnije mijenjalo u okolini ili načinu života? Postoji li mogućnost da je taj obrazac skupio negdje (bake , dede , razgovor u društvu odraslih, tv??). Pokušaj saznati kaj njemu to znači kada on to kaže.....uvijek naravno možeš zatražiti i stručnu pomoć. Djeca koja krenu u školu često tako rano mogu imati te "izjave". Polako osluškuj i znat ćeš....sretno :heart: