Može mala pomoć...........??? :-)

Iako ovo mogu najbolje rješit sama sa sobom jer je to dosta individualna stvar, pomoglo bi mi par vaših riječii savjeta, iskustava.....
Započela sam već neki post i sudjelovala u par i čitam vas i svi tako nekako kao da znate što želite, a ja više ne znam što želim a što bi trebalo bit tako nekako, da li što gubim, propuštam.......?? ? Uglavnom želim reći....

....muči me neodlučnost i previše razmišljanja o svemu tome, a razmišljam već neko vrijeme svaki božji dan

Znači rodila sam s 20 godina, sad imam 25, imam još 4 ispita do kraja falkuteta. i sad me mučiiiii budučnost. vrijeme mi nekako brzo prolazi, htejla bi još jedno dijete, a htjela bi i počet radit i čuda s tim. uglavnom kako sam uskoro gotova s faksom i htjala bi malo krenut u taj svijet odraslih, tj. radni svijet (iako lijepo mi je s mojim limačem doma ,ali već peta godina....., ). ne bi htjela preveliku razliku kod djece tako da bi mi bilo vrijeme da krenem na drugo ( ja računam da će se odmah uhvatit kao i prvo što možda i nije točno), a ako krenem na drugo ne gine mi bit doma do cc 27,28...znali počet ću radit s 27,28 prvi put......i još zadnje, ako krenem radit kroz par mjeseci odgađa se dijete bar godinu, godinu i pol, dvije,možda i više) jer nemogu se zaposlit i otić na porodiljni mislim mogu, ali ipak je ovo Hrvatska), i onda se tu stvara velika razlika koju nisam željela........ iiiiiiiii dođe mi da vrištim :evil: .................
ustvari pet minuta želim opet bit majka i sanjam o bebi i sigurna sam da ništa ne propuštam, a onda već neki sljedeći trenutak se zamišljam kao žena koja odlazi na posao, ide po dijete dolazi doma ( iako to vjerovatrno nije toliko uzbudljivo, samo nisam isprobala još pa...)
(iako moram prozant da malo mi nekako beba preteže pogotovo kad razgovaram s limačem o bratu ili seki...)

svjesna sam da ovo nisu problemi, pravi problemi su daleko od ovoga, samo sam luda od razmišljanja i puno bi mi pomoglo kad bi mi napisali par riječi, neki savjet....vidim da vam to jako dobro ide......

p.s. kako već po običaju smutim tekst, da je to čudo slobodno recite ako vam nešto nije :) :) :) jasno.......unaprijed puno hvala na odgovorima

Da sam na tvom mjestu ja bi isla na drugu bebu, osim ako vam egzistencija nije ugrozena zato sto ne radis. Ako si mozete to priustit, ostani jos doma i krenite na drugo. Ne moras s drugim bit do npr. 3 godine bez posla, mozes ga dati u jaslice s godinom dana i zaposlit se. Vjeruj mi, nista ne propustas sto ne radis. Osim nervoze, stresa i kronicnog nedostatka vremena...

Ha čuj, odluka je samo i isključivo tvoja, to znaš i sama, ali evo ti par argumenata (pa ćeš i sama zaključiti na koju stranu mene tvoja priča vuče):
1. Imaš 25 godina, manje nego prosiječna prvorotka, dakle vremena za djecu ima još dovoljno.
2. Razlika među djecom će svakako biti više nego 6 godina, i kako ga god okreneš možež prekrižiti sliku o dvoje dječice koja se zajedno igraju, barem je takvo moje iskustvo, neka me isprave cure koje znaju bolje.
3. Nakon 5 godina s jednim djetetom, možda bi ti odgovarala promjena. A nakon nekoliko godina na poslu možda bi više uživala u porodiljskom. Tu je bitan i podatak o tome koliko si sigurna da bi brzo nakon završetka studija našla posao koji želiš.

Puno sreće ti želim, kako god odlučila.

hm, teško, a opet...
da sam u tvojoj situaciji vjerojatno bih ućinila kako kaže Koksy- jer sad nakon 17 godina staža kombiniranog s tri porodiljna stvarno vidim da više vrijedi sve ono doma nego tren strke i stresa na poslu, pa bilo tu ne znam koliko para i uspješnosti u karijeri, ali opet, hm, to sam ja...

Ja bih svakako tražila posao,par godina radila pa onda išla na porodiljni.
Godine su na tvojoj stani,a jel razlika među klincima 6,8 ili 10 godina-više ne igra neku ulogu,jer,kao što je već rekla prethodnica, ionako neće biti društvo za igru.

Ja bih to ovim redom...
prvo bih završila faks (da imaš bolju osnovu kasnije za posao).. onako expres.. za 6 mj.. negdje oko zadnjeg ispita bih počela rad na klincu ... očito to nije frka s lovom (bar ne prestrašna)... i onda bih počela raditi kad klinac bude recimo 2 godine...

Ako sad kreneš raditi stalno ćeš se uz sve još i žderati kako si prvom djetetu poklonila 5 godina neprekinute pažnje, a drugi, em je drugi em te ima 1g.. plus svi problemi koji dolaze oko čuvanja jednogodišnjaka...

evo sm da se ispravim ako to šta znači, ja sam to zaokružila na 5 ali limač će ustvari imat, 5 za 4 mjeseca, što nije velika razlika, sviđa mi se kako je Jasna i Koksy to rekle....tako i ja slično razmišljam, mislim da unatoč većoj razlici će šestogodišnjak biti više zaintersiran za bebu bar prvu godinu dok ne počne škola, a desetgodišnjak će već imat svoje društvo u školi, igrat će se tu po ulici...tako nekako ja gledam iako i to ovisi od slučaja do slučaja....
druga stvar tek sam se sad nakon prvog poroda osjetila kao spremnom za trudnoću, pelene ispočetka i sve to.... sad u 30-tim možda budem jedva čekala bebu, a moćda mi se i svidi što je limač već velik...
a nikako ne želim da bude bez brata ili sestre, to mi je tako lijepo, i želim to učinit i radi njega i sebe i MM . da nam se prudirući još jedan član ( priželjkuje se članica, a limač želi člana jer seku neće voljet :lol: )

da, kao što su ti i cure već rekle, odluka je samo na tebi i tm.
ono što ti ja mogu reći je da je super raditi ukoliko radiš ono što voliš i gdje se nalaziš! u protivnom je puno nezadovoljstva, frustracije i napetosti, što neminovno prelazi na sve koji te okružuju - time nažalost i djecu...

negdje sam pročitala, da se neke žene odlučuju na trudnoću kada se ne žele uhvatiti ukoštac sa svojim životom na iduće 2-3 godine... ("Žensko tijelo, ženska mudrost") - ali onda ti problemi/nedoumice/nesuglasice/nezadovoljstvo, opet isplivaju kada djeca malo porastu... dakle, kad-tad ćeš se morati suočiti sa svojim životnim odlukama.

kod nas je situacija ovakva: počela sam raditi kao apsolvent na puno radno vrijeme u svojoj struci, sada imam 9 godina staža, prekinutih sa jednom trudnoćom... krenula je i druga, ali ishod vidiš u potpisu... hoćemo li imati još djece, ne znam, ali bismo jako voljeli! voljela bih i poslovno još "napredovati", ali mi je obitelj na prvom mjestu i duboko u sebi bih voljela pronaći posao koji mogu raditi od kuće i istovremeno ga voljeti (naravno, uz ovaj posao mame!)...

crvenim se dok priznajem, da sam donedavno na mame koje imaju mogućnost ostati sa svojom djecom full-time, gledala sa prijezirom, ali sutra bih se mijenjala sa njima! međutim, mi nismo u takvoj situaciji...ipak ovisimo i o mojoj plaći... ali i ja volim svoj posao, pa vjerujem da bi mi nedostajao... ili ipak ne bi... :roll:

Ja sam prvo djiete rodila s 25 - što baš nismo tako isplanirali... i nisam možda tako mlada postala mama kao ti, ali u našem društvu (ugl svi na faksu) smo definitivno bili "bijele vrane" i to mi je znalo biti teško - drugi su to ipak interesi, ali i obaveze... Nisam imala posao u struci kad sam ostala trudna, tako da kad sam napokon našla stalni posao u struci (mala imala već 4 godine), nisam htjela odmah na porodiljni. Htjela sam "imati na što se vratiti", tako da sam tek nakon dvije godine zatrudnjela i otišla na porodiljni. Osim toga, nekako nam se činilo, hoće li biti razlika 5 ili 7 godine, zapravo više nije toliko bitno - tako i tako je bila veća razlika nego što nam se prije činilo idealno (npr. neke 3-4 godine). Danas mi je super, čini mi se baš ova razlka od 6 godina dobrom - s jedne strane, a s druge bilo bi ljepše da su bliži po dobi, ali to jednostavno nismo mogli tako da eto - ne može baš sve biti po planu... Osim toga, iako sam se s prvim djetetom trudila najbolje što sam znala, sada vidim da sam za drugo nekako bila spremnija i zrelija... To je moje iskustvo, a ti ćeš vidjeti kako ćeš, mogu dobro razumjeti da bi htjela "malo u svijet odraslih i raditi" prije ponovne trudnoće. Mislim da je super kad su djeca bliže (ne preblizu) po dobi, ali još važnije - mislim da su zadovoljni roditelji najvažnija stvar - pa kolika god onda bila razlika među djecom.Sretno s odlukom!!!

Odluka je na tebi.
Ja cu samo reci iz prespektive poslodavca. Teze ce biti zaposliti se tek sa 27, 28g, a da bez dana radnog staza. No, opet, potencijalni poslodavac ce mozda razmisljati da ces tek nakon sto se zaposlis ici na drugo dijete.
Tako da ako imas financijske mogucnosti, zasto ne sada poraditi na djetetu.

Kao osoba koja je završila faks i zapošljavala se s jednim djetetom reći ću ti samo-teško je ženama naći posao!
Ako nemaš djece-imat ćeš ih. Ako ih imaš-bit ćeš stalno na porodiljskom. Uglavnom poslodavci nikad zadovoljni.
Ja bi prvo našla posao i radila koju godinu pa onda na porodiljski. Ravno s faksa se jako teško zaposliti, osim ako nemaš neko deficitarno zanimanje, pogotovo ako imaš bliže 30.

Ja bih na tvom mjestu tražila posao i pokušavala zatrudnjeti istovremeno, pa bi vidjela kaj bi bilo prije, jer ponekad nije lako ni jedno ni drugo. Možda će ti trebati više vremena da zatrudniš pa je bolje da radiš za to vrijeme.
Ako nađeš posao i ne zatrudniš odmah, imaš ćeš staža, radnog iskustva, više love, veću porodiljnu naknadu kad budeš na porodiljnom. Ako zatrudniš odmah, isto dobro, ionak razmišljaš da budeš doma s bebom i ne ideš raditi.

citam, citam, i ni ja se ne bi od toliko argumenata mogla odluciti :)

ipak, najbolje mi je sjeo ovaj zadnji od sirius black, jer fakat ima smisla. u ovim kriznim vremenima, tesko ces naci posao (osim ako imas neku vezu), a ni bebaca nije uvijek lako napraviti. istovremeno se baciti na oboje, pa sto bude bude...(iako poskrivecki ja navijam za bebaca :love: )

sretno! :*

Citiraj:

---

Sirius Black prvotno napisa

Ja bih na tvom mjestu tražila posao i pokušavala zatrudnjeti istovremeno, pa bi vidjela kaj bi bilo prije, jer ponekad nije lako ni jedno ni drugo. Možda će ti trebati više vremena da zatrudniš pa je bolje da radiš za to vrijeme.
Ako nađeš posao i ne zatrudniš odmah, imaš ćeš staža, radnog iskustva, više love, veću porodiljnu naknadu kad budeš na porodiljnom. Ako zatrudniš odmah, isto dobro, ionak razmišljaš da budeš doma s bebom i ne ideš raditi.

---

ako je vjerovati marfijevom zakonu, a za vjerovati mu je, upaliti će i jedno i drugo istovremeno :mrgreen:

ja sam primjer kako se s malom bebom zaršio fax u roku i s još jednom dao doktorat...a s ovo još dvoje...pa tko zna gdje nam kraj!!! :love:

Kod mene je razlika 6,5 godina i još k tome razlika u spolu, ali oni se predivno igraju. Ona njemu udovoljava, pazi na njega, a kolika mi je pomoć od početka, ne mogu opisati. Dakle, godine u njihovom slučaju nemaju veze.
S druge strane, naći posao u 30-ima, pa i nije baš lako!

Pa ovako zaboravila sam napomenut da bih trebala sad kad završim faks odradit staž godinu dana, a kroz staž se uvijek nadaš poslu, ili najčešće zamjenama koje znaju trajat i po par godina prije nego nađeš posao. I onda kao zamjena zamjeni koja je trudna i ti odeš na porodiljni :lol: !!!!!Inače završam za odgajateljicu u vrtiću. Kako god okrenem s djecom sam. Da sirius black nije dala loš prijedlog to sam i ja razmišljala možda da dam još tih par ispita, pa krenem sa stažem i ostanem trudna pa mogu i trudna još neko vijreme radit pa bar dio staža odradim..

Mislim da u mom zanimanju godine i nisu neka važna stavka, čak te čudno gldaju kad si premlad, roditelji ste pa znate, možda kad vidite tetu od nekih 22-23 godine a izgleda kao da ima 17.....hvala bogu u tom poslu nije toliko bitan izgled, da li si visok, nizak , mršaviji deblji ( čak i zamišljam vuijek tete kao simpatične okrugle starice)

A i koji put kad razmišljam kako sam već mlada rodila, mislim si da sve što rodim, rodim u 20-tima tako da u 40 budem roditelj već odrasle djece......a ponekad mi se čini svejedno i mislim si možda se i u kasnim 30-poželim djeteta ako oni već odrastu....

da se bar dogodi sve bi se posložilo, kao i prvi put...ali iako se ne štitimo ne događa se samo tako, jer pazim na dane otprilike i stvarno bi morala reć DA i dopustit da se dogodi...tj. svjesno to napravit


ako je vjerovati marfijevom zakonu, a za vjerovati mu je, upaliti će i jedno i drugo istovremeno
_________________
cvijeta73 :lol: :lol: :lol: , i meni se čini da... :lol:

pa, ako studiras prema starom rezimu, svakako prvo faks, jer ako ne diplomiras do 2010. reci cao diplomi :mrgreen: 4 ispita ne zvuci puno, ali mojih otprilike isto toliko se razvuklo na par godina uz dijete i posao :(
no cak i ako zatrudnis, stignes to dati u trudnoci. slazem se s curama koje su predlozile da istovreno radis i na djetetu i na trazenju posla, ali prije trazenja posla bih ubacila zavrsavanje faksa.

Citiraj:

---

tenshi prvotno napisa

ali prije trazenja posla bih ubacila zavrsavanje faksa.

---

definitivno! mi se tu raspisale o djetetu ili poslu, a ti jos ni faks nisi zavrsila :roll: a 4 ispita nije malo, pogotovo ako ti se poklope rokovi pa ne mozes na sve izaci prije npr. jesenskog roka...pa jos diplomski...ma, malo sad pretjerujem (ne znam kak je na pedagoskoj akademiji), al tenshi ima pravo ;) a onda se, kad polozis sve ispite, vidimo opet na istom topicu :mrgreen:

Ne po bolonji sam tako da imam vremena, ali neću odugovlačit jer mi je to onako mali pritisak sastrane koji stoji ne riješen, a ne volim ako nešto tako stoji ne riješeno, malo truda i volje još i bit će nešto. Joj neki dan sam se sjetila da imam male vodene ciste na jajnicima, pa sam čitala po forumu da li bi mogla imat problema radi toga, jer ja sam si to zamislila kao da kad poželim ću ostat trudna (daj Bože), ali sad kad čitam ne vjerujem koliko žena ima problema za začećem. nisam se prije toliko bavila time i moj limač je došao lako i nenadano pa me iznenadio tako velik broj žena i mogućih problema. :(

I ja sam prije druge trudnoce bila u slicnoj dilemi.Prva trudnoca je bila nenadana sa 24 upravo zbog cisti na jajnicima :P .Pila hormonsku terapiju i doktor mi garantovao da nemogu ostat trudna :lol: mali sad ima 18 mjeseci.Oduvjek sam htjela malu razliku medju djecom,najvise dve godine.Problem je sto sam se udajom preselila u drugu drzavu gdje sve moram prakticno ispocetka,ali ipak sam odlucila prvo druga beba pa onda ostalo.Sad planiram otprilike ovako,iduce godine ce ona imati nekih 15-16 mjeseci i onda ce sa bracom u vrtic a ja na usavrsavanje koje traje godinu dana i onda na posao.
Cinjenica je da imam 26 godina i ni dana radnog staza a tako ce bit do 28 ali eto sa druge strane imam djecu koja su mi ipak vaznija.
Naravno ovo je samo moje misljenje i odluka a tvoja ipak lezi na tebi.
U svakom slucaju zelim ti puno srece sta god da odlucis :love: .

mislim da sam zaboravila nešto obijasnitit u svom prvom izlaganju. ja sam inače doma na produženom dopustu jer smo imali manju nezgodu il grešku pri porodu, ne znam kako bi to nazvala , ( kažem manju jer prema ostalim ozljedama koje se događaju ovo je jako mala, hvala bogu) tako da sam ja doma jer sam dobila produženi dopust koji je plaćen sad po nvom 2500 kn. zato i nisam žurila na drugo jer nisam bila spremna a i bilo bi teško radi vježbica to sve uskladit pa sam pričekala. u prednosti sam jer staža imam već 5 godina, znači ustvari na dopustu sam još, ali nikad ne znam koiko jer svake godine produžujem za godinu ( kad smo krenuli s tim ja mislila bit će godinu dvije a kad evo već peta i tko zna možda zadnja a možda do škole budem doma)i sad je u postupku da li ću još dobit, tako da ustvari ne smijem ić radit jer sam s njim doma i na vježbama i doma vježbamo. joj sve smućeno. i sad ako mi ukinu dopust onda sam slobodna tj. ostajem bez prihoda i mogu ić stažirat (čim dam ispite) ili drugo dijete pa još na porodiljni dopust opet.
u početku sam jako htjela ić radit, ali evo već otkako sam otvorila ovu temu i kako me počela hvatat želja za drugom bebom, mislim da ću poslije ljeta krenut na drugo dijete a vremena za radit će bit imat ću 30 godina vremena. sad ćemo vidjet šta bog da i da neće bit problema ( iako nisam negativna inače ne mogu a da ne pomislim malo strah od drugog poroda da se ne dogodi slično ili nedaj bože gore s drugom bebom)