psihijatar u Nedjeljom u 2

nakon što me oduševio novi gost Stankovića, psihijatar Norman Sartorius, te također usred aktualnih obiteljskih problema kada sam se raspitivala na sve strane ima li netko poznatog psihijatra i apsolutno nitko od mog brojnog društva nije poznavao ni jednoga, pitam se zašto ih je tako malo,
zašto su bolesnici s takvim problemima toliko marginalizirani (kako su oni rekli političare ne zanimaju jer nemaju pravo glasa)
i kako je moguće da smo kao društvo tako neobrazovani po pitanju mentalnih bolesti. I sam SDtanković je priznao da je nedavno u emisiji posprdno govorio o jednom bolesniku od shizofrenije, pa se javno ispričao

također bih željela ćuti iskustva vas koji u obitelji imate mentalne bolesnike ili one koji naginju tome kakva se vaša iskustva i da li je sve tako crno kako izgleda

Je, na žalost. I gore nego što se mogao steći dojam. Mi smo na faksu imali prof.Kulenovića divnog starog psihijatra,koji je uvijek vodio prvu godinu akademije na jednodnevni izlet u Vrapče, u polušali da vidimo kamo vodi taj naš umjetnički poziv, ali ono što je meni bilo najpotresnije je to da što su bolesnici u lošijem stanju to njihov odjel izgleda gore. Katatonični i "beznadni" pacijenti su u baraci 5b, kako je od milja zove osoblje. A naziv nije pretjeran. Detalje neću prepričavati. Odjel za ovisnosti izgleda kao sjedište banke u odnosu na ostatak, zahvaljujući stalnim i ciljanim donacijama. Ostali nisu te sreće.

U Samoboru postoji jedna jedina psihijatrica koja radi i ambulantno i privatno. Kad mi je najvise trebala strucna pomoc, nakon gubitka bebe, morala sam cekati na red skoro 2 mjeseca. Prvi razgovor je trajao 20 a drugi 15 minuta. I ja sam bila "izljecena" iako mi je dijagnosticirala PTSP.
Zvala sam frenda koji je psiholog i molila ga da mi preporuci nekog psihijatra u Zg koji ce mi moci posvetiti malo vise svog vremena i da u cekaoni ne sjedi njih jos 10 narucenih u razmaku od 15 min.
Pomoc mi je trebala ODMAH ali mi je rekao da nema tog psihijatra kod kojeg se ne ceka minimalno mjesec dana. Na kraju sam svoje rane zaljecila sama, srecom pa nisam pristala na kljukanje antidepresivima i tabletama za spavanje.

ovaj psihijatar iz emisije je govorio kako uopće nije teško pomoći takvim bolesnicima kao što to ljudi misle, prventveno da ih se duže sluša...napravili su neko istraživanje kod doktora opće prakse gdje su ih zamolili da barem 3 minute slušaju pacijenta bez da ga išta pitaju

ljudi su na izlasku govorili kako nikada do tada nisu dobili bolji savjet

Nisam gledala emisiju, ali je li možda taj bolesnik kojem se Stanković ispričao Voškion?
Zanima me zato jer se često pitam ima li koga tko na takve slučajeve pokušava gledati iz perspektive te bolesne osobe? Baš u konkretnom primjeru, iako nisam baš sasvim informirana jer mi je bilo zlo od cijele priče, zapitah se da li je ikome palo na pamet da mora da je grozno živjeti život misleći da ti je cijela obitelj neprijatelj, da te baš svi njeni članovi žele otrovati, ili što je već on mislio. Ja sam naravno suosjećala sa žrtvama, i pravednički se zgražavala sa ostatkom javnosti (i dalje tako mislim), da bi mi nedavno frendica rekla kako je baš na to pomislila.
I da, ima u tome nešto, ali kako si pomoći i biti bolji čovjek (pisala sam upravo nešto slično na Izazovima) kad je u pitanju tako nešto, toliko grozno? Kad su žrtve djeca, kako bi itko mogao razumjeti?

Evo linka, za one koji nisu gledali
Dr. Norman Sartorius[/url]

uffff :(
meni je nekako suđeno to Vrapče, sve mi se čini...
Svako malo mi netko iz svojte završi gore
prvi put kad sam išla gore u posjetu sam bila prestravljena, puna predrasuda, samo sam čekala da me netko napadne... bila sam na jednom odjelu (ne znam koji) koji je izgledao baš kako pikula piše, baraka 5b. Prijetelj kojeg smo posjećivali je imao težak oblik PTSP-a, dugo je i bolovao prije odlaska u vrapče, znam da su ga pucale paranoje da će "oni" doći po njega i odvest ga...najgore je što su se te njegove paranoje obistinile, naime, kad je zakovao prozore i vrata kuće i zatvorio obitelj i nikom nije dao da izađe došla je policija i hitna po njega i "odveli su ga"...
Ovih dana, igrom slučaja, opet posjećujem Vrapče, sad idem na drugi odjel, ovisnosti, ja, s trbuhom do zuba :mrgreen: malo me čudno gledaju
Mogu vam reći da sam se navikla, na gotovo sve, pa i one starčiće koji kad ih puste malo van katatonično hodaju i izgledaju baš kao nagori mogući stereotip koji možete zamisliti...
Možda si zbog trudnoće podsvijesno ne dopuštam da me takve slike pogađaju, ali ponekad je zbilja potresno...
i ovo što Svimbalo kaže, kako li je živjeti s tim paranojama i strahovima svaki dan, još pored toga biti osuđivan od ljudi...
A ovo što se u Splitu dogodilo s bebicom...to je tako grozno, pa taj nesretnik je možda zbilja težak psihički bolesnik, ali pošto se radi o narkomaniji svi ćemo reći da je to nešto što je sam izabrao i prema tome je kriv koliko je težak...Kako je lako osuditi takve ovisnike.

kako bi bilo lijepo kada bi ustanove za takve bolesti bile lijepa mjesta, na kojima se oboljeli mogu baviti sportom, na kojima ih se sluša što žele reći bez da ih se odmah kljuka tabletama.mislim, ne znam, možda imam predrasude o ustanovama jer zbilja nemam iskustva, ali kako se priča, ljudima je noćna mora završiti tako negdje, a možda bi se prije odvažili i zatražili liječenje

kako bi bilo lijepo da se ovdje javi netko tko je psihijatar da ćujemo iskustva iz prve ruke, no imam neki osjećaj da pripadnika te struke nema u javnosti (zona sumraka :? )
bar ja još ni jednog nisam uspjela naći

preporucam vam knjigu od clare allan> poppy shakespeare,

duhoviti opis kako je to biti s druge strane tj u ulozi pacijenta,
ali i kako je lako zavrsiti u toj ulozi.

kad smo vec kod preporucivanja knjiga, ja bih toplo da preporucim 'living well with depression and bipolar disorder" (john mcman).
covjek je award-winning mental health journalist, koji je i sam vec vise od decenije povremeno bolestan od depresije. medjutim, mcman je sa takvom bolescu uspio da organizuje odlicnu web-stranicu na kojoj je sakupljena gomila odlicnih clanaka koji su vezani za temu mental health, napisao knjige, putuje na konferencije i objavljuje koja su nova naucna saznanja tamo objavljena...

ja sam radeci vise godina na jednom institutu za psihijatrijsko istrazivanje dobijala nedeljno njegov newsletter, i moram da priznam da su mi informacije koje je on sakupio cesto bile kvalitetnije i bolje isfiltrirane nego sta sam nalalzila u nasim scientific journals...

aha, evo i adresa:

http://www.mcmanweb.com/

a odatle se lako stize na mnoge druge mental health disorders...

da ja odgovorim i na početni post.

prijateljici s faksa je bila dijagnosticirana depresija.
da je poznajete, rekli bi da je prototip nekoga tko bi obolio od duševnih bolesti, a i psihijatar joj je na početku liječenja rekao da jednostavno ima malo nježniju dušu.
svejedno nam je svima iz društva bio šok kad je dobila dijagnozu.
imala je i suicidalnih epizoda, zatvaranje u stan, nejavljanje na mobitel.
čupala je, čupali su svi oko nje i iščupala se.


znam da je ljudima oko nje (uglavnom poznanicima, ali i onima koji su joj bili zbilja bliski) najteže bio "provariti" to da je ona zbilja bolesna.
da se ne pretvara, da ne izmišlja.
jer depresija se ne vidi. ti od nje nemaš temperaturu, ne povraćaš, ništa te ne boli. to kao nije bolest, ali jest.

Melange - i sada kada je izlječena, šta ona kaže?
Kako joj je sada?

Citiraj:

---

ivy prvotno napisa

kako bi bilo lijepo kada bi ustanove za takve bolesti bile lijepa mjesta, na kojima se oboljeli mogu baviti sportom, na kojima ih se sluša što žele reći bez da ih se odmah kljuka tabletama.mislim, ne znam, možda imam predrasude o ustanovama jer zbilja nemam iskustva, ali kako se priča, ljudima je noćna mora završiti tako negdje, a možda bi se prije odvažili i zatražili liječenje

---

X

Nažalost, prijateljica mi je med. sestra i ona radi u šok sobi i tako se nalazila sa prijateljem koji radi na Vrapču, pa je bila razmjena iskustava...
Uglavnom, čovjek ne radi ništa, rješava se agresivom, podjeli terapija i to je to.

Citiraj:

---

Maslačkica prvotno napisa

Melange - i sada kada je izlječena, šta ona kaže?
Kako joj je sada?

---

nismo se cule vec neko vrijeme, ali mislim da je jos na nekim lijekovima (kod nje je u pitanju bila neravnoteza litija). nema vise epizoda. na faksu je sve pet.