pomoć iskusnih: jel to dijete je s posebnim potr. ili nije?

Molim savjet: sestra i ja zivimo jako udaljene pa se vidjamo 1 godisnje. Prosle godine smo se vidjela kad joj je mladji sin napunio 2 god a moje dijete 1 god. Onda mi se njen mladji deckic ucinio cudan, nije govorio niti jednu jedinu rijec, niti pokusavao, a bio je izrazito hiperaktivan. Ukazala sam sestri na to, ali opet si nisam dala previse slobode, jer niti sama nisam imala iskustva kao mama djeteta tog uzrasta. Ovaj vikend smo opet proveli zajedno, nakon godinu dana. Mladji mali je i dalje neobican. Recimo stalno je ponavljao jednu recenicu "Luka hoće kupiti Edvarda", koja je, kad bi ju on izgovorio, zvučala: "Uka oe uit Evata". Zvucao je kao kad govore gluha djeca, kao da guta slova. :( ..
Opet vrlo obzirno pitam jesu li ga vodili pedijatru, logopedu jer mali ne izgovara neke suglasnike, roditelji oboje indolentnog stava - nisu i ne zele, "sve je o.k." :shock: . Taj mladji je na ustrb starijeg djeteta mezimca dosta zapostavljen i kad mu totalno prekipi, prvo plače od nemoci, pa se sav nekako ukoči i ostaje bez daha, poplavi, pozeleni, nesto jako cudno i tuzno. Jako me sve ovo potreslo i rastuzilo, i voljela bih nečiji savjet, jel to nesto zbilja neobicno, ili je to dakle jednostavno pitanje karaktera jednog djeteta. Kako se prepoznaje dijete s posebnim potrebama i poteskocama u razvoju? Motorika mu je super, to sve stima...priznajem da sam gledala Oprah prije 2 godine i tad mi je ostala prica zene od Jimma Kerryja, da ima takvo posebno dijete, te da bi sve dala da je reagirala na vrijeme, dok je jos bio jako, jako mali, da je mislila da su autisticna samo djeca koja sute i sjede u kutu, a da je njeno dijete bilo zivahno...osjecam se kao da mi je sveta duznost nesto poduzeti a da sam nemocna i ne znam kako :( ...jel s njim mozda ipak sve ok :roll: ? Ima tri godine ravno. MOLIM SAVJET ISKUSNIH!

N usudim se postavljati dijagnozu jer nemam nikakvih iskustava s djecom s posebnim potrebama, ali bih svakako bila upornija kod sestre.

Što košta odvesti dijete na pregled, nagovori je da ga odvede.

Ma :( ...sto me je najvise iznenadilo je da mi je frendica (koja isto ima djecu) rekla kako bi se ona sama uvrijedila da joj netko veli kako joj s djetetom nesto nije u redu :? ....ima nas raznih...rekla sam sestri nek ga odvede na jedan jedini pregled i onda iza toga slobodno grakne na mene ak doktor veli da je sve ok, ona ne zeli...mozda i je u pravu, sto se jaa mjesam :( ...

ma kad su djeca u pitanju, treba se umješati!!
i kako sama veliš, pa neka se dokaže suprotno, samo se treba nešto poduzeti.
svakoj je majci teško čuti da se dijete čini drugačije od drugih, ali ne treba biti sebičan ili jednostavno nemaran, pa posjet dječjem psihologu nije bolan, ili posjet neuropedijatru, a može promjeniti život tom malom biću...pa možda i na bolje.
ja sam da se ustraje u pokušajima da se dijete odvede na pregled!!
u nadi da su nalazi u redu :)

:love:

uh, zeznuto... trebala bi razmisliti kakav bi pristup pomaknuo roditelje, a da ih ne uvrijedi.
Teško mi je na osnovu opisa zaključiti što je malome, budući da nemam iskustva. Ali šteta da roditelji tako reagiraju.

Da, jako mi je jao (sto bi rekla ona mala kubanka u nekom od big brothera :lol: ), ali zbilja :( ...sad je vec drugi dan kako smo se oprostili od njih (otisli su doma), nisu mi pred ocima, sve se vraca u kolotecinu...ali osjecam se kao da sam probleme pomela pod tepih, grozno...nekad imam osjecaj da neki roditelji namjerno zanemaruju dijete kako bi poslije mogli pricati kako imaju problema s istim tim djetetom u zivotu, pa im se onda moraju raditi ustupci (roditeljima) svugdje i od strane svih - na poslu, u uzoj i siroj obitelji, medju prijateljima...ispricavam se na iskrenosti, ali zbilja tako mislim :( ...imati dijete s poteskocama u razvoju ne smatram krajem svijeta, ali da smatram itekako teskim osobnim krizem datih roditelja...no ne odreagirati na potrebe takvog djeteta eto vec da - to smatram krajem svijeta :( ...ima li netko s iskustvom odgoja djeteta s poteskocama u razvoju savjet i mozda svoju pricu, kako je to sve pocelo, jesu li znakovi bili totalno uocljivi ili pak suptilniji....ako nekoga ovo podsjeca na njegovo dijete ili neki poznati slucaj, molim nek se javi, makar na pp, puno ce mi znaciti !!

zao mi je jedino sto sam spomenula da je to dijete moje sestre, mozda to nisam trebala govoriti, ne znam jos kako se na takve osobne i intimne stvari gleda ovdje na roda forumu, nadam se ne zlonamjerno, u biti gotovo sam sigurna, onda valjda ofrm niti ne bi postojao, zar ne?

ofrm je inače lapsuški forum :/

mi svi (ili većina) ovdje svašta pišemo o svojoj rodbini... ;) ali nezgodno može biti ako se taj opisani slučajno prepozna, ili ga prepozanju drugi. Treba to imati na umu. Inače nije zabranjeno.

Meni je inače čudno da netko zapostavlja mlađe dijete zbog starijeg, inače je redovito obrnut slučaj. Moguće da i oni sami vide ili osjećaju da nešto nije u redu, pa guraju problem dalje od sebe?

Citiraj:

---

mamajita prvotno napisa

ma kad su djeca u pitanju, treba se umješati!!
i kako sama veliš, pa neka se dokaže suprotno, samo se treba nešto poduzeti.
svakoj je majci teško čuti da se dijete čini drugačije od drugih, ali ne treba biti sebičan ili jednostavno nemaran, pa posjet dječjem psihologu nije bolan, ili posjet neuropedijatru, a može promjeniti život tom malom biću...pa možda i na bolje.
ja sam da se ustraje u pokušajima da se dijete odvede na pregled!!
u nadi da su nalazi u redu :)

:love:

---

slažem se s ovim u potpunosti...

meni je moja draga prijateljica ukazala kako mi starijem sinu bježi oko, prvi sljedeći radni dan otišli smo u pedijatra "zlu ne trebalo" neću reči da mi je bilo lako dok nisam došla na red u dr-a ali sam joj bila zahvalna na ukazivanju na njene sumnje

mama mi je u par navrata bila skrenula pozornost kako mi dijete ne čuje kako treba...bilo mi je UŽASNO!!!!!!!!katastrofalno, u sebi sam je htjela golim rukama zadaviti
ali kad sam se malo smirila, vidjela sam da nekad reagira vrlo agresivno ako nešto ne čuje kad mu govorimo, da nekad vrišti bez razloga, da televiziju pojačava sve jače i jače iz dana u dan
na kontroli ORL ustanovljeno je da zaista ne čuje kako treba i da treba hitnu operaciju angina
izvađen mu je čep iz uha od 3cm, veli mm da tako nešto u životu nije vidio

da me ljudi nisu upozorili možda moje dijete sada ne bi čulo kako treba jer nama roditeljima su naša djeca najbolja, najljepša, najpametnija, najdivnija i vrlo teško prihvaćamo tuđe sugestije da nešto nije OK

na tvom mjestu bih pokušala još jednom razgpvarati s sestrom, pokušala bi joj pripremiti par tekstova što uopćeno rade djeca dobi njenog djeteta, pokušala bi joj prikupiti informacije gdje i kome i kada se treba javiti kako bi joj barem malo olakšala, možda se samo boji svega i nalazi se u šumi informacija i nije sposobna trenuntno trezveno razmišljati...

sretno

možda da malo prosurfaš, pročitaš neku literaturu, pa da sestri isprintaš/iskopiraš ako nađeš nešto slično!
Može biti da prvi čas reagira negativno ali će, nadam se, kasnije doma malo razmisliti na miru...

"mama mi je u par navrata bila skrenula pozornost kako mi dijete ne čuje kako treba...bilo mi je UŽASNO!!!!!!!!katastrofalno, u sebi sam je htjela golim rukama zadaviti"
recimo da je moja sestra ovakvog stava, ali nije trezvena kao ti brane, vec gura stvari pod tepih...ili ga namjerno drzi ovakvog, da bude jos gore pa da se onda ima za sto tuziti u zivotu...ne mogu vjerovat da sam ovo izgovorila, ali zbilja, zive jako dobro, nikad nisu otisli socijalnom lijecniku, sve preglede obavljaju privatno, za sebe jednako kao i za djecu, ovo bi bio njima pregled manje-vise, grrrrrrrrr :evil: ...ponovno su mi se javile lose emocije, najvise kad vidim kako je brane prosla, hvala bogu sad je sve ok, no ona je poslusala...a sto se tice tog da je htjela zagutit mamu sto joj to govori, ne sumnjam, svi smo mi takvi kad su nam klinci u pitanju, ali ju je ipak poslusala...i "strani promatrac" (u ovom sl. mama) je zbilja bila u pravu...i ja sam svojoj rekla "ajd platim ti pregled, ak je sve ok zvizni mi samarcinu sto sam te potresla bezveze", no ona niti da cuje...on je nasa jos uvijek bebica, ak ovako ostane bit ce on nas....." e ovo ne mogu izreci naglas grozno mi je sto je rekla....grrrr, grrrr, grrr, nema veze, joooojjjj, ak se moze javit i netko da mi veli "stara brijes, nase je dijete bilo slicno i sad je sve ok" bila bih JAKO ZAHVALNA !!!

Ja ću za sva vremena biti zahvalna dragoj teti S. - odgajateljici u vrtiću, na upozorenjima da moj stariji ne čuje kako treba (pa se onda otkrilo i da ne vidi kako treba, da mu oko bježi, da ima smetnje ovakve, smetnje onakve... motorika, pažnja... da ne ponavljam).

Kad sam razmislila o tome da li je bilo znakova da dijete ne čuje i prije nego je odgajateljica to primijetila - bilo je, ali mi smo bili neiskusni roditelji.

Kako je stvar završila - 5 godina u Suvagu i Merkuru, ali moje dijete danas čuje kako treba. Isto toliko na Rebru (svake godine nove naočale, vježbice itd. ) ali moje dijete danas ima binokularni vid i prognozu da mu naočale za koju godinu uopće neće trebati.

Moje dijete, koje je od pedijatrice imalo preporuku za Suvagovu školu, danas je zdrav 9-godišnjak koji se ni po čemu ne razlikuje od godinu dana mlađeg brata i vršnjaka.

Da mi je bilo teško sagledati neke stvari - bilo mi je! Ali isto tako zahvalna sam ljudima koji su me u dobroj namjeri upozorili i pomogli da dijete NA VRIJEME uključimo u odgovarajuću terapiju. Sve je rješivo ako se počne na vrijeme. Ima danas i volje i načina... I da - sve je išlo na uputnicu. Iako povremeno odvedem dijete i privatno (na kontrole - otorino) i zamolim prijatelja logopeda da mi kaže svoje mišljenje, mogu reći da smo zadovoljni terapijom koju smo djetetu uspjeli osigurati o trošku zdravstvenog osiguranja. Naš sin će danas-sutra biti radno sposoban čovjek. A nije moralo tako biti... srce mi se smrzne na OVU pomisao, što bi bilo da nismo počeli na vrijeme. Ne smijem se ni sjetiti koliko smo radnih sati izgubili (kapa dolje firmi, imali su razumijevanja) po čekaonicama i sličnim mjestima. No, to nije izgubljeno vrijeme. To je DOBRO ULOŽENO vrijeme.

Eto vidis Peterlin, to je i ono sto mene muci - NA VRIJEME nesto uciniti...nisam strucnjak ali je valjda to "na vrijeme" kad je dijete sto manje...morat cu smisliti nesto dobro kako da ih potaknem na kontrolu...pa i inace, evo, ja i dalje nemam iskustva kao mama torgodisnjeg djeteta, jer moja mala ce sad dvije, no vi koji ste imali vec djecicu od tri godine, kako su govorila ona koja su malo manje pricala od svojih vrsnjaka? Manji fond rijeci ili jos uvijek nepravilno izgovorene rijeci? Molim iskustva...

Ako postoje kakve dileme kod roditelja (a bilo je već dosta riječi o tome) najbolje je pitati logopeda. Stručnjak će odmah znati da li treba dijete odvesti na kakvu opsežniju dijagnostiku ili će UMIRITI RODITELJE ako je djetetov govorni razvoj (i ostalo) u okvirima koji se mogu smatrati prihvatljivim. Tu su velika odstupanja u igri pa je teško dati savjet čak i ako imamo dijete te dobi ili iskustvo na drugi način...

Evo, nešto o govornom razvoju ima ovdje:
http://www.krapinske-toplice.t-com.h...ni_razvoj.html

Drugo je pak pitanje kako roditelje koji ne vide ili ne žele vidjeti potencijalni problem privoljeti da ipak provjere stvari... Ne znam. Tu treba dosta diplomacije, ali i upornosti. Iako će im spominjanje možebitnih problema u početku izgledati :shock: , treba im dati vremena da se naviknu na ideju i ponuditi rješenje. Pomalo. Sa stankama. Ali uporno... Ako je dijete uključeno u vrtić, stručna služba i odgajatelji dobar su saveznik. Znam to iz iskustva. Nama je spasilo glavu. Sretno! :love:

Tako i sama mislim, hvala Peterlin :)

Ja ćiu stavit i ovaj link ... jer mi je upalo u oči da dječak o sebi govori kao o nekom drugom ... pa prosurfaj


http://autizam.pforum.biz/portal.htm

andrij - puno ti hvala!! Ovo mi je jako značilo za pročitati, samo, da, moje su se sumnje još više pojačale - on ima neke od vrsta navedenih ponašanja :( ...

ti tu ne možeš ništa...
možeš se zamjerit sestri i dovest u situaciju još rijeđeg posjećivanja...
znam da ti je teško ali neki roditelji ne vole da im sepetlja u odgoj...
ustvari nitko to ne voli...
jesi li razmišljala o tome da su oni već možda dijete vodili doktoru i da oni znaju što je s djetetom,samo to drže daleko od javnosti?
Ja znam za takav jedan slučaj...
eto,toliko od mene...kiss :love:

Citiraj:

---

šefika prvotno napisa

ti tu ne možeš ništa...
možeš se zamjerit sestri i dovest u situaciju još rijeđeg posjećivanja...
znam da ti je teško ali neki roditelji ne vole da im sepetlja u odgoj...
ustvari nitko to ne voli...
jesi li razmišljala o tome da su oni već možda dijete vodili doktoru i da oni znaju što je s djetetom,samo to drže daleko od javnosti?
Ja znam za takav jedan slučaj...
eto,toliko od mene...kiss :love:

---

Bez obzira na to što je ovo točno, ja bih u takvoj situaciji ipak potražila način da roditeljima kažem za svoje bojazni. Na taj način im se može pružiti prilika da s nekim porazgovaraju o tome, a osim toga može se dogoditi da stvarno ne vide problem i da im treba pomoć.

Može se dogoditi da nam kasnije kažu PA ZAŠTO MI NISI REKLA? A u takvom trenutku kasno je za predomišljanje... Dakle, spomenuti DA, ali taktično i oprezno. Ja bih tako, a svatko od nas bolje poznaje situaciju i ocijenit će što je najpametnije napraviti. Najvažnija je dobrobit djeteta, a to kako se roditelji osjećaju dolazi na drugo mjesto.

šefika i peterlin - u pravu ste i jedna i druga ! No, nekako mi se sad odjednom čini kako uopće nisam razmatrala mogućnost da bi oni to već mogli znati (da su npr bili kod doktora već), kao sto je šefika rekla. To me je zbilja zateklo, takvo razmišljanje - što ako je stvarno tako? Ako sa stavom ignoriranja u biti kriju bol jer vec mozda nesto konkretno znaju? zato sam rjesila nista vise ne govoriti, jer sam svoje vec rekla, i diskretno i indiskretno, tako da...vrijeme ce pokazati, no uvjerena sam da da bi mogli vise raditi oko tog i s tim djetetom. Znam da se svako ide s problemom boriti na svoj nacin - netko ga izbjegava pa tako "rjesava" a netko se voli suociti odmah. Samo sto dijete nije "problem", ono je dijete, zivo, zahtjevno, stalno i sveprisutno u nasim zivotima, ne znam...

Citiraj:

---

mamkanica prvotno napisa

Samo sto dijete nije "problem", ono je dijete, zivo, zahtjevno, stalno i sveprisutno u nasim zivotima, ne znam...

---

Riječ je o djetetu tvoje sestre ... nije tuđe dijete u pitanju pa da se misliš hoćeš li ili nećeš kazati da se ne zamjeriš ... Ne znam kakav odnos imate vas dvije al to je tvoj nećak :love:

Ja sam mojoj sestri neki dan rekla da ne tepaju maloj jer mala loše izgovara neka slova .Nije to da ona hoće tepati i da moja majka hoće tepati nego se jednostavno zaboravi čovjek kad vidi malo dijete - samo što je njeno u dobi od 4 godine kad bi već trebalo govoriti razgovjetnije ...Nije svejedno čuti tuđe mišljenje , al kod djeteta neke stvari prije primjete ljudi koji nisu svaki dan sa njim nego onaj tko je svaki dan uz dijete.

a znam andrij :( , al kad...nekako kao da tek sad vidim koliko sam se stvarno udaljila od sestre, osim kilometrima, i u nekim osnovnim svjetonazorima...al sad je to vec sasvim druga prica i tema :( ...samo da, jako mi je zao tog djeteta i da, ako je to nečije dijete a ne moje, ne mogu tu bas nista posebno uciniti...mada bih se iskreno radije sporjeckala sa sestrom nego gledala kako se stvari ovak odvijaju, no...pizdek sam i nemam petlje :/ ...