Ian je danas star godinu i jedan dan :mrgreen: još uvijek doji na zahtjev iako potpuno drugačijim ritmom (i načinom) nego što je to činio Patrik.
Noću još uvijek nekoliko puta, danju kako kada, nekad više nekad manje (bude i samo 2 puta).
Sve u svemu ponovno kročimo u famozno "produženo dojenje".
Živo me zanima kako i koliko će s ovim momčićem to trajati.
Obzirom da dojim sad već preko 3 godine, bez prekida, u trudnoći pa kasnije i 6 mjeseci u tandemu - tko zna što ću ovdje napisati za godinu dana. Ali se veselim :)
Dojenje samo po sebi nije mi nikad predstavljalo problem, nije mi bilo toliko teško da bih odustala ali je toliko povezujuće i prirodno da ga počesto osjetim i kao potrebu, smirenje i slatko stapanje očiju s malim vragolastim pogledom dok zadovoljno uživa i drži me za ruku :heart: