Moje iskustvo s vanmateričnom
Moja priča je slijedeća:
2004 u drugom mjesecu imala sam vanmateričnu trudnoću, u 6 tjednu, odstranili su mi lijevi jajovod, strašno iskustvo, doktor koji me operirao grozan, otpustio me iz bolnice a da mi uopce nije objasnio kako zašto ili zbog čega može doći do toga (hvala bogu na Internetu). Ove godine 22.02. kućni test na trudnoću pozitivan (zadnja menga 26.01., radila sam test zbog lijekova koje sam trebala koristiti, u trudnoći su zabranjeni). 23.02. ujutro imam smeđi iscjedak, boli me sve živo, nikad nisam imala takve bolove. Odlazim svom giniću u DZ, on radi ultrazvuk ali ne vidi nigdje ništa. Upućuje me u Petrovu, na hitnu, smatra da sam rizična pa neka oni još malo pogledaju. U hitnoj mladi dok, pregledava me samo vaginalno jer "nije vičan" ultrazvuku i zadržavaju me preko noći. U međuvremenu me sestra pita kod koga sam bila prošle godine i ja kažem ime doktora koji me operirao. Ujutro dolazi dok, pregledava me ultrazvučno, u maternici nema ništa ali on je poprilično siguran da "nešto" vidi na desnom jajniku. Ja očajna. Vade mi betu koja se čeka do dva. U međuvremenu me pregledava još jedan doktor koji ne vidi ništa u maternici ali ni drugdje, ne može ništa reći 100%. U dva sata doktor od prošle godine dolazi po mene. Sjedam u ambulantu, a on počne priču da je to vjerojatno vanmaterična, nema se što čekati, pita me koliko imam kila da mi može dozirati Metotrexat, nebi me baš opet operirao. Na moje pitanje, naravno uz ispriku da se ne želim mješati u njegov posao ili ne daj bože sumnjati u njegovu stručnost, dali postoji još neka pretraga kojom oni mogu 100% potvrditi da se radi o vanmateričnoj odgovara mi (povišenim tonom) da on sa betom od 301 ne može ništa, da šta ja hoću, došla sam u bolnicu, krvarim, imam bolove na desnoj strani i to je to. sad ja već lagano kipim i govorim mu da ne krvarim nego imam smeđi iscjedak i bolove u donjem dijelu, obostrano i da to zapisano kod prijema (mislim da on to upoće nije pročitao), pitam kolika treba biti beta da bi plod bio dovoljno velik da se vidi gdje je i koliko dana treba da se poveća (dodatna motivacija mi je bio nalaz drugog doktora koji na desnoj strani nije vidio ništa i rečenica na nalazu da " u C. douglasi nema slobodne tekućine koje je kod vanmaterične bilo). Na to on kaže da se beta udvostručuje svakodnevo ali da to kod mene nema svrhe. Ne znam odakle mi u tom trenu snaga i pamet ali odbijam injekciju i kažem da ja hoću čekati, ako je problem to što zauzimam krevet idem doma i svaki dan ću dolaziti na vađenje krvi i UZV. On se bijesno diže sa jednog stolca, sjeda na drugi, pred pisaću mašinu i (opet povišenim tonom) kaže da moram potpisati izjavu da odbijam liječenje. Ma potpisati ću ti bilo što, mislim u sebi, samo me pusti da, kada već nisam u kritičnom stanju, sama odlučim o svojoj trudnoći i eventualno bebi. Šalje me u sobu, kaže mi da ću ostati i da mi nitko neće dati nikakvu injekciju. Odlazim, tresem se, zovem muža, mamu, svekrvu, kolegicu na poslu, baku, sve žive samo da se malo smirim i dođem k sebi. Naredna tri dane vade mi krv, beta se povećava, a ja samo molim da sve bude u redu, da je sve na svom mjestu, dolazi vikend. U pon, 28.02. ujutro idem na UZV, valjda sam izgledala strašno kada me sestra pitala jel mi dobro i jel hoću sjesti dok čekam da žene ispred mene bude gotova. Doktor (koji me pregledao nakon prošlogodišnjeg) gleda i kaže da se u matrnici nazire gestacijska vrećica! Tad sam ja pukla, proplakala od sreće, bez obzira što je još uvijek rano i svašta se još može desiti. Ostajem i dalje u bolnici, daju mi dabrostone, prolazi još jedan vikend. U ponedjeljak, 07.03. me konačno puštaju doma, plod je tamo gdje treba biti, za tjedan dana ponoviti UZV da vidimo dali se sve razvija kako treba (srčana akcija). A moj sada već bivši doktor? Došao je u sobu i rekao, onako svisoka, da su mi valjda ovaj put zvijezde bile naklonjene! Moš mislit budale! Naravno bez isprike.
Da konačno završim ovaj preeedugi post: Moja "vanmaterična" je sada u 27. tjednu, curica super napreduje, pregovaram sa sretnim tatom o nekom lijepom ženskom imenu, čekamo 02.11. da se konačno upoznamo. Sreća je i to što sam upoznala divnog liječnika kod kojeg sada vodim trudnoću i koji će, nadam se biti prisutan i kod poroda. O svim tegobama rane trudnoće, mučninama, povraćanju, mršavljenu, divljanju hormona neki drugi put . . .
Re: Moje iskustvo s vanmateričnom
Citiraj:
Frida prvotno napisa
Ne znam odakle mi u tom trenu snaga i pamet ali odbijam injekciju i kažem da ja hoću čekati, ako je problem to što zauzimam krevet idem doma i svaki dan ću dolaziti na vađenje krvi i UZV.
Frida, oduševila si me!!! :D Tužno je koliko samo žena se ustručava "gnjaviti" doktore pitanjima, pogotovo tako drske kao ovaj, pa ih slijepo slušaju. Svaka čast!