Printable View
Potaknuta Fidjinim komentarom na jednom drugom topicu o tome da je Lamaze bio promašaj, odlučih pokrenuti temu: koja su vaša razmišljanja o važnosti disanja za prirodni porod? Je li važno znati neke "trikove" ili je bolje slijediti intuiciju/ feeling/ tijelo? Što je vama pomoglo?
PS. Nemojte me opet pitati jesam trudna. Nisam, debela sam, i volim se informirati :mrgreen:
ja sam rodila u bolnici i meni je koncentracija na naučene tehnike disanja pred sam izgon pomogla, da mi odvrati pažnju od ekipe koja se skupila oko mene.
to nije bio prirodan porod, medikamenata je bilo malo, ali sam bila prilično ometana u fazi kad sam se potpuno otvorila.
prije te faze sam bila na nogama (po cijelom rodilištu sam šetala, a najviše sam vremena provela u kupaoni) i tada sam disala različito. naučeno disanje mi nije olakšavalo trudove, pa sam se prepustila inuiciji.
Ovako nekako i ja, mislim nisam ucila disanje ali smo odgledali neki film na trudnickom tecaju i nisam zapamtila ... zapamtila sam kad je ARobertson rekla pa znamo disati zar ne?Citiraj:
anamar prvotno napisa
Uglavnom tijekom poroda sam disala svakako ... cak i plitko na onim najzadnjim trudovima sto je recimo primalja protumacila kao dobro, a doktorica je pitala je sam poludila :roll:
Argenta pokusaj zamisliti kako dises kad te uhvati grc, ili ako imas bolnu menstruaciju ... meni recimo pomaze ako u tom trenu izdisem polako i tako otpustam. Svim smo razliciti ali znamo disati zar ne?
Disati znamo, ali s druge strane, postoji na primjer yoga gdje se disanju prilično i učimo. I postojim ja koja, iz nepoznatog razloga, nesvjesno zaustavljam dah pri nekim radnjama, a najčešće kad čistim povrće. Pa ako je mrkva malo grbavija, prodišem ponovo tek kad se počnem praktički gušiti. Ok, osvijestila sam ovo prije koju godinu, pa sad koncentrirano dišem u tim prilikama.
Ja sam prije prvog poroda vježbala disanje mjesecima na gimnastici za trudnice, i mislim da mi je pomagalo u porodima. Svakako mi je jako odgovaralo koncentrirati se na disanje i to mi je bio način ulaženja u sebe i bavljenja sobom i porodom. Plitko disanje tj. dahtanje nisam koristila, jer za njim nisam osjetila potrebu. U prvom porodu sam pokušala u jednom momentu, ali sam vidjela da mi i dalje više odgovara duboko disanje. Dahtanje je naporno ako nije uvježbano, i koristi se u principu jedino ako duboko disanje postane nemoguće.
Inače, svrha kontroliranog disanja u trudu bi trebala biti da se omogući što veći dotok kisika u maternicu, što bi trebalo smanjiti stvaranje mliječne kiseline i obezboliti trud. Tako je barem meni objašnjeno. Naravno, ne mogu znati jesu li me trudovi boljeli manje na ovaj način.
Slažem se s onima koji kažu da u porodu treba disati kako ti odgovara. Mislim da je dobro naučiti tehnike disanja (i uvježbati), ali da od njih treba odustati ako nam u porodu idu na živce ili nas ometaju na bilo koji način.
Meni je dianje uveliko olakšalo porod , hodala sam na vježbe i proučavala literaturu ali do samog poroda nisam svaladala tehniku kako je bila opisana , no na porodu sam disala u skladu s trudovima i stvarno mi je puno pomoglo kontrolirati bol.
disanje koje preporučava Ina May Gaskin - raditi zvukove kao konj kad puše... ne znam kako bolje opisati, no kaže da to pomaže u smirenju odnosno relaksaciji i lakšem otvorenju svih sfinktera. možda netko drugi može bolje opisati ;)
Čula sam za to, ali ne znam kad bi se to trebalo primjenjivati. Ne valjda kroz cijeli porod, usta bi odrvenila :/Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
Je li netko probao?
ja sam probavala na drugom. iskreno, ne sjecam se bas previse kako sam disala, znam jedino da sam nastojala da ne grcim vilicu i misice previse, da se opustim sto vise.
sto se samog disanja tice sjecam se u magli nekakvog mumljanja, ispustanja glasa u niskim tonovima, mozda i onog za-seks-tipicnog a-a-a-a, ali evo ne sjecam se da sam dahtala. znam da sam dahtala na prvom jer su mi tako govorili (neki), pa su mi pocela trnuti usta od toga, pa su dosli neki drugi i rekli da koji mi je, zar zelim da mi beba ostane bez kisika :roll:
mikka baš sam se nasmijala na ove druge :roll:
dakle, ta umjetost disanja i dizanje toliko tenzija oko njega mi je na prvom bilo preglupo i išlo mi na živce. Te nemoj ovako, pa probaj onako.. Ja sam to sve po kratkom postupku, tvrdoglava kakva jesam - otkantala i disala onako kako mi se tada disalo tj onako kako mi je baš tada odgovaralo.
Super veli Srecica, ja sam također tako nekako, polako sam otpuštala zrak ali i zvuk :mrgreen: tijekom truda - ako se dobro sjećam, s vremenom sam bivala sve glasnija. I odbacila sam totalno razmišljanja o drugima, kad mi je trud krenuo ja i moj zvuk smo bili u nekom transu, nisam ništa ni vidjela ni čula. (dobro, ovo fakat nije loše vježbati, ja sam cijel trudnoću brijala na meditiranje, isključivanje isl)
I zbilja, jedino što mislim kod disanja, je da se u određenim trenutcima velikih trudova ili kad tiskaš, baš ne zaustavlja potpuno dah jer fakat možeš pasti u nesvijet.
Citiraj:
argenta prvotno napisa
Probala sam ja :) .
Tijekom prvog porodnog doba bih svako toliko disala na taj način i ustvari u sveopćoj atmosferi koja je bila puna radosti i smijeha to je samo doprinosilo - odnosno dosta je smiješno. Radila sam to povremeno. Izgleda tako da opustiš usne i onda pušeš kroz njih. na taj način se jako opuste usta, a po teoriji Ine May, ako su usta opuštena opušteni su i sfinkteri (probajte kad imate problema s velikom nuždom ;) ) a kako je grlić maternice također po definiciji sfinkter, djeluje i na njega.
Moram reći da sam na prvom pregledu bila otvorena 7-8 cm ali dal je to bilo zbog toga ili to+smijeh (koji isto tako relaksira)+hopsanje na lopti...
sve u kombinaciji.
Osvješćivanje disanja mi se čini jako važno tijekom trudnoće (ali i općenito u životu) radi opuštanja i komunikacije s vlastitim tijelom, NO učiti određeni način disanja da bi ga koristila na porodu - ne mislim da je potrebno. čak može i nepotrebno opteretiti.
mislim da je disanje u yogi (t.j. sve tehnike pranajame) ne ucenje, vec osvescivanja nacina disanja. To je prirodno disanje koje prvo osjecamo i "vidimo" kako tece, pa tek onda osvjestimo trbusno, grudno i visokogrudno disanje, pa kompletno i sl.Citiraj:
vertex prvotno napisa
***
ovo mi je jako vazno
naravno, jos nemam iskustvo poroda.Citiraj:
kailash prvotno napisa
Mislim da je i u svakodnevnom zivotu korisno obratiti paznju na disanje, nauciti disati dublje, opustiti se...
ja se sjećam da sam pokušavala prodisavati trud na taj lagani opuštajući način ali to zapravo nije funkcioniralo
I onda mi je sestra na prijemu koja me upisivala usred truda rekla: kako to dišeš? nije dobro. moraš ovako š-š-š-š-š-š-š
I od tada na dalje sam bila u stanju puno lakše "prodisati" trud uz minimalno stenjanje i osjećaja da ne mogu više i sl.
Meni je ta sestra "spasila stvar" :)
naprosto, sama od sebe nisam "znala" kako najbolje disati :/
Takvo je bilo moje iskustvo
Nisam prošla nikakve "tečajeve disanja" prije poroda, a na porodu sam disala kako mi je odgovaralo. Dok sam još bila doma i trudovi nisu bili prebolni, nekako sam ih prodisavala na način da sam duboko udahnula i polako ispuštala zrak (valjda na usta - ne znam više), kad su bili baš ono jaki trudovi disala sam nešto kao dahtanje (kratki udisaji - izdisaji - nemam pojma više što je bilo na usta, što na nos). To mi je totalno odgovaralo i bila sam 100% koncentrirana. U niti jednom trenutku nitko nije prigovarao da "krivo dišem".
na prvom porođaju sam disala sasvim normalno. duboko i smireno.
vidjet ćemo kako će biti s drugom bebom za koji dan
Pristalica sam teorije da se disanje ne uci nego da se treba opustiti I disati instinktivno
Ja sam "disala" oba poroda: s tim da prvi puta zapravo nisam baš imala neku viziju što i kako, tako da je tu bilo i vrištanja i svačega i zapravo se nisam bila dovoljno dobro pripremila iako sam bila na tečaju i kao uživo vidjela kako se to radi.
Drugi puta sam se pripremala uz knjigu: vizualizirala sam i disanje i izgon i porod mi je bio puno lakši (+ što sam bila puno duže doma i na nogama) i kontroliraniji.
to je super, super stvar, odlicna pred izgon. doslovno mi je smanjilo bol.Citiraj:
Danci_Krmed prvotno napisa
poanta je u opustanju vilice, jer ti misici direktno utjecu na vaginalne misice - a ako su oni opusteni, porod brze ide i znatno manje boli.
sto se tice "ucenja disanja" ne znam koji od ovih smajlica da upotrijebim: :roll: :shock: :? :nope:
jos najbolje da u porodu dodatno stimuliram mozak i razmisljam: aha, sad pocinje trud, trebam disati ovako, sad je sredina truda, sad trebam ovako, aha, gotov je, sad ovako, u pauzi pak ovako, aha, pocinje tiskanje ali ne smijem tiskati, tad treba onako... ili pak da mi netko drugi stalno prica i objasnjava kako trebam a kako ne... ne bih nikad rodila da sam tako disala, ali hiperventilirala definitivno bih :roll:
najbolje mi je pasalo umjereno, lagano disanje, plus ovo sto opisuje danci pred kraj. nikakva posebna filozofija, a dodje spontano.
Malo sam zbunjena...
Naučiti od Ine May Gaskin je ok, ali naučiti na tečaju i shvatiti da ti to odgovara je :roll: :shock: :? :nope:
Koliko je žena spontano počelo disati kao konj, a koliko ih je, koje su to koristile, to od nekoga čulo (dakle netko im je rekao kako da dišu) i naučilo?
Fino kao se tvoje iskustvo smanjivanja boli računa, ali moje iskustvo da mi je (uvježbano!) disanje pomagalo i povezivalo me sa samom sobom i bebom, ah, to se ipak ne računa, to sam ja nešto pobrkala (jer ona četiri smajlića zaredom mogu samo značiti da je apsolutno nemoguće, smiješno i šokantno da netko i pomisli na pripremu na porod disanjem).
Suzdržavam se zadnjih deset postova, ali ovaj mi je bio jedan previše.
Možemo li se zadržati na tome da ti i ostali koji ne bi nikad, ne bi nikad, ali ja i vjerojatno još poneko, bi.
ja sam pred prvi porod učila te tehnike na gimnastici za trudnice, ali u porodu mi baš nije pasalo, možda sam samo zadnjih par minuta slušala babicu, ali čim bi počela gurati svoje ruke, nisam se mogla koncentrirati na takvo disanje.
drugi put nisam ni vježbala ni pokušavala, disala sam kako mi je došlo i to mi je bilo bolje. nije mi trebalo skretanje pažnje i sufliranje sa strane, nekako sam radije bila u tišini i disala kako mi paše.
probala sam i ja ovo po naputku Ine May, ali samo na kraju kod izgona. napominjem da su me stalno napadali da ne puštam zrak, i sve mi je to jako smetalo, žmirila sam se i pokušavala se zatvoriti u sebe da ih sve ne čujem.
ako se dobro sjećam, ako zadržavaš zrak dok tiskaš, ošit pomaže gurnuti bebu dolje (čini mi se da sam stvarno to osjetila), ali zato stišćeš i vaginalne mišiće. a ako puštaš zrak da šišti među usnicama, onda olabaviš vaginalne mišiće i manja je vjerojatnost da ćeš popucati
uh, nisam baš objasnila
Nije poanta način disanja kod Ine May niti uvježbavanje istog nego SAMO opuštanje usana jer to opušta sfinktere. To ustvari nije nikakvo uvježbavanje, niti tehbika, nisam to niti probala prije poroda...
Ali TEHNIKE disanja ...kao što rekoh, po meni, mogu biti totalno kontraproduktivne.
U prvoj trudnoci nisam uspjela ici na tecaj ni na vjezbe. Na porodu sam imala svoje prirodne trudove i sa svakim bi se stisnula i plakala od boli. U drugoj trudnoci isla sam na tecaj i vjezbe i skoncentrirala se na disanje, prodisala svaki trud (a ovaj put sam bila spojena na drip) i bilo mi je neopisivo lakse i upola manje bolno.
Nemojte me sad krivo shvatiti, svako je iskustvo vrijedno, ali moje je pitanje bilo postavljeno za prirodne porode (što je, donekle, i tema ovog pdf-a ;) ). Meni na dripu ništa nije pomoglo, ni vlastito ni dirigirano disanje.Citiraj:
bebeto prvotno napisa
Na žalost , dobila sam drip zbog pre blagih trudova.Nisam učila disati , ali me je babica usmjerila i bilo je puno lakše, nisam mogla vjerovati.Nadam se drugom porodu bez njega :D
Nisam bila na nikakvom tečaju i nisam učila disanje, disala sam kako mi je došlo, kako mi je u datom trenutku bilo najlakše i mislim da sam uspjela i više nego dobro prodisavati trudove.
ja još nisam odlučila da li da krenem na tečaj ili ne ali po ovim komentarima mi se čini da nije loše otićiCitiraj:
argenta prvotno napisa
meni je ovo prvi put i stvarno me je frka ako ne budem znala kako
kad je najbolje krenuti na taj tečaj? ja sam sad u 20 tj.