Laparotomija - miom na putu do bebe
Otvaram ovu temu jer kada pričamo o kirurškim zahvatima u ginekologiji i liječenju neplodnosti, uglavnom mislimo na histeroskopiju i laparoskopiju, dok smo o laparotomiji govorili jako malo, a možda će baš takve informacije nekome zatrebati, kao meni danas.
Dok su histeroskopija i laparoskopija relativno jednostavni zahvati kojima se provjerava stanje maternice, jajnika i jajovoda, te se izvode lakši kirurški zahvati, laparotomija podrazumijeva klasičnu operaciju, tj. presijecanje i rezanje trbušne stjenke radi izvodenja razlicitih operacija u trbušnoj šupljini. Danas se laparotomija u liječenju neplodnosti izvodi sve rjeđe radi težine zahvata i dužeg oporavka,
međutim, ponekad je to jedina opcija.
Ja imam miom veličine 5 cm koji se cijelom dužinom drži za unutrašnju stijenku maternice, te ga nije moguće odstraniti laparoskopski. Već tri godine uvjeravam sebe kako on nije razlog što još nisam trudna, ali sada kada je počeo deformirati maternicu i nakon tri neuspješna AIH više nisam tako sigurna. Želim se konačno riješiti tog podstanara i provjeriti da li je sve ostalo ok, tako da mirne duše mogu kasnije na IVF.
Pa cure, ako je neka imala iskustva s laparotomijom, pišite. Znam da me čeka poveći rez (nešto kao carski) i "ljuštenje" mioma iz maternice, pa me zanima koliko bi mogao trajati oporavak sluznice, kada se može krenuti s postupcima i odnosima, može li taj rez raditi probleme u trudnoći, koliko ste bile u bolnici... :?
Joj puna sam pitanja... Ma znam da će mi dr. sve objasniti (već je pola), ali sam ja od neke lagane panike dobar dio zaboravila. :/
P.S. operaciju smo ipak odlučili raditi privatno, u Citu, dr. Poljak i Šparac. U njih imam povjerenja i nadam se da će sve proći ok. :heart:
uklonjena zadnja recenica na zahtjev korisnice
Re: Laparotomija - miom na putu do bebe
Citiraj:
Denny prvotno napisa
Pa cure, ako je neka imala iskustva s laparotomijom, pišite. Znam da me čeka poveći rez (nešto kao carski) i "ljuštenje" mioma iz maternice, pa me zanima koliko bi mogao trajati oporavak sluznice, kada se može krenuti s postupcima i odnosima, može li taj rez raditi probleme u trudnoći, koliko ste bile u bolnici... :?
Joj puna sam pitanja... Ma znam da će mi dr. sve objasniti (već je pola), ali sam ja od neke lagane panike dobar dio zaboravila. :/
Evo i mene :)
Moj je miom vjerojatno godinama bio oko 4 cm, u doba kad je obavljena laparotomija dosegao je već promjer od 10 cm. Točnije, narastao je sa 4 na 10 cm u pola godine, a ja to povezujem s homeopatskom terapijom koju sam u to doba uzimala kako bih ga pokušala "smanjiti" ili "ukloniti" bez operacije. Zbog položaja mi je preporučena operacija i dok je bio "samo" 4 cm velik, a kad je narastao, više ni o čemu nisam imala ni za razmišljati. Osim toga, posljednjih mjeseci mi je radio i velike probleme, menstruacije su bile nezamislivo obilne, a bol s kojom nisam mogla hodati mi se pojavljivala i u bilo koje doba ciklusa.
Rez je 20-tak centimetara, a sada, nešto više tri i pol godine od operacije, ožiljak je već sasvim blijed.
Trudnoća mi je bila apsolutno zabranjena sljedićih 6 mjeseci, što se protegnulo u stvari na 8, jer ni nakon 6 mjeseci doktor nije dao dopuštenje za "prestati se paziti". Tijekom tog razdoblja je bilo tako strogo zabranjeno da su me gotovo prisiljavali na uzimanje kontracepcijskih tableta. Sami spolni odnosi, i uz kontracepciju, ne sjećam se kako su dugo bili zabranjeni.
Histeroskopija je kasnije pokazala da je materinica b.o., bez obzira što je zahvat bio prilično... težak. Tako da, barem kako mi je rekao moj doktor koji je i bio jedan od dvojice koji su "ljuštili" taj moj miom, tj. zajedno me operirali, nema prepreka što se maternice tiče za trudnoću.
U bolnici sam bila nakon operacije tjedan dana, kada su mi vađeni konci. Onda sam još doma mirovala više od mjesec dana. U bolnici me nije boljelo jer su me pikali non stop injekcijama protiv bolova (osim Voltarena dobivala sam još i antibiotike i koješta što me bacalo u nirvanu :mrgreen: ), na infuziji sam bila također par dana. Iz bolnice sam izašla jako anemična, što su mi propustili reći i doktor je tek na kontroli, nakon mjesec dana, to uočio na mom nalazu. To se možda ne dogodi svima, jer moja operacija (baš onaj dio "ja na operacijskom stolu") je trajala puna 4 sata... Uglavnom, povedi računa i o tome. Ja sam tada po prvi puta u životu saznala što znači i kako je živjeti kad si jako anemičan... :/
Kretanje mi je nakon operacije bilo zabranjeno bez nadzora u bolnici, par dana nisam smjela mrdnuti iz kreveta (a nisam ni mogla, onako omamljena :mrgreen: i s infuzijom i kateterom) a i neko vrijeme sam doma trebala ustajati iz ležećeg položaja bez korištenja trbušnih mišića (tehniku su mi objasnile sestre u bolnici, pretpostavljam da ju koriste i neke trudnice). S obzirom na to da sam se pazila, ne sjećam se nekih bolova od kad sam otpuštena iz bolnice.
Sve u svemu, bio im je to priličan zahvat (miomi tog formata kod žena kojima treba spašavati maternicu jer žele trudnoću, srećom, nisu tako česti), pa vjerujem da će kod tebe i oporavak ići brže.
Ne znam kakav je dr. Šparac na operacijama (ja nisam operirana u Citu) ali mi je vrlo, vrlo simpatičan. :)
I držim ti fige za to da brzo nakon generalne probe bude prava akcija. :heart: