IVF i dileme...

Potaknuta jednim postom kojeg sam pročitala opet glasno razmišljam ali postavljam te misli ovdje jer više mi djeluje na filozofiju nego na temu za potpomognutu. No neka moderator slobodno premješta...
Dakle u tom postu je postavljeno pitanje o odlasku na dodatne prenatalne dijagnostike (dakle traganje za anomalijama...) kod trudnoća proizašlih iz potpomognute. I ja sam se tako isto zamislila...eto žene sa svojim m pokušavaju , neke i jako dugo i mukotrpno, dobiti dijete. I da li onda učiniti te pretrage? I što ako jest neka anomalija tipa Down ili nekaj drugoga? Mislim se da li bi ta majka mogla tada na ab?
Zaista mislim da je to teška odluka i mislim da je nekada bolje ne razmišljati o tome...Ili se varam? :?

----- :* svim supač curama s potpomognute!!!!! :D :heart:

ja nisam imala problema sa začećem i ne znam kako je to kada silno želiš djete a nemožeš ga imati ali smatram da bez obzira na to što se toliko trudiš i mučiš da ostaneš trudan ipak bi trebalo napraviti svu prenatalnu dijagnostiku i ukoliko se pokaže nekakav patološki nalaz dobro razmisliti.
ja sam majka djeteta s vacterl asocijacijom i nisam znala da moje dijete ima takvih zdravstvenih problema dok se nije rodio iako sam išla privatno svaki mjesec na najnoviji 4-d ultrazvuk i mjesec dana prije poroda ležala u bolnici na očuvanju trudnoće
na početku trudnoće me doktor uvjeravao da je sve ok i da nikakvi dodatne pretrage nisu potrebne a kad je u 32. tjednu došlo do problema onda mi nije rekao istinu jer se navodno bojao mog psihičkog sloma i sve sam saznala nakon carskog reza
danas je to djete predivni trogodišnjak kojeg ja volim neizmjerno ali koji se silno pati na ovom svijetu i koji je do sada prošao desetak operacija i proći će ih još i koji se rodio s malformacijama na obadve ruke i cijeli život će morati živjeti s tim.
Da se razumijemo ja nisam nimalo pobornik abortusa i puno puta sam razmišljala što bih ja učinila da sam sve to znala na početku trudnoće i iz sadašnje perspektive mislim da bi pobacila iako znam da bi teško živjela sa svojom savješću ali to sam ja.

Mislim da ovo nije tema za filozifiju vec moguca realna situacija (na zalost govorim iz vlastitog iskustva).

Svaki buduci roditelj ima svoja uvjerenja i mora postupiti u skladu s njima. Mislim da je ova tema obradjena u amnio da ili ne ...

to je toliko individualno i toliko osobno i nitko od nas ne može sa 100% sigurnošću reći dok se (ne daj Bože) nađe u takvoj situaciji da mora odlučivati

prije sam mislila jedno, sad mislim malo drugačije, a opet da moram odlučivat, iskreno, ne mogu sad reći što bih

maxime rekoh da sam glasno razmišljala....i nije vezano samo za amnio temu koja sam pročitala.....
mama2 točno znam za tu asocijaciju i da gadno je...nazalost svom tom UZV i svim čudima...
kako si rekla najponosnija mama ..mislim da je to super izraz..mogu onda dodati i da si jaka psihički mama
kažu da nam se da onoliki komad kolača kojeg možemo pojesti a valjda je onda i tako.....
mislim da je borba koju se izvoljeva dok se ne dođe do tako željene trudnoće tako velika da bi bilo sudbinski zaista preveć da se onda takvim bebama nekaj dogodi. To je ono moje razmišljanje naglas o pravednosti u svemiru.... :love:

ovo je tema baš za pdf Potpomognuta. :)

što se naslova tiče, mislim da će ga trebati prilagoditi, no to ostavljam moderatoricima novog pdf-a na volju. :)

Unatoč ili usprkos svemu (kako god se uzme) ja smatram da veliku ulogu u svemu tomu ima sudbina i da tu čovjek nemože puno utjecati ali da ipak mora pokušati
I da i ja smatram da Bog svakome da onoliko tereta koliko ga može ponjeti i da toliko željene bebe nisu zaslužile išta loše da ih zadesi ali nažalost život me naučio nečemu drugome iako još uvijek vjerujem u pravu na svijetu
I kao što stoji u potpisu ja se doista osjećam kao najponosnija mama na svijetu jer unatoč svemu ružnom što mu se dogodilo moje dijete ima silnu želju za životom i osmijeh mu ne silazi s lica i ja sam zbog toga jako jako ponosna na njega ali i na starijeg sina jer je i on dio svega toga

Mislim da je sve isto kao i kod drugih žena tj. parova koji se odlučuju na prenatalnu dijagnostiku jer je svakome njegova trudnoća jedina koju ima. Konkretno, ja sam otišla na amnio, da mi je bilo lako - nije, ali sam sjela s MM-om, razmotrili smo razne scenarije, razne rizike i zajednički donijeli odluku, važno nam je bilo da je donesemo sami, a ne vođeni okoklinom u bilo kojem smjeru. Tu sam u manjini, koliko kužim, većina ekipe s MPO-a ne bi išla na amnio iz razloga teško stečene trudnoće. Ja sam imala dobar kombinirani, loš double, godine, dobar anomaly scan pa sam se odlučila ipak za amnio, da sam imala blizance ne bih vjerojatno zbog većeg rizika, da sam ponovno trudna vjerujem da bih išla na amnio. Detaljna razmatranja imaš na topicu Amnio da ili ne, o Prenatalnoj imaš dodirnuto dolje na topicu Kamo ide ovaj svijet i sl. Linkam ti te topice pa da vidiš što je pisano, više manje je dosta toga rečeno, nije baš specificirano za MPO populaciju, tu ti odokativno mogu reći da se većina ne odlučuje na amnio s obzirom na teško stečenu trudnoću:

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=19572 - Penatalna dijagnostika da ili ne

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=71979 - Kamo ide ovaj svijet (proisteklo iz toga što se prenatalna dijagnostika za gen BRA-1 (ono za rak) shvatila kao rođenje prve genetski modificirane bebe)


I na sve povezan topic o abortusu:

http://www.roda.hr/forum/viewtopic.php?t=57039

Ups, pardon, ovaj drugi link je vezan za preimplantacijsku dijagnostiku jer se i oko toga diskutiralo, krivo sam linkala, sve vezano za prenatalnu dg. ti je na topicu Amnio da ili ne - uključuje i sve druge oblike prenatalnog testiranja.

Obavila sam svu dijagnostiku koja mi je preporučena i srećom sve je bilo OK. Da nije ne znam... Ne mogu decidirano reći...
A da MPO mame, tate i bebe ne zaslužuju još i probleme s toliko željenom bebom to svi mislimo i nadamo se, ali u stvarnosti to nažalost nije tako...
Gledajući oko sebe oni kaj su dobili bebe bez muke nemaju problema ni poslije, a mnogi MPO frednovi uključivši i nas znaju pola dječjih doktora grada Zagreba poimence (ništa jako ozbiljno na sreću, ali ipak)-očito kak ti se zvijezde poslože.

mama2 šaljem ti puno puno :* :* :* :* :* za tebe i tvoje malo sunce.

Ja sam išla na kombinirani probir. Da je bilo indikacija (srećom nije!), išla bih i na biopsiju karionskih resica da što prije saznam pravo stanje stvari.
Zbog mojih godina nisam željela oglušiti se o moguće rizike. Ponavljam, srećom nismo morali odlučivati i osjećam se blagoslovljeno i privilegirano zbog toga!
Moj najveći strah u životu je bio - ako nosim teško bolesno dijete i odlučim se roditi ga, tko će se brinuti o njemu kad mene ne bude. Realno, zbog mojih godina (spadam među najstarije mame na potpomognutoj) velika je vjerojatnost da bi takvo dijete moglo završiti u nekoj šugavoj socijalnoj ustanovi jednom kad mene više ne bude! Znam, reći ćete da nije sve tako crno, ali, mene je takva pomisao užasavala.... :/

Zbog upale potrbusnice kao mala curica sam ostala neplodna, ne vjerujem da mi je to bila sudbina vec rezultat traljavog ljecnika koji je rekao da meni nije nista i poslao me kuci ...

Teska srca (i dan danas mi je tesko zbog gubitka nase curice ali je to suprugu i meni bila jedini odgovoran 'izbor') odlucili smo prekinuti prvu ICSI trudnocu u 21. tjednu zato sto sam ostala bez plodne vode i nasa beba bi umrla pri porodu sto po meni nije sudbina vec priroda koja je prgava i nepredvidiva ...

Nasa kraljica se rodila 13. ozujka 2007. zdrava kao dren nakon skolske trudnoce, ovaj puta je priroda odradila prekrasan posao :heart:

Suprug i ja smo morali donjeti tesku odluku zbog koje smo jedan i drugi strasno patili ali smo vec prije trudnoce dogovorili da cemo napraviti amniocintezu i da necemo iznjeti trudnocu ukoliko beba ima kromozomski poremecaj ili njeznin zivot ne bi bio kvalitetan. Tesko smo dosli do trudnoce ali to nama nije bio motiv da ju po svaku cijenu zadrzimo. Nije mi zao prve trudnoce niti patnju koja nam je ona donjela, nasa ribica je uvijek s nama u nasim srcima i nikada ju necu zaboraviti.

Tesko mi je srociti sto zelim reci, bit mojih razmisljanja je sto nitko nije siguran kako ce postupati dok se ne nadjete u toj nezahvalnoj poziciji ...

Maxime :love: Mislim da savršeno razumijem o čemu govoriš!

nisam nista radila jer nisam imala hrabrosti a neznam ni kako bi postupila da nesto znam ranije ovako se nadam da će biti sve ok.

mm ima kromosomsku pogrešku,i nakon 3 spontana saznali smo da je to uzrok svih spontanih sta su nam se dogodili.
i dosta smo razmisljeli o tome sto bi bilo da smo u visokoj trudnoci saznali da nesto nije u redu s bebom ( sve 3 su bile male trudnoće 8,11 i 6 tj).
neznam ni sama,ali roditi samo da bih imala djete bez obzira na sve, čini mi se malo sebično.
jer koliko bi nama bilo teško,vjerujem da bi to djetetu bilo još teže.

hvala mama san na prebacivanju..nekako ovdje među ovim super ženama je i bolje da stoji ova tema...a naslov stavite kako vam paše...
zasigurno je zaista teže odlučiti se na "provjeru" ploda jednom kada se dođe do trudnoće ali mislim da je i to bolje nego zakopati glavu u pijesak....i da sudbina je strasna stvar...
ja sam sada sa svojim blizančekima išla na prenatalni uzv srca zbog obiteljske anamneze i nije mi bilo lako...mislila sam da cu umrijeti na tom uzv-u...srećom sve je ok
ne valja razmišljati o bolestima u ovakvom sretnom stanju i mogu nabrojati tisuće bolesti koje se ne mogu vidjeti ni uzv-om ni kromosomskom analizom ali za neke stvari (trisomije i ine deformacije) može se...naravno individualna je odluka što nakon rezultata......
Ja svima želim blagoslovljenu trudnoću i puno zdrave i nasmijane djece!!!!!
[/b]mama2 :*
iva-luca :* tvojoj slatkoj curi.....

Bambus99, možeš li mi reći kak ste došli do toga da ima kromosomsku pogrešku?
:?

baš ste me dragi ljudi pogodili u sridu srca jer ovih dana jako puno razmišljam o toj temi

obzirom da ne bih imala snage prekinuti tako dugo očekivanu trudnoću možda mi je najbolje da ne radim ništa

međutim, iako znam da bi moje dijete bez obzira na to da li i kakva oštećenja ima imalo svu ljubav ovog svijeta s majčine i očeve strane, ali kada razmišljam o našem hrvatskom društvu, stavovima ljudi i kvaliteti života koje imaju osobe s oštećenjima onda postajem zabrinua :( :shock: :evil: onda se sve pomalo komplicira i počinjem razmišljati

mislim da ćemo dalje razmišljati samo ako UZV i kombinirani dadu naročito loše prognoze

sretna anomaly scan + eventualno probir (oko 12 tjedna Vinogradska-endokrinološki labos) te definitivno prenatalni uzv srca( 20-22tj) to je ono što se da učiniti za neke veće anomalije. Mene ti je isto bilo jako strah ići na uzv srca za dečke poučena prethodnim iskustvom iz obitelji i mislila sam ..ma daj neću to delati..bla bla...A onda opet sam otišla (srce mi je bilo u petama samo što infarkt nisam od stresa dobila) i kada sam bila ziher da jesu ok bilo mi je lakše. Definitivno nisu teme koje bi nas u trudnoći trebale pratiti ali...što ćeš kada mi kokoške tako razmišljamo.
Ono što sam iz prakse vidjela da osim kromosomskih anomalija koje se daju otkriti kod IVF trudnoća češće su anomalije kardiovaskularnog sustava. I to ne samo anatomske već i električno provodne. Zato prenatalni uzv srca neće škoditi. S druge strane moram u svoje ime reći...i da mi je rekao da nešto možda nije ok...kaj bi? 22 tjedan dvoje u meni?? Ništa ...borili bi se za njih....i opet dobili osmijehe. :love:
Živio nam svjetski dan plesa!!!

stelita :love:
Da svi se na kraju suočimo sa tom odlukom, a bitno je postupiti u dogovoru sa mužem jer to mora biti zajednička odluka.
Moja odluka je bila napraviti kombinirani a ako se nešto pokaže kao loše onda razmisliti i o amniu.
Kombinirani je bio dobar na UZV-u je isto sve ok tako da guramo uredno dalje.

[b]uporna slažem se...
:*

Ja nisam htjela ništa raditi, osim uzv.Možete to zvati zabijanjem glave u pijesak, ali jednostavno sam htjela uživati u trudnoći.
Svi ti testovi donose puno stresa, tu je i rizik od gubitka trudnoće na koji ja nisam bila spremna.
A osim toga niti je stroj nepogrešiv niti onaj koji ga očitava.
I što onda?

Citiraj:

---

ella roo prvotno napisa

Ja nisam htjela ništa raditi, osim uzv.Možete to zvati zabijanjem glave u pijesak, ali jednostavno sam htjela uživati u trudnoći.
Svi ti testovi donose puno stresa, tu je i rizik od gubitka trudnoće na koji ja nisam bila spremna.
A osim toga niti je stroj nepogrešiv niti onaj koji ga očitava.
I što onda?

---

I ja sam tako nekako razmišljala. Molila sam se svakodnevno za to malo čudo i totalno vjerovala da će mi molitve biti uslišane.

Mislim, silno sam se bojala, ali trudila sam se vjerovati. To je točnije.

odra :* tvojoj zvjezdici!

Citiraj:

---

stellita prvotno napisa

odra :* tvojoj zvjezdici!

---

Od zvjezdice zvjezdici :) Hvala! Puse i tvojim bucanima!

Citiraj:

---

ella roo prvotno napisa

Ja nisam htjela ništa raditi, osim uzv.Možete to zvati zabijanjem glave u pijesak, ali jednostavno sam htjela uživati u trudnoći.

---

A eto ja sam napravila kombinirani jer sam htjela uživati u trudnoći. Sve je stvar sa koje strane gledaš.
Taj sam test napravila bez puno razmišljanja i razbijanja glave.
Da su došli neki loši nalazi onda bi sjela i dobro razmislila o amnio.
Bogu hvala, nisam morala više o ničemu misliti.
I nije me MPO natjerao na kombinirani. Da sam sa 20-25 ostala trudna vjerovatno ga ne bi radila. Ali nekako prešla sam 30-tu.....trebalo mi je to da mi trudnoća bude mirna.

A šta sa eventualnim lošim nalazima nakon cile MPO torture....jako teško pitanje. U biti - jako je težak odgovor.

teška fakat dilema...ali bolje je znati možda
ja sam se tako dvoumila za prenatalni uzv srca...raditi ili ne? nekako mirnija sam sada kada sam ga učinila...ne bih opet neke šokove ....
:love:

meni je ginićka predložila amnio (zbog godina naravno)
ja sam joj odmah rekla da smo odlučili da ga nećemo raditi
nekako sam od početka trudnoće vjerovala da je s ptičicama sve super
na kraju mi je i ona rekla da bi isto postupila,no da je njena dužnost bila predložiti mi amnio

pred kraj trudnoće na prvom pregledu u bolnici dr je rekao da se J. nisu zatvorile moždane komore (a već su trebale) i da sumnja da nešto sa srcem nije u redu :shock:
to je rekao i ostao živ :evil: na sva moja pitanja nije dao nikakav odgovor ,samo je govorio da se vidimo za dva tjedna i da ćemo razgovarati
ne moram vam ni opisivati u kakvom smo stanju bili :cry: :shock:
isti dan sam otišla privatno na pregled (Maxime :* ) i liječnik me prilično smirio
ne nije rekao ništa novo,vidio je i on nešto no dao si je truda i sve mi detaljno objasnio
obavili smo UZV srca i to je također bilo dobro
sa ptičicama je bilo sve 5

iskreno sam u to vjerovala cijelo vrijeme,nekako sam osjećala da je sve kako treba....no ipak su mi ubacili bubu zbog koje noćima nisam spavala,koliko god se trudila misliti pozitivno stalno sam se pitala što ako su u pravu,ako me moj osjećaj prevario...

danas se pitam nije li to možda utjecalo na moj prerani porod :/

oh mija koliko idiota u svakoj profesiji... :shock:
glavno da su tvoje ptičice bile ok. Ali mogu zamisliti kada netko onako nonšalantno veli:"....mislim da nije srce ok i nekaj tu oko moždanih komora..". Pa ono halo Zemlja zove Mars...objasni mi to molim te jer to je kao tvoj posao doktore....
Žalosno ali istinito i ti si se Mija u to uvjerila ali kako veliš koliko ti je stresa samo tom izjavom dao...bijah u toj koži pa znam....... :heart:

cure ja sam malo neiskusna pa molim da mi objasnite te testove i pretrage.......sta je amnio???
a sta je kombinirani??

o cemu se radi?

crvenkapice, gore imas pretraznik pa ukucaj rijeci koje te zanimaju i malo proguglaj. isto tako mozes ukucati amniociteza i ostalo sto te zanima u google :* pliz sluzi se malo pretraznicima

sori na typo

amniocenteza

http://www.medicina.hr/clanci/amniocenteza.htm