da li vaša djeca "pate" na marke

Najprije da pojasnim - nikad nisam gledala na komad odjeće, obuće, torbe i ostalo koje su marke, već da li je kvaliteta odgovarajuća, cijena prihvatljiva, odjeća udobna. Zapravo nemam ništa od "marki" za obući i bez obzira na to smatram da sam uvijek dobro obučena, a roba isto nije da se raspadne nakon 1. pranja. Ali, da se vratim na temu - moja kćer ide u 2. razred osnovne škole. Naravno, voli se lijepo obući. Naravno, ja ne kupujem marke jer si to ne mogu priuštit. No, neki dan me molila da joj kupim original Starke koje koštaju oko 300 kn, jer joj se u školi rugaju da nosi "obične" tenesice. ZAr djeca već u toj dobi "pate" na marke? Pokušavam joj objasniti da to uopće nije bitno da li je marka ili ne, već da li se njoj nešto sviđa i je li joj udobno u tome.
Čula sam još za par slučajeva ruganja djeci koja ne nose marke (i u višim razredima), jer su ta djeca po njima "manje vrijedna". Tko djeci prenosi tu poruku? Roditelji? Kako da se moje dijete postavi prema takvim gnjaviteljima, jer po tom pitanju stvarno ne znam više šta bi joj rekla i kako utješila.

Bez obzira što se poznajemo i što nemam dijete te dobi, ali da ti odgovorim iz vlastitog iskustva. Kod nas se tek u srednjoj školi (3., 4. razred) pojavio problem s "markama". Prije je bio rat, pa dok smo se svi oporavili,...
Meni moji roditelji nisu nikad mogli priuštiti Marte koje su tada bile "must have br. 1", imala sam "samo" dvoje hlače poznate marke (a da ne govorimo da su mi stajale kao da imam na sebi vreču, jer sam bila izrazito mršava, a tada se nije koristio elastin). Uglavnom, uz sva njihova objašnjavanja da mi jednostavno ne mogu kupiti Marte, jer nemaju za njih novaca, s time da u ono doba nije bilo zadirkivanja u razredu (vjerojatno jer je samo 5% učenika imao novce za Marte - dakle bili su u debeloj manjini), ja sam bila užasno nesretna. Sve mi je bilo kristalno jasno, nije da roditelji nisu željeli kupiti, nego nisu mogli, a ja sam ih tako željela.
Tako da mislim da jako teško da će dijete biti zadovoljno bilo kojim odgovorom, ako on uključuje da nešto jednostavno ne može dobiti. :/

Obuću djeci oduvijek kupujem marku jer su i meni samoj strahovito neudobne neke no name u usporedbi s npr. najkicama.
Robu ne kupujem marke , ali se koji put zalom nešto sitnije , kao majica.
Pazim da je pamučno i da nije pretamno jer boje brzo izblijede.

Dalmatinka, i ja kupujem onda obuću marke - Ciciban, Bambi, Froddo, to su isto marke, zar ne?
Al nije u tome bit i neću sad ispasti da BAŠ NEĆU kupovati marke, nego me muči to da kako da objasnim djetetu eto sad po najnovijem slučaju - da joj neću kupiti Starke, a klinci joj se rugaju da kaj to nosi na nogama, pa kaj mama ne može kupit PRAVE Starke, ak me razumiješ.
Žao mi je u biti da djeca u već tako mladoj dobi gledaju na takve stvari.

Moji, fala ti Bože, ni ne znaju da postoji kakav Esprit, S.Oliver, Geox, Skechers... a imaju ih i nose ih. Ali nikada, baš nikada im nisam rekla 'gle kakvu sam ti krasnu majicu u Benettonu kupila' ili 'idemo danas u šoping u Zaru'. Hlače su one PLAVE hlače a ne one hlače iz Iane, cipele su one ROZE a ne Naturino.
Sve komade robe jednako vole nositi i jednako ih zaprljaju, bio u pitanju Filmar ili Osh Kosh.

E sad je drugo pitanje zašto im ja kupujem tzv. markiranu robu - iz čiste komocije! Jer mi se ne da razmišljati kako će neka majica izgledati nakon što ju 5 puta operem, hoće li mi pustiti boju, hoće li izblijediti na mjestu gdje na fleku stavim sredstvo protiv mrlja... I priznajem da kupujem na sniženjima, jer mi je sasvim nebitno je li to nova kolekcija ili pretprošlogodišnja, dokle god je peri-deri. I ne može mi nitko prodati plastične tenisice za velike novce (ma ni poklonit!) samo zato jer na njima piše Barbie.

smajlić ja te nažalost razumijem.
Opet ću spomenuti svoju seku i to "novo markasto" doba.
Jer očito svi moraju nositi marke inače nisu in :?
Dosta dugo je bila u laganoj (+ pubertet) depresiji jer nije imala marke.
I nikako, nikako joj se nije dalo/moglo objasniti da je lijepa i vrijedna i bez marki i skupe (!) odjeće.
Da, jedno vrijeme je bilo super ak je iz (kajjaznam) Konjščinske, samo da je što skuplje, pa se lagalo koliko se platilo i tako :roll:

Što su joj vrijedile sve naše riječi kad je bila izopčena iz društva :shock:
nisam mogla vjerovati na što su klinci došli :(

Uglavnom, vremenom je ona ipak shvatila da se i bez markaste odjeće može lijepo srediti jer je ustvari bitno kako se ona sama u tome osjeća.
Nema neke čarobne formule i riječi, ali eto, došla je do toga.

Da se razumijemo, niti ja niti moji nikada nismo kupovali marke (mada bi se moglo, a ne dam iz principa više ako mogu kupiti za manje :mrgreen:)
osim obuće, odnosno tenisice mi moraju biti marka (Adidas) jer mi je no name koma.

Citiraj:

---

smajlić prvotno napisa

Kako da se moje dijete postavi prema takvim gnjaviteljima, jer po tom pitanju stvarno ne znam više šta bi joj rekla i kako utješila.

---

U razredu moje starije cure vecina nosi neki "markirani"ruksak.Ona ne.
Kad su je oni s "markiranim ruksacima" zezali zbog toga,a po ucenju su losiji od nje,odbrusila im je da znanje ne nosi u ruksaku vec u glavi.
I zezanje prestalo.
Ubrzo nakon toga,njen ruksak ze zaflekao tintom i kako se nije dalo oprati,cura je uzela vodootporne flomastere i "ukrasila" svoj "nemarkirani ruksak vrijedan sto kuna, cvjetovima,stihovima...(jer naravno nema namjeru kupovati novi pred kraj skolske godine).
Nakon par dana i vlasnici skupocijenih "markiranih"ruksaka su ukrasili vodootpornim flomicima svoje ruksake na isti nacin.
Djeca padaju na te fore,sta ima jedan imaju svi.
Da ti sad kupis maloj neke sarene patikice,i da u skoli kaze da je sad to in,vjeruj da ce i druge mame trcati po sarene patikice.
Starke je moja dobila za rodjendan jer ih je ona zeljela(i jer joj je noga stala na mjeru pa ce ih nositi dok se raspadnu :mrgreen: ),a ne zbog toga sto ih svi nose.I svi su nosili viske,jednobojne,ona je kupila niske dvobojne.

Pa da Audrey, slažem se sa svime što si i ti rekla, sve je ok. ali mene muči ovo:

Citiraj:

---

Kako da se moje dijete postavi prema takvim gnjaviteljima, jer po tom pitanju stvarno ne znam više šta bi joj rekla i kako utješila.

---

Kahna, hvala na postu! Ma ni moja ne zna za marke, dok ju klinci iz škole nisu "prosvijetlili". Pa ja njoj ne kupujem robu na tržnici, već u čisto ok dućanima (h&M, Zara, New yorker). U biti jesam i ja kokoš, ali pa i to su marke, kaj ne? :? Ali vjerojatno ne toliko poznate kao Esprit, Benetton, Sisley,....
Primijetila sam da su klinci nažalost jako ljubomorni i mislim da i nije toliko stvar u tim nesretnim Starkama koje nisu original starke, već je problem u tome kaj su i te njene neoriginalne starke nove i lijepe, a opet im treba naći neku manu.

Citiraj:

---

Anemona prvotno napisa

Bez obzira što se poznajemo i što nemam dijete te dobi, ali da ti odgovorim iz vlastitog iskustva. Kod nas se tek u srednjoj školi (3., 4. razred) pojavio problem s "markama". Prije je bio rat, pa dok smo se svi oporavili,...
Meni moji roditelji nisu nikad mogli priuštiti Marte koje su tada bile "must have br. 1", imala sam "samo" dvoje hlače poznate marke (a da ne govorimo da su mi stajale kao da imam na sebi vreču, jer sam bila izrazito mršava, a tada se nije koristio elastin). Uglavnom, uz sva njihova objašnjavanja da mi jednostavno ne mogu kupiti Marte, jer nemaju za njih novaca, s time da u ono doba nije bilo zadirkivanja u razredu (vjerojatno jer je samo 5% učenika imao novce za Marte - dakle bili su u debeloj manjini), ja sam bila užasno nesretna. Sve mi je bilo kristalno jasno, nije da roditelji nisu željeli kupiti, nego nisu mogli, a ja sam ih tako željela.
Tako da mislim da jako teško da će dijete biti zadovoljno bilo kojim odgovorom, ako on uključuje da nešto jednostavno ne može dobiti. :/

---

ja nekako (isto iz svog iskustva, dijete mi je premalo da bih imala s time problema) ipak mislim da je zdravo da dijete osjeti i preboli takve osjećaje. Bar ponekad.

Sad, danas problem može biti to što klinci zbilja počinju izopćavati na osnovu takvih stvari iz društva. Pa čak da dođe i do bullinga na osnovu marke tenisica. Ali radije bih se posvetila jačanju karaktera djeteta kako bi se nosilo s tim situacijama.

I da, istina je da danas djeca puno ranije počinju s tim štosevima, to je utjecaj televizije, reklama, i nestajanja pravih ideala u društvu...

M&A, tek sad vidim i tvoj post!
Ovo mi je super, bravo za curu:

Citiraj:

---

Kad su je oni s "markiranim ruksacima" zezali zbog toga,a po ucenju su losiji od nje,odbrusila im je da znanje ne nosi u ruksaku vec u glavi.

---

Citiraj:

---

a nekako (isto iz svog iskustva, dijete mi je premalo da bih imala s time problema) ipak mislim da je zdravo da dijete osjeti i preboli takve osjećaje. Bar ponekad.

---

Da, i ja mislim. I ne pada mi na pamet joj sad ići kupovat Starke.
Možda za rođendan u 10. mjesecu. Ako budu još IN: 8)

Citiraj:

---

M&A prvotno napisa

Citiraj:

---

smajlić prvotno napisa

Kako da se moje dijete postavi prema takvim gnjaviteljima, jer po tom pitanju stvarno ne znam više šta bi joj rekla i kako utješila.

---

U razredu moje starije cure vecina nosi neki "markirani"ruksak.Ona ne.
Kad su je oni s "markiranim ruksacima" zezali zbog toga,a po ucenju su losiji od nje,odbrusila im je da znanje ne nosi u ruksaku vec u glavi.
I zezanje prestalo.
Ubrzo nakon toga,njen ruksak ze zaflekao tintom i kako se nije dalo oprati,cura je uzela vodootporne flomastere i "ukrasila" svoj "nemarkirani ruksak vrijedan sto kuna, cvjetovima,stihovima...(jer naravno nema namjeru kupovati novi pred kraj skolske godine).
Nakon par dana i vlasnici skupocijenih "markiranih"ruksaka su ukrasili vodootpornim flomicima svoje ruksake na isti nacin.
Djeca padaju na te fore,sta ima jedan imaju svi.
Da ti sad kupis maloj neke sarene patikice,i da u skoli kaze da je sad to in,vjeruj da ce i druge mame trcati po sarene patikice.
Starke je moja dobila za rodjendan jer ih je ona zeljela(i jer joj je noga stala na mjeru pa ce ih nositi dok se raspadnu :mrgreen: ),a ne zbog toga sto ih svi nose.I svi su nosili viske,jednobojne,ona je kupila niske dvobojne.

---

ovo je dobra fora, neka bude trendseterica 8)

pomikaki je napisala:

Citiraj:

---

ja nekako (isto iz svog iskustva, dijete mi je premalo da bih imala s time problema) ipak mislim da je zdravo da dijete osjeti i preboli takve osjećaje. Bar ponekad.

Sad, danas problem može biti to što klinci zbilja počinju izopćavati na osnovu takvih stvari iz društva. Pa čak da dođe i do bullinga na osnovu marke tenisica. Ali radije bih se posvetila jačanju karaktera djeteta kako bi se nosilo s tim situacijama.
I da, istina je da danas djeca puno ranije počinju s tim štosevima, to je utjecaj televizije, reklama, i nestajanja pravih ideala u društvu...

---

Nadam se da ću ovo podebljano uspjeti sa svojim djetetom /djecom. Imate kakve savjete?

Citiraj:

---

smajlić prvotno napisa

Citiraj:

---

a nekako (isto iz svog iskustva, dijete mi je premalo da bih imala s time problema) ipak mislim da je zdravo da dijete osjeti i preboli takve osjećaje. Bar ponekad.

---

Da, i ja mislim. I ne pada mi na pamet joj sad ići kupovat Starke.
Možda za rođendan u 10. mjesecu. Ako budu još IN: 8)

---

Koji broj trebaš ? :mrgreen:
Imam ja jedne crne visoke obuvene 2-3 puta , oriđiđi br 33 , al realno 34 ( dosta su velike )

Citiraj:

---

smajlić prvotno napisa

Pokušavam joj objasniti da to uopće nije bitno da li je marka ili ne, već da li se njoj nešto sviđa i je li joj udobno u tome.

---

Pitaj je sta njoj znace te original Starke?
Ako ti kaze da ih zeli jer ih svi imaju,onda joj objasni da je ona jednako lijepa,pametna i vrijedna sa originalnim starkama ili ovima koje ima,i nije stos biti jedan od mnogih vec biti drukciji od drugih,razlikovati se od mase pa makar i po tenisicama.
Te zle primjedbe ako dolaze od nekih s kojima se druzi,onda joj to nisu prijatelji,jer prijatelj te voli i cijeni bez obzira imas li na nogama oridjidji starke li slapice iz kineskog ducana.
Ako joj takve primjedbe daju neki s kojima nije prijateljica,neka ih jednostavno upita jesu li oni postali bolji,pristojniji,pametniji od kada imaju te famozne starke,jer odjeca(a ni obuca bilo koje marke)nekoga ne cini boljim covjekom.,Znam da je tesko djetetu ignorirati provokatore i ici po onoj narodnoj poslovici "nije bitno sta ti govori,vec tko ti govori",ali mora se izboriti da je se postuje kao osobu bez obzira sta oblaci i obuva.
Pricaj s njom ne samo o tim tenisicama,vec opcenito o takvim situacijama.
Pitaj je ako svi puse,piju,drogiraju se,kradu rade neznam kakve sve gluposti bi li i ona samo da se ne razlikuje od drugih?
Navedi je na razmisljanje neka shvati da mora imati svoje ja,da je ona ta koja odlucuje,koja bira,a ne da pada pod necijim pritiskom.
Iz iskustva ti kazem,kad jednom usvoji to "gradivo" pamti ga za cijeli zivot.

dalmatinka, zakon si!
Ali hvala, prerasla ih je prije valjda 2 godine....sad smo na broju 36!

M&A, hvala ti na krasnim savjetima. Mi puno razgovaramo, i već smo joj to sve rekli da je ona sve naj i bez tih tenesica. Nju to još više boli, jer to dolazi od njene frendice s kojom se druži od kad su rođene i nerazdvojne su. Ali...ta prijateljica je pala pod utjecaj jedne starije curice kojoj očito roditelji nisu usadili osnovne vrijednosti. Isto je takva priča svaki put kad obuče nešto novo. Padaju komentari tipa - Kakva ti je to bapska majica, pa kak ti to stoji i sl.
Ali riješit ćemo mi i to. A ona će već naučiti kako se nositi takvim stvarima. Što te ne ubije, ojača te. Neću joj baš tak reći, ali ću se povoditi tom poslovicom. :)

Citiraj:

---

smajlić prvotno napisa

Nju to još više boli, jer to dolazi od njene frendice s kojom se druži od kad su rođene i nerazdvojne su...

---

Jesi li ti pokusala razgovarati s tom frendicom i/ili njenom mamom?

smajlić, bira li ona sama svoju odjeću?

Citiraj:

---

M&A prvotno napisa

Citiraj:

---

smajlić prvotno napisa

Nju to još više boli, jer to dolazi od njene frendice s kojom se druži od kad su rođene i nerazdvojne su...

---

Jesi li ti pokusala razgovarati s tom frendicom i/ili njenom mamom?

---

Pa da, dosta često smo u kontaktu. O ovome još nisam, to je događaj od prije 2 dana. Ali naravno da hoću. :)

Citiraj:

---

Mima prvotno napisa

smajlić, bira li ona sama svoju odjeću?

---

O da, ja tu nemam više puno pravo glasa. :roll:

Pa da, mislim da je to dobro, jer ako joj onda komentiraju odjeću iza njenih izbora stoji njen ukus pa će lakše reći - meni se to baš sviđa, nego da joj je 'bapsku' majicu odabrala mama.

A inače, nije to sad stiglo markirano doba, još kad sam ja išla u školu (a to je bilo zaista davno :mrgreen: ) itekako se gledalo na marke. Ne znam ima li tu pomoći - djeci te dobi je važno da ih prihvate.

Moj muž si je prije 10-ak godina kupio tenisice (platnene, sa onom bijelom kapicom na vrhu) na KIOSKU (naravno, zelene) i bio je super cooler u društvu zbog toga! A frend s faksa si je na isto takve tenke na lijevu tenku napisao "Desna" i strelicu na desno, a na desnu "Lijeva" i strelicu na lijevo.
Tako da ti tvoja curka na "obične" tenke može napisati stilizirano (ili kak već može) Startas, pa bu imala starke!! ;)

No, ozbiljno sad, moj ide u 4. razred, nosi svašta i ne pati na marke. I meni i njemu je veća fora ak na majici nekaj piše ili je nekakva fora slika, a kaj je na etiketi, manji problem. (Doduše, Filmar nikad više - nakon prvog pranja nikako naravnat majicu po šavovima!) ALI - problem je mala frfa koja ide u vrtić (5 god.). Njezin dečko ima Benetton majicu, pa hlače, pa Nike patike i sad ona već zna kak ti znakovi izgledaju, pa bi ona takvo nešto. I onda slijedi domišljatost - kupila joj preslikače sa Hello Kitty, peglom joj ih naljepila i sad ima hlače kakve nema nitko!
A objasniti zašto nema "marku"...to je najteže, jer strah od tuđih komentara neće biti umanjen objašnjenjem da je i ovo njeno dovoljno lijepo i kvalitetno (moj ne nosi Starke, jer ima spuštena stopala npr.).

Ma, neka ona njima lijepo kaže da su njoj njene tenke najljepše i najbolje, pa će ju prestati zezati.! Neka se ne da gnjaviti, jer, nažalost, takva vrsta bullyinga onda preraste u svakodnevno maltretiranje oko SVEGA - kose, majice, hlača, ruksaka...ako se pokaže žrtvom, bit će na tapeti od nasilnika duže vrijeme, zato - NE DAJ SE, DJEVOJČICE! Fight for your right! :pesnicauzraku:! (oprostite, omamio me petak!)

Slažem se s Mimom za prošlo markirano doba.
Nije to samo do marki... moja ne zna za marke, ona H&M robu zove "roba iz Beča" :mrgreen: jer joj to tata kupi na sl. putu.

No... neki dan je došla iz vrtića s pričom da se XY rekao da je njena haljina ružna.
Pa je pitamo: jel se tebi sviđa haljina? Jel misliš da je lijepa ili ružna?

Njoj je lijepa. Kad je roza :mrgreen:

Onda smo joj tako probali objasniti. Da se nekome nešto sviđa, nekome ne. no, da se slažem da nije lijepo nekome reći "To ti je ružno".

Citiraj:

---

bilbo7 prvotno napisa

Moj muž si je prije 10-ak godina kupio tenisice (platnene, sa onom bijelom kapicom na vrhu) na KIOSKU (naravno, zelene) i bio je super cooler u društvu zbog toga! A frend s faksa si je na isto takve tenke na lijevu tenku napisao "Desna" i strelicu na desno, a na desnu "Lijeva" i strelicu na lijevo.
Tako da ti tvoja curka na "obične" tenke može napisati stilizirano (ili kak već može) Startas, pa bu imala starke!! ;)

---

dobra je ideja ako imate smisla za crtanje i neke otkačene ideje (može se malo prevrtjeti po internetu) da nabavite boje za tekstil, pa se na pamučne majice može nacrtati i napisati svašta što vam padne na pamet. Ja sam imala tako dosta otkačenih majica, pa kad bi me pitali odakle mi to onda sam skromno objavljivala da sam sama nacrtala, to mi je bilo draže od bilo kakve marke. Mislim da je to dobar način kako da dijete jača individualnost. Starke može svatko imati, ali nema svatko originalne ideje.

Čak i ako ne crtate umjetnički, svašta sa može ako pripremite šablone.

Citiraj:

---

pomikaki prvotno napisa

[ Starke može svatko imati, ali nema svatko originalne ideje.

---

da, i to je istina. jer, sjećam se da su oni s originalnim idejama u moje doba sasvim dobro prolazili i bez marki. problem je nastao ako nisi imao niti originalne ideje, niti marke. :mrgreen:

ne znam, ja još pamtim svoje razočaranje kad mi je mama iz trsta došla bez naručenih superga tenisica sa svilenom mašnom. odnosno, kupila neke no name, valjda na ponte rossu. i to ne zato jer nije imala novaca za original, nego zato jer je njoj bilo svejedno i imala te neke ideje o čeličenju duha.
kakav duh, superga tenisice u mojoj glavi nisu imale nikakve veze s mojim duhom i mojim karakterom. ha, preživjela sam i bez njih nekako, nije da me neko zezao zbog toga i sl. to ne, ali hebi ga, baš sam ih htjela imati i onda umjesto njih dobijem teoriju o karakteru i individualnosti. :roll: :mrgreen: išla sam u 6-7 razred.

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

i onda umjesto njih dobijem teoriju o karakteru i individualnosti. :roll: :mrgreen: išla sam u 6-7 razred.

---

pa da, živjela individualnost! - kličem i ja, koja sam uuuužasno insistirala na 501 i NIŠTA DRUGO nije dolazilo u obzir...

hm, mislim da nam to razdoblje tek predstoji...
za sada nije važna marka, važno je da je to što nosi na sebi NJOJ SAMOJ fora...

e, sad, ja na ove stvari gledam nekako s jedne strane evolucijski, a s druge fenomenološki... duboko sam, naime svjesna, da će, evo, danas-sutra i moje dijete doći doma sa zahtjevom za ... kaj već to bude, nije važno... dođu klinci u fazu kada im je to uistinu važno, doživljavam to kao dio odrastanja, kao dio ostvarivanja identiteta, kao dio koncepta prihvaćanja / neprihvaćanja, stvaranja osobnosti, naravno... mislim da je to jedna složena stvar... nije samo "marka" u pitanju...

nikako ne bih htjela da moje dijete postane rob tih nekih stvari, ali, evo, i ja sam imala takve faze, preživjela ih, postala samosvjesni roditelj i ostala, čini mi se, normalna...
i tu i tamo priuštim si neku "marku",
ako mi se sviđa, naravno...

Dobri savjeti M&A mislim da je stvarno najvažnije razgovarati.
Neke stvari ponavljati i ponavljati stalno
i smajlić , da, nekako uvijek te "najbolje" prijateljice rade problem :/
Sjećam se i sebe, nije mi baš bilo davno.

Tak je i seka imala najviše "problema" s nazovimoju najboljom frendicom,
sve dok SAMA nije vidjela/doživjela ono što sam ja sastrane vidjela i govorila joj.

Znači neke stvari dođu i s vremenom, ne može se sve (da tak nazovem) utuviti u glavu
i naravno da tu nije riječ samo o "markama" - nikada nije.
Dublje je to i složenije.

potpis na kahnu, ja se zbilja na bih nikad, ni sad a ni prije htjela družiti s takvom prijateljicom. Moje prijateljice su nekad patile za markama, ja nisam baš bila od te sorte, ali mi nikad ni jedna nije imala takve primjedbe. Naivac sam bila i ostala, ali to mi je potpuno neprihvatljiv način ponašanja i to treba učiti djecu.

Isto, dobro je pokazati svojim primjerom. Kao npr moj tata, on skida s odjeće sve markice (pa makar odjeću kupio na sajmu), uz riječi "neću ja nikoga reklamirati" :lol: Jest da je frik, ja ne skidam markice, one male, ali recimo ne bih nikad nosila majice s logom preko leđa. To mahanje markom mi je jako odbojno, i to je nešto što sam naučila doma (ajde nešto pametno jednom :) ). Isto mi nikad nije bilo važna marka odjeće ni bilo čega drugoga, nego kvaliteta i funkcionalnost.

pomikaki ja sam se najviše družila s dečkima, baš iz tih razloga.
Oni nisu babe, nego prijatelji :heart:

dosada (treci razred) nemamo problaema s tim. i opcenito mi se cini da je ta "problematika" naglasenija u hrvatskoj i opcenito tranzicijskim zemljama nego recimo ovdje gdje zivim.
i tocno je: i u "nase" doba je bilo toga.

meni se cini da djeca imaju najzdraviji odnos prema tematici kada je stav prema "markama" u roditeljskoj kuci cool.
sto znaci da ljude ne ocjenjujes ni po tome da li nemaju marke, kao ni po tome da imaju marke.
nisam sigurna u svrsishodnost "pametovanja" od strane roditelja u kojim iz tona, glasa roditeljskog propovjedanja se cita, da oni zapravo one koji nose marke automatski osuduju. ako mases s markama, jednako kako kad mases sa "ne-markama" porucujes djetetu da je majica ili sto god vec, nesto vise od obicne stvari.
a "kvaliteta" osobe je ipak malo komliciranija od toga da li oni nose h&m ili starke.

seni, potpis.

kao svoj VELIKI roditeljski promašaj doživjela bih činjenicu da se moja djeca rugaju nekome na osnovu bilo čega, pa tako i odjeće. a, iskreno, nekako mi nemoguća budućnost i izgleda da će moja djeca, kad odrastu, biti robovi trendova, ono u pravom smislu te riječi, kupovati cipele na 36 rata samo da ih imaju. (znate za tu priču, da su prve manolice u zagrebu prodane na 36 rata :mrgreen: ).

pomikaki, mislim da su kvaliteta i funkcionalnost odjeće vrlo, vrlo nisko na ljestvici prioriteta kod djece, odnosno tinejđera. rijetko ćemo naići na tinejđera koji nekakav svoj stav prema okolini, svoj pokušaj otkrivanja tko je zapravo, ne želi izraziti i preko odjeće. e sad, kod ovih malenih, ne znam, znam da u njegovom razredu nema te "segregacije" vezano uz odjeću. juraj ide u prvi razred i jedini zahtjev koji je do sad postavio, a vezano uz odjeću je da ne želi više ciciban cipele, jer su ciciban cipele za bebe. i mi to poštujemo. odnosno, nisam mu rekla, pa drugim stvarima dokazuj da nisi beba, a ne cipelama, jer mi se čini da to nije ta bitka koju bi on u stanju bio voditi u ovom trenutku, s okolinom.

eto tako, i ja malo naglas razmišljam, treba sve to nekako izbalansirati, ne biti prekrut, a opet se mora negdje i crta postaviti. nije lako.

kaže mama i ode u tower po nove, lijepe proljetne starke. za sebe, naravno. :mrgreen:

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

juraj ide u prvi razred i jedini zahtjev koji je do sad postavio, a vezano uz odjeću je da ne želi više ciciban cipele, jer su ciciban cipele za bebe.

---

a mene su u petom razredu zezali jer sam imala cicibanke :lol: ili bambi, ne sjećam se točno. ali me nije jako srce bolilo zbog toga, jer sam ih sama izabrala i najviše su mi se sviđale od svih cipela koje sam vidila po dućanima :)
a bome, dan danas oduševljeno gledam u dućane s dječjom obućom i super mi je što često imaju i broj 38 :mrgreen:

Citiraj:

---

koryanshea prvotno napisa

a bome, dan danas oduševljeno gledam u dućane s dječjom obućom i super mi je što često imaju i broj 38 :mrgreen:

---

ne samo u djecjim ducanima,vec i ostalim ducanjim obuce ima 38 odrasli i djecji.
i cesto puta isti model cipele/tenisice na djecjem odjelu bude znatno jeftiniji od onog na odraslom :mrgreen:

Citiraj:

---

koryanshea prvotno napisa

Citiraj:

---

cvijeta73 prvotno napisa

juraj ide u prvi razred i jedini zahtjev koji je do sad postavio, a vezano uz odjeću je da ne želi više ciciban cipele, jer su ciciban cipele za bebe.

---

a mene su u petom razredu zezali jer sam imala cicibanke :lol: ili bambi, ne sjećam se točno. ali me nije jako srce bolilo zbog toga, jer sam ih sama izabrala i najviše su mi se sviđale od svih cipela koje sam vidila po dućanima :)
a bome, dan danas oduševljeno gledam u dućane s dječjom obućom i super mi je što često imaju i broj 38 :mrgreen:

---

jel bebike? :mrgreen:

njih je imala moja najbolja prijateljica, jooooj kako sam joj zavidila ;) al je bila dobra srca pa mi ih posudjivala :mrgreen:

Meni se ovo s ukrašavanjem ruksaka nekako previše ne sviđa. Znači, opet se treba "umiliti" onima koji pate na markice, samo na drugi način. A što ako dijete nema nikakav crtački talent..? Ok, ako mu samom dođe da bi crtkaralo po ruksaku, no može se crtkarati i po markiranom, zar ne? Valjda ne ispada da samo no-name ruksak "treba" ukrasiti da bi "prošao" kod ekipe?
Voljela bih kad bi moje dijete nosilo no-name robu (pamučno, oku ugodno i čisto) samosvjesno, bez ikakve potrebe da se ikom umiljava, niti da se uopće osvrne na možebitne komentare.
No, ako joj baš bude stalo do nekog komada markirane robe, ja ću joj kupiti, ali ne da bude isključivo markirana roba, i da na to polaže neku veliku vrijednost.

Zbrčkano sam napisala, ne znam jel me uopće itko razumio..? :lol:

Citiraj:

---

Dijana prvotno napisa

Meni se ovo s ukrašavanjem ruksaka nekako previše ne sviđa. Znači, opet se treba "umiliti" onima koji pate na markice, samo na drugi način.

---

sori na seciranju... ja kužim što hoćeš reći, samo stvar je u tome da djeca često imaju potrebu izraziti svoju individualnost na neki način. Ako je moje dijete zadovoljno u jednostavnoj funkcionalnoj odjeći, nema problema. Ako ima potrebu da se istakne putem onog što nosi na sebi, radije bih da napiše na tenisice "lijeva" i "desna", nego da to moraju biti tenisice s potpisom i odgovarajućom cijenom.
Dakle, radije bih da se izražava putem svog talenta nego putem (mog :mrgreen: ) novca.

Što s djecom koja nemaju crtačkog talenta? Pa evo ovo s lijevom i desnom tenisicom ne zahtjeva posebne sposobnosti, nego duhovitost i ideju... ako dijete nema ni to, imat će nešto drugo. Treba ih poticati da prepoznaju svoje kvalitete i da im ne treba skupa odjeća a još manje lažni prijatelji da bi se osjećali vrijednima i sigurnima u društvu.

Jedna bitna poruka koju želim prenijeti svojoj djeci: ne treba slijepo oponašati druge da bi se pripadalo grupi. Počevši od načina odijevanja (točno se sjećam kad je 2000.godine bilo beskrajno moderno nositi ljubičasto i rozo od glave do pete, pa ste mogli vidjeti po 4 cure u grupi sve u istoj boji, to mi je bilo apsurdno... treba li reći da 5 godina nisam kupila ništa ljubičasto ni rozo :lol: dok to nisam uspjela zaboraviti) do bitnih stvari, znate na što mislim.

Kol'ko meni treba da skužim da sam fulala dobnu skupinu :lol: ...
Da, mene vjerojatno tek čeka zahtijevanje kupovanja točno određenih marki odjeće i obuće, ali smo se sreli s zahtijevanjem kupovine određenih 'marki' igračaka. Jedan dan mi je došla iz škole i rekla da su se dogovorile da će sutra sve cure donijeti u školu lutke Jagodica bobica. SVE cure imaju te lutkice a ona JEDINA nema, i zato mi sad hitno moramo ići kupiti tu lutkicu jer se inače ona sutra neće moći igrati s curama. Na kraju se ispostavilo da su tri cure donijele lutke, ostale su donijele nešto drugo i sve su se lijepo igrale.
No, vjerojatno će se kad-tad pojaviti prijetnja da će biti 'izopćena' iz grupe radi nečega što nema ili radi nečega što ima drugačije. Lijepo je kad je netko kreativac i u stanju smisliti nešto fora i originalno, ali uz to mora ići i stav i samosvijest, inače neće biti moguće uvjeriti grupu da je to cool. Po mom mišljenju, moje dijete nije dovoljno niti vođa niti osobenjak da ustraje na svome, zapravo je dosta povodljiva, i vjerujem da ću u budućnosti imati problema s dokazivanjem da je nešto za što me 'pili' zapravo glupo, nepotrebno, smeće ili bezobrazno skupo (ili sve to istovremeno).

Ma hoću reći, zašto bi bilo potrebno uopće ukrašavati no-name ruksak, ako dijete ne osjeća potrebu za tim? Kužiš, nitko nije napisao da bi markirani ruksak ili tenisice "trebalo"ukrašavati? Znači, kroz "personal touch" treba dodati vrijednost nečemu što samo po sebi nema takvu vrijednost. A nema tu vrijednost, jer na njemu ne piše lacoste ili štaveć, odnosno, još važnije, nije iskrcana hrpa love za taj artikl.
Ali ako klinac ima potrebu ispisati/iscrtati cijeli ruksak, tenisicie jer tako voli, to je posve druga stvar. Takav će ispisati i markiranu stvarcu.
Opet sam se zapetljala.. :roll:

Svi se oni zapravo trude biti prihvaćeni u društvu, netko time što kupuje stvari, a netko time što ukrašava stvari.
Shvaćam da je teško roditeljima koji ne mogu nešto kupiti djetetu zbog financijske sitauacije, ali ne i zbog principa, jer se slažem sa curama koje su rekle da busanje u prsa sa nenošenjem marki nije ništa drugačije od busanja u prsa sa nošenjem marki, jednako se markama pridaje važnost.

Moji dečki nemaju nikakvih zahtjeva u tom pogledu, možda baš zato što su dečki, ali se ne zavaravam, doći će sigurno dan kada će poželjeti neke određene tenisice... :mrgreen: