Budućnost

bojite li je se, veselite li joj se? ili samo živite u trenutku?
ja sam stalno podijeljenog mišljenja, mm me često zna spustiti s nekim realističko-pesimističkim stavom.
dakle zanima me kako vi razmišljate o budućnosti vaše djece - što se tiče klimatskih promjena, društvenih, globalnih, promjena u hrvatskoj... ili što god vas muči-tj. veseli.
mene često zna biti strah, ali nastojim živjeti u trenutku, u sadašnjosti, iako sam se oduvijek bojala raznih klimatskih nepogoda.... (još ću pisati kasnije, sad me moja patuljčica traži da idemo van :) )

Jednom davno, išla Ciganka selom i prosila. Došla do jedne kuće, pred kućom dječačić o 2-3 godine s majkom. Zamoli Ciganka malo vode. Otpivši nekolko gutljaja pogleda u djete i reče: Ovo će se djete utopiti.
Roditelji, u panici cijeli život pazili na dječaka.
On je odrastao, ostario, volio čovjek popiti koju čašicu više.
Jednom se vraćao iz birtije, pao u jarak i utopio se.

Ovom pričom hoću reći sljedeće: Strah od budućnosti i onog što nam ona donosi može nas toliko paralizirati da ćemo propustiti bezbroj lijepih stvari koje nam ta ista budućnost donosi.

Do prije nekoliko godina sam se bojala i pomisliti uraditi neke stvari, a sad shvaćam da sam gubila energiju i vrijeme hraneći se strahom.

Veselim se budućnosti i uvijek se nadam boljem. Ja sam vječni optimista

ma ne znam, bila sam puno mirnija prije, ali otkad imam dijete, svašta mi se mota po glavi. ne kažem da ne uživam s njom, zaista uživam i veselim se svakom našem zajedničkom trenutku, ali toliko negativnosti, upozorenja iz dana u dan....
prvenstveno iz medija, pa od svakog "kvazi" znanstvenika, ma ima dana kad me stvarno to strašno spusti.
primjer: dobila sam neki mail, kako do 2070, više neće biti vode, kako će sve biti pustinja, ako se kao ne promjeni nešto baš sada, mi smo generacija koja mora sve promijeniti blablabla. pa hebote kao da smo mi neki veliki faktor za bolju budućnost. a onda čitam neki tip piše kako je sve ionako propalo i nijedan scenarij nas ne može spasiti....

znam da mi je puno ljepše kada ugasim portale, vijesti, ostavim po strani sva istraživanja i razmišljam što bih mogla posaditi u vrtu i kako svojoj djevojčici što kvalitetnije ispuniti dan. ali onda te zaskoče te priče i s drugih strana kao da se zaista radi ta globalna nacija straha....

uff! :?

Citiraj:

---

Trina prvotno napisa

Veselim se budućnosti i uvijek se nadam boljem. Ja sam vječni optimista

---

x

ne razmišljam.... :)

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

ne razmišljam.... :)

---

I ja isto i tako mi je najbolje.

Citiraj:

---

trudnjača prvotno napisa

Citiraj:

---

icyoh prvotno napisa

ne razmišljam.... :)

---

I ja isto i tako mi je najbolje.

---

x

blaženo neznanje :mrgreen:

Trudim se ne razmišljati.
Puno razmišljanja rezultira time da se radujem nekim budućim stvarima, ali me često i uhvati tjeskoba jer mi se čini da stvari lako mogu krenuti u krivom smjeru.
Trudim se kvalitetno proživjeti svaki dan, jedan po jedan i živim za trenutak.

Stvari lako krenu u krivom smjeru al zato ne treba vrijeme i energiju trošiti da se taj krivi smjer ispravi nego sagledati stvari iz svih uglova iodabrati onaj najbolji.
Ne mislim pritom ići linijom manjeg otpora niti lupati glavom u zid već jednostavno prihvatiti stvari onakve kakve jesu.
jedom mi je jedan mudri čovjek dao najbolji savjet na svijetu: Ima stvari na koje ne možeš utjecati i ne trudi se mjenjati ih, a opet ima stvari na koje možeš i potrudi se da ih promjeniš.
Zato, dragi moji, nikakva korist od zamaranja s temama o globalnim, klimatskim i inim promjenama. Ono što možemo i na što trebamo utjecati su naša djeca. Usaditi u njih sve ono dobro što će od njih napraviti divne ljude, sposobne uhvatiti se u koštac sa budućnošću.