Neće se igrati sama

Htjela bih čuti vaša iskustva o igranju vaše dječice. Moja K. ima 3,5 godina i ne želi se igrati sama. Ima prekrasnu sobu, puno igračaka, (iako znam da to ništa ne znači), ali u njoj želi biti samo ako smo ja ili MM s njom. E sad nije da se u ostalim prostorijama u stanu želi sama igrati. Eventualno kad sam ja u kuhinji moram joj donijeti njezinu malu kuhinjicu i onda ona u njoj kuha dok ja nekaj radim, ali to je stvarno rijetkost. Uglavnom traži da se stalno netko s njom igra ili samo stoji pokraj mene i MM. TV ne gleda uopće, crtići ju zanimaju ako ih ja gledam, ali niti onda to nije pravilo. Kad joj dođu druga djeca nas tjera iz sobe i voli se igrati s drugom djecom. Znam da grozno zvuči, ali ja nakon cijelog dana na poslu nisam isti čas raspoložena odmah za igru, a moram nešto i poraditi, a kad joj kažem da se malo poigra sama, ona neće. Znam da nas je željna i da nas treba, da voli društvo...razumijem ja to, ali s druge strane u našoj okolini vidim drugu djecu koja su u stanju zaigrati se neko vrijeme sami, a moje dijete to uporno odbija. Mislim da bi njoj bilo zabavnije da si ispuni vrijeme igrom umjesto da stoji uz mene dok se npr. tuširam, perem suđe ili spremam veš… Kakva su vaša iskustva?

Citiraj:

---

Kora prvotno napisa

Htjela bih čuti vaša iskustva o igranju vaše dječice. Moja K. ima 3,5 godina i ne želi se igrati sama. Ima prekrasnu sobu, puno igračaka, (iako znam da to ništa ne znači), ali u njoj želi biti samo ako smo ja ili MM s njom. E sad nije da se u ostalim prostorijama u stanu želi sama igrati. Eventualno kad sam ja u kuhinji moram joj donijeti njezinu malu kuhinjicu i onda ona u njoj kuha dok ja nekaj radim, ali to je stvarno rijetkost. Uglavnom traži da se stalno netko s njom igra ili samo stoji pokraj mene i MM. TV ne gleda uopće, crtići ju zanimaju ako ih ja gledam, ali niti onda to nije pravilo. Kad joj dođu druga djeca nas tjera iz sobe i voli se igrati s drugom djecom. Znam da grozno zvuči, ali ja nakon cijelog dana na poslu nisam isti čas raspoložena odmah za igru, a moram nešto i poraditi, a kad joj kažem da se malo poigra sama, ona neće. Znam da nas je željna i da nas treba, da voli društvo...razumijem ja to, ali s druge strane u našoj okolini vidim drugu djecu koja su u stanju zaigrati se neko vrijeme sami, a moje dijete to uporno odbija. Mislim da bi njoj bilo zabavnije da si ispuni vrijeme igrom umjesto da stoji uz mene dok se npr. tuširam, perem suđe ili spremam veš… Kakva su vaša iskustva?

---

Znam da ovo nije baš ono što želiš čuti, ali iz perspektive majke djeteta starog 12 godina mogu ti samo reći: ostavi sve kućanske poslove za kasnije, sjedni s njom i igraj se ako ikako možeš, uključi je u ono što radiš i nemoj željeti da se igra sama. Doći će vrijeme kad će ti nedostajati da je s tobom, kad će se zatvarati u svoju sobu zbog učenja, prepričavanja događaja s prijateljicom, igre na kompjutoru.... Ona te sad treba, ako nema društvo svoje dobi ti si joj najbliža i želi sve podijeliti s tobom. To će trajati još možda 2 godine i zato joj nastoj biti na raspolaganju.

Nakon cijelog dana teško je sjesti na pod i igrati se, poželiš malo vremena za sebe, ali nastoj ga nekako drugačije naći. Možda kad je i TM kod kuće da pokušaš organizirato poslove po kući, a on neka te zamijeni u igri. Sjeti se da prašina neće pobjeći i veš može čekati 2 sata da bude obješen. Ona ne može čekati, treba te sad, za koju godinu će biti prevelika za igru s mamom.... Uživaj još malo. Glavno je da se igra i s vršnjacima-znači da joj je socijalizacija dobra, tad joj ne trebaš.

možda da joj daš neki zadatak, oni to jako vole, nekak ih motivira

tipa da nešto nacrta i izreže sa škaricama dok ti opereš suđe

ili...da posloži bebe na krevet (tu već lupetam)..ti bolje znaš što je veseli

Mim, ma tog se i bojim da me uskoro neće htjeti i to sve stoji, samo što je to igranje ponekad naporno. Šta da kažem neda mi se uvijek igrati. Možda sam grozna majka zbog toga, a možda se samo usudim priznati.

Sofke, mogu ja njoj dati zadatak, ali moram biti u istoj sobi s njom, znači njezinoj, a ako nešto radi u kuhinji opet traži da ja sudjelujem u tome. Znači, nema šanse da crta vodenim bojama za kuhinjskim stolom, a da svakih 5-10 sekundi ne traži da umočim kist u boju ili razmažem malo boju po papiru ili nacrtam nešto…

a da je ukljucis u kucanske poslove "da ti pomaze"?
moja je meni tako "pomagala",kad bih vjesala ves dodavala bi stipalice,zajedno bi slagale,ja vece stvari,ona bi "slagala" carape i kuhinjske krpe...i sva se pravila vazna :)

Citiraj:

---

Kora prvotno napisa

Mim, ma tog se i bojim da me uskoro neće htjeti i to sve stoji, samo što je to igranje ponekad naporno. Šta da kažem neda mi se uvijek igrati. Možda sam grozna majka zbog toga, a možda se samo usudim priznati.

Sofke, mogu ja njoj dati zadatak, ali moram biti u istoj sobi s njom, znači njezinoj, a ako nešto radi u kuhinji opet traži da ja sudjelujem u tome. Znači, nema šanse da crta vodenim bojama za kuhinjskim stolom, a da svakih 5-10 sekundi ne traži da umočim kist u boju ili razmažem malo boju po papiru ili nacrtam nešto…

---

Znam točno kako ti je. I moja je do polaska u školu tražila moje društvo s tim da je njeno igranje uključivalo stalni razgovor i gomilu pitanja, a radim s ljudima, relativno zahtjevan posao, i nakon 8 sati mi nije do priče :) . Nekad sam mislila isto kao ti.

Kad nešto radiš u kuhinji nemoj joj dati bojati vodenim bojama. Neka radi nešto slično onom što ti radiš: igra plastičnim namirnicama, kupi joj malu drvenu daščicu i neki tupi nožić pa neka npr. rezucka tikvice, krastavac, nek prebire grah (moja je to obožavala)...i svakako joj nastoj objasniti da će se skuhati to što i ona nareže. Uživaju kad su veliki.

Btw, pogledaj pod ovo:
http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=37626
Možda se i tu pronađete. Odgoj djeteta koje traži maksimalnu pažnju roditelja naporan je, ali jako inspirativan. Puno toga možete raditi zajedno: uključi je u kućanske poslove, a kad se odlučite igrati onda joj budi potpuno posvećena. Vjeruj, iz ove perspektive čak mi se i igranje s Barbikama čini zanimljivo :mrgreen: . Mi smo sad u fazi beskrajnih "mama-i-kćer" razgovora. Vjerujem da te i to čeka ;).

Btw, zaboravi njenu sobu. Ona za sad služi samo za odlaganje igračaka i kad gospodična poželi imati prostor za sebe i svoje društvo. Sve do par mjeseci prije polaska u školu ne trebaš je tamo ni upućivati kad je sama. Prije škole je zgodno da naviknu raditi nešto u svojoj sobi jer je to priprema za samostalno pisanje zadaće. Kad do toga dođe-kuhinjski stol treba biti samo za igru, a zadaća se piše za radim stolom.

Ma stvar je u tome da ja njoj dam da radi što i ja. Znači kad sam u kuhinji, ona rezucka, prolijeva vodu, miješa s kuhačom, sve mi „pomaže“. Ali kad kaže ajmo se igrati to znači samo u njenoj sobi, a meni se to uvijek neda i nemam inspiracije, pogotovo kad je pitam kaj bi se igrala, a ona kaže ti smisli. Kad joj kažem da se ona odluči, to ne želi, do te mjere da ako inzistiram ona se rasplače. Ali ako kažem, ajmo slagat kockice, igrati se s bebama… ona pristaje. Ma nije to u biti neki problem, samo sam ja očekivala da bi se već mogla zaigrati sama.

Kora, ona je stvarno još uvijek premala, previše očekuješ
znam koliko zna biti naporno, a ja apsolutno nemaštovita za igre, lupala sam glavom u zid kako da ga zabavim
ali, u biti njemu je bilo svejedno, glavno da sam s njim, bilo da mu čitam knjigice, sjedim na podu i guram autiće, čekam da mi "skuha kavu" i non stop pričam s njim
danas (godinu dana kasnije i godinu više nego ima tvoja kći) situacija je bitno drugačija
ujutro pogleda crtić, pa se igra sam, pa malo sa mnom, ali onda opet nekako počne sam svoju igru - i tako nam prođe prijepodne, a kasnije već opet traži moju prisutnost

mim pametno zbori, prebrzo prođe vrijeme a kasnije ćemo žaliti za njim

Kora, ni moja E. se nikad nije htjela igrati sam. I meni je igra barbikama jako išla na živac, i ja sam htjela malo vremena za sebe, odmora, jer nakon rada u školi, bilo mi je samo do buljenja u prazno i puštanja mozga na pašu! Dakle, nisi loša mama, nemoj to ni pomišljati. Iskoristi to što ti prepušta biranje igrice pa slažite puzzle, kocke, daj joj krpicu u ruke kad brišeš prašinu, izađite van, a posao će čekati. Ono nužno obavi kad te TM zamjeni u igri ili kad ona ode spavati. Duga je noć! ;)
Nije utjeha, ali da znaš što te čeka: E. se ni danas ne voli igrati sama, a njena soba je još uvijek samo soba za igračke, knjige. No, zato je sva ta igra s njom rezultirala prekrasnim djetetom, zrelijom i odraslijom osobom nego što ima godina. I uvijek se rado sjeća i priča o našim igrama, a moje je srce poput planine!

Citiraj:

---

ljerka prvotno napisa

I uvijek se rado sjeća i priča o našim igrama

---

x
ja se i dan danas sjecam kako se tata igrao sa mnom,ma kako umoran dolazio s posla.sivao haljine mojim lutkama i po sto puta kruzio oko stola "na sve cetiri" a sam mu jahala na ledjima.imala sam 4 godine.
danas kad vise nije tu :cry: ,rado se sjetim tih trenutaka...

Moja ima samo dvije godine, znam da je još mala, ali ni trenutka sama, niti crtić pogledati. Ja moram sjediti na kauču pored nje i onda je mirna. Kocke slaže sama, ali ja moram biti na podu pored nje :mrgreen: i tako za sve. Kad su druga djeca u igri onda samo tu i tamo baci pogled jesam li u blizini, ako me nema na vidiku odmah pita di je mama :heart: Što će biti kad počnem raditi za mjesec dana ne znam :roll: