Da li ga nositi kada ne traži?

Ne znam da li je jasno iz naslova, ali zbunjuje me situacija za koju bih nekad dušu prodala. Naime, unazad par dana moje dijete mirno leži u krevetiću kad se probudi, smije se, maše ručicama, nešto guguće pa nakon nekog vremena ili ponovo zaspe ili krene u plač.
Ili kada ga dojim zaspe, ja ga spustim u krevetić, on istog trena otvori oči, ali se ne buni. Otane tako ležati i zvjerkati okolo par minuta i onda blaženo zaspe.
Npr, malo prije, zaspao je na ciki, ja ga spustila i otišla kuhati. Usred goljenja mrkve čujem da nešto "priča". Nije cendrao pa sam ogulila i luk, dođem u sobu, on spava.
Pitate se što me muči? :mrgreen:
Muči me je sam li ga nehotice "istrenirala" jer, za razliku od seke, on je imao i svoju porciju plakanja. Seka ipak mora i kakati i piškiti i jesti, a te potrebe ne razumiju njegove potrebe za nošenjem. Jest da je sve to kratko trajalo, ali ipak se događalo. Sad više ne, jer on ima strpljenja (seka i dalje mora i papati i piškiti).
Da ga nosim i kad on ne traži? Ili da uživam i ne kompliciram?

uživaj i ne kompliciraj. :mrgreen:
a kad ti dođe da ga nosiš, nosi ga :mrgreen:
da nije zadovoljan, već bi se on javio, ne treniraju se ti bebači baš tako lako :love:

kod mojih je, takodjer, odgromna razlika u potrebi za nosenjem.
Tocno se sjecam tih situacija koje opisujes s B - on mirno lezi u kreveticu i igra se rucicama, ja dolazim i uzimam ga na ruke jer - jadno dijete, nece valjda lezati sam-.
S F to ne radim, ne samo zato jer imam manje vremena nego sam sada ipak svjesnija da samostalna igra, bez uplitanja roditelja ima svoju razvojnu funkciju kod beba. Tako ja F dignem kada zatrazi, i, zapravo trazi kada je gladna ili joj ipak dosadi igra. Ona se jako lijepo i dugo zaigra sama :) Mi se, cak, ne nosamo gotovo uopce, mozemo se, lijepo, i sjedecki maziti, igrati, cickanje nam omogucava puno kontakta - ona stvarno nema potrebu za samim nosenjem.

uživaj :heart:
da je i meni tako ;)

Uživaj dok možeš...hehe :mrgreen:

Takva vrsta dijeteta! Uzivaj!! :love:

i moj je takav, a mama mi stalno kvoca i nabija griznju savjesti da ga premalo nosam.
on se igra sam sa sobom, nekad se i smije naglas sam. kad zatrazi, podignem ga, mazimo se... a cesto i kad ne zatrazi jer mi je to gust, a on zbilja jako malo trazi.
cak se ne voli ni uspavljivat na rukama, od prvog dana. u pocetku je samo voznja kolicima palila, a sad trlja glavicu o pelenu i tako se uspava. a bilo je dernjave i nosanja dok nismo to otkrili.
sad ste me utjesile, i ja sam puno razmisljala o tome, i mislila da nesto krivo radim jer su sva druga djeca mamama vecinu vremena na rukama. a moj se igra na podu i obozava voznju kolicima. ali zato obozava i kad ja legnem skupa s njim na pod :)

Takva je i moja mađa bila.
Sram me napisati koliko je podoja na dan imala. :mrgreen:

Al odrađuje sad svoje :mrgreen:
Nosim je u slingu često. Ima 2.5 godine i 15 kila :mrgreen:

Cubana, opisala si moju situaciju samo što u mojoj glavi nema pitanja već samo cvijetin73 odgovor. Nekad neko vrijeme i cendra sam ako je starija na WC-u i ne mogu je ostaviti. Istrenirala? Bogme kad mu je dosta i strpljenje isteče dreka je takva da je uzimanje "ili odmah ili sad".

jao, kakva dilema :mrgreen:
uživaj

moja je za sad jedinica i ima svu pažnju, ali se smirila kad je počela bolje razvijati motoriku (sjedenje, puzanje...), valjda se prestala osjećati potpuno bespomoćnom...

Uživaj i ne kompliciraj! :mrgreen:
Da je meni dočekati taj dan..... zbog stalnog nošenja imam upaljene tetive na obje ruke i moram ih bandažirati elastičnim zavojem da bih funkcionirala .....

Ma uživam!
Evo i učim i spremam i kuham... idealna žena sam postala :mrgreen:
Tnx, bilo me strah da nije samo tako odustao od borbe (plača) i predao se. Jer radije bih da plače nego da ga slomim neodgovaranjem na potrebe.
Al da ne bi samo Ifi imala "šta da radim, šta?" topike, eto i mene.

Nema edita pa samo dodajem :lol: na ono sitnim slovima. Da me netko krivo ne shvati.

Citiraj:

---

ana.m prvotno napisa

Uživaj dok možeš...hehe :mrgreen:

---

i ja ću se nasmijati kao i ana.m

Ian je isprva bio točno takav, presladak, ja sam ga nosila budnog, kad sam htjela, jer mi je bio gušt. No on je recimo bio takvao novorođenče / dojenče da nikako nije htio zaspivati na rukama, počeo bi šiziti i meškoljiti se pa ga spustiš na krevet - a on - spava! Odmah. Isprva sam bila kao da mi je netko ukrao nešto :) nenavikla.

No, negdje oko 6 mjeseci počeo je gugutanju dodavati mrduljenje, pa muvanje a onda je utihnuo ali počeo puzati po svuda, ići uokolo..

Sad se npr probudi, siđe s kreveta i dopuzi u dnevni. Ni trc ni mrc, jer kuži da bi netko došao po njega a fora u je baš da to sam.

Zanimljivo je da je od onog mirnog mišića postao veliki hahar. Srećom pa sam na takve navikla :mrgreen:

Dakle, za sad, uživaj, slušaj ga i radi kako misliš da vam je najugodnije (njemu prvo). A kad se poželiš nosanja, uzmi ga u naručje, nosaj, pokazuj i imenuj stvari pa ćeš imati i korisnu igru i gušt.

Čestitam na bebi, to je još malo slatko klupko :heart:

Citiraj:

---

Tiwi prvotno napisa

Zanimljivo je da je od onog mirnog mišića postao veliki hahar.

---

Čini mi se da se baš to često događa, oni koji u prvim mjesecima izgledaju kao mirna i nezahtjevna djeca postanu pravi zvrkovi, dok su oni koje treba nositi dok ruke ne otpadnu jer inače urlaju da se kuća trese kasnije mali privrženi emotivci

samo da provjerim jesu li se postavke o nosenju djece koja to ne traze promijenile? :mrgreen:
naime, Lovro je bio full zahtjevan, na rukama ( i u slingu) 24/7 od dana kad se rodio.
Lorena mu je totalna suprotnost, mirno lezi u kinderbetu, zvjera okolo, ja je ne skuzim uvijek, al kad je skuzim, uzmem je pa se malo mazimo ili je malo nosim... nekak mi ju je zao, Lovro je imao moju nepodijeljenu paznju koju je dobrano koristio (i jos uvijek koristi), i ponekad imam osjecaj da zanemarujem Lorenu.

po mom mišljenju, zanemarivanje u ovom slučaju bi bilo ne odgovaranje na djetetovu potrebu za nošenjem, druženjem, kontaktom s roditeljem kada dijete tu potrebu iskazuje.
kada ona mirno leži u krevetiću i zvjera okolo, znači da taj čas nema potrebu da ju nosiš i možeš ju bez grižnje savjesti pustiti "na miru". eto :mrgreen:

Bez brige, javit će on kad se zaželi nosanja.
Meni je bilo smiješno kad je došla svekrva pa podigla malu koja se u tom trenutku sama zabavljala s ručicama - dijete počelo tulit a žena ostala paf kako se beba neće nosit i na kraju ju spustila uz komentar "pametnije dijete nego baba" :)

Citiraj:

---

Mrvna prvotno napisa

Bez brige, javit će on kad se zaželi nosanja.
Meni je bilo smiješno kad je došla svekrva pa podigla malu koja se u tom trenutku sama zabavljala s ručicama - dijete počelo tulit a žena ostala paf kako se beba neće nosit i na kraju ju spustila uz komentar "pametnije dijete nego baba" :)

---

Ista stvar i kod mene.
L se uvijek igrala sama i bila zadovoljna.
Sada sa skoro sedam mjeseci, ako se zaigra, a netko je digne, odmah u plač.
Najviše se voli nositi vani kada idemo u šetnju, valjda jer joj je pogled bolji.
Inače nije baš neki ljubitelj vožnje u kolicima, brzo joj dosadi pa se vani najčešće vozimo do odredišta (livade) i tamo se s puno druge djece nosamo :mrgreen:

I moj S. je takav. Dok starija nije bila takva, cijelo vrijeme na rukama, pa pričaj, pa pjevaj, pa nosi, nosi, nosi... A onda nam se rodio S. Sam zaspi, nema nošenja, sam priča sa sobom, sam se zabavlja...a ja ??(preporodila se). Totalna razlika između brata i sestre. Uzmem ja njega kad ne traži, igramo se i mazimo. Ali mi je drago što je takav, poigram se i zabavim sa R., mogu nešto napraviti za sebe, kuću...
Uživaj :)