Printable View
Jučer je u Sesvetama život izgubio prijatelj moga brata...
Sve se odigralo kraj slastičarnice gdje se sa djecom često kafeniše, u banci u koju idem barem jednom tjedno, u vrijeme kad je sve puno djece koja idu iz škole i na stanici preko puta banke čekaju bus za doma...
Ne mogu se oteti dojmu da smo prije živjeli sigurnije, da su se djeca igrala vani, a roditelji bili bezbrižniji.
Jesu li se vremena stvarno toliko promijenila na gore?
jesu
na žalost, jesu :(
i ne vjerujem da će se ikada više vratiti na staro
jesu se promijenila. strašno. I bojim se da neće biti bolje. Ne znam šta se događa, ljudi su totalno podivljali.
Svi su podivljali jer su bijesni fustrirani i nezadovoljni životom u državi. Nemaju posla nemaju za kruh pa se odlučuju za ovakve stvari i onda u panici pucaju na sve oko sebe
živimo u vremenu opasnog življenja, nažalost.
prošla lipa vrimena se neće nikad više vratit.
mene su moji mogli pustit isprid kuće i da budu bezbrižni da mi se ništa neće dogodit niti će me zgazit auto. danas je to nemoguće. makar u mom kvartu.
ja sam s 4 godine odlazila sama u dućan po kruh i mlijeko. L. ću pustit u dućan samu kad bude punoljetna. :mrgreen:
Bome i ja svog isto ovako... :(Citiraj:
Loryblue prvotno napisa
Nema nikakve teorije da bude bolje,samo gore.
I uopće ne mislim da sam pesimistična već samo realna,nažalost!
Naravno da je prije bilo puno sigurnije..manji utjecaj medija,puuuno manji,manje negativne energije na čitavoj zemaljskoj kugli, ljudi su bili zadovoljniji s onime što imaju. Danas nikome ništa nije dovoljno i svi su valjda i od toga frustrirani.
A da smo banana država,to već odavno znamo !
Ma mene muči to što nema sigurnih mjesta, što možeš poginuti jedući sladoled u slastičarnici. Što muku mučiš naučiti dijete da prelazi cestu na zebri, na semaforu... a zapravo je opasno i čekati autobus jer te može pogoditi metak.
Prije godinu, dvije, ne znam točno, je dečko od nekih 18 godina ranjen ispred zgrade mojih staraca, na klupici gdje se skupljaju mame i kikići, pa tako i moja mama sa Janom, kad je kod njih.
Znam da nema lijeka mojoj brigi, da se ne možeš izolirati i zatvoriti u kuću, ali... zar je do toga došlo?
Nažalost, ne može se čovjek sakriti od svega.
Mi smo imali obiteljskog prijatelja koji je prošao masu ratišta i na kraju poginuo u svojoj kući jer je granata pala tik do prozora i on je stradao. :(
Da, jesu. I ja sam.Citiraj:
amyx prvotno napisa
Ali mi to ne daje pravo da nekome presuđujem.
Bilo kakvo stanje u državi nije opravdanje za ubojstvo.
Aj pljačku još i mogu prožvakati, ali ubijanje :predaja:
Osobno većim krivcem za ovakva krvoprolića smatram izbor TV programa i filmova/igrica/crtića - previše je krvi u svemu tome :/
amyx je napisala:
Ja baš nekako mislim da taj "milje" koji pljačka banke i puca okolo po ljudima nisu nikako nezadovoljni ljudi koji nemaju za kruh. To je jedna sasvim druga kategorija koje vodi samo pohlepa i pohlepa, želja imate sve, a ne raditi ništa, i takvih se bojim. Bojim ih se jer u glavi nemaju ništa, savjest je nešto za što nikad nisu čuli, i jako su opasni jer su ludi.Citiraj:
Svi su podivljali jer su bijesni fustrirani i nezadovoljni životom u državi. Nemaju posla nemaju za kruh pa se odlučuju za ovakve stvari i onda u panici pucaju na sve oko sebe
U takvim situacijama sam zahvalna Bogu što ipak živimo u malom gradu, skoro pa na selu, pa nas zaobiđe večina takvih strahota, na žalost ne sve, ima i kod nas "bisera".
A ja mislim da ste u zabludi.
Svako vrijeme nosi svoje žrtve, nekad su nas davno kosile bolesti, pa običan, svakodnevni život, koji je bio život na rubu smrti, pa su nas kosili ratovi, pa promet, pa pljačke...stalno nas nešto jednoliko ubija il ne ubija, samo je pitanje šta je trenutno aktualno. Nekidan su to bile bolesne svinje, danas je ubijeni policajac, sutra će bit (nedobog, al izvjesno je) ludjak koji autom pokosi 10 ljudi.
Vremena i život su uvijek bili i bit će i "nesigurni". I sigurni. Tako je to.
I nema smisla suzdržavat se od življenja.
XCitiraj:
Maya&Leon prvotno napisa
I evo odmah mi krenu suze na oči jer me u svakom trenutku strah za moju djecu, muža, mene...
I teško mi je zbog svega, što ne mogu biti bezbrižni, što ih samim time mi sputavamo i ne damo im da odrasataju bez brige i pameti, akk bi se reklo.
Općenito sam nešto plačljiva na sve u zadnje vrijeme, ali ovo mi je baš onako, uf.
Plus što i ja radim u banci. :( :x
Nasilnih crtića i filmova je bilo kada smo i mi bili mali.
Ja sam imala 8 godina kada sam prvi put gledala Noć vještica, jer sam namolila mamu da mi da da vidim početak i na kraju ipak odgledala cijeli film, pa svejedno nisam nikada nikoga ubila niti mi je to na kraj pameti i zapravo sam osoba sva u pozitivi, ali ovo kaj se događa....Prežalosno!
Jesmo svi smo pod stresom, većini nam je teško, nema se novaca, rintaš kao konj da bi mogao živjeti pristojno, ali ovako se ponašati nije stvarno nikakvo opravdanje. Neka nas onda sve lijepo zatvore u neke ustanove pa više sigurno više neće biti bojazni da će netko nekoga ukokati.
Ono što bi djelomično olakšalo je istrebljenje oružja u cijelom svijetu. Čemu ono uopće ono služi???? Da bi se ljudi ubijali????
Baš sam bijesna!!!
I sada ti pusti dijete van jer eto idu svi, jer se ide van, jer ne znam kaj.
Ma bit će kao u 80-ima, u kino do 8 i adio, pa neka me proglase ludom.
Mada očito ni to daje neku sigurnost.
Trebamo imati potpunu kontrolu nad djecom. Znati svaki njihov korak, s kime se druže, po mogućnosti upoznati roditelje..
Paranoja da, ali opravdana!
:( :(
XCitiraj:
krumpiric prvotno napisa
Ovo i ja mislim... Nekad je bilo gladi, kuge, kolere, ratova ima i danas... Pogledajte si samo onaj topic kako su nekada izgledali porodi - nije bilo obitelji koja nije izgubila dijete, a mnoge i majku.
Osim toga, brza komunikacija danas nam daje uvida u razne strahote koje su se i ranije svuda događale, al nismo znali za njih jer nisu bile "u našem dvorištu". Razina sigurnosti ne pada i ne raste, samo se seli s jednog područja na drugo. Tja, tko zna što nas čeka... ali nema smisla o tome brinuti jer tu se ne može puno učiniti. No to ne znači da ne ne treba pokušavati učiniti sve što se može da (recimo) djeca u našoj školi budu sigurnija, da vrtići budu sigurniji, da ima manje nasilja itd. Ionako nemamo mogućnosti birati vrijeme u kojem živimo.
ja cu po krumpiric i Peterlin
a i sluzbena statistika (dakle velika laz :lol:) kaze da je sigurnost podjednaka, a nasa percepcija povecana, izostrena i ugnavljenja s medijskim natipisima
orjentirani smo na negativnom nazalost
kapitalna kaznena djela su u konstantnom laganom padu, a mi imamo osjecaj da ih je vise - gdje je kvaka? ;)
pa udarne vijesti nisu nikad ništa pozitivno, il su gripei pošasti, il su pljačke i teroristički napadi.
il su pobjednici bigbradera :roll:
To je ta američanska :mrgreen: teorija straha, ajde ti zastraši narod, pa će bit dobri, fini, poslušni i plaćat će porez.
Uvijek su se dešavale svakakve strašne stvari, kad moja baka meni priča o svome životu..hm, moj je milijardu puta sigurniji :/
mi možemo napraviti neke stvari, oprezno voziti, vezati sebe i djecu u automobilu, ići redovno na preglede kod lječnika, zdravo se hraniti, vježbati :mrgreen: , izbjegavati opasne situacije (tipa Pashu u 4 ujutro :mrgreen: ) i doviđenja.
možemo se, eventualno, ako nam to šta znači, navečer se pomolit il zavibrirat il meditirat il nešto, eto.
A i dalje nema smisla koncentrirat se na takva izolirana događanja.
kad su zoljom ubili onog čovjeka na Cvjetnom, jedan kolumnist je to lipo opisa
kaže: vjerojeatnost da na kavu sjednu 2 čovjeka sa zoljom je tako minorna da je zanemariva, stoga ako želiš na miru popit kavu , tribaš ponit sa sobom zolju, i zakon vjerojatnosti te štiti
isto za avione, vjerojatnost da će 2 čovjeka unijeti bombu u aviona je zanemarivo mala, dakle poneseš bombu i siguran si :lol:
žao mi je naših policajaca :(
potpis na krumpiric...
dovoljno mi je razmisliti o mojoj baki - koja je do 30. izgubila i brata i oca i muža i sina. ja ne vjerujem da je danas gore... vjerujem samo da se previše fokusa stavlja na nasilje...
isto tako ne mislim da su svi koji pljačaju banke nekakvi pohlepnici koji ne mare za tuđi život, više onako kako je amyx opisala.
Iako su ljudi recimo zdravstveno u nekim prošlim vremenima bili ugroženiji, ipak mislim da je razina opće sigurnosti prije bila veća. Ipak smo se mi djeca generacija 70-te igrali pred kućom, zgradom. Danas je to rijetkost.
Pojam zaštitara pojavio se tek prije 10, 15 godina, u skladu sa rastom pokušaja pljački, pri kakvoj je i ovaj dečko nastradao. :cry:
Ne znači to da treba paničariti, no takav je današnji život.
potpis na kory, krumpiric, peterlinCitiraj:
koryanshea prvotno napisa
meni se djeca i sad igraju ispred dvora
a mi smo npr. 5-6 godina djetinjstva proveli u ratu. svako doba nosi nesto svoje...
Ja potpisujem krumpirić i peterlin :)
Strašnih stvari, pucnjava, ubijanja, silovanja i drugih grozota je uvijek bilo i biti će. Jedina razlika je što se sada odmah sazna, a nekada nisi znao ništa ako se nije desilo u tvom selu.
Upravo zbog tih senzacionalnih vijesti koje nas svakodnevno bombardiraju, svi smo mi nekako pod većim stresom i puno se više brinemo nego naši roditelji (i ostali preci).
Npr. baš smo neki dan imali šire obiteljsko okupljanje i uspoređivali roditeljstva prije i sada. Pa mi smo po cijele dane bili vani, sa 4-5 g. odlazili sami na more, u školu, na igranje. Mame nisu stalne visile nad nama. Pali bi, digli se, stresli prašinu i išli dalje. Danas visimo za vratom toj djeci 24/24, vozimo ih u školu, odemo po njih, pa na trening, pa dogovaramo druženja popodne... Moj sin, koji dobro pliva već 2 g. kaže da sam luda jer ga ne ispuštam iz vida ni sekunde dok je u moru :roll:
Nisu se vremena promjenila nego mi.
Stvarno nemam sto dodati.Citiraj:
Peterlin prvotno napisa
Potpis na oba posta.
Mislim da je ipak najveći trik u tehnoligiji.Citiraj:
Pliska prvotno napisa
Odnosno mediji nas bombardiraju sa svime i svačime i ono što nije toliko strašno oni naprave da je strašno.
Neko je dobro rekao prije se nije znalo ništa ako se nije desilo u tvojoj bližoj okolici.
A sada se sve zna televizija, radio, novine, internet tko to danas nema.
Tko je prije nekih 50-60 godina imao televizor.
Ako je bio jedan televizor u selu super a za ostalo da ne pričam tipa internet.
I naravno da pod tim se više brinemo za svoje djete.
Ali mislim da niti to nije dobro da su djeca od malih nogu već previše sputana i pod nekim stresom a još nisu niti počela živjeti.
Vječite nešto na njih vičemo nemoj ovo nemoj ono, pa kak da se opće igraju. Bome nije ni njima lako.
Da se vratim da događaj od prekjučer. Sve me jeza hvata kad se sjetima da sam ja bila 10 metara od događaja sa djetetom na igrališu. I da sam skoro završila u toj banci u to vrjeme, uf.
Hm, prosječne brzine u prometu su se povećale barem za 60-70 km/h u odnosu kad sam ja bila dijete. Drastično se povećao intenzitet prometa, brzine..Ne može se to usporediti s prometom prije 30-ak godina.
Istina, kuge više nema, ali to je ipak prirodna pošast, meni se čini da se danas puno više gine nasilnom smrću (izuzev ratova).
Ma opet kažem, ne treba zato paničariti, no mislim da se s razlogom nad djecom danas više bdije.
nije točno da se zbog gladi odlučuju na takva razbojstva, da su normalni i bez posla - išli bi u građevinu, kopat, čistit, obrazovat se za nešto više....Citiraj:
amyx prvotno napisa
moje mišljenje je da država i društvo radi takve ljude - obitelj, okolina pa zatim i sam zatvorski sustav. u zatvoru im se ne pruža nikakva psihološka pomoć nit kakve druge prirode pa kad izađu - još su gori.
puno je faktora u igri. grozno je naravno ali bilo je i prije takvih stvari, možda ne kod nas u tom obliku..... no nije novost.
S jedne strane mislim da se stvari nisu pogoršale nego se samo brže i više čuje o njima - a moguće da neke stvari i mediji prenapušu (karikiram, pet dana paničarimo jer će meteor udariti u zemlju, a šesti ispada da neće).
No, s druge strane su zaista ljudi drukčiji (ja osobno krivim odgoj i nešto manje društvo). Bilo je tučnjava, svađanja, krađa i ostalog i kad sam ja bila mala, ali bome me nije bilo strah šetati psa kvartom uveče. A svoje dijete sumnjam da ću pustiti da primiriše parku iza sumraka, kamoli nešto više.
To nije odluka na razbojstvo, to se događa u trenutku panike. pa ljudi moji nisu to profići. oni do zadnjeg isplaniraju pljačku, odnesu sve do zadnje lipe i nestanu. Nemapara nema žrtava ali nema ni pljačkaša. ovi su došli po par tisuća, nastala je panika i završilo je kako je završilo.
A uz sve to je žalosno kako naša policija nema nikakve ovlasti ,da policajac ne smije pucati dok ovaj ne zapuca prvi :shock: . kakve onda koristi od oružja
Ja mislim da nisam u zabludi.Citiraj:
krumpiric prvotno napisa
Kada sam odgovarala na pitanje "Jesu li se vremena stvarno toliko promijenila na gore?" sa "jesu, na žalost" nisam mislila samo na nedavnu situaciju u Sesvetama. Mislila sam općenito na životnu situaciju.
Nije bilo tako davno - bila sam i ja dijete. I moji su roditelji radili.
Ali su bili doma još dok je bio dan. Ja često nisam. MM radi u smjenama. Niti on često nije.
Iza škole išli smo u park. Vozili bicikle do kasno u ljetnu noć. Igrali se iza zgrade bez straha od jurećih automobila. Naprosto ih nije bilo toliko.
Danas, parking zgrade u kojoj sam odrasla je zakrčen. Nema mjesta nikada. Niti preko tjedna. Niti u radno vrijeme. Dapače, parkirani su i unutar zgrade, sve do samih ulaza. Jer drugog mjesta nema.
A moje dijete neće još du-u-u-u-u-u-ugo biti samo vani. Sve dok ne bude savršeno svjestan što znači riječ pedofil. I kako se obraniti. Sve dok ne bude znao da ono što starija djeca nude mlađima ispred osnovne škole nisu bomboni. I dok ne pročita barem 3 puta "Mi djeca sa kolodvora ZOO".
Kada smo brat i ja bili bolesni mama je bila tu za nas. Na bolovanju. I nitko je nije gledao prekorno zbog toga. Mene jest. Ne jednom.
Običan, svakodnevni život nije se odnosio na pregovaranje sa djecom o tome koliko i kada će biti ispred televizora/kompj.monitora/playstationa/kućnog kina/kablovske sa 100 programa. Naše đačke torbe su ipak bile koju kilu lakše.
Običan svakodnevni život bio je smireniji. Jednostavniji.
Danas više radimo. A manje smo zadovoljni. Htjeli bismo više vremena provesti sa djecom ali dan ima samo 24 sata. Pa onda nemamo kvalitetnog vremena ni za što. Niti za dijete. Niti za partnera. Ponajmanje za sebe.
Ne suzdržavam se ja od života. Dapače, živim ga punim plućima. Ali mi je teže udahnuti nego što je to bilo mojim roditeljima. Puno teže. Čak mi i oni to priznaju.
I nemojte mi reći da je za SVE "krivi" mediji koji to prenose. Bilo je medija i prije. I novina. I televizije. Pa nisu valjda imali zabranu prenositi ružne vijesti?
Bilo ih je i onda. Ali... priznajte, ne toliko. Ne tako ružnih. I ne tako učestalih.
To je ono što mi je tužno.
I zato mislim da su se vremena promijenila. Nepovratno.
baš lijepo sročeno - nemam puno dodati.Citiraj:
Maya&Leon prvotno napisa
koje godine je ono izdana ova knjiga? :mrgreen:Citiraj:
I dok ne pročita barem 3 puta "Mi djeca sa kolodvora ZOO".
Htjela reći da potpisujem icyoh, pa Mayu, pa na kraju potpisujem icy u potpisu Maye :mrgreen:
M&L, odlično napisano. Na tako nešto sam i mislila otvarajući ovu temu.
Još od ind.revolucije kad se rad udaljio od rezultata rada, kad se život razlomio na fakotre, a s njim i obitelj, nestao je osjećaj zajedništva, pripadnosti i uklopljenosti u prirodu i prirodni poredak. Od tada je život sve lakši, a tjeskobe sve jače. Nešto mora biti, ako pobjedimo sve bolesti i materijalne teškoće i seljakamo se za sve lagodnijim životom veće su šanse da ćemo ugušiti u napadu panike ili pucati s vodotornja.
ova knjiga je meni totalno otvorila oči. Mali je genijalac, dr filozofije, duhovit, a tek mu je tridesetak....
Za singlice ima i fotka, možda i kontakt :lol:
http://www.profil.hr/knjiga/statusna-tjeskoba/4301/
Baš ću potražiti knjigu... pikula, hvala!
Nema ne čemu, reklamiram Alaina de Bottona toliko da bi mi trebao isplatiti proviziju, ali stvarno je toliko pametno, jednostavno i duhovito, da sam prvi put od srednje škole nečiji fan.
i meni se knjiga čini super zanimljiva, tnx
ali izgled autora mi baš i nije, posebno njegova frizura :tele:
Kod mene se promijenilo to da sam počela pratiti vijesti i postala sam majka..........mislim da je to sve!
Prije kad nisam znala što se događa (a priklanjam se ovoj teoriji da se uvijek nešto događalo samo je to možda bilo malo manje i malo drugačije prezentirano) i kad nisam imala za koga brinuti (ovako majčnski) ovakve me stvari i nisu nešto osobito potresale........
..........a ovo prekjučer me baš bilo dobrano protreslo :/
cvijeto, mislim da su propustili poantu...Citiraj:
cvijeta73 prvotno napisa
nije toga bilo nekad u ovim razmjerima...
jer te drug milicajac na svaki pokušaj gluposti itekako opandrčio pendrekom (nekad i preventivno), a ako si to ipak uspio izvesti - drug sudac te poslao na preodgoj unutar par zidova s rešetkama, ili na neki otok...
a sad bitanga nekog namlati ili ubije, i traži SVOJA ljudska prava... opljačka banku, pogazi djecu... i dobije pomilovanje, uvjetni otpust, otvoreni tip zatvora, ili čak i školovanje u švicarskoj... :x
O tome se i radi, prije nismo bili toliko izloženi teveu, ne znam dal je itko imao komp sa igricama :/ , a još manje internetom.Citiraj:
ana.m prvotno napisa
Sada je sve tako lako dostupno da me plaši.
I da, ja ću svom dijetetu zabraniti gledanje/igranje određenih filmova/igrica, ali nažalost
još uvijek su u većini oni roditelji koji to neće, nego im je draže da im dijete bleji u nešto a njih ostavi na miru :(
Maya&Leon odličan post, točno u sridu.
Mislim da danas nema toliko djece pred zgradama, na igralištima koliko zbog raznoraznih ekrana/monitora koji su im zabavniji od natjeravanja lopte ili igre lovice,
toliko i zbog dostupnijih raznoraznih sportskih i nesportskih aktivnosti kojima se neki bave :heart: